REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U KRAPINI

Krapina, Trg dr. Mirka Dražena Grmeka 1

Poslovni broj: 12 P-252/2020-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sutkinji Romani Mališ, u pravnoj stvari tužiteljice N. Š., OIB ..., P., zastupana po punomoćniku Ž. A., odvjetniku iz Z., protiv tuženika S. H., OIB …, P., zastupan po punomoćnici N. B., odvjetnici iz Z., radi isplate, nakon javno održane glavne rasprave 6. srpnja 2022., u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika Ž. A., odvjetnika u S. i punomoćnice tuženika - N. B., odvjetnici u Z., 11. kolovoza 2022., donio je, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku S. H. iz P., (OIB …) da tužiteljici N. Š. iz P., (OIB ...) isplati iznos od 70.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB uvećane za pet postotnih poena od dana podnošenja tužbe pa do isplate u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku S. H. iz P. (OIB...) da tužiteljici N. Š. iz P. (OIB ...) nadoknadi troškove postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici N. Š., OIB ..., P., da tuženiku S. H. , OIB..., P. , naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je 26.02.2019. oko 16,30 sati u P., na međi voćnjaka u vlasništvu S. H. a, tuženik napao supruga tužiteljice S. Š. iz V.G. Prilikom tog obračuna, tužiteljica je došla do mjesta napada u namjeri da zaštiti svoga supruga, a kojom prilikom je tuženik napao i nju na način da ju je gurnuo u ogradu, ona je pala sa škarpe te joj je pukla kost na nozi. Odmah po nastanku štetnog događaja tužiteljica je odvezena u medicinsku ustanovu, gdje je kirurški obrađena. Tom prilikom tužiteljici je konstatirana spiralna fraktura maleola fibule, lijeva noga je imobilizirana, određeno joj je mirovanje s povišenom nogom, a hod minimalan uz podlaktične štake. Osim primarnih ozljeda koje je tužiteljica u navedenom napadu pretrpjela, tužiteljica je trpjela duge i teške bolove u lijevom kuku, lijevom koljenu i lijevom gležnju kao posljedicu ovog napada. Tužiteljici su propisane i vježbe pod imobilizacijom koje je morala svakodnevno provoditi radi bržeg oporavka. Osim navedenih, tužiteljica je provela i ambulantnu fizikalnu terapiju. Imala je cirkularni sadreni zavoj na nozi do 30. svibnja 2019. U listopadu 2019. u bolnici K. T. žali se na bolove u lijevom gležnju, stopalu i vratu koji nisu prestali od dana napada na nju. U statusu utvrđenom na licu mjesta uočava se edem, tj. otok gležnja, i bol prilikom kretnji. Navedeni bolovi nisu prestali do dana pisanja ove tužbe, a krajem 2019. konstatirano je da je navedeno stanje trajno kao posljedica Mb Sudecka. Sudeck-ova bolest (Sudeck-ova distrofija) je upalna bolest vezivnoga tkiva. Sudeck-ova bolest najčešće se javlja nakon ozljede noge (stopala) a istu uzrokuje prvenstveno ozljeda ekstremiteta nakon nesreće (npr. prijelomi, kontuzije, iščašenja, opekline), rane nakon operacije, lokalne infekcije (apsces). Pojava Sudeck-ove bolesti ne ovisi o ozbiljnosti povrede, i vrlo mala ozljeda može izazvati Sudeck-ovu bolest. U konkretnom slučaju, kod tužiteljice je Mb Sudeckova bolest direktna posljedica napada tuženika koji se dogodio 26. veljače 2019. Kako je tužiteljica morala dugo vrijeme strogo mirovati, pružana joj je kućna njega od strane ukućana, a za vrijeme dok su ukućani radili, angažirana je stručna privatna pomoć. Tužiteljica zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Činjenice su da je zbog štetnog događaja tužiteljica trpjela fizičke bolove, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, te je pretrpjela strah. Fizički bolovi bili su jaki i dugotrajni. Tužiteljici je zbog ozljede koje je zadobila smanjena životna aktivnost i ona će posljedice tog smanjenja osjećati kako u svakodnevnim poslovima, tako i u svoje slobodno vrijeme. Smanjenje životne aktivnosti je trajno. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud mora uzeti u obzir jačinu i trajanje povredom prava osobnosti izazvanih boli, ali i druge okolnosti slučaja, posebice dugotrajnost liječenja te činjenicu da je tužiteljica bolove trpjela i prilikom rehabilitacije. Tužiteljica, stoga, predlaže da sud, imajući u vidu težinu povrede i sve okolnosti slučaja, utvrdi pravičnu novčanu naknadu za: - fizičke bolove 15.000,00 kn; -za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 40.000,00 kn, -za strah 10.000,00 kn i -za tuđu pomoć i njegu 5.000,00 kn. Tužiteljica pridržava pravo uskladiti visinu odštetnog zahtjeva u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka. Tužiteljica predlaže da sud temeljem čl. 1100. st. 1. i 2., a u vezi s čl. 19., 1046. i 1103. Zakona o obveznim odnosima, da se donese presuda kojom će se naložiti isplata naknade štete tuženiku u ukupnom iznosu od 70.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe kao i naknada troškova parničnog postupka za zakonskom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, osporava pasivnu legitimaciju, pravnu osnovu i visinu tuženog zahtjeva, a osobito osporava navode iz tužbe kojima se navodi da je 26.02.2019. napao supruga tužiteljice, te da je prilikom istog napao i tužiteljicu na način da je istu gurnuo u ogradu nakon čega je ona pala sa škarpe, te da joj je pukla kost na nozi. Upravo suprotno u tužbi iznesenim navodima, suprug tužiteljice predmetnog je dana fizički napao tuženika, te istome prijetio, zbog čega se protiv njega, a zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju, te prijetnje vodi kazneni postupak pred Općinskog suda u Zlataru, posl. br. K- 69/2020. Tuženik nikada nije napao, niti je ozlijedio tužiteljicu, te nema neposrednih saznanja da bi tužiteljica predmetnog dana zadobila predmetne ozljede, a isto nije utvrđeno niti od strane policije koja je predmetnog dana izašla po pozivu supruge tuženika na lice mjesta. Konačno predlaže da se tužiteljica odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid, odnosno pročitana je slijedeća dokumentacija: potvrda PP P. od 12.6.2020. (list 4 spisa), medicinska dokumentacija za tužiteljicu (list 6-33), presliku presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj K- 408/2019-2 od 27. siječnja 2020. (list 40-42), dokumentacijski list pregleda u ambulanti (list 43-44), potvrda PP P. od 6.3.2019. (list 45), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Zlataru, Stalna Služba u Krapini, poslovni broj Pp J-251/2019, proveden je očevid na licu mjesta, saslušani su svjedoci S. Š., V. H., A. Š., E. Š. i M. Š., te su u svrhu dokazivanja saslušani tužiteljica i tuženik osobno.

