Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 3 P-201/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja V. I K. d.o.o., OIB:… S., protiv 1. tuženika B. d.o.o., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik I. Č., odvjetnik u S., 2. tuženika A. M., OIB: …, S., 3. tuženika D. M., OIB: …, S., 4. tuženika N. H., vlasnika H. P.T.O., OIB: …, S., kojeg zastupa punomoćnik I. H. M., odvjetnica u S., 5. tuženika W. d.o.o. OIB: …. S., kojeg zastupa punomoćnik I. Č., odvjetnik u S., 6. tuženika D. D. M. d.o.o., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., 7. tuženika K. B. Đ., OIB: …, S., kojeg zastupa punomoćnik I. Č., odvjetnik u S., 8. tuženika D. d.o.o., OIB: …, S., kojeg zastupaju punomoćnici M. B. i M. J., odvjetnici u S., 9. tuženika S. d.o.o., OIB: …, S., kojeg zastupa punomoćnik I. Č., odvjetnik u S., 10. tuženika A. S. d.o.o. u stečaju, OIB: …, S., kojeg zastupa punomoćnik J. M. K., odvjetnica u Z., radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 20. lipnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja V. K., radnika tužitelja, zamjenice punomoćnika 4. tuženika i 10. tuženika A. B., odvjetnice u S., zamjenika punomoćnika tuženika 1. tuženika, 5. tuženika, 7. tuženika i 9. tuženika F. B., odvjetničkog vježbenika I. Č. te punomoćnice 8. tuženika, a u odsutnosti 2.tuženika i 3. tuženika, 10. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  je

I Odbija se tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu svaki od tuženika plati iznos od 1.561,90 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. rujna 2019. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II Nalaže se tužitelju V. I K. d.o.o. u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi 1. tuženiku B. d.o.o., 5. tuženiku W.d.o.o., 7. tuženiku K. B. Đ. i 9. tuženiku S. d.o.o. na jednake dijelove troškove parničnog postupka u iznosu od 2.031,25 kn. Odbija se zahtjev 1. tuženika B. d.o.o., 5. tuženika W. d.o.o., 7. tuženika K. B. Đ. i 9. tuženika S. d.o.o. da im tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.718,75 kn. III Nalaže se tužitelju V. I K. d.o.o. u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi 4. tuženiku N. H., vlasniku H. P.T.O. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn. IV Nalaže se tužitelju V. I K. d.o.o. u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi 8. tuženiku D. d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn. Odbija se zahtjev 8. tuženika D. d.o.o. da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 kn.

V Nalaže se tužitelju V. I K.A d.o.o. u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi 10. tuženiku A. S. d.o.o. u stečaju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.640,62 kn. Odbija se zahtjev 10. tuženika A. S. d.o.o. u stečaju da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.171,88 kn.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 20. rujna 2019. podnio tužbu Općinskom sudu u Splitu protiv u tužbi imenovanih suvlasnika zgrade anagrafske oznake S., S., njih osamnaest, navodeći da tuženici nisu podmirili naknadu za uslugu isporuke pitke vode i odvodnje navedene u računima br. 1810701166 u iznosu od 5.360,78 kn, računu br.1810804733 u iznosu od 5.788,84 kn, računu br.1810901301 u iznosu od 4.840,98 kn, računu br. 1811001050 u iznosu od 4.825,70 kn, računu br. 1811105585 u iznosu od 4.107,16 kn te računu br.1910011380 u iznosu od 3.189,88 kn.

2. Izjavio je da tuženici kao suvlasnici nekretnine na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine nisu postigli dogovor o načinu plaćanja usluge vodoopskrbe i odvodnje, niti su tužitelja obavijestili o načinu raspodjele zajedničkog računa za obavljenu uslugu vodoopskrbe i odvodnje, niti su utrošak platili, pa je zahtijevao da sukladno članku 41. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima dug plate u jednakim dijelovima.

3. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe tužitelj je predložio sudu izvesti dokaze čitanjem isprava ispisa tražbina, djelomičnog izvoda otvorenih stavaka na dan 19. rujna 2019., računa br. 1910011380, br. 1811105585, br. 1811001050, br. 1810901301 i br. 1810804733, kartice kupca za predmet tužbe br. 3332/19 sporazuma o prefakturiranju računa za poslovnu građevinu S., S., šifra kupca: 2623062 za razdoblje potrošnje od 6. prosinca 2012. do 10. listopada 2013. te ugovora o kupoprodaji prodajnih prostora.

