REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu-Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška, Trg kralja Tomislava 6

25 Ovr-781/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Slavonskom Brodu-Stalna služba u Novoj Gradiški, po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović, a na prijedlog sudske savjetnice Tanje Marušić u ovršnom predmetu ovrhovoditelja C. o. d.d., Z., …, OIB:…, zastupanog po N. P. J. protiv ovršenice M. V. iz N. G., …, OIB:…, zastupane po punomoćnici A. P., odvjetnici iz N. G., radi odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (pravna sredstva ovršenika kod izravne naplate), dana 10. kolovoza 2022.

r i j e š i o  j e

I Odbija se prijedlog ovršenice M. V. iz N. G., …, OIB:… za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja C. o. d.d., Z., …, OIB:…, koji je zaprimljen u Financijskoj agenciji 7. lipnja 2022.

II Odbija prijedlog ovršenice M. V. iz N. G., …, OIB:… za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja C. o. d.d., Z., …, OIB:…, koji je zaprimljen u Financijskoj agenciji 7. lipnja 2022., u dijelu koji se odnosi na razloge iz članka 50. stavka 1. točka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – odluka Ustavnog suda RH, broj U-I-2881/14 od 1. lipnja 2016., 73/17 i 131/20 – dalje OZ-a).

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenica M. V. iz N. G., …, OIB:… , u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka, pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom na temelju zadužnice Javnog bilježnika S. J. iz N. G., broj OV-4276/14 od 20. rujna 2014., iz razloga navedenih u članku 50. stavku 1. točke 7. i 11. OZ-a.

Obrazloženje

1. Ovršenica je dana 6. srpnja 2022. podnijela prijedlog radi odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja C. o. d.d., Z., …, OIB:…, koji je zaprimljen u Financijskoj agenciji (dalje Fina) 7. lipnja 2022. U prijedlogu navodi da je, nakon što je primila obavijest o tome da je protiv nje zatražena izravna naplata tražbine dostavila ovrhovoditelju, Financijskoj agenciji te nadležnom Ministarstvu, kao nadzornom tijelu zahtjev za odgodu nezakonite provedbe ovrhe. Nadalje, da je dana 14. lipnja 2022. Financijska agencija dostavila odgovor ovršenici, u kojem navodi ba je bila izvršena provjera postupanja po Zahtjevu za izravnu naplatu temeljem osnove za plaćanje OV- 4276/2014, kojom prilikom je utvrđeno da nije bilo propusta Financijske agencije jer da bi od "novog" ovrhovoditelja zaprimili valjanu osnovu za plaćanje, odnosno OV- 4276/2014. Nadalje ovršenica navodi da usprkos odlučnoj činjenici da se na sudovima vodi nekoliko parničnih postupaka u kojima "stari" ovrhovoditelj, kao tužitelj ne može dokazati postojanje svoje tražbine prema tuženoj ovršenici M. V., kao nasljednici iza pokojnog D. V., usprkos odlučnoj činjenici da nijedna strana iz postupka predmetne izravne naplate nije strana na koju se odnosi dostavljena osnova za plaćanje OV-4276/2014 Fina pojašnjava da je postupila sukladno svojim ovlastima iako je očito da nije. Financijska agencija upućuje ovršenicu da se sa zahtjevom obrati "novom" ovrhovoditelju. Ovršenica da postupa po naloženom. Dana 27. lipnja 2022. "Novi" ovrhovoditelj dostavlja očitovanje u kojem u bitnom navodi da M. V. nije "ni stranka ni korisnik iz navedenog ugovora". Pri tome "novi" ovrhovoditelj propušta deklarirati da je Ugovorom između Banke i pokojnog D. V. osigurana obveza otplate kredita, između ostalog i vinkuliranom policom. "Novi" ovrhovoditelj navodi da bi "stari" ovrhovoditelj, odnosno Z. b., pozvala nasljednicu na podmirenje duga pokojnog D. V. te insinuira da bi M. V. priznala dug. Odmah po pozivu Z. b., M.

V. se po punomoćnici detaljno očitovala na sve navode ustrajući u tvrdnji da ne postoji tražbina "starog" ovrhovoditelja prema njoj kao nasljednici pokojnog D. V.. U svim parničnim postupcima "stari" ovrhovoditelj, kao tužitelj nije dokazao postojanje tražbine prema M. V.. Potpisom Izjave o ustupu prava po ispravi kojom izjavljuju da ustupaju sva prava koja za njih proizlaze iz Ugovora o kreditu, znajući pri tome da ne postoje prava "starog" ovrhovoditelja jer se u parničnim postupcima bezuspješno pokušava dokazati tražbina tužitelja da su djelatnice Z. b. počinile sva bitna obilježja kaznenog djela. "Novi" ovrhovoditelj dopisom navodi da bi se u konkretnom radilo o prelasku tražbine temeljem ugovorne subrogacije. Subrogacija je institut koji uređuje prijelaz vjerovnikovih prava na treću osobu, temeljem ugovora ili po samom zakonu. U konkretnom bi personalna subrogacija predmnijevala postojanje vjerovnikovih prava – Z. b. prema dužniku – pokojnom D. V.. Nastavno, "Novi" ovrhovoditelj navodi da, u predmetnom, nije došlo do ustupa prava.. Međutim, da bi odredbom članka 12. Ugovora o kreditu u vezi s dostavljenom Izjavom o ustupu prava po ispravi od dana 17. kolovoza 2018. neoborivo slijedi da je, u konkretnom, Z. b. ustupila sva svoja prava koja, za nju, proizlaze iz Ugovora o kreditu, a prema korisniku kredita, D. V.. Izjavom o ustupu prava od 17. kolovoza 2018. Z. b. kao dužnik se obvezala svome vjerovniku C. o. ustupiti sva prava iz predmetnog ugovora. S obzirom da je Z. b. ustupila tražbinu, koja je predmetom parničnog postupka, ista tražbina ne može biti predmet ovršnog postupka. U konkretnom, C. o., uz Zahtjev za izravnu naplatu, dostavlja "promjena vjerovnika", čime bi ustupanjem tražbine došlo do promjene vjerovnika u obveznom odnosu. Cilj cesije, kao dvostranog pravnog posla, je ispunjenje nekog temeljnog posla pa se postojanje ustupljene tražbine ocjenjuje prema osnovnom poslu i prema dužniku iz osnovnog posla. U slučaju kad tužitelj, ovdje Z. b. ustupi svoju tražbinu o kojoj teče parnica, ovlašten je nastaviti parnicu, ali njegov uspjeh o njoj ovisi o tome hoće li svoje procesnopravno ponašanje uskladiti s novonastalom materijalnopravnom situacijom. U konkretnoj procesnopravnoj situaciji kada je C. o., jednostranom voljom primijenila vjerovnika iz osnovnog posla u "novog" ovrhovoditelja pa pokrenula ovrhu nad ustupljenom tražbinom, o kojoj se vodi parnični postupak, na način da je kao ovršenika označila osobu koja nije dužnik iz osnovnog posla, time je zatražila, s ciljem prisvajanja nepripadajuće imovinske koristi, s lažnim prikazivanjem činjenica, nezakonitu provedbu ovrhe na novčanim sredstvima. Nadalje, "novi" ovrhovoditelj dopisu navodi da bi, u konkretnom, postojanje osnovne tražbine slijedilo iza Rješenja o nasljeđivanju, odnosno da tražbina ovrhovoditelja prema ovršenici postoji jer je ista, zakonska nasljednica pa kao postojanje svoje tražbine navodi zadužnicu pokojnog D. V.. Temeljem odredbe članka 214. stavka 5. Ovršnog zakona određeno je da