4. Svjedok S. Š. iskazao je da je 26.2.2019. obrezivao uz među kupine, borovnice i smreke škarama koje se koriste za voćarstvo dužine nekih 60 cm. Svo granje koje je palo s njegove strane međe pokupio, a granje koje je palo s druge strane nije mogao budući je između žičana ograda. Da bi pokupio granje sa susjedne nekretnine S. H. , došao je na njegovu nekretninu s ceste. Pokupio je grane u dužini nekih 20 metara i još mu je supruga rekla da odreže grane od kupine. To odrezao i dotrčao je H. , njemu iza leđa i uhvatio ga za ramena i počeo psovati. Pri tome H. mu je htio uzeti škare iz ruku, a on nije dao. Nastalo je međusobno naguravanje, H. ga je bacio u žičanu ogradu. Supruga je htjela doći do njega da ga brani, a kad ju je H. vidio, otvorenim šakama ruku pogurnuo ju je za ramena, te je njegova supruga pala na leđa na makadamsku cestu na ulazu u njihovo dvorište. Žena ga je zvala da pomogne da se digne, dao joj je ruku, ali se nije mogla dignuti, boljela ju je lijeva strana. Otišao je po stolicu, pomogao joj je da se digne kako bi sjela na tu stolicu. Supruga mu je tad rekla da zove sanitet i policiju kao i da joj donese tablete za bolove i tlak. Tablete za tlak supruga i inače koristi, a tablete za bolove koristi on, zato su ih i imali. Kad je došla hitna pomoć, bio je i doktor, pogledao je ženu, ali je rekao da ne može utvrditi, da će to u Z.. Suprugu su već stavili u hitnu pomoć kada je došla policija, ali je doktor rekao da sada nije u stanju razgovarati. Suprugu su odveli u 16,30 sati, i isto večer oko 23,30 sati je dovezena doma. Na nozi je imala longetu. Supruga je imala puknuće u zglobu. Supruga je mirovala od 26.2. do kraja 5. mjeseca, a za to vrijeme on joj je sve to pomagao, a inače je 100 % invalid negdje od 2013. Između ceste i nekretnine tuženika je škarpa visine pola metra. Tužiteljica se htjela popeti na tu škarpu, ali nije uspjela jer ju je H. gurnuo kao je prije opisao. Nakon što je tužiteljica skinula longetu krajem 5. mjeseca, noga ju stalno boli i kad više ne može trpjeti uzima jednu njegovu štaku kako bi se lakše kretala. Ima 110 kg i visine je oko 1,80 m. Tuženik ima nekih 70-80 kg i visine negdje oko 1,40-1,50 m. U trenutku kada ga je H. odgurnuo u žicu, škare su mu pale iz ruku. Cijelo vrijeme dok je obrezivao granje nije se kretao uz pomoć štake, a kada je išao preko škarpe, primio se za ogradu. U nikakvim je odnosima s H. od kad je došao on gore, odnosno on još nekako, a žena nikako. Nije u nikakvim odnosima ni s ostalim susjedima. Ima 70 godina, a tuženik negdje oko 48 godina.