4. Tuženik ( sada 6., prije 11.) D. – D. m. d.o.o. je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost tužiteljeva zahtjeva navodeći da nije suvlasnik zgrade već da je korisnik, odnosno zakupnik poslovnog prostora temeljem ugovora o zakupu, pa da nema ovlaštenja sklopiti međuvlasnički ugovor kojim bi se regulirao obračun potrošnje vode. Iz istog razloga da ne može biti solidarno odgovoran s ostalim suvlasnicima nekretnine. Izjavio je da je dao suglasnost na obračun temeljem posebnog mjerača, što nije omogućeno. Istaknuo je i prigovor zastare ( list 30).

5. Tuženik N. H. vlasnik H., p.t.o. (sada 4., prije 8.) osporio je tužbeni zahtjev, navodeći da se označeni dužnik iz predmetnih računa razlikuje od tuženika. Pored toga da nije razvidno iz tužiteljevih dokaza koliko je točno posebnih dijelova nekretnine priključeno na brojilo naznačeno u računima i tko su vlasnici odnosno korisnici brojila ( list 36.)

6. Tuženici W. (sada 5., prije 10.)( list 38.), B. (1.) (list 43.), K. B. Đ. (sada 7., prije 12.) ( list 48) i S. (sada 9., prije 15.) (list 53.) su u odgovoru na tužbu osporili osnovanost tužbenog zahtjeva, svi iz istih razloga. Izjavili su da račune koji bi glasili na njihovo ime nisu primili, a niti bilo koje druge račune. Izjavili su i da tužitelj nije dokazao da su vlasnici nekretnine, niti da je ovim tuženicima pružao usluge. Pored toga osporili su izračun prema kojem na svakog suvlasnika otpada jednaki dio tražbine. Osim toga izjavili su da u predmetnoj građevini postoji više od osamnaest poslovnih prostora i da je sigurno više od osamnaest korisnika spojeno na predmetno mjerilo. Istaknuli su i prigovor zastare i prigovor litispendencije.

7. Tuženici A. M. (sada 2., prije 4.) ( list 58.) i D. M. (sada 3., prije 5.) ( list 58.) su u odgovoru na tužbu izjavili da su vlasnici poslovnog prostora br.18, površine 24,84 m[2] u zgradi anagrafske oznake S., S. Izjavili su da račune izdane za vodomjer broj 86652 nisu primili te da tužitelj nije izdao niti jedan račun na njihovo ime, iako imaju vlastiti javno dostupan vodomjer br. 5372880092 koji je tužitelj mogao očitati i provjeriti stanje potrošnje što da su od tužitelja i tražili, kao i da prefakturira svu potrošnju po tom vodomjeru na njih. Izjavili su da nisu suglasni s traženjem plaćanja tražbine na jednake dijelove jer je ovisno o djelatnosti koja se obavlja u pojedinim poslovnim prostorima, potrošnja vode različita. Izjavili su da su tužitelju platili 1.040,00 kn za potrošnju vode učinjenu do 16. listopada 2019. Dostavili su uporabnu dozvolu Klasa:UP/I 361-05/13-01/00025, Ur. Broj:2181/01-03-03/10-13-0005 od 26. srpnja 2013., dopis tužitelju od 11. kolovoza 2018., ispisane fotografije vodomjerila 5372880092, kopiju naloga za plaćanje od 13. kolovoza 2018. i 11. veljače 2019. i ugovor o kupoprodaji prodajnog prostora od 31. srpnja 2012.