vjerovnik može, na temelju zadužnice, po svom izboru, od Agencije, zahtijevati naplatu od dužnika ili jamca platca te da isprave iz stavka 1. i 2. članka 214. imaju svojstvo ovršne isprave, na način da se na temelju njih može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamca platca. Konačno, "novi" ovrhovoditelj dopisom navodi da bi u konkretnom, osnov njegova Zahtjeva za izravnu naplatu bio regresni zahtjev, odnosno da pozvana M. V., temeljem regresnog zahtjeva mirnim putem podmiri potraživanje koje bi kao zakonska nasljednica imala prema C. o. pa, zaključuje, da bi C. o., na temelju ugovorne subrogacije, kao "novi vjerovnik" imala pravo potraživati iznos isplaćenog regresa. Ističe se da su regresna potraživanja obvezni odnosi, odnosno, pravna pitanja tog odnosa su određena Zakonom o obveznim odnosima, a što pretpostavlja vođenje parničnog postupka. Temeljem odredbe članka 234 Zakona o obveznim odnosima je određeno da tražbina osiguratelja iz ugovora o osiguranju zastarijeva za tri godine. Nije sporno, u konkretnom, da je M. V. obavijest o dugu – regresni zahtjev dostavljen dana 29. kolovoza 2018. na tražbinu u iznosu od 30.834,25 kuna u kojoj obavijesti stoji: "dakle pozivom na reguliranje obveznih odnosa, temeljem regresnog zahtjeva, tražbinu bi bilo nužno tražiti u parničnom postupku". Nadalje, 27. kolovoza 2018. C. o. dostavlja, naslovljeno na D. V., opomenu na iznos od 35.654,22 kune, o ostvarivanju regresnog prava 28. kolovoza 2018. Nadalje, 7. lipnja 2022. usprkos očitoj zastari tražbine C. o. dostavlja predmetni zahtjev za izravnu naplatu. Izjavom o ustupku prava po ispravi datiranoj 17. kolovoza 2018. ovjerenu 27. kolovoza 2018., ugovornom, personalnom subrogacijom tražbina prelazi na C. o., po vlastitom navodu. Dokumentom "Promjena vjerovnika" C. o. obavještava Financijsku agenciju da su mu ustupljena prava iz Ugovora o kreditu. Neoborivo, u konkretnom slučaju da slijedi da ne postoji tražbina C. o., kao vjerovnika prema M. V. kao dužnika. U odnosu na ovršenicu da dostavljena zadužnica nije ovršna isprava, odnosno, ne postoji tražbina za koju bi ovrhovoditelj bio ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenice jer je, u svakom slučaju nastupila zastara tražbine (članak 50. stavak 1. točka 1., točka 7., točka 9 i točka 11. Ovršnog zakona). Zbog navedenog, ovršenica predlaže sudu rješenjem naložiti Financijskoj agenciji odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ili rješenjem proglasiti pljenidbu i prijenos nedopuštenim, ukinuti sve provede ovršne radnje i donijeti rješenje o obustavi ovrhe kojim nalaže ovrhovoditelju naknaditi sav trošak uzrokovan ovršenici, skrivljenim ponašanjem ovrhovoditelja te se predlaže sudu, temeljem odredbe članka 210. stavka 3., jer se radi o samohranoj majci maloljetnog djeteta, privatnoj poduzetnici, kojoj su predmetnom izravnom naplatom blokirani svi računi, privatni i poslovni pa postoji potreba priopćiti rješenje Financijskoj agenciji telefaksom, elektroničkom poštom ili na drugi prikladan način.

