Poslovni broj: Gž-174/2023-3

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Irene Lenić, kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.Š. iz P., OIB:…, zastupan po punomoćnici J.M., odvjetnici iz P., protiv tuženika N.T. iz R., OIB:…, zastupan po punomoćnici I.B., odvjetnici iz R., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-3619/2019-22 od 25. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 14. ožujka 2024.

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

              I. Odbijaju se žalbe tužitelja od 09. travnja 2021. kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-3619/2019-22 od 25. ožujka 2021.

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim bi se tuženiku naložilo da tužitelju na ime zastupanja u kaznenom postupku isplati iznos od 21.352,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 16. travnja 2019. kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka (točka I. izreke) te je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 7.187,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (točka II. izreke).

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj po punomoćnici pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13.  89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i preinaku prvostupanjske presude na način da sud usvoji tužbeni zahtjev a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak sa naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.

2.1. Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer u obrazloženju pobijane odluke sud nije pojasnio sadržaj potvrde od 11. ožujka 2019.

2.2. Temeljem navedene potvrde tužitelj ima pravo na isplatu nagrade i naknade troškova zastupanja iz proračunskih sredstava a kako prvostupanjski sud navedenu potvrdu odnosno ugovor nije tumačio po svom sadržaju već samo temeljem nominacije donio je pogrešan zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

2.3. Prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da punomoć i ugovor nije izjava vjerovnika o postojanju duga jer je evidentno da taj dug tužitelj želi naplatiti od Republike Hrvatske.

2.4. Osim navedenog u konkretnom slučaju radi se o štetnoj radnji tuženika koji je onemogućio pravo tužitelja na naknadu troškova zastupanja.

2.5. U konkretnom slučaju riječ je o nekoliko ugovora koji su proizašli iz ugovora o nalogu kojim su stranke ugovorile svoja međusobna prava i obveze a iz posebnog ugovora – potvrde koji su stranke sklopile i koja odražava volju ugovornih strana u ukupnom sadržaju i opsegu međusobnih odnosa se primjenjuju sva načela obveznog prava.

2.6. Slijedom gore navedenog prvostupanjski sud je propustio uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke i u navedenom kontekstu nije uopće razmotrio pitanje tužiteljevog prava na naknadu štete.

3. Tužitelj je i osobno podnio žalbu protiv prvostupanjske presude iz svih žalbenih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. ZPP-a te predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i preinaku pobijane presude sukladno žalbenim navodima a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

3.1. Navodi kako prvostupanjski sud nije analizirao sadržaj potvrde koji vrlo jasno razgraničava i regulira odnos između parničnih stranaka prema kojem tužitelj ima pravo na isplatu i u bitnom ponavlja navode iz žalbe podnesene po punomoćnici.

3.2. U pogledu specijalne punomoći navodi da je otkaz iste zaprimio 01. travnja 2019. te se postavlja pitanje zašto je tuženik otkazao punomoć koja je bila na snazi 14 dana jer bi nakon što sud isplati nagradu i naknadu troškova tuženik mogao primiti svojih 3.000,00 kuna.

3.3. Nadalje osporava zaključak prvostupanjskog suda u pogledu istaknutog prigovora zastare te smatra da se specijalna punomoć može smatrati tuženikovim priznanjem duga.

3.4. Osim navedenog po tvrdnji tužitelja evidentno je kako se radi o štetnoj radnji tuženika kojom je onemogućeno legitimno pravo tužitelja na isplatu naknade.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. podstavak 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra neosnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja kao branitelja tuženika u kaznenom postupku za isplatom naknade za zastupanje u iznosu od 21.352,50 kuna.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je tužitelj zastupao tuženika kao branitelj u kaznenom postupku kod Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem: K-42/2012. na ročištima od 28. lipnja, 19. rujna i 15 studenog 2007.

- da je tuženik otkazao tužitelju odvjetničku punomoć za zastupanje u navedenom predmetu 03. studenog 2008.

- da je tuženik tužitelju na ruke platio iznos od 3.000,00 kuna

- tuženik je 11. ožujka 2019. izdao tužitelju specijalnu punomoć za isplatu odvjetničkih troškova i nagrade za zastupanje u predmetu K-42/2012. ali je ta punomoć otkazana 26. ožujka 2019.

