Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 8 Gž -777/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Marina Grbića, predsjednik vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ivana Markovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Dž., OIB: …, iz S., …, zastupanog po punomoćnici M. P., odvjetnici iz Z., protiv tuženika N. T. d.d., OIB: …, Z., …, zastupanog po punomoćnici V. K. odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. & P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-15/2021-24 od 25. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 16. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja M. Dž. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-15/2021-24 od 25. travnja 2022. u dijelu pod toč. I/ i II/ izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I/ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja M. Dž. koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku N. T. d.d. Z., …, OIB: …, da tužitelju M. Dž. iz S., … OIB: …, s osnove naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplati pravičnu naknadu u novčanom iznosu od 100.000,00 kn (sto tisuća kuna i nula lipa), zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 16.06.2019. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavka 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 (petnaest) dana

II. Nalaže se tuženiku N. T. d.d. Z., …, OIB: …, da s poveznice https://dnevnik.hr/vijesti/crna-kronika/osudjeniubojica-i-bjegunac-iz-mostarskog- zatvora-uhicen-u-hrvatskoj---564868.html ukloni na njoj nalazeći članak kao izvor opasnosti od kojeg tužitelju M. Dž. iz S., …, OIB: …, prijeti nastanak daljnje neimovinske štete, sve u roku od 15 (petnaest) dana

III. Nalaže se tuženiku N. T. d.d. Z., …, OIB: …, da u elektroničkoj publikaciji / Internet portalu "dnevnik.hr", nalazećem na Internet adresi https://dnevnik.hr. prestane objavljivati članke koji tužitelja M. Dž., iz S., …, OIB: …, inkriminiraju kao bešćutnog, beskrupuloznog kriminalca i "drukera", kojeg bi se i ratni zločinac B. G. ili bilo koji drugi zatvorenik bojao i radi kojeg bi bile organizirane zatvorske pobune; bjegunca s više državljanstva, koji se skriva te opće opasne osobe, sve u roku od 15 (petnaest) dana

IV. Nalaže se tuženiku N. T. d.d. Z., …, OIB: …, da u elektroničkoj publikaciji / Internet portalu "dnevnik.hr", nalazećem na Internet adresi https://dnevnik.hr. prvog dana nakon nastupa pravomoćnosti presude na istom ili istovrijednom mjestu, uz uporabu jednake vrste i veličine fontova kojima je pisan članak o tužitelju M. Dž., iz S., …, OIB: …, bez ikakvih komentara i/ili kraćenja, u integralnom obliku, objavi pravomoćnu prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu, sve u roku od 15 (petnaest) dana

V. Nalaže se tuženiku N. T. d.d. Z., …, OIB: …, naknaditi tužitelju M. Dž. iz S., …, OIB: …, troškove ovog postupka, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopu na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavka 2. i 8. ZOO-a, a sve u roku od 15 (petnaest) dana."

II/ Nalaže se tužitelju M. Dž. naknaditi tuženiku N. T. d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 8.487,50 kn u roku od 15 dana.

III/ Odbija se preostali dio zahtjeva tuženika N. T. d.d. za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 2.862,50 kn.''

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I/ i II/ izreke žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka. Ukazuje da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, posebno navodeći da je sud izveo zaključak kako: "s obzirom da između stranaka nije sporno da je u vrijeme prije objave spornog članka doista u odnosu na tužitelja raspisana tjeralica, da je tužitelj doista pravomoćno osuđen za počinjenje teškog kaznenog djela – ubojstva, razvidno je da je itekako sam tužitelj bitno i pretežito pridonio da u javnosti ne uživa dobar ugled.". Nadalje, citira zaključak suda o nedokazanosti nastanka štete kao pretpostavke za odgovornost za štetu te iskaz tužitelja ističući kako je nedvojbeno da je sud predmetne zaključke izveo na način da jednostavno nije poklonio vjeru iskazu tužitelja te da ga smatra neistinitim. Sud da je formirao svoje tvrdnje, a da pritom nije primijenio niti jednu mjerodavnu odredbu materijalnog prava. Tužitelj zaključuje kako sud ni na koji način nije mogao konstruirati uvjerenje na kojem se temelji njegov zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, sa stupnjem izvjesnosti koji se očekuje i zahtjeva. Iskaz svjedoka prvostupanjski sud smatra u potpunosti relevantnim jer je isti u bitnom u dobroj vjeri objavio predmetnu informaciju. Svoje stajalište da tužitelj ne bi dokazao nastanak štete uopće ne argumentira relevantnim pravnim razlozima, već štoviše u potpunosti pogrešno cijeni navode tužitelja koji se odnose na njegovo stanje prouzrokovano spornim objavama. Također, tužitelj je predložio izvođenje dokaza psihijatrijskim vještačenjem na okolnost duševnih boli koje je tužitelj pretrpio uslijed objave spornog članka. Tijekom cijelog postupka tužitelj nije odustao od prijedloga izvođenja predmetnog dokaza. Međutim, sud je u cijelosti propustio odlučiti o predmetnom dokaznom prijedlogu, dakle niti ga pribaviti niti ga odbiti pa slijedom toga i obrazložiti svoju odluku u odnosu na predmetni dokazni prijedlog. Takvo postupanje protivno je čl. 29. Ustava Republike Hrvatske kao i čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kojim se jamči pravo na pošteno suđenje. Poziva se na odluku Jaćimović protiv Hrvatske broj 22688/09 od 31. listopada 2013. U pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ističe se da je prvostupanjski sud u odnosu na činjenicu postojanja ekskulpacijskih razloga potpuno pogrešno i suprotno važećoj sudskoj praksi zaključio kako u ovom slučaju isti postoje. Poziva se na odredbu čl. 21. st. 4. toč. 3. Zakona o medijima te u svezi s tim na sudsku praksu u odluci Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-831/2016 od 2. veljače 2018. Također se poziva na odredbu čl. 16. Zakona o medijima te ističe da okolnost što je informacija prenesena iz drugog medija, ni na koji način ne ovlašćuje drugog nakladnika na kršenje temeljenih medijskih načela niti umanjuje njegovu odgovornost. Ističe kako u odnosu na takvo prenošenje odnosno preuzimanje informacije od drugog medija ne samo da se tuženik ne oslobađa dužnosti provjere istinitosti informacija, nego takvo postupanje zasigurno ne može ukazivati na dobru vjeru tuženika, već suprotno. Ukazuje na odluku Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-1874/2015 i Županijskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Gž-851/2020. Dakle, sud nije jasno i nedvojbeno utvrdio da bi tuženik postupao u dobroj vjeri čime bi bila ispunjena jedna od pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti. U odnosu na drugu odlučnu činjenicu u ovom postupku tužitelj ističe kako je prvostupanjski sud u cijelosti pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je riječ o utvrđenju kako tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki za odgovornost tuženika, odnosno da tužitelj nije dokazao nastanak štete niti uzročno posljedičnu vezu, kao ni da bi nastala takva šteta koja opravdava dosuđenje pravične novčane naknade. Prvostupanjski sud, u bitnome, takav stav argumentira činjenicom da sve što se o tužitelju pisalo u spornome članku se uistinu dogodilo, tj. da su navedene informacije istinite te da tužitelj iznosi samo svoju subjektivnu kvalifikaciju o tome. No, činjenica je da takve objave imaju za cilj samo jedno, a to je kroz senzacionalističke naslove i neistinite sadržaje ostvariti što veću čitanost i što veći profit i to sve upravo nanošenjem štete tužitelju, pa reperkusija svega može biti samo potpuno pogrešna percepcija javnosti o istom, nikako potpuna spoznaja i kritički usmjerena rasprava. S obzirom na opisane okolnosti nesporno je kako su kod tužitelja izazvane duševne boli zbog povrede dostojanstva, ugleda i časti, uzimajući u obzir da je tuženik u spornom članku objavio puno ime i prezime tužitelja, da je određen broj čitatelja pročitao takve navode, uključujući i tužiteljevu obitelj i prijatelje, te da je sukladno tome reperkusija svega upravo gore navedeno formiranje pogrešnog javnog mijenja o tužitelju. U pogledu pogrešne primjene materijalnog prava ističe se kako prvostupanjski sud navodi da temeljem odredbe čl. 21. st. 4. toč. 3. i 6. Zakona o medijima jasno proizlazi da u odnosu na tuženika postoje ekskulpacijski razlozi te da je temeljem toga valjalo u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev. Nadalje, s obzirom da prvostupanjski sud iskaz tužitelja nije cijenio i brižljivo obrazložio evidentno je da uopće nije vodio računa o trajanju i jačini fizičkih i duševnih boli i straha pa posljedično tome je u cijelosti pogrešno propustio primijeniti relevantne odredbe Zakona o obveznim odnosima, odnosno odredbe čl. 1100. navedenog Zakona. Dodaje i to kako gledano u ukupnosti već i sam naslov članka je podoban izazvati povredu prava osobnosti na ugled, dobar glas i čast iz čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima opravdava dosudu pravične novčane naknade jer se tekst objavljenog članka mora sagledati u cjelini s naslovom ili podnaslovom kao i činjenicu da naslov ne odgovara tekstu članka nego iskrivljuje informacije iz predmetnog članka i takvim iskrivljenim informacijama daje drugi značaj. Naslovom se tužitelja predstavlja kao ubojicom i to zasigurno primarno "upada u oči" svakom prosječnom čitatelju kojemu se uz navedeni pažnja odmah usmjerava na ime i prezime tužitelja koje je navedeno na početku naslova. U nastavku se cjelokupni tekst temelji na površnim, krajnje paušalnim, a pritom i neistinitim navodima koji je tako "bombastičnim" naslovom rezultirao potpuno iskrivljenom percepcijom (javnim mnijenjem) tužitelja. Predlaže se pobijanu presudu preinačiti na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tužitelju, podredno ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.) te je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, koje je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima pa se može provjeriti ima li takvo uvjerenje činjeničnu i pravnu osnovu, slijedom čega sud prvog stupnja pri donošenju prvostupanjske presude u pobijanom dijelu nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, na koju tuženik sadržajno ukazuje u žalbi.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužitelj, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Tužitelj upire na počinjenje gornje bitne povrede jer da je radi utvrđivanja činjenica tj. okolnosti da bi tužitelj pretrpio duševne boli uslijed objave spornog članka predložio izvođenje dokaza psihijatrijskim vještačenjem, a da prvostupanjski sud nije izveo taj dokaz odnosno da je propustio odlučiti o predmetnom dokaznom prijedlogu. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije osnovan navedeni žalbeni razlog jer suprotno istom sa zapisnika održanog povodom glavne rasprave od 12. listopada 2021. slijedi "stranke suglasno navode da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, predlažu zaključiti glavnu raspravu", pa s obzirom na takvu procesno- pravnu situaciju ocjenjuje se da je tužitelj od navedenog dokaznog prijedloga odustao.

8. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

9. Predmet spora predstavlja zahtjev - za naknadu štete u iznosu od 100.000,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, - za uklanjanjem spornog članka s poveznice iz toč. II. tužbenog zahtjeva, - za nalaganjem tuženiku da u elektroničkoj publikaciji/Internet portalu prestane objavljivati članke koji tužitelja inkriminiraju na način opisan u tužbenom zahtjevu pod toč. III. i – za objavom pravomoćne prvostupanjske i drugostupanjske presude na navedenoj Internet adresi bez ikakvog komentara i/ili kraćenja, u integralnom obliku.

10. Činjeničnu osnovu tužbe predstavlja teza tužitelja da je tuženik objavio informacije o tužitelju te mu na taj način povrijedio pravo osobnosti, odnosno ugled, čast i dostojanstvo.

11. Iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik na Internet portalu "dnevnik.hr" objavio 15. lipnja 2019. članak s naslovom "Osuđen na 17 godina. M. Dž., ubojica i bjegunac iz mostarskog zatvora uhićen u H.. U zatvoru ga se bojao i G..", objavljeno je i to "…Dž. je uhićen prije tri dana u S. u jednom stanu gdje je pronašao utočište", zatim "Dž. je rođen 1974. godine u W. u Nj., a ima državljanstvo B. i H., Nj. i H.." te "…B. G., koji je u to vrijeme bio u mostarskom zatvoru, organizirao svojevrsnu pobunu nakon što je na njegov odjel premještan Dž.. Zatvorenici ga navodno nisu podnosili jer su ga smatrali "drukerom", a već prvoga dana nakon premještaja iz Z. u M. bio je pretučen."

12. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, a tako donesenu odluku prvostupanjski sud obrazlaže time da se nisu ostvarili uvjeti da bi tužitelj mogao s uspjehom zahtijevati naknadu štete odnosno da bi se mogao prihvatiti tužbeni zahtjev. Naime, da nije sporno da je u vrijeme odnosno prije objave spornog članka u odnosu na tužitelja raspisana tjeralica, da je tužitelj doista pravomoćno osuđen za počinjenje teškog kaznenog djela – ubojstva, da je tužitelj iskoristio slobodan vikend kako bi došao u R. H. i tražio da ostatak kazne odsluži u istoj, iz kojih činjenica zaključuje da je tužitelj bitno i pretežito pridonio da u javnosti ne uživa dobar ugled, odnosno da se nisu ispunile pretpostavke da bi mogao biti prihvaćen tužbeni zahtjev. S druge strane utvrđuje da je novinar radeći na predmetnom članku u bitnome u dobroj vjeri objavio predmetnu informaciju tako što mu je izvor informacija bila upravo predmetna tjeralica, kao i pravomoćna osuda u odnosu na tužitelja te ranije objavljeni članci, ali i informacije koje je novinar dobio od policije i svog novinarskog izvora. Prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan u bitnim dijelovima, obrazlažući to time što tužitelj sebe prikazuje kao osobu koja nije bjegunac i koja nije protupravno doputovala u R. H. unatoč tome što je raspisana tjeralica zbog protupravnog napuštanja države u kojoj je odsluživao kaznu zatvora. Slijedom navedenih utvrđenja, a primjenom odredbe čl. 21. st. 4. toč. 3. i 6. Zakona o medijima ("Narodne novine", broj 59/04., 84/11. i 81/13.; dalje ZM) sud prvog stupnja odbio je zahtjev tužitelja, a kako je to odlučeno u izreci prvostupanjske presude pod točkom I/.

13. Ocjenjujući žalbene navode koji su od odlučnog značaja potrebnim se nalazi navesti da je i u ovoj fazi postupka ostalo prijeporno – da li su ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu prema čl. 21. st. 1. ZM, te - da li su ispunjene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti za štetu po odredbi čl. 21. st. 4. ZM.

14. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu uzrokovanu objavom sporne informacije te je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je odbio tuženi zahtjev tužitelja kao neosnovan primjenom odredbi ZM.

15. Naime, prema čl. 21. st. 1. ZM nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim tim Zakonom. Prema st. 2. tog članka šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta). U st. 3. tog članka određeno je da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, osim ako tim Zakonom nije drugačije određeno.

16. Ukazati je da je odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18.; dalje ZOO) propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, a prema odredbi st. 2. istog članka tog Zakona, pod pravima osobnosti razumijevaju se – pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled i čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i drugo.

17. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda iznošenjem spornih informacija koje predstavljaju činjeničnu osnovu tužbe ("U zatvoru ga se bojao i G..", "…Dž. je uhićen prije tri dana u S. u jednom stanu gdje je pronašao utočište", "Dž. je rođen 1974. godine u W. u Nj., a ima državljanstvo B. i H., Nj. i H.." te "…B. G., koji je u to vrijeme bio u mostarskom zatvoru, organizirao svojevrsnu pobunu nakon što je na njegov odjel premještan Dž.. Zatvorenici ga navodno nisu podnosili jer su ga smatrali "drukerom") - nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu prema čl. 21. ZM.

18. Naime, iznesene sporne informacije ne mogu se izdvojiti iz konteksta cijelog članka već se imaju sagledati kroz cjelovito objavljenu informaciju o tužitelju što je bitno za procjenu mogu li sporne izjave prouzročiti tužitelju štetu odnosno postoji li ekskulpacijski razlog.

19. Dakle, slijedom navedenog kada se pođe od nespornih činjenica da je tužitelj pravomoćno osuđen na 17 godina zatvora zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela - teškog ubojstva, da je kaznu zatvora izdržavao u B. i H. u periodu od 2009. do siječnja 2019., da se isti nakon redovnog dopusta početkom siječnja 2019. nije vratio u Kazneno-popravni zavod u M., da je radi toga raspisana crvena tjeralica (raspisuje se za osobama koje se međunarodno potražuju zbog vođenja kaznenog postupka protiv njih ili zbog izdržavanja kazne zatvora) i da je u Z. lišen slobode nekoliko dana prije objave spornog članka (članak je ovjavljen 15. lipnja 2019.), i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u odnosu na naprijed citirane sporne izjave postoji ekskulpacijski razlog iz odredbe čl. 21. st. 4. ZM odnosno sporne objave nisu takve prirode da bi objektivno bile podobne narušiti ugled i čast tužitelja, te izazvati trpljenje duševnih bolova u mjeri koja opravdava dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete koja u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO opravdava dosudu pravične novčane naknade.

20. U pogledu sadržaja spornog članka u kojem se spominje B. G. sud prvog stupnja zaključio je da sve i da nije istinita tvrdnja da se tužitelja bojao i zatvorenik B. G. da ne bi bilo elemenata za naknadu štete. Ovaj drugostupanjski sud u svezi s tom informacijom potrebnim nalazi navesti da kada se pođe od iskaza tužitelja "Iako je prošlo gotovo tri godine, i danas me neki poznanici a koji su bili moji suborci pitaju što imam protiv G.. Ja im moram objašnjavati da nemam ništa protiv njega i da su izneseni navodi neistiniti. Ponekad ga nazovem ispred tih poznanika, čisto da dokažem da smo ja i on u dobrim odnosima odnosno da nemam ništa protiv njega niti on protiv mene.", ne slijedi zaključak da je tužitelj zbog navedene sporne informacije u zatvoru bio izložen pritisku, preziru ili osudi radi kojeg bi kod njega bile izazvane duševne boli u mjeri koja opravdava dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete. Slijedom toga žalbeni navodi, da okolnost što je takva informacija prenesena iz drugog medija (Jutarnjeg lista 2012.) i ne ovlašćuje drugog nakladnika na kršenje temeljenih medijskih načela niti umanjuje njegovu odgovornost, ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

21. Nadalje, nije neistinita tvrdnja iz spornog članka da je tužitelj bio uhićen u Sesvetama, pa to što nije uhićen "u jednom stanu gdje je našao utočište" kako tvrdi tužitelj, informacija je koja, po ocjeni ovog suda, nije objektivno podobna narušiti ugled i čast tužitelja kraj činjenice da je točna tvrdnja da je tužitelj lišen slobode u policijskoj postaji kako je to sam iskazao pri čemu nije od utjecaja to što je u policijsku postaju pristupio po pozivu kraj nesporne činjenice da je u to vrijeme bila raspisana tjeralica kojom se tužitelj tražio zbog izdržavanja spomenute kazne zatvora.

22. Žalitelju je odgovoriti da kraj nesporne činjenice da je za tužiteljem bila raspisana crvena tjeralica jer se isti nije vratio u Kazneno popravni zavod u M., žalbeni navodi da se tužitelja neistinito prikazuje kao bjegunca ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude tim više jer njegov iskaz da je "iskoristio da dođe u R. H. i zatraži formalno da ostatak kazne odsluži u R. H.", odnosno da je "u komunikaciji sa upraviteljem zatvora u B. i H. saznao da on može čekati dva mjeseca da riješi formalno premještaj u zatvor u R. H. ali da nakon toga on mora raspisati tjeralicu. Ta dva mjeseca da mu je on obrazložio na način da je zaradio određene slobodne dane u zatvoru, kao i godišnji odmor, pa da toliko može pričekati. Međutim, kako još uvijek traje postupak da dobije i formalnu odluku da ostatak kazne odsluži u R. H., raspisana je tjeralica" - nije potkrijepljen relevantnom dokumentacijom iz koje bi na jasan i nedvojben način proizlazilo da bi eventualna zamolba Ministarstvu pravosuđa RH za premještaj na daljnje izvršavanje kazne zatvora u Republici Hrvatskoj bila podnesena na legitiman način i prije raspisane crvene tjeralice.

23. Što se tiče sporne informacije da nije točno da je tužitelj njemački državljanin reći je da iz iskaza svjedokinje D. Š. slijedi kako nije autorica članka, ali da ima neposrednih saznanja da se novinar služio podacima iz Interpolske tjeralice, u kojem slučaju je autor imao osnovani razlog povjerovati da je takva informacija točna, a osim toga, u svakom slučaju, po ocjeni ovog suda, ne bi se radilo o "iskrivljenoj informaciji" koja bi bila uvredljiva i klevetnička odnosno informaciji koja je podobna povrijediti pravo ili interes tužitelja, tako da žalbeni navodi tužitelja ni u svezi s tom informacijom nisu doveli u pitanje zakonitost pobijane presude.

24. Žalbeni navodi kako je nesporno da su sporne informacije kod tužitelja izazvale duševne bolove zbog povrede njegovog dostojanstva, ugleda i časti, također nisu dovele u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude tim više što tužitelj takve tvrdnje tj. da je nakon objave spornog članka počeo piti tablete za smirenje, ali i antidepresive što da mu je preporučeno od zatvorskog liječnika koje da pije i danas, - nije potkrijepio odgovarajućim dokazima, pa niti zdravstvenim kartonom tužitelja kroz vrijeme njegovog boravka u zatvoru, dok je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem supruge, a na okolnost povrede prava osobnosti na duševno zdravlje koje da je bilo narušeno zbog objave spornog članka.

25. Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo kada je našao da nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete primjenom odredbi ZM radi čega niti nisu od utjecaja na donošenje ove odluke žalbeni navodi o ne primjeni materijalnog prava iz čl. 1100. st. 2. ZOO tj. ocjeni trajanja i jačini fizičkih i duševnih boli i straha.

26. Tužitelj je izjavio žalbu i u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka pa kako žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u tom dijelu budući da se ista pravilno temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) valjalo je odbiti žalbu tužitelja i u tom dijelu.

27. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

28. U preostalom, a nepobijanom dijelu (III/ izreke) prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

Zadar, 16. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća

Marin Grbić