5. Svjedok V. H. iskazala je da su se kritičnog dana njezin muž, odnosno tuženik i suprug tužiteljice S. Š. sukobili odnosno naguravali i u tom naguravanju skotrljali su se s brijega na cesta. Radi se o velikoj uzbrdici, a cesta je makadamska. Na tom dijelu je i betonska škarpa visine 80-tak cm. Nakon toga i njen muž i Š. S. su se podigli i Š. S. je "pritisnuo" njenog muža na svoju željeznu ogradu. S desne strane S. Š. došla je tužiteljica, odnosno N. Š., valjda da ih razdvoji, to ne zna. Došla je jako blizu njih i S. Š. ju je desnom rukom odgurnuo i tužiteljica je svom svojom snagom pala na lijevi bok i tako da joj je glava malo visjela na nizbrdici. Pala je na betonsku podlogu koja je bila ispred željezne ograde. U trenutku kad je Š. S. odgurnuo tužiteljicu i maknuo ruku s njenog muža, njen muž je uspio pobjeći. Nije mogla točno reći od kud je gledala događaj, pogledom kroz prozor sudnice pojasnila je kako je do zgrade, a to bi po nekakvoj slobodnoj procjeni bilo do 50-tak metara vani ispred kuće. Iako je tužiteljica pala, njezin muž je potrčao za mužem svjedokinje niti se ne osvrćući na ženu. Š. trči, hoda po krovu i radi sve fizičke poslove, iako koristi štaku. Kako je njen muž uspio pobjeći, Š. se vratio do svoje supruge, podignuo ju, a nakon toga je vidjela da je donio stolicu. Nije vidjela da bi se tužiteljica negdje prislonila, držala za nešto, stajala je, još je i mužu pokazivala gdje da stavi stolicu. Već u trenutku koji je prethodio samom padu tužiteljice, zvala je policiju, kad je vidjela da S. Š. ide škarama prema mome mužu. Koliko se sjeća policija je prije hitne došla na mjesto događaja, ali više nije sigurna. Nije primijetila da bi tužiteljica nosila gips ili longetu, vidjela sam ju na dvorištu u dužem kućnom ogrtaču. Vidjela je da se tužiteljica nakon događaja kretala uz pomoć štake. Tužiteljica je za vrijeme sukoba tuženika i S. Š. stajala na makadamskoj cesti. Misli da se tužiteljica nije pokušavala popeti na njihovu nekretninu "em je škarpa, em je brijeg". Kuća tužiteljice je na brijegu, između je cesta i njihova kuća je na suprotnom brijegu, sve je to dosta blizu. Tamo nema šume, ali na njihovom dvorištu oko jezera je 5-6 vrbi koje prije dvije godine nisu zaklanjale pogled prema kući tužiteljice, orah koji ne zaklanja pogled iz njihove kuće na kuću tužiteljice. Policija ju ni u jednom trenutku nije ispitivala vezano na okolnost ozljede tužiteljice.

6. Svjedok A.Š. iskazao da je vidio S. Š. da trči za S. H., zatvorenom šakom i u trenutku kad je on zaviknuo "kaj to delaš", S. H. se sagnuo, tako da nije dobio udarac zatvorenom šakom. Za to vrijeme N. Š. sjedila je na zemlji uz prilaz na svoje dvorište. Ne zna iz kog razloga je N. Š. sjedila. Sve je to vidio jer je bio ispred podruma svoje kuće i imam pogled na S. kuću i cestu. Što se prije događalo nije vidio. Bio je u podrumu, a izašao je jer je moj otac došao po njega, da bi izašao jer "da nam budu susjeda ubili" pri tome je pojasnio da je taj susjed S. H.. N. i S. Š. nisu u dobrim odnosima s H.. Ni njegova obitelj nije u dobrim odnosima s N. i S. Š.. Vidio je da tužiteljica sjedi na cesti. Nakon što je poviknuo, S. Š. je otišao do svoje žene i na dva maha ju je povukao s općinske ceste na cestu pred ogradu, ulaz u dvorište. S. Š. je ženu primio ispod pazuha i na dva maha ju prenio i doslovno ju je odnio. Nakon toga je S. donio stolicu iz kuće, posjeo svoju ženu na stolicu, donio joj je mobitel i N. Š. je zvala policiju i hitnu. Sve se čulo. Policija ga nikad ništa nije ispitivala vezano za ozljedu N. Š..

7. Svjedok E. Š. iskazao je da je predmetnog dana došlo do sukoba između njegovog brata S.1 i susjeda S. H.. Kako su se S. i S. skotrljali s brijega na cestu i 1  2

to na način da je S.1 bio iznad S. , a tužiteljica N. je bila nekih 10-15 metara udaljena od njih na cesti, krenula je prema njima. Kako su se S.1 i S. "hrvali", u trenutku kad je došla do njih S.1 je s desnom rukom odmaknuo N. te je ona pala preko betonskom parapeta od nekih 15-20 cm na cestu i to na leđa. U tom trenutku S.2 se izvukao ispod S.1 , a S. je krenuo prema svojoj ženi, odnosno tužiteljici. S. je primio ispod pazuha svoju ženu i povukao ju je na dva maha pred svoj ulaz. Kad je S.1 vukao N., vikala je "joj, joj, boli me". S.1 je donio stolicu i pomogao ženi da sjedne, a nakon toga joj je donio mobitel te je ona zvala policiju i čulo se da govori da ju je susjed stukao i da dođe hitna. Kad je došla policija dao je izjavu, ali nikad ga nitko nije ispitivao o ozljedi tužiteljice. U svemu tome prije nego je tužiteljica pala, pozvao je svog sina da dođe jer da će susjeda ubiti, pri tome misli na susjeda S.2 jer je bio ispod S. . Kad se S.2 izmaknuo, S. je potrčao za njim, a prije toga je S. odgurnuo svoju ženu. Dobro je vidio jer je S.1 imao crveni prsluk. U tom događaju S. se nije koristio štakom za hodanje. Od mjesta događaja bio udaljen nekih 50-60 metara. Nije u dobrim odnosima sa svojim bratom i njegovom obitelji već više od 20 godina.

8. Svjedok M. Š. iskazao je da je predmetnog dana došao kod V. H. po sadnice i čuo sam viku. S.2 H. je govorio S. Š. da se makne s njegovog da mu ne radi štetu. Vidio je da je S.1 primio oko vrata S. , pri čemu se svjedok nasmiješio jer je S.1 prilično visok u odnosu na S. S. se uspio izvući. U nekom trenutku vidio je da je N.

