Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačić 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

P-305/2018-45

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu tog suda Sunčici Lovrić kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice M. Š., OIB:…, iz SR Nj., H., zastupane po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda T. V. i N. R., odvjetnicima u V., protiv tuženih Z. B., OIB:… i Š. B., OIB:…, oboje iz Z., zastupanih po punomoćniku Z. K., odvjetniku u B., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 1. srpnja 2022., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženih i tuženih, temeljem odredbe čl. 335. st.4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), 10. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženicima Z. B., OIB:… i Š. B., OIB:…, oboje iz Z., da solidarno tužitelju M. Š., OIB:…, iz SR Nj., H., isplate iznos od 231.036,14 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od 27. travnja 2017. pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi parnični trošak tuženicima u iznosu od 26.125,00 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je protiv tuženih podnijela tužbu radi isplate. U tužbi navodi da je na nekretnini upisanoj u zk.ul.br. …k.o. C. kao vlasnik upisana A. Z., koja je te nekretnine stekla darovanjem od tužene Z. B., a tužena Z. B. iste nekretnine stekla je tijekom 2008. kupoprodajom od ranijih zk vlasnika dok je bila u braku sa bratom tužiteljice Š. B., pa su nekretnine u smislu odredbi Obiteljskog zakona predstavljale bračnu stečevinu tuženih. Tužiteljica navodi da su tijekom srpnja 2013. tuženici nagovorili tužiteljicu, obzirom je ona u više navrata izjavila kako bi željela imati u vlasništvu nekretninu u R. H. kada dolazi na godišnji odmor, da renovira jednu staru kuću koja je sagrađena na čestici …, dok će tuženici u isto vrijeme renovirati i urediti susjednu i drugu građevinu koja je postojala na istoj čestici, te će se po okončanju ulaganja i uređenja navedenih kuća provesti postupak parcelacije, nakon koje bi tužiteljica postala samovlasnik renovirane građevine i pripadajućeg zemljišta bez ikakve dodatne naknade tuženicima, a što se nakon okončanja radova nije dogodilo. Tužiteljica navodi da se složila s prijedlogom, pa je od 2013. do srpnja 2017. izvršila brojne radove i ulaganja u predmetnu kuću, svake godine u ljetnom periodu u mjesecu srpnju dolazila je radi izvođenja radova, a ostale mjesece tijekom godine telefonom je dogovarala izvođenje radova, time da je određene radove i kupovinu materijala vršila direktno tužiteljica, a obzirom na udaljenost, prema dogovoru s tuženicima, svome je bratu, ovdje drugo tuženiku, predala iznos od 15.000 EUR, kako bi tuženici mogli plaćati radove i kupovati materijal i da posao ne stoji, tako da određeni računi glase na ime tuženika. Tužiteljica dalje navodi da je u T. kupila opremu za kuću u vrijednosti 17.113,13 kn, S. B. platila u prvom navratu iznos od 53.700,00 kn za izradu fasade i krova, od tvrtke V. kupila je opremu za iznos od 1.371,91 kn, u tvrtci L. S. za opremanje kuće potrošila je iznos od 7.300,96 kn, za uslugu izrade plinskog priključka tvrtci P. plaćeno 450,00 kn, a tvrtci A. plaćeno je 187,50 kn za servis bojlera, namještaj od tvrtke G. tužiteljica je kupila za iznos od 3.845,20 kn, dok je u P. kupila plinsku opremu za iznos od 5.971,74 kn, što sveukupno iznosi 89.940,44 kn. Navodi da je, osim toga, za izvođenje radova Š. T. platila iznos od 1.640 EUR, a za izvođenje radova na terasi uplatila je na račun J. P. iznos od 300 EUR i na račun T. D. platila je dodatan iznos od 2.050 EUR za S. B., što iznosi 3.990 EUR, odnosno preračunato u kune prema srednjem tečaju HNB na dan podnošenja tužbe iznosi 29.645,70 kn (1 EUR = 7,43 kn). Nadalje tužiteljica navodi da je drugo tuženiku predala iznos od 15.000 EUR za plaćanje radova i kupnje materijala za vrijeme dok se ona nalazila u Nj., te su tako od iznosa od 15.000 EUR tuženici u tvrtci I. kupili plastičnu stolariju za iznos od 19.886,56 kn i iznos od 2.289,04 kn, odnosno ukupno 22.175,60 kn, izvođačima radova tuženici su plaćali redom iznose od 1.000 EUR, 5.400,00 kn, 8.000,00 kn, pa za izvođenje septičke jame i spajanje iste 1.800,00 kn, pijesak i šljunak je plaćen 4.750,00 kn, premještanje sata za struju 600,00 kn i samonosivi kabel za struju 500,00 kn. Nadalje, plaćeno je betoniranje mrtve ploče i zidanje prezida 5.710,00 kn, pa opet za izvođenje radova 2.000,00 kn, kao i za dovoz ljepila i cementa 200,00 kn, te dodatan iznos za izvođenje radova 6.000,00 kn, a što u zbroju iznosi da je od predanih 15.000 EUR potrošen iznos od 64.565,60 kn, odnosno da je kod tuženika prema predmetnim saznanjima ostao nepotrošen iznos od 46.884,40 kn, koji nikada tužiteljici nije vraćen. Tužiteljica navodi da ima još jednog brata, F. B. iz L. koji je upoznat sa cjelokupnim poslom između stranaka. Navodi da je njen brat, ovdje drugo tuženik, osobno potpisivao primitak novčanih iznosa u obliku izjave koja u izvorniku prileži uz tužbu. Dalje navodi da je tijekom kolovoza 2017. razgovarala sa tuženicima da se započne postupak parcelacije i zemljišno-knjižnog prijenosa, kako je to ranije bilo dogovoreno, da su joj isti priopćili kako više nemaju namjeru priznati joj bilo kakva vlasnička prava vezana za spornu nekretninu, da je, znajući da će tužiteljica pokušati sudskim putem ishoditi svoja prava, tužena Z. B. nekretnine na kojima se vodila kao zemljišno-knjižna vlasnica darovala svojoj kćerki A. Z.. Tužiteljica navodi da tuženici odgovaraju solidarno za obveze prema tužiteljici iz razloga što je tužiteljica ulaganja vršila u nekretninu koja je predstavljala njihovu bračnu stečevinu, a isto tako i dogovor oko ulaganja u stambeni objekt tužiteljica je postigla sa oboje tuženika, a obzirom nisu izvršili obveze koje su preuzeli, te joj odbijaju izvršiti isplatu, to tužiteljica tužbenim zahtjevom od tuženih potražuje isplatu iznosa od 231.036,14 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2017. do isplate.

2.Tuženici u pisanom odgovoru na tužbu (list 127) i podnesku kojim obrazlažu odgovor na tužbu (list 129-132) navode kako osporavaju sve navode tužbe i tužbenog zahtjeva. Tuženici navode da su 2007. razgledali navedenu nekretninu radi kupnje iste u prisutnosti tadašnjeg vlasnika, ali su zbog udaljenosti od Z. gdje žive i zapuštenosti posjeda, tada odustali od kupnje, da je 2008. tužiteljica, kad je došla u posjet, predložila da ponovno pregledaju navedenu nekretninu i predložila da sa tuženicima kupi nekretninu na jednake dijelove, a da su nakon toga tuženici vlasnicima isplatili cjelokupnu kupoprodajnu cijenu za navedenu nekretninu, a tužiteljica je promijenila mišljenje i odustala od dogovora oko zajedničke kupovine. Tuženici navode da su od 2008. do 2013. uz pomoć ukućana uredili posjed koji je zarastao u korov, te spornu kuću da se u njoj može živjeti, a u tom razdoblju tužiteljica je redovito dolazila sa bratom F. B. na godišnje odmore jednom do dva puta godišnje i boravila u toj kući. Tuženici navode da su u jednom trenutku odlučili renovirati drugi objekt (pomoćnu zgradu) koji se nalazio na istom posjedu. Navode da je tužiteljica molila da joj se ustupi jedna prostorija u spornoj kući u kojoj bi mogla boraviti za vrijeme godišnjeg odmora, na što tuženici pristaju, a nakon nekog vremena je navela da želi renovirati cijelo prizemlje kako bi mogla dovesti svoje prijatelje iz Nj. i da njoj i bratu bude ugodnije kada dolaze na godišnji odmor, sa čime su se tuženici složili, time da nikakvu obvezu vezanu uz to nisu imali niti tužiteljica, niti tuženici, da se radilo o potpuno dogovornom ulaganju tužiteljice u nekretninu tužiteljice, koje tuženici nisu zahtijevali. Tuženici tvrde kako su apsolutno neistiniti navodi tužiteljice da je bio dogovor da ona ulaganjem stekne vlasništvo na navedenoj nekretnini, jer bi, da je tome tako, onda zajedno kupili nekretninu ili bi joj tuženici prodali dio suvlasništva, već da se tužiteljici svidjela nekretnina i u istu je ulagala radi svoje komocije, što tuženicima nije smetalo, a obzirom je obim renoviranja postao veći, stranke su usmeno dogovorile da tužiteljica navedenu nekretninu može koristiti doživotno. Tuženici navode da je tužiteljica unutrašnjost nekretnine uređivala po svom ukusu i želji, pa je tako napravila dva ulaza u spornu kuću, dvije kupaonice, centralno grijanje i priključak plina, što nije bilo nužno, zatim je izmijenjena stolarija, fasada, crijep, limarija, te je uređen tavanski prostor, koji radovi također nisu bili nužni, niti su tuženici što od toga zahtijevali, što je tužiteljica učinila bez njihove suglasnosti, no to tuženicima nije smetalo. Tuženici navode da tužiteljica i tijekom prethodnog razdoblja i danas neometano i samostalno koristi spornu nekretninu, dok tuženici nemaju ključeve iste, pa je tužiteljica u samostalnom posjedu nekretnine koju koristi onako kako je dogovoreno između stranaka da ju može koristiti doživotno. Tuženici navode da ne postoji pravni osnov za povrat ulaganja u spornu nekretninu, jer je ulaganje vršila koje nije bila dužna, a još uvijek je u posjedu nekretnine, dakle tuženici joj nisu oduzeli posjed, pa pravni odnosi koji su uspostavljeni između stranaka i dalje postoje, no pri kraju radova tužiteljica je promijenila mišljenje, pa je umjesto dogovora o doživotnom uživanju nekretnine, počela tražiti vlasništvo nekretnine ponajviše zbog pritiska svog partnera, te se raspitivala oko parcelacije (odvajanju kuće u koju je ulagala i pomoćne zgrade koju su preuredili tuženici) i tada je došlo do sukoba između stranaka, pa su tuženici, kako ne bi imali više posla s tužiteljicom, navedenu nekretninu darovali svojoj kćerki. Tuženici navode da je točno da je tužiteljica na ime troškova radova drugo tuženiku predala iznos od 15.000 EUR i navode da je od tog iznosa drugo tuženik joj vratio najprije iznos od 2.500 EUR, što može potvrditi i prvo tužena, te iznos od 1.500 EUR što može potvrditi prvo tužena i svjedok A. Z.. Tuženici navode da je za renoviranje kuće iz iznosa od 15.000 EUR utrošen iznos od 22.598,42 kn po računima koji nisu uračunati u tužbi. Drugo tuženik navodi da je za uređenje sporne kuće imao troškove koji nisu obračunati u tužbi i nisu mu plaćeni, a odnose se na korištenje miješalice za beton u trajanju od 4 mjeseca, tj. od 120 dana, u iznosu od 200,00 kn po danu, što iznosi 24.000,00 kn, nabavke i dovoženja materijala u više navrata osobnim vozilom tuženika i prikolicom u iznosu od 2.000,00 kn, razvođenje odvodne kanalizacije po kući u iznosu od 1.500,00 kn, kupnje cisterne za septičku jamu u iznosu od 5.000,00 kn, postavljanje vrata u jednoj od kupaona u iznosu od 200,00 kn, popravljanje pogrešno ugrađenih sanitarija od drugih izvođača radova u iznosu od 200,00 kn, što ukupno iznosi 32.900,00 kn. Tuženik navodi da je na početku radova, kada tužiteljica nije imala novac kod sebe, u dogovoru s njom, potrošio svojih 10.000,00 kn, koje mu tužiteljica nikada nije vratila, a time je kupljeno 1,5 m3 dasaka, 1 tona cementa, 5 armaturnih mreža fi 10, šljunak 15 m3 i pijesak za zidanje 5 m3. Tuženici osporavaju da bi bila kupljena dva bojlera, već je kupljen samo jedan i osporavaju da bi F. B. bio upoznat sa cjelokupnom situacijom i dogovorima između stranaka. Tuženici navode da tužiteljica nema pravni osnov za povrat učinjenih ulaganja u nekretninu, da ih je činila dobrovoljno bez ikakve obveze na strani tuženih, da ulaganja nisu bila potrebna, da joj nitko ne osporava njeno pravo doživotnog stanovanja kako je dogovoreno, pa sa kćerkom mogu ponuditi tužiteljici mirno rješenje spora kako bi se navedeno pravo i upisalo u zemljišne knjige, a u protivnom predlažu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. 3. U podnesku od 4. rujna 2019. (list 160-161) tužiteljica navodi kako osporava sve navode odgovora na tužbu koji su u suprotnosti s njenim navodima, ističe da je doista s tuženicima išla u razgledavanje nekretnina prije kupoprodaje iz razloga bliskih odnosa s njima, ali u to vrijeme nije bila zainteresirana za kupnju nekretnina. Navodi da nakon što su tuženici kupili predmetnu nekretninu dolazila im je u posjet svake godine gdje je provodila dijelove godišnjeg odmora u C., pa joj se s vremenom to mjesto svidjelo, a u ljeto 2013. tuženici su joj predložili da si renovira spornu i tada ruševnu kuću, obzirom su u to vrijeme oni već krenuli renovirati drugu nekretninu na predmetnoj čestici (u naravi pomoćnoj zgradi – šupi), pa, kako su radovi bili u tijeku, da se u isto vrijeme renovira i jedna i druga nekretnina. Navodi da su tom prilikom tuženici izjavili da će se nakon okončanja adaptacije i uređenja provesti parcelacija, te će se sporna kuća s okućnicom upisati kao vlasništvo tužiteljice i to bez ikakve naknade tuženicima, a sve iz razloga jer su isti u protivnom planirali istu kuću srušiti, a s druge strane su uvažavali i cijenili materijalnu pomoć i vrijedne darove koje im je prethodnih godina tužiteljica davala. Tužiteljica navodi da je, obzirom na takve navode tuženih s kojima je uvijek bila u dobrim i bliskim odnosima,kojima je uvijek pomagala na razne načine, te obzirom nije imala razloga sumnjati u poštenje tuženih, u iskrenost i ozbiljnost njihovih navoda, prihvatila njihov prijedlog i krenulo se u renoviranje sporne kuće. Navodi da nikada između stranaka nije bilo razgovora da bi, obzirom na učinjena ulaganja u spornu nekretninu, tužiteljica istu mogla koristiti doživotno, a niti bi tužiteljica vršila ulaganje u nekretninu za koju joj prethodno nije bilo obećano da će biti upisana kao njezino vlasništvo, što potvrđuje i činjenica koju sami tuženici priznaju da se tužiteljica raspitivala oko parcelacije predmetnih nekretnina. Tužiteljica ističe da su sva ulaganja i svi troškovi koje je vršila za predmetnu kuću bili poznati tuženicima, te odobreni od strane tuženih i da su upravo tuženici vodili računa o izvođenju radova za vrijeme dok je ona izbivala iz RH, a svi troškovi su bili nužni i korisni, te su učinjena ulaganja znatno povećala vrijednost nekretnine koja je sada u vlasništvu kćerke tuženih A. Z.. Tužiteljica navodi da je doista dobrovoljno ulagala u spornu kuću, a sve sukladno osnovi koja je naknadno otpala, odnosno dogovoru o priznanju prava vlasništva u korist tužiteljice, a obvezu pokretanja postupka parcelacije i zemljišno-knjižnog prijenosa prava vlasništva sporne kuće u korist tužiteljice tuženici su neosnovano odbili ispuniti. Navode da je neistina da pravni odnosi koji su uspostavljeni između stranaka i dalje postoje i da nikada nije postojao dogovor da će tužiteljici u zamjenu za učinjena ulaganja omogućiti se doživotno korištenje predmetne kuće, a takvi navodi su neodrživi iz razloga što tuženici nisu više vlasnici predmetne nekretnine, te je drugo tužena s namjerom onemogućavanja tužiteljice u ishođenju svojih prava sudskim putem, predmetne nekretnine darovala svojoj kćerki A. Z.. Tužiteljica ističe da više nije u posjedu predmetne nekretnine. Poriče da bi joj drugo tuženik vratio iznos od 2.500 EUR i 1.500 EUR. Osporava i priložene račune tuženih, te navodi da je uplatu iznosa od 450,00 kn tvrtci P.- d.o.o. izvršila tužiteljica osobno svojim novcem, da je uplatu iznosa od 187,50 kn tvrtci A. d.o.o. izvršio brat F. B. novcem koji mu je ona prethodno dala, osporava sve iznose koji proizlaze iz priloženih računa E., jer joj računi nikad nisu predočeni i nije joj poznato što su tuženici kupovali po tim računima, a smatra da su plaćali svoje vlastite troškove, odnosno vjerojatno ulaganja koja su osobno vršili u susjednu pomoćnu zgradu, što je identično i u odnosu na druge priložene račune koji joj nisu predočeni, a niti su stvari navedene u njima iskorištene za potrebe uređenja sporne kuće, pa ne postoji osnova po kojoj bi tuženici mogli tražiti od tužiteljice naknadu troškova iz priloženih računa. Tužiteljica ističe da miješalica za beton nije korištena 120 dana i da nije bila u vlasništvu tuženih, da je ista kupljena sredstvima drugo tuženika i njihovog brata F. B., koja je najprije korištena za zidanje kuće F. B. u Z., pa potom za radove u C. na spornoj kući koju je uređivala tužiteljica i pomoćnom objektu kojeg su uređivali tuženici, a F. B. je dao miješalicu na korištenje bez naknade, te tuženici nikad nisu spominjali da potražuju naknadu od tužiteljice za korištenje miješalice, a niti bi ona na to pristala. Tužiteljica osporava iznos od 2.000,00 kn na ime nabavke i dovoženja materijala, jer isti nije bio dogovoren, niti su tuženici taj trošak imali, a sve da je i postojao, tuženicima je nadoknađen kroz stavke koje je drugo tuženik bez posebne specifikacije naveo u izjavi o predaji iznosa od 15.000 EUR i koji su svi priznati prilikom određivanja visine tužbenog zahtjeva, tako osporava i iznos od 1.500,00 kn na ime razvođenja odvodne kanalizacije, obzirom je nejasno na što bi se odnosio, a imajući u vidu da je tužiteljica što osobno, a što kroz priznavanje tuženiku stavki iz izjave o primitku iznosa od 15.000 EUR, u cijelosti platila sve troškove na ime izvršenih radova. Osporava i iznos od 5.000,00 kn na ime kupnje cisterne za septičku jamu koja nije kupljena, već dovezena iz jedne uljare u Z. gdje su je htjeli baciti, pa je pribavljena bez ikakve naknade, a istom se koriste tuženici, obzirom je cisterna ugrađena u septičku jamu, koji iskop je financirala isključivo tužiteljica i postoji samo jedna septička jama koju su koristili tuženici u znatno većoj mjeri nego tužiteljica, a i nadalje ju koristi sadašnja vlasnica A. Z.. Navodi da neosnovano potražuju tuženici iznos od 200,00 kn na ime ugradnje vrata, jer je vrata postavio F. B., a i na ime popravljanja pogrešno ugrađenih sanitarija u iznosu od 200,00 kn, jer je neodređen, a niti je tužiteljici poznato da bi takvi radovi bili izvršeni. Tužiteljica ističe da je u ljeto 2013. prije predaje drugo tuženoj 15.000 EUR, predala na njegov zahtjev i iznos od 10.000,00 kn na ime do tada financiranih troškova, uz njegovo obećanje da će joj naknadno specificirati na što je utrošen taj novac, što se nikada nije dogodilo. Također ističe da je ona osobno kupila armaturne mreže, dok je cement, pijesak, daske i šljunak nabavljao drugo tuženik, a sav trošak mu je ona nadoknadila predajom iznosa od 10.000,00 kn, koji je od nje zatražen, a uz navedeno, navodi da je drugo tuženik izjavom o primitku iznosa od 15.000 EUR naznačio i dodatni iznos od 2.200,00 kn za pijesak, te 2.550,00 kn za šljunak, a koji mu je također priznat prilikom određivanja visine tužbenog zahtjeva. Stoga u cijelosti ostaje kod postavljenog tužbenog zahtjeva.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u ugovor o darovanju nekretnina od 18. rujna 2017., potvrde rezervacije i račun, popis radova i materijala i plaćanje, račune, troškovnik, otpremnice, uplatnice, radne naloge, mail, izvatke iz zemljišne knjige, revers, nalog za obračun i svu drugu dokumentaciju u spisu predmeta.

4.1. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka A. Z., L. Z., F. B., Š. T., J. P., S. P., D. K., M. P., V. Š., D. Ž., H. K., K. Š., J. Š. i S. B..

4.2. Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice M. Š., te tuženih Z. B. i Š. B., te stranaka.

5.Dokazi izvedeni tijekom postupka ocijenjeni su u smislu čl. 8. ZPP.

6. Između stranaka nije sporno da je prvo tužena sklopila ugovor o kupoprodaji nekretnina 9. prosinca 2008., kojim je kupila nekretninu upisanu u zk.ul.br. ... k.o. C. i to čkbr. … voćar u selu površine … čhv i čkbr. … oranica ograda u selu površine … čhv, a koja se u naravi sastojala od stare kuće, štale, štaglja i voćnjaka (povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige – list 49).

7. Iz činjeničnih navoda tužbe, kao i tijekom postupka priložene skice izmjere (list 89) proizlazi da se objekti nalaze na istoj čestici i to na čkbr. 387/2.

8. Iz provedenih dokaza proizlazi da je predmetna kuća koja se nalazi do ceste u trenutku kupoprodaje bila stara, trošna, oštećena. Iz iskaza prvo tužene (list 169) proizlazi da su nekretnine u trenutku kupnje se sastojale od stare kuće, štale, štaglja, da je stara kuća bila dosta trošna, od zemlje, oštećena, bio je loš plafon, padala je zemlja, pa su na plafon stavili laminat, a na pod najlon i tepih, nije bilo vodovoda, niti bunara. Svjedok A. Z. i L. Z. prilikom saslušanja navode (list 192-195) da se radilo o staroj kući i gospodarskim zgradama i da je sve bilo jako zapušteno, pa su staru kuću doveli u stanje da se moglo u njoj boraviti, da je njen otac obložio kuću drvenim panelima iznutra i doveo vodu u kuću, da su se postavile plastične ploče na strop kako se ne bi urušavalo, pokrečilo se, na podove stavio tepih na zemlju, te su se ojačali temelji podbetoniravanjem uglova kuće s vanjske strane, nije bilo wc-a. T. sami navode u podnesku (list 129) da je kupljeni posjed bio zapušten. I svjedok J. P. (list 206) u neosporenom iskazu navodi da je prije renoviranja bila stara derutna kuća, sve jako zapušteno. Svjedoci K. Š. i J. Š., prvi susjedi u C., potvrdili su da je prije dolaska stranaka postojala starija drvena kuća i iza nje štagalj, da nije bilo niti dovoda vode za kuću, wc vanjski, bez kupaone.

9. Nesporno je između stranaka da je tužiteljica u razdoblju od 2013. vršila ulaganja u renoviranje predmetne prednje kuće vlastitim financijskim sredstvima. Tako je na temelju provedenih dokaza utvrđeno da je tužiteljica drugo tuženiku kao svom bratu predala iznos od 15.000 EUR i da su tim novcem plaćani majstori za izvođenje radova, materijal za izvođenje radova, postavljanje stolarije za što su priloženi računi, kao na listu 11-44, a koje izvođenje radova i utrošeni materijal su potvrdili i saslušani svjedoci S. B., Š. T., J. P., S. P., D. K., M. P., V. Š. i S. B., kao izvoditelji radova, odnosno isporučitelji materijala i usluga, a što nisu osporili niti tuženici, kao i da je tužiteljica osobno kupila opremu za kuću i plaćala radnike osobno prema prethodnom dogovoru s istima, osobno kupovala materijal, kada se nalazila u R. H. za vrijeme godišnjeg odmora. S. D. Ž. za tužiteljicu, novcem koji mu je ona dala, kupio je tuš kabinu i potreban materijal i sa njihovim zajedničkim poznanikom M. I. montirao tuš kabinu u predmetnu kuću, sve to na prijateljskoj bazi, za što su mu plaćeni putni troškovi. Svjedok H. K., nećak stranaka, za tužiteljicu vršio je određene radove, pa je tako postavljao keramičke pločice u kupaonicama i kuhinji, ugradio prozor na spavaćoj sobi, ugradio sobna vrata, postavio laminat i klupčice na prozorima, montirao kuhinjski namještaj, a za te poslove tužiteljica mu je platila trošak puta i cestarine, jer su se tako dogovorili, a za materijal mu je davala novac kako je i kada trebalo. Iz neosporenog iskaza svjedoka proizlazi da je iz samih razgovora sa strankama saznao da se radi o dvije kuće od kojih će si njegov ujak, ovdje tuženik, uređivati stražnju kuću, a njegova tetka, ovdje tužiteljica, prednju kuću, kao i da je tuženik vodio radove i angažirao ljude za izvođenje radova na prvoj kući, za što mu je tužiteljica davala novce.

10. Između stranaka nije sporno da je za početak radova na predmetnoj kući drugo tuženik dao svojih 10.000,00 kn, koji novac mu je tužiteljica vratila kad je došla u C., kako to izrijekom potvrđuje drugo tuženik u iskazu (list 181), kojim novcem je kupljen građevinski materijal za početak radova na predmetnoj kući. Također je između stranaka nesporno da je drugo tuženik kao brat tužiteljice osobno sudjelovao u organiziranju izvođenja radova na predmetnoj kući, nabavi materijala, plaćanju majstora, sve novcem tužiteljice. Primitak novca i plaćanja radova i materijala popisan je od strane tuženika na listu 10. Drugo tuženik tvrdi da je od iznosa od 15.000 EUR, tužiteljici vratio neutrošenih 2.500 EUR i potom još 1.500 EUR 2015. po povratku iz bolnice (list 171), time da u podnesku od 13. studenoga 2018. navodi da je iz iznosa od 15.000 EUR utrošeno još i 22.598,42 kn po računima koje prilaže (list 134-155), a što tužiteljica osporava, a niti su isti obuhvaćen popisom radova i materijala sa lista 10.

11. Između stranaka je nesporno da su tuženici renovirali gospodarsku zgradu, koja se nalazi iza predmetne kuće na istoj čestici, na način da su izgradili stambeni objekt. 12. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica započela renovirati predmetnu kuću, uz znanje i suglasnost tuženih na način da je najprije uredila jednu sobu i kupaonicu, te da je potom renovirala cijelu kuću na način da su izgrađeni zidovi kuće, izgrađene dvije kupaonice, uvedeno centralno grijanje i priključak plina, postavljena stolarija, krovište, crijep i limarija, uređen tavanski prostor, postavljena fasada, unutarnje obloge, pločice, i laminat, betoniranje ulaza, a kako to navode i sami tuženici u podnesku (list 130), te saslušani svjedoci koji su izvodili radove i sudjelovali u izvođenju radova. Time je izmijenjen identitet prvotno zapuštene ruševne kuće koja je bila bez vode, bez kupaone, wc-a, zemljanog poda, na način da je izgrađena kuća koja ima dvije kupaonice, dva ulaza, centralno plinsko grijanje s postavljenim novim krovištem, plastičnom stolarijom, betoniranim ulazom, postavljenim pločicama u kupaonicama i kuhinji, laminatom u ostalim prostorijama, te je isključivo tužiteljica bila u posjedu predmetne kuće. Tuženici tvrde da je tužiteljica s njima imala namjeru kupiti predmetne nekretnine na jednake dijelove, ali da je od toga odustala. Iz iskaza prvo tužene proizlazi da "… nakon što je tužiteljica odustala od kupnje kuće, ja sam joj htjela darovati staru kuću, jer sam joj to obećala. Zato sam kod javnog bilježnika ponijela formulare darovnog ugovora." (list 169).

13. Stoga, neosnovano navode tuženici u podnesku od 13. studenoga 2018. (list 130) da je tužiteljica ulagala u tuđu nekretninu bez pravne osnove. To obzirom je tužiteljica ulagala u predmetnu kuću upravo zbog dogovora stranaka da će tužiteljica steći pravo vlasništva na predmetnoj kući i odgovarajućem dijelu okućnice temeljem darovanja. Upravo u svrhu realizacije darovnog ugovora i upisa prava vlasništva tužiteljice na predmetnoj kući, stranke su odlazile kod javnog bilježnika, a prvo tužena i sama više puta, kako navodi u iskazu (list 169), te su odlazili i u katastar i provjeriti u zemljišne knjige kako bi se izvršila parcelacija zemljišta. Iz iskaza tuženih proizlazi da im je pojašnjeno kako nije moguće da se tužiteljica upiše kao vlasnica predmetne kuće. Iz iskaza drugo tuženika proizlazi "Sve smo pokušavali da se to učini, ali se nije moglo.". Stoga neosnovano navode tuženici u podnesku od 13. studenoga 2018. (list 130) da je dogovor stranaka bio upis prava doživotnog uživanja, obzirom to ne proizlazi niti iz iskaza drugo tuženika (list 171), pa je time i neosnovana tvrdnja svjedoka A. Z. (list 194) o postojanju dogovora o pravu doživotnog uživanja, dok prvo tužena navodi da je to tužiteljici ponuđeno, nakon što se nije realizirao upis u zemljišne knjige. Iz iskaza prvo tužene proizlazi da je tužiteljica zahtijevala upis vlasništva na predmetnoj kući ili povrat novca (list 170).

14. Tvrdnje tužiteljice o namjeri sklapanja darovnog ugovora za predmetnu kuću potkrijepljena je navodima tuženih (list 172) da nikakva pravna osnova nije otpala, da je nesporno među strankama da je prvo tužena zajedno s tužiteljicom namjeravala sklopiti ugovor o darovanju nekretnine, da im je rečeno da se ugovor ne može provesti i da je tužiteljica ulaganja vršila u svoju nekretninu, pa je njeno izvanknjižno vlasništvo, pa može tražiti eventualno upis svog vlasništva, a ne i ulaganja u vlastitu nekretninu.

15. Tužiteljica je ulagala vlastita financijska sredstva u renoviranje predmetne kuće iz razloga stjecanja vlasništva na predmetnoj kući temeljem ugovora o darovanju i namjere stranaka da izvrše parcelaciju čestice na kojoj se nalaze objekti kako bi bio moguć upis vlasništva u zemljišnu knjigu, a iz podneska tužiteljice od 22. travnja 2021. i priložene skice izmjere (list 189) proizlazi da je to moguće učiniti, no do realizacije nije došlo zbog loših odnosa stranaka. Postojeća situacija nije zapreka sklapanju darovnog ugovora, ali bi realizacija upisa predmetne kuće sa odgovarajućim dijelom okućnice bio moguć nakon provedene parcelacije zemljišta.

16. Od vremena renoviranja predmetne kuće 2013. tužiteljica je bila u isključivom posjedu predmetne kuće, budući iz provedenih dokaza proizlazi da je jedino ona raspolagala ključem kuće, ona je jedina koristila predmetnu kuću, a nakon 2017. kada je došlo do pogoršanih odnosa stranaka, tužiteljica nije dolazila na predmetne nekretnine, te je i sama navela da je u nekoliko navrata poštom vraćala ključ od kuće tuženicima, koji su to odbili primiti. I iz iskaza svjedoka A. Z., sadašnje vlasnice nekretnine proizlazi da je ključ od kuće imala tužiteljica i nitko drugi, da su pošiljku s ključem od tužiteljice vraćali na njenu adresu (list 193). Niti nakon toga tuženici nisu bili u posjedu predmetne kuće, a niti svjedok Aida Zelić, kako to proizlazi iz njihovih iskaza.