2. Ovrhovoditelj u odgovoru na prijedlog ovršenice, podneskom od 20. srpnja 2022. u cijelosti osporio tvrdnje ovršenice kao neosnovane, nedokazane i u potpunosti promašene. Nadalje je naveo da je u ovom postupku nesporno sljedeće: pravni prednik ovršenice je sa Z. b. d.d. sklopio Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu br. … 20. rujna 2014. Na istome je po javnom bilježniku S. J. iz N. G. pod brojem OV-4274/14 istog dana ovjeren potpis dužnika, na temelju istoga je dužniku isplaćen kredit u iznosu od 8.500,00 Eura po srednjem stečaju HNB-a važećeg na dan plaćanja, navedeni iznos dužnik nije vratio sukladno ugovoru. Na temelju predmetnog ugovora o kreditu dužnik je izdao kao osiguranje Zadužnicu koja je potvrđena po javnom bilježniku S. J. iz N. G. pod brojem OV-4276/14 istog dana, a koja isprava predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje je pokrenut ovaj postupka. Na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju donesenog po javnom bilježniku D. O. iz N. G. 3. svibnja 2017. pod poslovnim brojem O-350/17 iza pokojnog D. V. kao nasljednica proglašena je njegova supruga M. V.. Na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju M. V. je nesporno postala sveopći pravni slijednik ostavitelja (stupa u cjelokupnu pravnu poziciju ostavitelja) slijedom čega za sve ostaviteljeve dugove, uključujući i za potraživanje osigurano Zadužnicom br. OV-4276/14. Stoga da je razvidno da je postupanje ovršenice suprotno načelu savjesnosti i poštenja jer ista za sebe želi zadržati cjelokupnu vrijednost ostavine, a pri tom izbjeći odgovornost za dugove ostavitelja sukladno članku 139. stavku 1. Zakona o nasljeđivanju. Navedeno da predstavlja nedopušteno raspolaganje iz članka 3. stavka 3. Zakona o parničnom postupku koje sud ne smije uvažiti jer je isto u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala. Donošenje odluke na temelju takvog raspolaganja da bi predstavljalo apsolutno bitnu povredu odredbi parničnog postupka. Nadalje navodi da su osiguranik (Z. b. d.d.) i osiguratelj (C. o. d.d.) zaključili ugovor o osiguranju potraživanja kojim je ugovoren prijelaz prava iz Ugovora o kreditu na osiguratelja u trenutku ispunjenja. Kako korisnik kredita nije uredno ispunjavao svoje ugovorne obveze iz Ugovora o kreditu, tako je banka raskinula navedeni ugovor te je cjelokupni iznos kredita dospio na naplatu. Time da je nastupio osigurani slučaj na temelju kojeg je ovrhovoditelj isplatio odštetu u iznosu cjelokupnog dospjelog iznosa kredita. U trenutku isplate na osiguratelja, ovdje ovrhovoditelja, prešla je cjelokupna preostala dospjela tražbina osiguranika sa svim sporednim pravima, uključujući i svim instrumentima osiguranja iste na temelju odredbe članka 90. Zakona o obveznim odnosima. Sukladno navedenoj odredbi u slučaju ispunjenja tuđe obveze svaki ispunitelj može ugovoriti s vjerovnikom prije ispunjenja ili pri ispunjenju, da ispunjana tražbina prijeđe na njega sa svima ili samo s nekim sporednim pravima. U ovom slučaju da je ovrhovoditelj prije ispunjenja, na temelju ugovora o osiguranju tražbine, ugovorio s vjerovnikom prijelaz prava na njega u slučaju ispunjenja. U tom slučaju subrogacija ispunitelja u prava vjerovnika nastaje ispunjenjem. Sukladno članku 93. Zakona o obveznim odnosima vjerovnik je dužan predati ispunitelju sredstva kojima se tražbina dokazuje ili osigurava. Dakle, u trenutku ispunjenja na ovrhovoditelja su prešla sva prava iz Ugovora o kreditu zajedno sa svim instrumentima osiguranja te nije došlo do ustupa (cesije), već do ugovorne subrogacije, a banka je bila dužna predati ovrhovoditelju sva sredstva osiguranja, uključujući i predmetnu suglasnost o zaplijeni. O navedenom da svjedoči i Izjava o ustupu prava po ispravi, koju je osiguranik tužitelja potpisao i ovjerio dana 17. kolovoza 2018. kod javnog bilježnika A. Š. iz Z. pod brojem OV-4875/2018, a koja predstavlja javno ovjerovljenu privatnu ispravu u smislu odredbe članka 32. Ovršnog zakona kojom se potvrđuje da je tražbina prenesena na tužitelja sa svim sporednim pravima. Nadalje navodi da se u predmetnom slučaju ne radi o cesiji (ustupu prava) te je predmetno potraživanje na ovrhovoditelja već prešlo isplatom po odštetnom zahtjevu, a ne tek izdavanjem Izjave o ustupu. Navedena izjava da je javno ovjerovljena privatna isprava u smislu odredbe članka 32. Ovršnog zakona kojom se samo potvrđuje prijelaz prava naplatiti potraživanje utvrđeno u ovršnoj ispravi, zadužnici, dakle, istom se omogućuje ovrhovoditelju da potraživanje može naplaćivati putem instrumenata osiguranja, bez potrebe pokretanja regresne parnice. Nadalje, iz dokumentacije o parničnim postupcima između ovršenice i pravnog prednika ovrhovoditelja razvidno je da se isti ne odnose na predmetni Ugovor o kreditu, već na potraživanje s osnove dopuštenog