8. Tuženik D. d.o.o. (sada 8., prije 13.) (list 72) je u odgovoru na tužbu osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Izjavio je da mu sporni računi nisu nikada uručeni, niti se odnose na njega. Izjavio je da je vlasnik posebnog dijela nekretnine sagrađene na pravu građenja na čest. zem. 820/1 ZU 15817 K.O. S. za 78/26946 dijela koji suvlasnički dio je povezan s cjelinom uredskog prostora br.7. na prvom katu površine 77,79m[2] . Izjavio je da suprotno tvrdnji tužitelja, tuženik kao vlasnik poslovnog prostora ne odgovara solidarno s ostalim suvlasnicima, već odgovara za svoj dio obveze za pruženu uslugu. Tužitelj pak da nije dokazao visinu obveze svakog suvlasnika. Izjavio je da predmetna zgrada ima 174 etažne jedinice. Osim toga izjavio je da su za njegov prostor instalirana posebna brojila 5372880091 i 5372880095, pa da je očitanjem tih brojila tužitelj mogao točno utvrditi potrošnju tuženika. Predložio je izvesti dokaz vještačenjem.

9. Tuženik A. S. d.o.o. u stečaju (sada 10., prije 16.) (list 110) je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći da nisu utvrđeni korisnici brojila niti količine potrošene vode u računima. Izjavio je da su u poslovnoj zgradi F. – L. 174 etažne jedinice od kojih je više od 60 u zemljišnim knjigama upisano na ovog tuženika, a da tuženik nije niti vlasnik, niti korisnik tih etažnih jedinica. Predložio je izvesti dokaz saslušanjem tužitelja, dakle zastupnika po zakonu tužitelja.

10. Tužitelj je izjavio da su tuženici propustili poduzeti radnje u svrhu ispravljanja netočnih podataka o nazivu potrošnog mjesta. Potrošno mjesto da je uvedeno u registar kupaca 17. listopada 2011. na temelju zahtjev naručitelja radova A. S. d.o.o. te je u tom trenutku potrošno mjesto evidentirano pod nazivom poslovna zgrada P., prema traženju naručitelja. Nakon toga je obveza kupaca poslovnih prostora ili pak investitora bila obavijestiti tužitelja o promjeni naziva potrošnog mjesta. Navodima istaknutim u tužbi dodao je i to da je stambeno - poslovna građevina anagrafske oznake S. i P. c., tzv. L. priključena na sustav vodoopskrbe i odvodnje putem četiri glavna vodomjera, od kojih su na tri tijekom 2012. i 2013. uvedene raspodjele na pojedinačne račune. U ovom postupku tužitelj da traži plaćanje usluge pružene putem vodovodnog priključka koji je dodijeljen za opskrbu istočnog dijela kompleksa tzv. L. u kojem se isključivo nalaze poslovni prostori u vlasništvu tuženika. U tim poslovnim prostorima da se obavlja gospodarska djelatnost i koriste usluge vodoopskrbe i odvodnje, koje se ne plaćaju od veljače 2013. Na vodomjeru šifre kupca 2623062, odnosno potrošnog mjesta 157991, raspodjela da do danas nije uvedena zbog tehničke neispravnosti na internoj vodoopskrbnoj mreži koja je u isključivoj nadležnosti vlasnika prostora, tj. suvlasnika zgrade. U nastojanju da urede međusobne odnose suvlasnici da su na zajedničkom vodomjeru šifra kupca 2623062 potpisali sporazum i definirali način raspodjele utroška. Na temelju tog sporazuma tužitelj da je izvršio kontrolno mjerenje potroška vode i tom prilikom utvrdio da su interni vodomjeri neispravni te da zbroj očitovanja na tim internim mjerilima ne odgovara ukupno evidentiranoj potrošnji na glavnom, zajedničkom vodomjeru. Tužiteljeva tehnička služba da je naložila suvlasnicima da otklone uočenu neispravnost internih vodomjera, što da su suvlasnici propustili učiniti, već su vodu nastavili trošiti i ne plaćati troškove isporučenih vodnih usluga. Istaknuo je tužitelj zahtjev da mu svaki od tuženika plati 1/18 glavnice, odnosno iznos od 1.561,90 kn sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

11. Predložio je izvesti dokaze čitanjem Sporazuma o prefakturiranju računa za poslovnu građevinu S., ugovora o kupoprodaji poslovnih prostora, molbe za izvedbu vodovodnog priključka, ugovora o izvedbi vodovodnog priključka, odobrenja za izvedbu vodovodnog priključka, kopije prerisa katastarskog plana, preslike izvatka iz zemljišne knjige za zemljišnoknjižni uložak 15816, kopije prijepisa posjedovnog lista, ispisanih poruka elektroničke pošte, općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga.