17. Na osnovu provedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljica isključivo vlastitim financijskim sredstvima financirala renoviranje i preuređenje predmetne kuće, da je prava volja stranaka bila da tužiteljica temeljem darovanja stekne pravo vlasništva predmetne kuće, da je predmetna kuća bila u isključivom posjedu tužiteljice, da je tužiteljica vršila sva financijska ulaganja s namjerom da stekne vlasništvo na predmetnoj kući. Nije životno, niti logično da bi tužiteljica uložila u predmetnu kuću iznos veći od 230.000,00 kn, kako tvrdi, a da tužiteljici ne pripadne pravo vlasništva predmetne kuće.

18. Prvo tužena u iskazu (list 170) izrijekom navodi "Ne osporavam da je predmetna kuća u vlasništvu tužiteljice … Da postoji mogućnost da se upiše kuća na nju, ja bi sve poduzela da se to učini.".

19. Stoga je tužiteljica sva ulaganja u predmetnu kuću izvršila kao u svoju vlastitu kuću i za to je imala pravnu osnovu i to usmeni ugovor o darovanju, a tužiteljici predana je predmetna kuća u isključivi posjed i vlasništvo, pa je usmena predaja izvršena, sukladno čl. 479. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO), obzirom su bitni elementi, nužni za nastanak ugovora o darovanju, i to predmet darovanja i suglasna volja stranaka ugovora na predaju darovane stvari bez naknade, ispunjeni.

20. Stoga, neosnovano tužiteljica navodi da je pravna osnova otpala, odnosno dogovor o pravu vlasništva, obzirom iz iskaza prvo tužene proizlazi da tužiteljici nikada nije osporeno pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, niti je itko od tužiteljice tražio predaju u posjed predmetne kuće.

21. Stoga tužiteljica nema pravo na povrat novčanih ulaganja u predmetnu kuću, obzirom je ulagala u predmetnu kuću kao izvan knjižna vlasnica vlastite nekretnine.

22.Slijedom navedenog, učinjeni darovni ugovor tužene (list 4-6) kojim je tužena kćerki A. Z. darovala nekretninu na kojoj se nalazi i predmetna kuća i iza nje kuća koju su izgradili tuženici, zajedno sa dvorištem i voćnjakom, ništetan je pravni posao, budući obuhvaća i predmetnu kuću sa odgovarajućim nužnim dijelom zemljišta, koje je u izvanknjižnom vlasništvu tužiteljice, stečeno temeljem darovanja od prvo tužene, a koja kuća je tužiteljici i predana u isključivi posjed, pa u odnosu na predmetnu kuću sa odgovarajućim dijelom zemljišta prvo tužena nije mogla valjano sklopiti darovni ugovor, niti je svjedok A. Z. mogla valjano steći vlasništvo na nekretnini, slijedom čega je takav ugovor o darovanju ništetan, obzirom je prvo tužena znala da je prije toga usmeno darovala predmetnu kuću tužiteljici. Stoga niti je svjedok A. Z. pošten stjecatelj predmetne kuće sa odgovarajućim dijelom zemljišta, jer je također znala da je prvo tužena ranije darovala istu kuću tužiteljici i da je tužiteljica u isključivom posjedu predmetne kuće, a nitko nikada nije zatražio od tužiteljice predaju predmetne kuće u posjed, pa je darovni ugovor zaključen između prvo tužene i svjedoka A. Z., ništetan pravni posao, protivan moralu društva, sukladno odredbi čl. 322. st. 1. ZOO. 23. Slijedom navedenog, a ocjenom svih provedenih dokaza i utvrđenih činjenica, budući je temeljem svih provedenih dokaza utvrđeno da je tužiteljica predmetna ulaganja izvršila u vlastitu nekretninu, to je valjalo tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbiti kao neosnovan, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

24. O troškovima parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP.

24.1.Priznati parnični troškovi tuženih sastoje se od troška sastava podneska od 19. listopada 2018. u iznosu od 500,00 kn, troška sastava obrazloženog odgovora na tužbu kao u podnesku od 13. studenoga 2018. u iznosu od 2.500,00 kn, troška zastupanja 19. studenoga 2018. i 21. travnja 2022. u iznosu od 500,00 kn za svako zastupanje, troška zastupanja 19. rujna 2019., 12. veljače 2020., 11. listopada 2021., 27. siječnja 2022., 31. siječnja 2022. i 1. srpnja 2022. u iznos od 2.500,00 kn za svako zastupanje, troška uvećanja za zastupanje drugo tuženika od 10% u iznosu od 1.900,00 kn, troška PDV od 25 % u iznosu od 5.225,00 kn, što sveukupno iznosi 26.125,00 kn, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

24.2.Parnični troškovi odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Tbr. 8. toč. 1. i toč. 3., Tbr. 9. toč.1. i toč. 2., Tbr. 36. toč. 1., Tbr. 42 i Tbr. 50).

U Bjelovaru, 10. kolovoza 2022.

Sudac

Sunčica Lovrić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Presuda se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik: