Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 4 Gž-2063/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga Ane Gradišek kao predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Roberte Pandža, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. G. s prebivalištem u SAD, L. A., H. P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z.1 , protiv tuženika B. D. iz Z. , OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. S., odvjetnik u Z.2 , radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1229/2017 od 29. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 16. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1229/2017 od 29. ožujka 2021. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je tužitelj J. G. odbijen sa zahtjevom za isplatu svote od 6.344,41 kn te u dijelu pod točkom II. izreke za parnični trošak sa kojim je odbijen te sudi:

1.Nalaže se tuženiku B. D. isplatiti tužitelju Ja. G. daljnju svotu od 6.344,41 kn u roku od 15 dana.

2.Nalaže se tuženiku B. D. naknaditi tužitelju J. G. daljnji parnični trošak u svoti od 4.945,87 kn sa zakonskom kamatom tekućom od 29. ožujka 2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se žalba tuženika B. D. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1229/2017 od 29. ožujka 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim mu je naloženo platiti tužitelju J. G. 18.930,02 kn sa zakonskom kamatom tekućom od 13. srpnja 2017. pa do isplate te u dijelu pod točkom II. izreke za parnični trošak tužitelja J. G. u svoti od 5.274,00kn sa zakonskom kamatom tekućom od 29. ožujka 2021. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku platiti tužitelju 18.930,02 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. srpnja 2017. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate dok je sa daljnjom svotom od 6.344,41 kn tužbeni zahtjev odbijen.

2. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u svoti od 5.274,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. ožujka 2021. pa do isplate dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška odbijen kao neosnovan.

3. Tužitelj se žali protiv prvostupanjske presude u odbijajućem dijelu pod točkama I. i II. izreke iz svih zakonom predviđenih razloga s prijedlogom, preinačiti prvostupanjsku presudu a podredno ju ukinuti a predmet vratiti na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem, uz naknadu troškova žalbe.

4. Tuženik se žali protiv prvostupanjske presude u dosuđujućem dijelu pod točkama I. i II. izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te apsolutno bitne povrede odredbi parničnog postupka i predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu a predmet vratiti na ponovno suđenje.

5. Žalba tužitelja je osnovana dok je žalba tuženika neosnovana.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja za isplatu svote koju je tuženik primio kao zajmoprimac od zajmodavca D. S. W. na temelju Ugovora o zajmu od 29. studenog 2011., broj DB/2011-11-29 od 23.000,00 kn s ugovorenom godišnjom kamatnom stopom od 6,19% i rokom otplate 29. rujna 2013. a 05. prosinca 2012. zajmodavac je Ugovorom o prijenosu potraživanja prenio na tužitelja svoja potraživanja prema tuženiku, zajedno sa pripadajućim kamatama i troškovima pa budući da tuženik nije ispunio svoju obvezu iako mu je tražbina dospjela u cijelosti a isplatio je samo 5.565,00 kn u razdoblju od 29. prosinca 2011. do 29. travnja 2012. tužitelj traži 25.274,43 kn za zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe (13. srpnja 2017.) pa do isplate

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev glede zatražene glavnice od 18.930,02 kn te obračunatih ugovorenih kamata u svoti od 850,76 kn, sve sa kamatama tekućim od 13. srpnja 2017. pa do isplate zbog toga, što tuženik kao sudionik u obveznom odnosu nije ispunio svoju obvezu i odgovara za njezino ispunjenje a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice i zatezne kamate.

8. Potom odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev za svotu od 6.344,41 kn koja se odnosi na zatezne kamate obračunate od dospijeća pa do podnošenja predmetne tužbe jer se kamate u apsolutnom iznosu ne mogu tražiti prije nego što je u cijelosti isplaćena glavnica a to ovdje nije slučaj, već bi se pribrojanim kamatama na glavnicu i zaračunavanja zakonskih zateznih kamata na tu svotu obračunavala kamata na kamatu.

9. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19. i 80/22.- dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, niti je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer se prvostupanjska presuda može ispitati.

10. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, poštujući načelo iz odredbe čl. 10. st. 1. ZPP, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

11. Između stranaka nije sporno da je tuženik zaključio Ugovor o zajmu dana 29. studenog 2011. sa D. S. W. gdje je tuženik potvrdio primitak zajma od 23.100,00 kn kojega se obvezao vratiti u 22 rate, sa ugovorenom kamatnom stopom od 6,19% godišnje a dospijećem prve rate 29. prosinca 2011. kao i da je između zajmodavca i tužitelja 5. prosinca 2012. zaključen Ugovor o prijenosu potraživanja - cesiji kojim je tužitelju ustupljeno potraživanje zajmodavca na temelju predmetnog Ugovora o zajmu u visini od 23.100,00 kn sa godišnjim kamatama od 6,19% i eventualnim troškovima te zakonskim zateznim kamatama i drugim troškovima koji su pripadali zajmodavcu (list 6 do 7 spisa).

12. Sukladno odredbi čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15. i 29/18.- dalje ZOO) se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca s time, da se prema odredbi čl. 500. st. 1. ZOO zajmoprimac može obvezati da uz glavnicu duguje i kamatu.

13. Kako je utvrđeno da je zajmodavac postupio sukladno odredbi čl. 501. st. 1. ZOO a tuženik zajam nakon isteka roka nije vratio u cijelosti (čl. 504. ZOO) prvostupanjski sud je pravilnom primjenom načela iz odredbe čl. 9. ZOO ocijenio dokazanom činjenicu da tuženik nije izvršio svoju ugovorom preuzetu obvezu.

14. Budući da je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne razloge sukladne sadržaju spisa s obzirom da je tuženik potpisom Ugovora o zajmu potvrdio kako mu je isplaćena svota iz ugovora a nije pružio nikakve dokaze da bi ga u cijelosti vratio, provedenim knjigovodstvenim vještačenjem na kojega nije bilo primjedbi glede izvršenog obračuna, izrađenim sukladno odredbama čl. 258. do 261. ZPP, je tako pravilno utvrđeno da, cijeneći sve uplate izvršene po tuženiku, ukupan dug na dan podnošenja tužbe s naslova glavnice iznosi 18.079,26 kn, ugovorenih kamata 850,76 kn te zateznih kamata do podnošenja tužbe 6.344,41 kn ili ukupno 25.274,43 kn. 15. Prvostupanjski sud također nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP jer tuženik nije onemogućen raspravljati pred sudom s time što prvostupanjski sud nije proveo dokaz saslušanjem stranaka jer, prema odredbi čl. 264. ZPP sporne činjenice važne za odluku, sud može utvrđivati i saslušanjem stranaka. Kako ovaj dokaz sud može i ne mora provesti a cijeneći činjenicu da se tuženik nije odazvao pozivu suda radi saslušanja na ročište zakazano 5. srpnja 2018. a o njegovom održavanju je uredno obaviješten na ročištu održanom 19. ožujka 2018. (list 16 i 14 spisa), nije ostvaren ovaj žalbeni razlog bitne povrede odredbi parničnog postupka s tim više, što se saslušanjem stranaka niti ne mogu utvrđivati činjenice izvršenih isplata po Ugovoru o zajmu a tuženik je već u odgovoru na tužbu potvrdio kako je izvršio samo uplate koje je tužitelj evidentirao i dostavio uz tužbu.

16. I naposljetku, glede ocjene sadržaja Ugovora o zajmu se tuženiku ukazuje na odredbu čl. 10. st. 1. ZOO prema kojoj odredbi je sudionik u obveznom odnosu dužan postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa čime je dakle tuženik, potpisom označenog Ugovora o zajmu izrazio suglasnost s njegovim sadržajem a kako taj ugovor nije poništen niti raskinut te je tuženik odgovoran za njegovo ispunjenje u smislu odredbe čl. 342. ZOO, nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika koji se odnose na pobijani dosuđujući dio prvostupanjske presude pod točkom I. izreke.

17. Prvostupanjski sud je potom tužitelju dosudio glavnicu od 18.930,02 kn i obračunatu ugovorenu kamatu u svoti od 850,76 kn a zaključujući kako se zatezne kamate u apsolutnom iznosu mogu potraživati tužbom tek nakon što je u cijelosti isplaćena glavnica što ovdje nije slučaj, odbija tužitelja sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi zatezne kamate obračunate na glavnicu i izražene u apsolutnom iznosu za razdoblje od dospijeća ugovorne obveze tuženika pa do podnošenja tužbe u svoti od 6.344,41 kn.

18. Donoseći ovaj odbijajući dio odluke prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo jer tužitelj ima pravo na dospjeli iznos glavnice obračunati zateznu kamatu do određenog datuma i izraziti je u apsolutnom iznosu te potom samo na neisplaćeni iznos glavnice tražiti zateznu kamatu od datuma do kojeg je obračunao zateznu kamatu u apsolutnom iznosu pa do isplate.

19. Naime, potraživanje tužitelja predstavlja novčanu tražbinu koja je u smislu odredbe čl. 41. st. 1. ZOO djeljiva pa se obveza na isplatu može podijeliti i ispuniti u dijelovima s obzirom da dijelovi navedenog potraživanja imaju ista svojstva kao i cijelo potraživanje. Nesporno je da je tuženik ukupnu svotu novčanog potraživanja tužitelja djelomično podmirio a zatezne kamate nastale kao posljedica zakašnjenja dužnika u ispunjenju određene novčane obveze teku sve do njenog ispunjenja, zato su nedjeljive od glavnične tražbine i zajedno s njom predstavljaju jednu cjelinu.

20. Sukladno odredbi čl. 31 st. 2. ZOO na iznos dospjele a neisplaćene kamate vjerovniku pripada pravo zahtijevati zateznu kamatu od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njezinu isplatu zbog čega tužitelju na svotu od glavnice (18.079,26 kn) i dospjelih ugovorenih kamata, obračunatih do dospijeća (850,76 kn) pripada pravo na zakonske zatezne kamate tekuće od podnošenja tužbe (13. srpnja 2017.) pa do isplate.

21. Kako se prema nalazu i mišljenju vještaka daljnjih 6.344,41 kn odnosi na zatezne kamate obračunate do podnošenja tužbe tužitelj ima pravo zahtijevati ovu svotu, samo bez isplate daljnjih zakonskih zateznih kamata na ovako obračunate kamate u apsolutnom iznosu (čl. 31. st. 1. ZOO).

22. S obzirom da prvostupanjski sud nije odbio tužitelja sa zahtjevom tužitelja za isplatu zateznih kamata na svotu od 6.344,41 kn tekućih od podnošenja tužbe pa do isplate a tužitelj nije postupio sukladno odredbi čl. 339. st. 1. ZPP smatra se da je tužba u tom dijelu povučena (čl. 339. st. 2. ZPP) zbog čega nije odlučeno o tom sporednom traženju tužitelja.

23. Slijedom svega iznijetog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke a primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačena presuda suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke prvostupanjske presude tako da je tuženiku naloženo platiti tužitelju daljnjih 6.344,41 kn.

24. Odluka o parničnom trošku se sada osniva na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP budući da je tužitelj u cijelosti uspio sa glavnim traženjem pa mu je primjenom odredbe čl. 155. ZPP i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 142/12. i 107/15.) priznat daljnji trošak u svoti od 3.774,00 kn.

25. Kako je tužitelj uspio sa žalbom u cijelosti, priznat mu je i trošak sastava žalbe po Tbr. 10. toč. 1. u svoti od 937,50 kn kao i trošak poreza od 234,37 kn ili ukupno 1.171,87 kn dok mu trošak sudskih pristojbi na žalbu nije priznat jer prema sadržaju spisa taj trošak nije imao.

26. Tako je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku, sadržana u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke prvostupanjske presude dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažena žalba tužitelja i preinačena odluka o parničnom trošku sadržana u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke prvostupanjske presude tako, da je tužitelju priznat daljnji trošak parnice od 3.774,00 kn i trošak žalbe od 1.171,87 kn s time, da je sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP o trošku cijelog postupka odlučeno jednom odlukom.

U Zagrebu 16. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Ana Gradišek, v.r.