12. Odlučujući o tužbenom zahtjevu Općinski sud u Splitu je 15. srpnja 2019. donio presudu i presudu zbog ogluhe i rješenje poslovnog broja P-5108/19.

13. Presudom zbog ogluhe prihvatio je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženici A. S. I. d.o.o. (3.) S. B. (6.), M. F. (7.), Z. D. (9.), B. C. (17.), D. d.o.o.(18.) plate svaki po 1.561,85 kn sa zateznim kamatama.

14. Presudom je prihvatio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik A. S. d.o.o.u stečaju (sada 10., prije 16.) plati 1.561,85 kuna sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana podnošenja tužbe do isplate.

16. Presudom je sud odbio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženici W. d.o.o. (sada 5. prije 10.), B. d.o.o. (1.), K. B. Đ. (sada 7., prije 12.) S. d.o.o. ( sada 9., prije 15.) A. M. (sada 2., prije 4.), D. M. (sada 3., prije 5.), D. d.o.o. (sada 8., prije 13.), N. H. vlasnik H., p.t.o., (sada 4., prije 8.) i D. – D. m. d.o.o. (sada 6., prije 11.) plate svaki po 1.561,85 kn.

17. Sud je rješenjem obustavio postupak u odnosu na tuženike Š.-G. d.o.o. (2) i B. R., vlasnika G.O.B. (14).

18. Protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-5108/19 tužitelj i tuženik A. S. d.o.o. u stečaju su podnijeli žalbe.

19. Odlučujući o žalbama Županijski sud u Varaždinu- Stalna služba u Koprivnici je rješenjem poslovnog broja Gž-523/2021-2 od 12. svibnja 2021. ukinuo presudu Općinskog suda u Splitu u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik A. S. d.o.o. u stečaju plati 1.561,85 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od podnošenja tužbe do isplate, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženici W. d.o.o. (sada 5., prije 10.), B. d.o.o. (1.), K. B. Đ. (sada 7., prije 12.) S. d.o.o. ( sada 9., prije 15.), A. M. (sada 2., prije 4.), D. M. (sada 3., prije 5.), D. d.o.o. (sada 8., prije 13.), N. H. vlasnik H., p.t.o., (sada 4., prije 8.) i D. – D. m. d.o.o. (sada 6., prije 11.) plate svaki po 1.561,85 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od podnošenja tužbe do isplate te u dijelu kojim je odlučeno o naknadi troškova parničnog postupka.

20. Potom se Općinski sud u Splitu rješenjem poslovnog broja P-2217/2021 od 16. prosinca 2021. oglasio stvarno nenadležnim za suđenje u ovoj pravnoj stvari i spis dostavio ovom sudu.

21. Predmet ovog postupka bio je utvrditi postoji li tužiteljeva tražbina cijene vodne usluge u odnosu na označeno potrošno mjesto 2623062 u razdoblju od 8. kolovoza 2018. do 9. siječnja 2019., u odnosu na tuženike.

22. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem isprava sastavnica spisa, pa je nakon analize i ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cijelog postupka utvrdio da tužiteljev zahtjev nije osnovan.

23. Sud je odbio prijedlog tuženika D. d.o.o. (sada 8., prije 13.) da se izvede dokaz vještačenjem, kao suvišan i nepotreban, jer je bitne činjenice utvrdio iz sadržaja isprava. Iz istog razloga sud je odbio i prijedlog tuženika A. S. d.o.o. u stečaju (sada 10., prije 16.) da se izvede dokaz saslušanjem tužitelja, dakle zastupnika po zakonu tužitelja.

24. Sukladno odredbi članka 205. stavka 2. Zakona o vodama ("Narodne novine", broj 153/09., 63/11., 130/11., 56/13., 14/14., dalje: ZOV) cijena vodnih usluga prihod je isporučitelja vodne usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi ( korisnik).