2.  2

Š. sjedila uz svoju ogradu na cesti. Kasnije je čuo da je došao Crveni križ i da je N. Š. ozlijeđena. Nije vidio da bi N. Š. netko odgurnuo. Nije vidio da bi se S.2 i S. kotrljali po tlu. Nije vidio da bi S.1 pritisnuo S. na ogradu. Nije niti u dobrim niti u lošim odnosima s tužiteljicom, on pozdravi, ali oni ne odzdrave, S.1 Š. ga je tri puta napao. 9. Saslušana u svrhu dokazivanja tužiteljica N. Š. iskazala je da je kritičnog dana njezin suprug je obrezivao voćke i raslinje uz ogradu s tuženikom. Grane koje su pale na tuženikovo dvorište je išao pokupiti i bacao je natrag na svoje dvorište. Još su mu ostale jedno dvije grane kada je vidjela tuženika da dolazi od svoje kuće, penje se na brijeg i došao do njenog supruga, pri tom ga psovajući, otimajući iz ruku škare, tukao ga je nogama po bedrima. Izgledalo je kao naguravanje jer suprug nije dao škare iz ruku. Sve to gledala pred svojom lesom, na udaljenosti od nekih metar od brijega, odnosno dva-tri metra od supruga kojemu je falilo da dođe do kraja da bi došao tamo gdje je ona stajala. U svemu tome suprug je ostao zakačen na mreži, a kako se bojala za njega, htjela je stati između njih. Primila se za betonski stup kako bi se popela preko škarpe visine 50 cm, ali ju je vidio tuženik i gurnuo ju je rukama prema njenim prsima. Nakon što je pala na lijevu stranu, više ne zna što je bilo između njih. Suprug je sišao s brijega, pokušao ju je podići, ali se nije mogla podići jer ju je boljela lijeva noga. Suprug joj je donio malu stolicu na koju ju je nekako posjeo. Pitao ju je što joj je, ali nije znala što joj je, već da ju boli noga. Tražila je od supruga da joj donese tablete, te joj je on donio tablete za smirenje – voltaren i tablete za tlak koje i inače uzima. Također donio joj je i mobitel, te je nazvala i policiju i hitnu. Prvo je došla hitna, a odmah za njom i policija, a hitnom je odvezena u bolnicu u Z. gdje joj je utvrđen prijelom u zglobu lijeve noge. Iz bolnice se vratila kasno u noć. Slijedeći dan došla je policija i uzela izjavu od nje te je opisala događaj. Njen suprug koristi se pri hodu štakom i to većinom jednom. Kad je radio nije se koristio štakom za hod. Predmetnom događaju nije svjedočio nitko, odnosno ona nikoga nije vidjela. Kad se vratila iz bolnice suprug se brinuo o njoj. Liječila se 3 mjeseca, prvo je dobila longetu, a poslije je dobila gips. Poslije skidanja gipsa morala je na terapije u K. T., i to 21 dan. U svemu joj je pomagao suprug, a znale su doći kćeri iz Z.. Ne zna koliko dugo je trajao događaj, sve je to bilo na brzinu. Uslijed naguravanja njenog supruga i tuženika, nisu pali na cestu. Kad je krenula pomoći suprugu, on je bio "zakačen" za ogradu, držao je škare objema rukama, s obzirom da se radi o dugim škarama, a tuženik ga je za to vrijeme tukao. Ne zna kako je tuženik zadobio ozljedu stražnjeg dijela vrata, ali zna da je prije kritičnog dana nosio željezne stupove, pa se možda tad ozlijedio i to prikazao kao ozljedu iz predmetnog događaja. Ne zna na koji način se "otkačio" njen suprug od ograde. U vezi njene ozljede nije se vodio kazneni ili prekršajni postupak protiv tuženika. Prije tog događaja nije imala istih ili sličnih ozljeda lijeve noge.

10. Saslušan u svrhu dokazivanja tuženik S. H. iskazao je da se kritičnog dana nalazio u svom dvorištu sa suprugom i Š. M. i vidio je susjeda Š. S. a kako s njegove strane voćnjaka reže njegove "divljake" šljive, višnje, jabuke, uz ogradu između njihovih nekretnina. Susjeda je upozorio da ide iz njegovog dvorišta, tužiteljica je bila naslonjena na svoju lesu, podrugljivo se smijala i govorila "deda samo reži, ostavi budalu na miru, sve mu posijeci". Još je dva tri puta upozorio susjeda, na što je tužiteljica reagirala ponovno kako je opisao. Zna da susjed slabije čuje, mislio je da ga nije čuo pa je krenuo prema njemu, a tužiteljica je supruga rekla "daj siđi, ide budala prema tebi", a on je rekao "neka dojde, ak će da ga ubijem tu na njegovom" i uopće se nije okrenuo i dalje je rezao njegove voćke. Kad ga je susjed vidio da ipak dolazi krenuo je na njega sa škarama u zraku, a kad je on vidio da trči prema njemu, stao je. Došao je do njega, a inače je viši od njega sigurno "pola metra", ima sigurno oko 110 kila, a on ima oko 65 kila, vičući da će ga ubiti. Rekao mu je "daj me udari, ako misliš, inače siđi s mog voćnjaka". On se ipak okrenuo da bi otišao doma, ali je osjetio udarac i opeklinu na vratu, odnosno susjed ga je udario sa škarama s leđne strane vrata, opet se okrenuo prema susjedu i zamahnuo opet sa škarama, "štrajfao ga" sa špicom škara ispod desnog oka. Uspio je uhvatiti za škare, i u svem tom naguravanju, zarotirao se je, pao preko škarpe od 50 cm na zemlju. Istog trenutka ne zna je li je susjed skočio ili pao, bio mu je leđima i još ga je udarao po leđima. U jednom trenutku je malo popustio i on se isčupao van, i otrčao prema kući, čuo je da nešto susjed A. Š. govori, ali ne zna što, a kada se okrenuo vidio je susjeda da trčao za njim sa škarama u zraku. Došao je do svog dvorišta, ali onda je susjed odustao, odmahnuo rukom i rekao "već ćeš doći". Tužiteljicu osim na lesi nigdje drugdje nije vidio, nikakvog kontakta između njih nije bilo, on je pao na zemlju. Od događaja koji je opisao, za nekih pola sata došao je crveni križ, ali mu nije bilo poznato zbog čega. Slijedećih dana svi su okolo pričali da je napao susjedu kod lese i ozlijedio. Tužitelji su priču ispričali pekaru. Primijetio je da tužiteljica hoda doma u "šlafrugu" i da ima zamotanu nogu. U vezi ozljede i ozljeđivanja kako je to u iskazu opisala tužiteljica, policija ga nije ispitivala. Njegova supruga je prije Š. zvala policiju zbog događaja sa susjedom. Ne može objasniti ozljede tužiteljice. Prilikom pada nije se ozlijedio, imao je natiske na dlanovima od šodra.

11. Na očevidu održanom 18. svibnja 2021. sud je s prisutnim strankama i njihovim punomoćnicima obišao mjesto spora te je na skici očevida, a koja je sastavni dio zapisnika (list 61 spisa) označena betonska škarpa, betonski stup, pletena žičana ograda, drveni stup struje, odnosno nekretnina tužiteljice i nekretnina tuženika. Tužiteljica je pokazala da je stajala kod betonskog stupa i držala se za žičano pletivo i pokušala se popesti preko betonske škarpe. Jednom nogom i to koljenom bila je na zemlji iznad betonske škarpe, a tada da ju je tuženik koji je po njezinom kazivanju tužiteljice stajao cca. 80 cm od nje prema uzvisini, objema rukama prema prsima odgurnuo nakon čega je pala na tlo. Tužiteljica se na pitanje u kojem položaju je bio tuženik kad ju je odgurnuo, nije izjasnila. Tuženik je pokazao da se negdje u visini stabla jabuke otkotrljao i pao na tlo ispod zabreži kako je to opisivao u svom iskazu. Prisutni na očevidu suglasno su izjavili da u trenutku sukoba nije prilaz bio asfaltiran, već je bio makadamski. Tužiteljica tvrdi da su na nekretnini koja je ispod ceste tuženik posjekao tri stabla pri čemu je sudu pokazala približna mjesta gdje su se ona nalazila s time da na tim mjestima nisu zatečeni ostaci panjeva ili slično. Tužiteljica tvrdi da se radilo o stablima žalosne vrbe. Svjedok S. Š. pokazuje da se nalazio između drvenog stupa struje i mladog stabla smreke s vanjske strane žičane pletene ograde, na nekretnini tuženika.

11.1. Nakon toga sud je s punomoćnicima stranaka otišao do dvorišta tuženika te su svjedoci H. V. i M. Š. pokazali mjesto s kojeg su gledali sporni događaj. Na dan očevida 18. svibnja 2021. iako je raslinje u vidu žalosnih vrbi zeleno, sud je utvrdio da je pogled s dvorišta tuženih na mjesto događaja dobar i vidljiv te se razaznaju osobe koje su ostale kod nekretnine tužiteljice, i to sudski zapisničar, tuženik, dok su tužiteljica i svjedok S. Š. stajali u blizini štale u svom dvorištu. Nakon toga sud je sa strankama, odnosno s punomoćnicima stranaka i svjedocima Š. A. i Š. E. otišao do njihove kuće koji su pokazali mjesto gdje su stajali kritičnog dana, te je utvrđuje da je pogled na mjesto događaja dobar i vidljiv. Po procjeni punomoćnika tužiteljice mjesto s dvorišta tuženika je nekih 50-70 metara udaljeno od spornog mjesta, a mjesto s dvorišta svjedoka A. i E. Š. nekih 100-120 metara, sve zračne linije. Svjedok A. Š. otišao je do svoje kuće te s mjesta s kojeg je vidio sporni događaj govorio je "Kaj to delaš" što se dobro čulo. Tužiteljica je prigovorila pokazivanju tuženika jer da se tuženik sa svjedokom S. Š. hrvao i da nije pao na cestu. Punomoćnik tuženika prigovorio je pokazivanjima tužiteljice da bi tuženik posjekao tri stabla. Među prisutnim strankama nije sporno da drveće koje se nalazi ispod ceste nije zimzeleno. 12. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za se i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

13. Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

14. Prema odredbi čl. 250. ZPP-a sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

15. Prema odredbi čl. 221a. ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

16. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu pravične novčane naknade neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 70.000,00 kn prema kriterijima i mjerilima propisanih odredbama čl. 19. st.2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a.