- tužitelju je rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: K-42/2012. od 31. srpnja 2019. odbačen zahtjev za isplatom troškova kao nedopušten.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka među strankama je bilo sporno da li se predmetna specijalna punomoć (list 49. spisa) od 11. ožujka 2019. može smatrati priznanjem duga.

10. Prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja pozivom na odredbe članka 220. stavak 1., članka 225. i članka 240. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.,  29/18., 114/22. i 156/22. - dalje u tekstu ZOO) odbija tužbeni zahtjev u cijelosti odnosno prihvaća kao osnovan istaknuti prigovor zastare.

10.1. Svoju odluku u bitnom obrazlaže da se specijalna punomoć ne može smatrati priznanjem duga jer iz sadržaja iste proizlazi da je tuženik ovlastio tužitelja za isplati odvjetničkih troškova i to isključivo vezano za tri ročišta na kojima je bio zajedno sa braniteljem V.D.

Naime priznanje duga ili zastarjele obveze mora biti učinjeno izričito tj. na nedvojben način mora biti izražena dužnikova volja za priznanjem duga.

10.2. Obzirom da je tužitelj zadnje radnje kao odvjetnik od povjerenja u navedenom kaznenom postupku obavio 2007., nadalje imajući u vidu opći zastarni rok te vrijeme podnošenja tužbe prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev za isplatu navedenog iznosa.

11. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

12. Neosnovani su žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije na pravilan način procjenjivao pravnu narav odnosno ugovorni odnos parničnih stranaka imajući u vidu potvrdu od 11. ožujka 2019. (kojom se potvrđuje da će tužitelj isplatiti tuženiku iznos od 3.000,00 kuna nakon isplate nagrade i naknade troškova u predmetu K-42/2012.) odnosno da navedenu potvrdu nije stavio u korelaciju sa dopisom tuženika od 02. ožujka 2019. prema kojem tuženik navodi da je spreman potpisati odobrenje za isplatu tužiteljevih odvjetničkih troškova kad i on njemu potpiše isplatu odnosno izvrši povrat novca od 3.000,00 kuna koje mu je ranije platio.

12.1. Navedena potvrda i dopis po ocijeni ovoga suda uopće ne utječu na odluku o tužbenom zahtjevu obzirom na istaknuti prigovor zastare.

12.2. Naime ugovorni odnos tj. ugovor o nalogu za zastupanje u kaznenom predmetu je raskinut otkazom punomoći 03. studenog 2008. a obzirom da iz navedene potvrde, dopisa tuženika kao i otkazane specijalne punomoći ne proizlazi izričito priznanje tuženikove obveze imajući u vidu odredbu članka 240. stavak 1. i 2. ZOO-a nije došlo do prekida zastarijevanja slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao osnovan istaknuti prigovor zastare.

13. U pogledu žalbenih navoda vezanih za tvrdnju da prvostupanjski sud uopće nije razmatrao pitanje naknade štete zbog postupanja tuženika (otkaz specijalne punomoći) ovaj sud napominje da su sukladno odredbi članka 299. stavak 1. ZPP-a stranke dužne već u tužbi i u odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke.  

14. Tužitelj u tužbi a niti tijekom postupka uopće ne temelji tužbeni zahtjev po osnovi naknade štete niti u tome smislu predlaže dokaze za utvrđivanje pretpostavki odštetne odgovornosti (šteta, štetna radnja, uzročna veza, protupravnost štetne radnje) već svoj zahtjev temelji na priloženom troškovniku odnosno predlaže dokaze radi utvrđenja da je tuženik potpisom specijalne punomoći kao i na temelju druge dokumentacije priznao dug.

15. Slijedom gore navedenog prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 5. stavak 3. ZPP-a nije niti mogao  odlučivati o tužbenom zahtjevu po osnovi naknade štete a niti tužitelj sukladno odredbi članka 352. stavak 1. navedenog zakona može ove činjenice iznositi tek u žalbi protiv presude.

16. Stoga je ovaj sud sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbe tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.

 

 

Vukovar, 14. ožujka 2024.

              Predsjednik vijeća

              Irena Lenić