Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: 113 P-807/2018-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužiteljice I. Z. iz Z., K. u. …, OIB: …, zastupane po punomoćniku B. M., odvjetniku u Š., protiv tuženica 1. V. Š. W. iz T., G. …, OIB: …, zastupane po punomoćnici J. S., odvjetnici u B. n. M., i 2. V. I. iz Z., K. p. …, OIB: …, radi zaštite od uznemiravanja, nakon usmene, glavne i javne rasprave, zaključene dana 1. srpnja 2022. godine, u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice, tužene ad.1., zamjenice punomoćnice tužene ad.1. i odsutnosti uredno pozvane tužene ad.2., dana 12. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženicama V. Š. W., G. …, T., OIB: …, i V. I., K. p. …, Z., OIB: …, o svom trošku ukloniti betonski građevinu s krovištem izgrađenu na međi nekretnina kat. oznake čest. zem. 3302 (zk. ul. …) i čest. zem. 3303 (zk. br. …) k.o. T., sve u roku od 15 dana, u protivnom se ovlašćuje tužiteljica da to učini o trošku tuženica, te se ujedno zabranjuje tuženicama svako daljnje uznemiravanje prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini, pod prijetnjom izricanja novčane kazne."

II. Nalaže se tužiteljici I. Z. iz Z., K. u. …, OIB: …, naknaditi tuženici ad.1. V. Š. W. iz T., G. …, OIB: …, na ime troška parničnog postupka iznos od 9.375,00 kuna, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, zahtjev tužene ad.1., odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako su stranke vlasnice susjednih nekretnina i to nekretnine oznake čest. zem. 3302, upisane u zk. ul. … k.o. T., čija je izvanknjižna suvlasnica za 1/2 dijela tužiteljica, te nekretnine čest. zem. 3303, upisane u zk. ul. … k.o. T., čije su suvlasnice tužene svaka za 1/2 dijela. Predmetne nekretnine da u naravi predstavljaju dvije kuće s dvorištem izgrađene na parcelama koje međusobno graniče. Početkom listopada 2017. godine, da su tužene samovlasno, protupravno i bez suglasnosti tužiteljice izvršile građevinske zahvate na samoj međi navedenih nekretnina. Osim činjenice da su u potpunosti uzurpirale među susjednih nekretnina, izvedbom radova i položajem novoizgrađenog krovišta da je došlo do povećanog slijevanja oborinskih voda na nekretninu u vlasništvu tužiteljice. Nadalje, da se odmah po saznanju o poduzetim građevinskim radovima, tužiteljica obratila tuženici ad.1. dopisom s prijedlogom da u što kraćem roku, ne duljem od 30 dana, ukloni građevinu koja je izgrađena na samoj međi susjednih nekretnina, na koji dopis se ista potpuno oglušila. Obzirom na uznemiravanje koje tužiteljica trpi zbog poduzetih građevinskih radova, kao i činjenicu da je zbog istih ograničena u uživanju vlasničkih ovlaštenja koje je ostvarivala u punom opsegu do njihovog poduzimanja, tužiteljica predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev kako je navedeno u izreci.

2. Tužena ad.1. u odgovoru na tužbu osporava istu u cijelosti, te ističe kako tužbi nisu priloženi nikakvi dokazi iz kojih bi proizlazila osnovanost iste, a niti predloženo provođenje takvih dokaza u danjem tijeku postupka. Nadalje, ističe prigovor aktivne legitimacije tužiteljice za podnošenje predmetne tužbe, sve obzirom da je tužbu radi zaštite od uznemiravanja, sukladno odredbi čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ovlašten podnijeti vlasnik, ako ga treća osoba bespravno uznemirava na drugi način, a ne oduzimanjem stvari. Tako, da tužiteljica niti u tužbi ne tvrdi da bi bila vlasnica, već da je izvanknjižna suvlasnica za 1/2 dijela, no na tu okolnost da ne predlaže izvođenje nikakvih dokaza. Ističe da nije sporno da bi tužiteljica i kao predmnjevana vlasnica imala pravo na zaštitu, ali da je tada dužna dokazati pravni temelj i istinit način svog stjecanja, a kako je to propustila učiniti, već zbog samog nedostatka aktivne legitimacije da bi tužbu trebalo odbaciti. Nadalje, tužena ad.1. tvrdi da izvođenjem radova na svojoj nekretnini označenoj kao kat. čest. 3303 k.o. T., ni na koji način nije uznemirila tužiteljicu u njezinom izvršavanju vlasničkih prava glede čest. zem. 3302 k.o. T., ovo stoga što je sve građevinske radove koje je izvela, izvela isključivo na svojoj nekretnini, ne zadirući pritom na nekretninu označenu kao čest. zem. 3302 k.o. T.. Pritom, da nije uzurpirala među, a niti gradila građevine na međi, a posebno da svojim radnjama nije prouzročila povećanje slijevanja oborinskih voda na nekretninu označenu kao čest. zem. 3302 k.o. T.. Naime, ističe da je na svojoj nekretnini izvela određene radove radi zaštite svoje građevine od slijevanja oborinskih voda sa nekretnine označene kao čest. zem. 3302 k.o. T., ovo stoga jer je upravo ta nekretnina visinom u razini krova obiteljske kuće tuženica, a kako na toj nekretnini nije riješen odvod slivnih voda što bi bila obveza tužiteljice, ukoliko je ista vlasnica te nekretnine, to da se sva voda slijeva na nekretninu tuženica i zbog te vode dolazi do oštećenja kuće istih, konkretno dijela kuće koji koristi tužena ad.1. Tako, da bi navedeno spriječila, tužena ad.1. da je planirala riješiti sakupljanje i odvod slivnih voda postavljanjem drenažnih cijevi na dijelu između kuće i ogradnog zida, međutim da isto nije moguće izvesti budući je upravo tužiteljica spriječila ulazak radnog stroja na nekretninu tuženica, a preko dijela nekretnine označene kao čest. zem. 3302 k.o. T.. Suočena s takvom neočekivanom zabranom tužiteljice, da je poduzela nužne radove na svojoj nekretnini, tako što je produžila krov do samog ogradnog zida, čime nikako nije prouzročila slijevanje oborinskih voda na nekretninu označenu kao čest. zem. 3302 k.o. T., budući da je na kraj krova postavila oluk u koji se voda slijeva i odvodi na nekretninu tuženica. Predmetni oluk da je postavljen na način da ne prelazi polovinu betonskog ogradnog zida nalazećeg između nekretnina oznaka čest. zem. 3302 i 3303 k.o. T., ujedno za kojeg naglašava da je u vlasništvu tuženica, budući je upravo njihov otac pok. M. Š. predmetni zid izgradio vlastitim sredstvima, te tužiteljica nema nikakvih prava u pogledu korištenja zida u smislu odredbi čl. 101. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbu u cijelosti kao neosnovanu, te obvezati tužiteljicu na naknadu troška.

2.1. Tužena ad.2. u svom odgovoru na tužbu navodi da ona nije stranka postupka budući su se ona i sestra podijelile i sada su suvlasnice kuće u T., G. …. Međutim, nadodaje da je njezin otac M. Š. 1966. godine kupio zemlju u T. površine 768 m2, i to čest. br. 3303 (…), te da je dio zemlje odstupio za put, a nije prodavao ništa, te da njihova zemlja sada ima 483 m2, pa da su očito ostalo "pojele mace". Nadalje da je granica prema južnim susjedima (sada Z.) riješena nagodbom S. – Š.. Također poziva sud da obrati pozornost na činjenicu da njihova čestica ima prolaz u šumu preko državnog zemljišta, a da su 2020.g. Z. stavili fizičku prepreku (ogradu) kojom su blokirali njihovoj čestici izlaz u šumu, što znači da se njihova međa pomiče na državnu zemlju, pa da se pita tko sada treba biti tužen.

3. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u Dopis od 4.10.2017.g. (l.s. 4), fotografije (l.s. 5-7), Zapisnik Općinskog suda u Zadru, Stalne službe Biograd na Moru sastavljen prilikom preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. T. broj Z- 3445/2011/3664 od 25.10.2016.g. (l.s. 18-20), Ugovor o kupoprodaji nekretnine ovjeren po Javnom bilježniku N. T. iz Z. pod brojem: OV-3483/2019 dana 24.6.2019.g. (l.s. 21-24), izvadak iz zemljišne knjige zk.ul. … k.o. T. (l.s. 32), Kupoprodajni ugovor od 29.7.1966.g. ovjeren od strane Općinskog suda u Zadru dana 3.8.1966.g. (l.s. 33-34), položajni nacrt sa skicom premjeravanja od 13.9.1982.g. (l.s. 35-36), preslik katastarskog plana od 18.1.2016.g. (l.s. 38), fotografije (l.s. 43-51), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka geodetske struke mag. ing. geod. I. G., G. Z. d.o.o. od 12.7.2021. g. (l.s. 58-73), zapisnik sastavljen pred Općinskim sudom u Biogradu na Moru u spisu predmeta R1-36/79 od 13.9.1982.g. (l.s. 76-79), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina struč. spec. ing. aedif. A. K., F. d.o.o. od 18.8.2021.g. (l.s. 80- 96), očitovanje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina struč. spec. ing. aedif. A. K., F. d.o.o. od 31.1.2022.g. (l.s. 100-101), očitovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke mag. ing. geod. I. G., G. Z. d.o.o. od 25.4.2022.g. (l.s. 111), te je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice i tužene ad. 1. kao stranaka ovog postupka.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Naime, po provedenom postupku nespornim je utvrđeno da je tužiteljica predmnjevana vlasnica nekretnine oznake čest. zem. 3302 k.o. T., a što nedvojbeno proizlazi uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine ovjeren po Javnom bilježniku N. T. iz Z. pod brojem OV-3483/2019 dana 24. lipnja 2019. godine, te odgovara ranije izvršenom zemljišnoknjižnom upisu iz Zapisnika Općinskog suda u Zadru, Stalne službe Biograd na Moru, sastavljenog prilikom preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. T. broj Z-3445/2011/3664 od 25. listopada 2016. godine, kao i da su tužena ad.1. i ad.2. suvlasnice nekretnine oznake čest. zem. 3303 k.o. T., kako proizlazi uvidom u zk. izvadak br. …. Također, nije sporno niti da se su navedene nekretnine susjedne nekretnine.

5.1. Međutim, kao sporno javlja se činjenica da tužene negiraju bilo kakav čin uznemiravanja vlasničkih prava tužiteljice na nekretnini oznake čest. zem. 3302 k.o. T., obzirom da, poglavito tužena ad.1., drži da je sve građevinske radove koje je izvela, izvela isključivo na svojoj nekretnini oznake čest. zem. 3303 k.o. T., te da svojim radnjama nije niti uzurpirala među, niti gradila građevine na međi, niti prouzročila povećanje slijevanja oborinskih voda na nekretninu tužiteljice. Uz navedeno, drže da se predmetni betonski zid nalazi u vlasništvu tuženica, te da tužiteljica na istom nema nikakvih vlasničkih prava.

6. Naime, odredbom čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. Nov. broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje ZV) propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

6.1. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže (st. 2. istog članka).

6.2. Isto pravo pripada i predmnijevanom vlasniku, kako je i propisano stavkom 4. ovog članka ZV-a.

6.3. Dakle, tužitelj mora dokazati svoje vlasništvo i neosnovano uznemiravanje, odnosno čin smetanja, pačanje, propuštanje neke dužne radnje – svojatanje nekog prava odnosno ograničavanje vlasnikova prava i sl., dakle, mora dokazati da su doista (ne)učinjene takve radnje (činjenje ili propuštanje) koje su dovele do neosnovanog uznemiravanja.

6.4. Uznemiravanje pak znači da stanje izazvano radnjom uznemiravanja traje u vremenu stalno ili da se radnja uznemiravanja povremeno ponavlja, zbog čega se ne može tražiti zaštita ovom tužbom zbog uznemiravanja učinjenog jednokratnom radnjom. Pored toga uznemiravanje mora postojati u vrijeme podnošenja tužbe.

7. S druge strane tuženik je svaki onaj koji je izvršio čin smetanja, onaj po čijem nalogu je smetanje izvršeno, a on tu korist naknadno odobri. To može biti osoba koja neposredno uznemirava vlasnika, osoba po čijem nalogu se vrši uznemiravanje, kao i osoba u čiju se korist vlasnika uznemirava, ako je ona to znala i odobrila, ili s time okoristila.

7.1. U parnici radi uznemiravanja prava vlasništva tuženik može tužitelju protiv negatorijskog vlasničkog zahtjeva staviti prigovore koji tužiteljev zahtjev negiraju ili ukidaju (čl. 162. i 163. ZV-a), ili prigovore koji zahtjev zaustavljaju, a naravno i prigovore koji ističu da uznemiravanja nema, da je ono neosnovano, da je dopušteno i slično.

7.2. Tuženik koji tvrdi da je radnju uznemiravanja poduzeo, jer mu na to pripada pravo, dužan je dokazati postojanje prava ili ovlasti na poduzimanje konkretne radnje uznemiravanja ili obvezu tužitelja da trpi takve radnje.

7.3. Normativni sadržaj odredbe čl. 167. ZV-a upućuje na bitna obilježja actio negatorie koja spram obiju parničnih stranaka nameće obvezu snošenja tereta dokazivanja ostvarenja bitnih pravnih pretpostavki za uspješno ostvarenje zaštite takvom vlasničkom tužbom, odnosno njezinim otklanjanjem kada je riječ o tuženiku.

8. Tako, u pogledu navedenih spornih okolnosti, tužiteljica je predložila izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika i vještaka građevinske struke, te saslušanje stranaka, dok je tužena ad.1. predložila stranačko saslušanje, te saslušanje svjedoka B. K. i R. Ž., na okolnost da tužena nije uznemiravala tužiteljicu u njezinom izvršavanju vlasničkih prava.

9. Radi identifikacije predmeta spora održan je uviđaj na licu mjesta, uz nazočnost stalnog sudskog vještaka geodetske struke I. G. i stalnog sudskog vještaka građevinske struke A. K..

10. Tako, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke mag. ing. geod. I. G., G. Z. d.o.o. od 12. srpnja 2021. godine, proizlazi da je isti sačinio skicu lica mjesta s fotografijama i priloženim vlasničkim listovima, te utvrdio da se predmetna građevina i oluk nalaze unutar kat. čest. 3303 k.o. T., odnosno da iste ne prelaze na susjednu kat. čest. 3302 k.o. T..

11. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina struč. spec. ing. aedif. A. K., F. d.o.o. od 18. kolovoza 2021. godine, proizlazi da je isti mišljenja da se oluk, koji se sada nalazi na krovu dograđenog dijela stambene građevine, izgrađene na kat. čest. 3303 k.o. T., pravilno postavi, tj. postavi u pravac, u odnosu na svoje postojeće krajnje točke, ne zadire na među i nekretninu tužiteljice, iz razloga što njegove postojeće krajnje točke ne zadiru na među i nekretninu tužiteljice, kao i da sporna građevina i oluk izgrađeni na kat. čest. 3303 k.o. T. ne zadiru u vlasništvo tužiteljice.

12. Tužene ad. 1. i ad. 2. nisu imale prigovora na izrađene nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka, dok se podneskom od 19. listopada 2021.godine tužiteljica očitovala na zaprimljene nalaze i mišljenje stalnih sudskih vještaka, pa tako navodi da je pogrešan zaključak vještaka da se predmetna građevina i oluk nalaze unutar kat. čest. 3303, s obzirom da se dio krova građevine kao i oluk nalaze iznad međe. Drži da je posebno bitno da vještak mjernik nije uzeo u obzir pri izradi nalaza i mišljenja položajni nacrt iz predmeta Općinskog suda u Biogradu broj R1-36/79 od 13. rujna 1982. godine u kojem je ucrtana i uređena međa između prednika stranaka u sudskom postupku uređenja međe koji je okončan pravomoćnom sudskom odlukom, a koji položajni nacrt je tužiteljica navedenom vještaku dala na održanom uviđaju. Dakle, drži da je vještak mjernik propustio uzeti u obzir navedeni položajni nacrt, položaj međe po čijoj se sredini nalaze željezni stupići, međašne zakone postavljene od strane suda u navedenom postupku uređenja međe, utvrditi širinu i duljinu zida, pa da je stoga pogrešno utvrdio da se građevina i oluk nalaze unutar kat. čest. 3303 i ne prelaze na susjednu kat. čest. 3302. Također prigovara i da je vještak za graditeljstvo pogrešno zaključio da predmetni oluk kada se pravilno postavi ne zadire na među i nekretninu tužiteljice, jer nije izmjerio niti krov niti oluk niti ijedan element na terenu koji bi bio bitan u ovoj pravnoj stvari, niti je priložio fotografije oluka i međe, te je uz svoj nalaz priložio samo četiri fotografije vrlo malog formata iz kojih se ne može ništa razaznati o položaju oluka, krova i međe. Zbog navedenog predlaže da vještaci uzmu u obzir položajni nacrt iz predmeta Općinskog suda u Biogradu broj R1-36/79 od 13. rujna 1982. godine, kao i postupak uređenja međe i položaja međe, obzirom da međa nije sporna.

13. Na iznesene prigovore tužiteljice, stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu vrijednosti nekretnina A. K. dostavio je Očitovanje od 31. siječnja 2022. godine, iz kojeg proizlazi da je svoj nalaz i mišljenje izradio nakon uvida u vještačenje vještaka geodetske struke, koji je na uviđaju uzeo sve potrebne parametre za izradu skice lica mjesta, i to kao ovlaštena osoba za izmjeru zemljišta, te koji je u svom nalazu naveo kako se predmetna građevina i oluk nalaze unutar kat. čest. 3303 k.o. T., odnosno ne prelaze na susjednu kat. čest. 3302 k.o. T., pa obzirom da do danas nije zaprimio ispravljeni nalaz i mišljenje, niti bilo kakvo drugo očitovanje vještaka geodetske struke, vještak ističe kako u potpunosti ostaje pri svom danom nalazu i mišljenju.

13.1. Također, stalni sudski vještak za geodeziju I. G. je Podneskom od 25. travnja 2022. godine dao očitovanje na iznesene prigovore tužiteljice, na način da je ostao pri izrađenom nalazu i mišljenju, te potvrdio kako je granice između kat. čest. 3302 i 3303 k.o. T. preuzeo iz katastarskog plana nove izmjere, čije je izlaganje provedeno, te na čije prikazano stanje obje stranke nisu izjavljivale protivljenje. Isto tako ističe da je položajni nacrt iz predmeta Općinskog suda u Biogradu broj R1-36/79 od 13. rujna 1982. godine uzet u obzir, te kako je isti u skladu s katastarskim planom nove izmjere k.o. T..

14. Oba izrađena nalaza i mišljenja ovaj Sud prihvaća u cijelosti, nalazeći ih objektivnima i sačinjenim u skladu s pravilima struke, te drži kako su vještaci svojim naknadnim očitovanjima u potpunosti otklonili iznesene prigovore tužiteljice.

15. Na ročištu održanom dana 22. travnja 2022. godine tužena ad.1. povukla je svoj dokazni prijedlog za saslušanjem predloženih svjedoka, pa je zaključno proveden dokaz saslušanjem stranaka ovog postupka.

15.1. Tako, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ona vlasnica za cijelo nekretnine oznake kat. čest. 3302 položene u katastarskoj općini T., dok su tužene vlasnice susjedne nekretnine oznake kat. čest. 3303, te da postoji obiteljska povijest sporova oko međe ove dvije nekretnine, te da je zato i pokrenula ovaj postupak. Naime, da zna da su gospodin Š., otac tuženih, i njezina majka vodili sudski postupak u kojem je presuda donesena 1982. godine, te u kojem je utvrđena međa između te dvije nekretnine, pa da je po njoj i rađen zid, koji stoji već četrdeset godina te nikada ništa do sada nije mijenjano, sve dok tužena ad. 1. V. nije napravila nadogradnju objekta, čiji oluk ide i preko njezine parcele i preko njezinog dijela terena, iza zidića. Pošto je taj oluk protegnut i preko zidića, te je provedena dodatna cijev cijelom dužinom zidića, da je probijena rupa na istom, te da se sve oborinske vode slijevaju na njezin teren. U trenutku kada je ona pokrenula ovaj postupak, navedeni oluk da je ulupan, tako da što manje prelazi na njezinu parcelu, iako i dalje prelazi, a na kraj cijevi da je stavljen kamen. Na poseban upit, tužiteljica iskazuje kako je sudjelovala u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. T., te kako nitko od stranaka odnosno vlasnika predmetnih nekretnina nije ulagao prigovore u odnosu na utvrđene međe po katastarskoj komisiji. Na poseban upit svog punomoćnika, tužiteljica je iskazala da na predmetnu nekretninu dolazi od rođenja i to svako ljeto, dakle barem jednom godišnje, te da misli da od tada možda nije bila jednu ili dvije godine, kada je bila trudna. Na poseban upit zamjenice punomoćnice tužene ad. 1., tužiteljica je iskazala da nije sigurna tko je točno sagradio zid koji se nalazi uz njezinu nekretninu jer je tada imala osam ili devet godina, ali zna da su njezina majka i otac tuženih zajedničkim novcem morali platiti izgradnju zida.

15.2. U svom stranačkom iskazu tužena ad. 1. navodi da je suvlasnica nekretnine oznake 3303 k.o. T., zajedno sa svojom sestrom V. I., odnosno vlasnica posebnog dijela nekretnine, jer su se ona i sestra podijelile i formirane su etažne jedinice. Predmetna, odnosno navedena "betonska građevina", da se nalazi na njezinoj etažnoj jedinici, međutim da ona to nije, već da je riječ o metalnom krovu iste boje kao crijep, dok je konstrukcija drvena s nosećim gredama, tako da je riječ o nadstrešnici, a ne o građevini. Ona da je naglasila majstorima da se ne radi po postojećem zidu, kojeg je njezin otac sa njezinim bivšim mužem izgradio i to o vlastitom trošku, odnosno da ga ne diraju već da se pomaknu u njezin teren. Ovo da navodi zbog toga što su netočni navodi tužiteljice da su tužiteljičina majka i njezin otac gradili taj zid zajedničkim sredstvima. Nadalje ističe da je bila primorana napraviti ovu nadstrešnicu, jer je na tom mjestu ranije bio jedan kanal koji je sakupljao sve oborinske vode sa terena tužiteljice, te je zbog istih ona imala ugrozu od prokišnjavanja i vlaženja u svom studiju. Također ističe da joj tužiteljica nije dala da dođe na njezin teren sa strojem pikavcem kako bi navedeni problem riješila u povoljnijoj varijanti te probušila kamen, odnosno drenirala da se voda ne sakuplja, pa da je zato morala ići na ovu skuplju varijantu, te izgraditi nadstrešnicu. Na poseban upit tužena ad. 1. iskazuje da je sudjelovala u postupku obnove zemljišne knjige za katastarsku općinu T., te da je njezina sestra tužena ad. 2. prigovarala međi u odnosu na dio koji se odnosi na prolaz prema šumi, međutim, da misli da nije pokrenut nikakav postupak. Ističe i da prigovara iskazu tužiteljice, te tvrdi kako je sedam metalnih šipki ona postavila uz kamenu ogradu, te zabila u svoju zemlju, međutim da bi iste popadale pri prvoj buri; u odnosu na zid kako isti nije sagrađen o zajedničkom trošku, već o trošku njezinog oca po dogovoru sa pratetkom tužiteljice pok. C.; u odnosu na oluk ističe kako zadnje tri godine zbog korone nije bila na svojoj nekretnini te kako ona oluk nije dirala, već da joj je susjed javio da je netko odvalio oluk, te da voda ne ide gdje bi trebala; te u odnosu na dio o slijevanju oborinskih voda na teren tužiteljice, iskazuje da je isto nemoguće obzirom da se njezin teren nalazi jedan metar niže od tužiteljičinog, te da se njihova kuća nalazi iznad krova, odnosno nadstrešnice, te da je nemoguće da voda ide uzbrdo. Na poseban upit zamjenice svoje punomoćnice, tužena ad. 1. iskazuje da misli da je zid sagrađen negdje početkom 80-ih godina, u svakom slučaju prije nego što se tužiteljica rodila; da je godinama plaćala majstore da ručnim alatima probuše kamen kako bi se oborinska voda koja dolazi sa terena tužiteljice prestala sakupljati, no obzirom da je spriječena od tužiteljice da stroj pikavac dođe, a obzirom da ručno nije isto bilo moguće napraviti, da je napravljena nadstrešnica. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice, tužena ad. 1. iskazuje da je nadstrešnicu sagradila cijelom dužinom svoje nekretnine; da zna gdje su međe između njezine nekretnine i nekretnine tužiteljice; da granicu odnosno među čini završetak zida, jer je zid izgrađen na njezinom terenu; da je šipke postavila kao držače za lozu, a prije nekih sedam godina da su iste bile držači za plastičnu ceradu, koju je međutim otpuhala bura; da zna da je njezin otac vodio sudski postupak sa majkom tužiteljice, te da su postigli sporazum i utvrdili sve međe između predmetnih nekretnina; da cijelo vrijeme poštuje dogovor između svog oca i majke tužiteljice, odnosno od kako je taj zid sagrađen.

16. Naime, tužiteljica predmetnom tužbom zahtjeva uklanjanje betonske građevine s olukom za koju tvrdi da je sagrađena na međi nekretnina oznake kat. čest. 3302 i 3303 k.o. T., a čijom gradnjom drži da je došlo do ograničavanja u uživanju njezinih vlasničkih prava na kat. čest. 3302 k.o. T., čija je ona predmnjevana vlasnica, poglavito povećanim slijevanjem oborinskih voda, kao i zabranu daljnjih uznemiravanja po tuženicama.

16.1. Međutim, tijekom postupka, sukladno izrađenom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka geodetske struke, utvrđeno je da se predmetna građevina i oluk nalaze unutar kat. čest. 3303 k.o. T., odnosno da iste ne prelaze na susjednu kat. čest. 3302 k.o. T., kao i što je utvrđeno, a kako proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina, da postojeće krajnje točke oluka, koji se nalazi na krovu dograđenog dijela stambene građevine izgrađene na kat. čest. 3303 k.o. T., ne zadiru na među i nekretninu tužiteljice. Dakle, navedeni predmetni građevinski zahvati tužene ad.1. ne uznemiruju vlasnička prava tužiteljice na nekretnini oznake kat. čest. 3303 k.o. T..

16.2. Također, uz navedeno, a obzirom da tužiteljica prigovara vještacima kako u obzir isti nisu uzeli utvrđene granice međa susjednih nekretnina u ranije provedenom izvanparničnom postupku koji se pred ovim sudom vodio između prednika stranaka pod poslovnim brojem R1-36/79, ističe se kako je ovaj Sud iste otklonio kao neosnovane, sve obzirom na činjenicu, a kako proizlazi i iz oba stranačka iskaza, da je za predmetnu katastarsku općinu T. izvršen postupak preoblikovanja zemljišne knjige, dakle i prethodno postupak izrade katastarskog operata, njegovog izlaganja i utvrđenja međa katastarskih čestica, u kojem postupku su sudjelovale obje stranke, te na utvrđeno nisu ulagale niti prigovore niti primjedbe, te u skladu s kojim, novoutvrđenim katastarskih planom, je stalni sudski vještak geodetske struke i izradio svoj nalaz i mišljenje.

17. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje ZPP), ovaj Sud drži da tužiteljica nije dokazala da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za pružanje zaštite od uznemiravanja u izvršavanju njezinih vlasničkih ovlasti u odnosu na nekretninu kat. čest. 3302 k.o. T., slijedom čega je njezin tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. Nov. broj: 142/12, 130/14, 118/14, dalje: Tarifa) slijedom čega je tuženoj ad.1. priznat zatraženi trošak za zastupanje po punomoćnici - odvjetnici, i to trošak sastava odgovora na tužbu od 21.6.2018.g. – 75 bodova, sastav podneska od 21.4.2022.g. – 75 bodova, te trošak zastupanja na ročištima 27.2.2020.g., 3.9.2020.g., 9.3.2021.g., 8.4.2021.g., 5.5.2021.g., 7.7.2021.g., 22.4.2022.g. i 1.7.2022.g. – svaki po 75 bodova, što uz vrijednost boda od 10,00 kuna, te pripadajući PDV, sveukupno iznosi 9.375,00 kuna, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude, dok je preko dosuđenog iznosa zahtjev tužene ad. 1., sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a odbijen kao neosnovan.

Biograd na Moru, 12. kolovoza 2022.

S u t k i nj a

Iva Abfal, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

DNa:

1. Tužiteljici po pun.,

2. Tuženici ad.1. po pun.,

3. Tuženici ad.2. osobno.