17. Među strankama nije sporno da je kritičnog dana tužiteljica ozlijeđena odnosno tuženik je iskazao da je primijetio da tužiteljica hoda doma u "šlafrugu" i da ima zamotanu nogu.

18. U ovom postupku je sporna uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljede tužiteljice, pa samim time i odgovornost tuženika, radi čega je proveden dokaz očevidom, odnosno rekonstrukcijom na licu mjesta.

19. Saslušani svjedoci koji su svi u srodstvu bilo s tužiteljicom bilo s tuženikom, osim M. Š. koji je sa strankama nesrodan, nisu na nedvojbeni način iskazivali da bi tuženik S. H. odgurnuo tužiteljicu zbog čega bi ona pala i ozlijedila nogu. O odguravanju iskazuje jedino svjedok S. Š. koji je suprug tužiteljice i koji se kritičnog dana sukobio s tuženikom S. H. radi čega su obojica i prekršajno prijavljeni, a protiv S. Š. vodi se i kazneni postupak. I tužiteljica (list 4 spisa) i tuženik (list 45 spisa) u spis predmeta priložili su u spis potvrdu PP P. iz kojih u bitnome proizlazi da je 26.2.2019. oko 16,30 sati došlo do narušavanja javnog reda i mira od strane S. Š. i od strane S. H.. Sama tužiteljica na očevidu nije se izjasnila u kojem je položaju bio tuženik kada ju je odgurnuo osim da je stajao cca 80 cm od nje prema uzvisini i objema je rukama prema prsima odgurnuo nakon čega da je pala na tlo. Prilikom očevida tužiteljica je pokazala da je stajala kraj betonskog stupa i držala se za žičano pletivo i pokušala se popesti preko betonske škarpe i jednom nogom i to koljenom da je bila na zemlji iznad betonske škarpe. Sama tužiteljica u svom iskazu iskazala je da ne zna koliko dugo je trajao događaj, da je sve bilo na brzinu prilikom naguravanja njezinog supruga i tuženika tako da ovdje postoji sumnja na koji način je uopće došlo do ozljede tužiteljice. Uzrok ozljede tužiteljice njen je pokušaj da se popne na škarpu pri čemu valja uzeti u obzir da je u kritično vrijeme tužiteljica bila u dobi 65 godina i nije vjerojatno da bi se uopće mogla popesti se na škarpu koja je visini pola metra i to iz razloga jer da je željela stati između svog muža i tuženika, a pri tome je njezin muž u rukama imao škare kojima je obrezivao voćke i raslinje, i to na način da je jednim koljenom bila na zemlji iznad škarpe. Vjerojatno je i životno logično da je tužiteljica tom prilikom izgubila ravnotežu i pala te se ozlijedila tim više jer se radi o uzvisini.