25. Nije bilo u ovoj parnici spora među strankama o tome da je tužitelj isporučitelj vodne usluge.

26. Tuženici (sada 6., prije 11.) D. – D. m. d.o.o., A. M. (sada 2., prije 4.) ( list 58.) i D. M. (sada 3., prije 5.) i D. d.o.o. (sada 8., prije 13.) nisu sporili da su u odnosu prema nekretnini u kojoj se usluga koristi i to (sada 6., prije 11.) D. – D. m. t d.o.o. kao zakupnik poslovnog prostora, a A. M. (sada 2., prije 4.) ( list 58.) i D. M. (sada 3., prije 5.) i D. d.o.o. (sada 8., prije 13.) kao vlasnici poslovnog prostora.

27. Ostali tuženici su osporavali tvrdnje tužitelja da su u kakvom, po članku 205. stavku 2. ZV-a relevantnom odnosu prema nekretnini u kojoj se koristila usluga za koju je tužitelj izdao predmetne račune, pa stoga i ovlaštenje tužitelja da traži od njih plaćanje cijene vodne usluge.

28. Bilo je sporno i to predstavlja li predmetna obveza trošak nekretnine u suvlasništvu ili pak predstavlja trošak svakog pojedinog suvlasnika, a s tim u vezi je nastao spor i o tome koliko iznosi obveza svakoga od tuženika. Sporno je bilo i to koriste li tuženici uslugu tužitelja putem predmetnog priključka, a osim toga i o broju korisnika usluge putem predmetnog priključka.

29. Tuženici W. (sada 5., prije 10.) (list 38.), B. d.o.o. (1.) (list 43.), K. B. Đ. (sada 7., prije 12.) ( list 48) i S. d.o.o. (sada 9., prije 15.) istaknuli su prigovor litispendencije, no nisu naveli koja to još parnica teče među strankama o predmetnoj tražbini. Iz sadržaja navoda stranaka i dostavljenih sudskih odluka razvidno je da je među strankama teklo više parnica, međutim ne o ovoj tražbini već o tražbini iste vrste, ali za drugo razdoblje. Utoliko ovaj prigovor nije osnovan.

30. Prema tvrdnji tužitelja dug za isporučenu vodu odnosi se na suvlasničke dijelove na kojima je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine u smislu odredbe članka 66. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09 i 143/12; dalje: ZVDSP-a), slijedom čega je svaki od vlasnika posebnog dijela obvezan za dio koji otpada na njegovu etažnu jedinicu o svom trošku održavati i snositi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom tog dijela (članak 84. stavak 1. ZVDSP-a), dakle ne radi se o dugu koji su u obvezi platiti sve etažni vlasnici u smislu odredbe članka 41. stavka 1. ZOO-a.

31. Tužitelj je tvrdio da su suvlasnici poslovne zgrade zaključili Sporazum o prefakturiranju računa za poslovnu zgradu za razdoblje od 6. prosinca 2012. do 10. listopada 2013., a kojim su odredili da se računi prefakturiraju na svakog pojedinačnog suvlasnika zgrade u skladu s potrošnjom prema internim vodomjerima, dakle u skladu sa stvarnom potrošnjom, odnosno u onolikom omjeru koliko na svakog od suvlasnika pripada prema očitanju vodomjera. Taj sporazum ne odnosi se na predmetno razdoblje.

32. Odredbom članka 206. ZV-a je propisano da visinu cijene vodnih usluga odlukom određuje isporučitelj vodne usluge, uz suglasnost jedinice lokalne samouprave (stavak 1.), a takva odluka sadržava: vrstu vodne usluge, visinu cijene (tarifa vodne usluge), način obračuna i plaćanja usluge i iskaz javnih davanja koja se obračunavaju i naplaćuju uz cijenu usluge (stavak 3.). Odluka o cijenama je interni akt sukladno kojem je isporučitelj javne usluge dužan obračunati cijenu u slučaju kad je zgrada priključena na glavni vodomjer u vlasništvu javnog isporučitelja, a očitanja prema internim vodomjerima nisu moguća, kao u konkretnom slučaju. Tužitelj ima pravo potraživati od etažnog vlasnika udio u ukupnoj potrošnji vode koji se odnosi na njegovu poslovnu jedinicu, ali prema obračunu koji je sastavio na način propisan odlukom o cijenama javnih isporučitelja. Upravo zakon propisuje da se tom odlukom detaljno razrađuje na koji način se obračunava i dijeli potrošnja, odnosno vrši li se to prema broju prijavljenih članova kućanstva, razmjerno veličini suvlasničkog dijela na kojem je uspostavljeno i proizlazi vlasništvo posebnog dijela nekretnine, i sl.

33. S obzirom na to da je tužitelj prema očitanju glavnog vodomjera izračunao potrošnju vode za cijelu poslovnu zgradu, dakle ukupan utrošak za sve etažne jedinice, a nije naveo na koji način se sukladno odluci o cijenama vrši raspodjela potrošnje među vlasnicima etažnih dijelova, to je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a trebalo uzeti da tužitelj nije dokazao visinu svog potraživanja i slijedom toga odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, bez potrebe za raspravljanjem ostalih prigovora tuženika, dakle prigovora promašene pasivne legitimacije i prigovora zastare. Stoga je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

34. Tužitelj koji je u cijelosti izgubio parnicu je dužan naknaditi tuženiku opravdane troškove parničnog postupka (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

38. Odluku o troškovima parničnog postupka sud je donio na temelju članka 154. stavka 1. ZPP, članku 155. ZPP- a u vezi s Tbr. 7., 8., 9. i 36. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 1.561,85 kn (članak 37. stavak 2. ZPP-a) te okolnost da je svaki od tuženika uspio u parnici.

39. Sud je priznao kao potreban za vođenje ove parnice 1. tuženiku B. d.o.o.,

5. tuženiku W. d.o.o., 7. tuženiku K. B. Đ. i 9. tuženiku S. d.o.o., koji su svi zastupani po istom punomoćniku odvjetniku troškove sastava odgovora na tužbu u iznosu od 406,25 kn (Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 36. Tarife), potom trošak zastupanja na ročištu koje je održano 29. lipnja 2020. u iznosu od 406,25 kn (Tbr. 9.1. u vezi s Tbr. 36. Tarife), trošak sastava obrazloženog podneska od 28. listopada 2021. u iznosu od 406,25 kn (Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 36. Tarife), trošak zastupanja na ročištu koje je održano 11. studenoga 2021. u iznosu od 406,25 kn (Tbr. 9.1. u vezi s Tbr. 36. Tarife) te trošak zastupanja na ročištu koje je održano 20. lipnja 2022. u iznosu od 406,25 kn (Tbr. 9.1. u vezi s Tbr. 36. Tarife). Stoga je sud prihvatio zahtjev 1. tuženiku B. d.o.o., 5. tuženiku W. d.o.o., 7. tuženiku K. B. Đ.i 9. tuženiku S. d.o.o. da im, svakom na jednake dijelove (članak 161. stavak 1. ZPP-a), tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.031,25 kn.

40. Sud je odbio zahtjev 1. tuženiku B. d.o.o., 5. tuženiku W. d.o.o., 7. tuženiku K. B. Đ.i 9. tuženiku S. d.o.o. da im tužitelj naknadi više traženi trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 4.593,75 kn na temelju Tbr. 7. u vezi s Tbr. 36. Tarife, potom više traženi trošak zastupanja na ročištu koje je održano 29. lipnja 2020. u iznosu od 1.218,75 kn (Tbr. 7.1. u vezi s Tbr. 36. Tarife), trošak sastava obrazloženog podneska od 28. listopada 2021. u iznosu od 1.218,75 kn (Tbr. 7.1. u vezi s Tbr. 36. Tarife), trošak zastupanja na ročištu koje je održano 11. studenoga 2021. u iznosu od 1.218,75 kn (Tbr. 7.1. u vezi s Tbr. 36. Tarife) te trošak zastupanja na ročištu koje je održano 20. lipnja 2022. u iznosu od 1.218,75 kn (Tbr. 7.1. u vezi s Tbr. 36. Tarife), trošak sastava podneska od 14. travnja 2022. u iznosu od 1.625,00 kn jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje postupka te trošak zastupanja na ročište za objavu presude održanoj 16. prosinca 2021. u iznosu od 812,50 kn te zastupanja na ročištu za objavu presude održanoj 10. kolovoza 2022. u iznosu od 812,50 kn jer ove tuženika na ovim ročištima nije zastupao punomoćnik odvjetnik. Dakle, sud je odbio zahtjev 1. tuženika B. d.o.o., 5. tuženika W. d.o.o., 7. tuženika K. B. Đ. i 9. tuženika S. d.o.o. da im tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.718,75 kn.

41. Sud je priznao kao potreban za vođenje ove parnice 4. tuženiku N. H., vlasniku H. P.T.O. trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 312,50 kn (Tbr. 8.1. Tarife), zastupanja na ročištu koje je održano 29. lipnja 2020. u iznosu od 312,50 kn (Tbr. 9.1. Tarife), zastupanja na ročištu koje je održano 11. studenoga 2021. u iznosu od 312,50 kn (Tbr. 9.1. Tarife) i zastupanja na ročištu koje je održano 20. lipnja 2022. u iznosu 312,50 kn (Tbr. 9.1. Tarife). Stoga je sud prihvatio zahtjev 4. tuženika N. H., vlasnika H. P.T.O. da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn.

42. Sud je priznao kao potreban za vođenje ove parnice 8. tuženiku D. d.o.o. trošak zastupanja na ročištu koje je održano 11. studenoga 2021. u iznosu od 312,50 kn (Tbr. 9.1. Tarife) i zastupanja na ročištu koje je održano 20. lipnja 2022. u iznosu 312,50 kn (Tbr. 9.1. Tarife). Sud je dakle prihvatio zahtjev 8. tuženika D. d.o.o. da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn.

43. Sud je odbio zahtjev 8. tuženika D. d.o.o. da mu tužitelj naknadi više traženi trošak zastupanja na ročištu koje je održano 11. studenoga 2021. u iznosu od 937,50 kn (Tbr. 7.1. Tarife) te trošak zastupanja na ročištu koje je održano 20. lipnja 2022. u iznosu od 937,50 kn (Tbr. 7.1. Tarife) te trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.250,00 kn stoga što mu je u zahtjevu 8. tuženika D. d.o.o. da mu tužitelj naknadi trošak sastava odgovora na tužbu već pravomoćno uručeno rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-5108/2019 od 24. srpnja 2020. koje je ispravljeno rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-5108/2019 od 19. veljače 2021. Sud je dakle odbio zahtjev 8. tuženika D. d.o.o. da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 kn.

44. Sud je priznao kao potreban za vođenje ove parnice 10. tuženiku A. S. d.o.o. u stečaju trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 312,50 kn (Tbr. 8.1. Tarife), zastupanja na ročištu koje je održano 29. lipnja 2020. u iznosu od 312,50 kn (Tbr. 9.1. Tarife), zastupanja na ročištu koje je održano 11. studenoga 2021. u iznosu od 312,50 kn (Tbr. 9.1. Tarife), zastupanja na ročištu koje je održano 20. lipnja 2022. u iznosu 312,50 kn (Tbr. 9.1. Tarife) te trošak sastava žalbe od 24. srpnja 2020. u iznosu od 390,62 kn (Tbr. 10.1. Tarife). Stoga je sud prihvatio zahtjev 10. tuženika A. S. d.o.o. u stečaju da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.640,62 kn.

45. Sud je odbio zahtjev 10. tuženika A. S. d.o.o. u stečaju da mu tužitelj naknadi više traženi trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 937,50 kn (Tbr. 7.1. Tarife), više traženi trošak zastupanja na ročištu koje je održano 29. lipnja 2020. u iznosu od 937,50 kn (Tbr. 7.1. Tarife), više traženi trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 1.171,88 kn (Tbr. 7.1. Tarife), više traženi trošak zastupanja na ročištu koje je održano 11. studenoga 2021. u iznosu od 937,50 kn (Tbr. 7.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu koje je održano 20. lipnja 2022. u iznosu od 937,50 kn (Tbr. 7.1. Tarife) te trošak sastava podneska od 6. lipnja 2022. u iznosu od 1.250,00 kn jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje postupka. Sud je dakle odbio zahtjev 10. tuženika A. S. d.o.o. u stečaju da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.171,88 kn.

46. Stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao u izreci pod točkama II., III., IV. i V.

U Splitu 10. kolovoza 2022.

Sudac

Ana Misir Šarić,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa odluke u pisanom obliku u tri primjerka. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. O žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Sukladno članku 467.a ZPP-a žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu.