Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-321/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća, te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, u kaznenom postupku protiv optuženog B. Đ. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 120. stavka 1. i drugih Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. – pročišćeni tekst, 35/93. – ispravak, 108/95., 16/96. – pročišćeni tekst i 28/96., dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi optuženog B. Đ. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kv-Rz- 5/2022. od 15. srpnja 2022. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 11. kolovoza 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog B. Đ. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog B. Đ. i drugih, zbog kaznenih djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. i drugih OKZRH, na temelju članka 127. stavak 4. i članka 131. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08-I), produljen je istražni zatvor protiv optuženog B. Đ. iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 1. i 4. ZKP/08. koji traje od 4. svibnja 2022. i ima trajati i dalje.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi B. Đ. po branitelju, odvjetniku Ž. O. bez navođenja zakonske osnove pobijanja s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske „usvojiti žalbu i ukinuti istražni zatvor nad optuženikom, a podredno žalbu uvažiti i predmet vratiti sucu istrage na ponovno postupanje i odlučivanje“.
3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako je prvostupanjski sud za svoju odluku sud dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog B. Đ., a koja proizlazi iz podignute optužnice i dokaza na kojima se ista temelji, kao i podataka u spisu, tako i u odnosu na postojanje opasnosti od bijega te nužnosti istražnog zatvora radi neometanog odvijanja postupka za kazneno djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora i kod kojeg su okolnosti počinjenja kaznenog djela posebno teške, kao posebnih pretpostavki. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
6. Vezano uz postojanje opasnosti od bijega, ocjena je drugostupanjskog suda kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o optuženiku koji je državljanin Republike Srbije, države koja ne izručuje svoje državljane i u odnosu na koju ne dolazi u obzir primjena europskog uhidbenog naloga, a koji je Republici Hrvatskoj izručen iz Crne Gore te s teritorijem ove države nije vezan niti adresom prebivališta/boravišta, niti osobnim, obiteljskim, imovinskim ili poslovnim vezama.
7. Dakle, imajući u vidu težinu kaznenog djela koje mu se stavlja na teret i zapriječenu kaznu, ocjena je i ovog suda kako sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i predvidive opasnosti da će optuženik u slučaju puštanja na slobodu pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti. Stoga se svrha istražnog zatvora po navedenoj zakonskoj osnovi u konkretnom slučaju, protivno žalbenoj tvrdnji kako optuženik za vrijeme trajanja suđenja može boraviti kod brata, ne može uspješno ostvariti primjenom mjera opreza ili jamstva, što je pravilno zaključio i prvostupanjski sud. 8. U odnosu na postojanje posebne zakonske osnove za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08., ispravan je zaključak prvostupanjskog suda kako se kazna zatvora od 20 (dvadeset) godina propisana OKZRH kao najteža kazna izjednačava s kaznom dugotrajnog zatvora prema KZ/11. te kako je u konkretnom slučaju istražni zatvor nužan radi neometanog odvijanja postupka za kazneno djelo kod kojeg su okolnosti počinjenja posebno teške. Naime, optuženom B. Đ., kao pripadniku vojnih snaga agresorske vojske, stavlja se na teret da je tijekom ratne agresije na Republiku Hrvatsku s drugim suoptuženicima ugrozio pravni i teritorijalni integritet Republike Hrvatske pri čemu je njegova uloga posebno značajna, a što je za posljedicu imalo brojne ljudske žrtve te razaranja imovine velikih razmjera.
9. Prvostupanjski sud je stoga, protivno žalbenim navodima, pravilno zaključio kako kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji ne može ostvariti njegovom zamjenom blažim mjerama, a koji zaključak suda nije doveden u sumnju niti isticanjem dobi i narušenog zdravstvenog stanja optuženika jer upravo konkretni slučaj predstavlja iznimku sadržanu u odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se istražni zatvor može odrediti protiv osobe koja je navršila 70 godina, dok se adekvatna zdravstvena skrb optuženiku može osigurati i unutar zatvorskog sustava.
10. U pogledu žalbenih prigovora optuženika kako je prethodno prvostupanjsko rješenje o određivanju istražnog zatvora po žalbi razmatrano tek godinu dana nakon donošenja, ovaj drugostupanjski sud napominje kako se u tom trenutku optuženik nalazio u istražnom zatvoru u drugom kaznenom postupku koji se vodio pred Županijskim sudom u Splitu pod brojem K-Rz-1/2020 i koji istražni zatvor mu je zbog isteka maksimalnih rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. stavka 6. ZKP/08. rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj II Kž-3/2022 od 4. svibnja 2022 ukinut da bi se potom aktivirao istražni zatvor u ovom konkretnom postupku koji mu je pobijanim rješenjem i produljen. S tim u vezi, žalitelju se napominje kako ukidanje prvostupanjske presude u tom drugom kaznenom predmetu prilikom čega je i ukinut istražni zatvor nije odlučno za egzistiranje opće i posebnih istražnozatvorskih pretpostavki prema ovdje pobijanom rješenju.
11. Slijedom navedenog, budući da žalbenim navodima optuženog B. Đ. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 11. kolovoza 2022.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.