20. Da bi postojala štetna odgovornost štetnika ili osobe koja odgovara umjesto štetnika, nužno je da se ispune sve pretpostavke odštetne odgovornosti i to šteta, štetna radnja, protupravnost i uzročna veza između štete i štetne radnje. Kao osnovne pretpostavke uspostave obvezno-pravnog odnosa koji se oblikuje kroz institut naknade štete regulirane upravo normama tj. odnosa u kojem je jedna strana dužna popraviti prouzročenu štetu drugoj strani (štetnik – odgovorna osoba), a druga strana je ovlaštena zahtijevati takav popravak (oštećenik), uz navedene subjekte su i postojanje štetne radnje štetnika, nastup štete na strani oštećenika, uzročna veza (kauzalni neksus) i protupravnost. Uzročna veza između štete i štetne radnje nikada se ne pretpostavlja i teret dokaza o postojanju uzročne veze uvijek je na tužitelju. Da bi postojala uzročna veza mora se raditi o pravno relevantnoj uzročnoj vezi, dakle o takvom lancu uzroka i posljedica kod kojeg određeni uzrok po redovnom tijeku stvari dovodi do određene štetne posljedice. Uzročnost (uzročna veza), tj. kauzalni neksus, jedna je od osnovnih pretpostavki koja mora, u kumulaciji s drugima biti ispunjena da bi došlo do primjene materijalno-pravnog instituta naknade štete. Naprosto mora postojati veza između štetne radnje kao uzroka i nastale štete kao posljedice, jer bez toga nema niti štetnikove odgovornosti za štetu. Međutim, kako jedna pojava uvjetuje drugu, postavlja se konkretan problem razgraničenja je li neka radnja doista sama i jedina uzrok nastale štete, jer među mnogobrojnim uzrocima i posljedicama valja uvijek pronaći jedan događaj koji je pravno relevantan i koji se uzima kao određeni uzrok određene posljedice. Pitanje uzročnosti je problem odabiranja mogućih uzroka, jer šteta redovno ne nastupa kao posljedica jednog jedinog uzroka. Nadalje, uzročna veza koja treba postojati između štetne radnje i štete mora biti neprekinuta. Tako dugo dok takva veza postoji štetnik je odgovoran za posljedice štetne radnje, pa stoga kad se veza prekine bilo slučajem, radnjom treće osobe ili samog oštećenog, štetnik ne odgovara za daljnje posljedice. Uzročna veza između štetne radnje i štete nužna je pretpostavka odgovornosti za štetu, a oštećenik mora dokazati postojanje uzročne veze. Uzročna veza je jedna od onih pretpostavki koja se u pravilu ne predmnijevaju. U slučaju prekida uzročno-posljedičnog slijeda (viša sila, radnja treće osobe ili samog oštećenog) nestaje i odgovornost za štetne posljedice. Pojam pravnog kauzaliteta znatno je uži od pojma kauzaliteta u prirodnim naukama, pa se pravno relevantni uzrok štete uzima samo onaj događaj čijem redovnom učinku odgovara konkretna šteta. Drugim riječima, uzročna veza je adekvatna ako je štetna radnja uopće bila podobna da izazove štetnu posljedicu, a ne onda kad je ona to mogla učiniti zahvaljujući jedino specifičnim i neočekivanim okolnostima o kojima se po redovnom tijeku stvari ne vodi računa. Posljedica, naime, koja nije adekvatna štetnoj radnji ne može se staviti na teret izvršitelju radnje i zato se o njoj ne vodi računa prilikom utvrđivanja štete. To, doduše ne znači da štetni događaj, nije prirodno vezan s takvom posljedicom, već samo da ta posljedica nije adekvatna tom štetnom događaju.

21. Ovaj sud, a obzirom da je proveo očevid odnosno rekonstrukciju i saslušao svjedoke, kao i same stranke, je utvrdio da nema uzročno posljedične veze zbog štetnog događaja i ozljede koju je tužiteljica zadobila pa je po stavu ovog suda taj dokaz mjerodavan za utvrđivanje kauzaliteta. Radi navedenog tužiteljica je i odbijena s prijedlogom da se provede dokaz sudsko medicinskim vještačenjem. Sud je stava da se pravno relevantan uzrok štete uzima onaj koji je tipičan za nastanak određene štetne posljedice od mogućih uzroka koji su doveli do štetne posljedice. Mjerodavan je adekvatni uzrok tj. onaj koji po redovnom tijeku stvari rezultira određenom posljedicom. Dakle, ukazane okolnosti nastanka štetnog događaja, a prije svega provedeni očevid, odnosno rekonstrukcija, ukazuju na nepostojanje uzročno posljedične veze između štetnog događaja i posljedice koju trpi tužiteljica pa stoga nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 19. u vezi s čl. 1046. ZOO-a. Stoga je ovaj sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete u cijelosti.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a.

23. Troškovi tuženika sastoje se od troškova sastava odgovora na tužbu, te zastupanja po odvjetniku na ročištu 15.12.2020., 3.2.2021., 31.3.2021. i 6.7.2022. te na očevidu 18.5.2021. za svaku radnju po 100 bodova, odnosno po 1.000,00 kn određeni u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 1.500,00 kn, odnosno sveukupno 7.500,00 kn. U Krapini 11. kolovoza 2022.

S u t k i n j a

Romana Mališ, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u dovoljnom broju primjeraka, putem ovog suda.

Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Ž. A., Z.

2. Odvjetnica N. B., Z.

Za točnost otpravka-

ovlašteni službenik:

Lidija Grgić