prekoračenja po tekućem računu, dakle, ne postoji objektivan identitet s predmetnim potraživanjem te je neosnovan prigovor da pravni prednik ovrhovoditelja ne bi bio dokazao postojanje svoje tražbine jer radi ovog potraživanja nije vođen parnični postupak. Nadalje, ovrhovoditelj ističe da u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene odredbe članka 963. Zakona o obveznim odnosima s obzirom na to da su iste sukladno članku 923. Zakona o obveznim odnosima izuzete od primjene kod osiguranja tražbina. Stoga da se u predmetnom slučaju može primijeniti jedino odredba članka 90. Zakona o obveznim odnosima. S tim u vezi, na predmetno potraživanje se ne mogu primijeniti rokovi zastare kod ugovora o osiguranju sukladno članku 234. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje navodi, kao osiguranje tražbine iz Ugovora o kreditu dužnik je izdao zadužnicu koja je potvrđena po javnom bilježniku S. J. iz N. G. pod brojem OV-4276/14 20. rujna 2014. Stoga da se ovdje radi o tražbini utvrđenoj u postupku pred javnim bilježnikom te ista zastarijeva u roku od 10 godina sukladno članku 233 Zakona o obveznim odnosima. Dakle, do dana podnošenja zahtjeva za naplatu temeljem zadužnice nije nastupila zastara naplate potraživanja. Naime, otkazom Ugovora o kreditu cjelokupni iznos glavnice i neplaćenih dospjelih kamata dospio je na naplatu u jednokratnom iznosu te se više ne primjenjuje trogodišnji zastrani rok, koji se primjenjuje na povremene tražbine, a time i na anuitete, već se primjenjuje desetogodišnji zastrani rok za tražbine utvrđene u javnobilježnički potvrđenoj ispravi. Ovrhovoditelj u prilogu dostavlja izvod iz zapisnika sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike hrvatske broj Su- IV-4/18-17 od 19. studenog 2018. na kojoj je sud potvrdio da se na tražbine koje su utvrđene u solemniziranoj zadužnici (pa time i Suglasnost o zaplijeni) primjenjuje desetogodišnji zastrani rok iz članka 233. zakona o obveznim odnosima. Nadalje, ovrhovoditelj ističe da je Z. b. d.d. 26. lipnja 2017. pozvala nasljednicu na podmirenje duga, te je ista dostavila prijedlog otplate predmetnog dugovanja, na način da od 12. srpnja 2017. počne vršiti mjesečne uplate u iznosu od 1.300,00 kuna što je i činila do 13. veljače 2018., a naknadno se telefonskim kontaktom očitovala da više nije u mogućnosti otplaćivati dugovanje. Stoga da je time došlo do priznanja duga, a što sukladno članku 220. Zakona o obveznim odnosima dovodi do odricanja zastare čime ista počinje ponovno teći. Nadalje, u odnosu na prijedlog za odgodu prijenosa ovrhovoditelj ističe da ovršenica nije dokazala sve zakonske pretpostavke. Na zahtjev ovršenice sud će odgoditi ovrhu ako ovršenica učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, uz uvjet da je ispunjena jedna od taksativno nabrojanih pretpostavki iz članka 65. stavka 1. Ovršnog zakona, dakle, da bi sud mogao odgoditi ovrhu potrebno je da se kumulativno ispune dvije pretpostavke: da ovršenica učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpila nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu te da je ispunjena jedna od jedanaest taksativno nabrojanih pretpostavki iz članka 65. stavka 1. točka 1. do 1. Ovršnog zakona. Nadalje navodi, kad sud ispituje i ocjenjuje vjerojatnost da bi ovršenica provedbom ovrhe pretrpila nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu tada težište ispitivanja treba usmjeriti na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenice da u postupku eventualne protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja. Ovršenici stoga da ne može nastaviti nenadoknadiva odnosno teško nadoknadiva šteta jer ista u slučaju eventualnog uspjeha s pravnim lijekom može protuovrhom od ovrhovoditelja dobiti natrag iznos zaplijenjenih i prenesenih sredstava, odnosno u zasebnoj parnici radi stjecanja bez osnove nakon proteka roka za protuovrhu. Navedeni stav da je zauzeo i Županijski sud u Varaždinu u rješenju, poslovni broj Gž Ovr-141/2021 od 27. travnja 2021. godine. Nadalje, da je člankom 173. Ovršnog zakona određeno ograničenje ovrhe na primanjima te je time propisan tzv. "egzistencijalni minimum" od dvije trećine prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, odnosno, ako ovršenica prima plaću koja je manja od prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, od ovrhe je izuzet iznos u visini tri četvrtine plaće ovršenice, ali ne više od dvije trećine prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj. Dakle, ovršenici provedbom ovrhe po računima (neovisno o visini potraživanja) ne bi bila ugrožena egzistencija jer bi se mjesečno moglo ustezati samo 1/3 primanja ovršenice.

3. Ovršenica se je podneskom od 4. kolovoza 2022. očitovala na podnesak ovrhovoditelja od 20. srpnja 2022. u kojem iznosi da navedenim podneskom ovrhovoditelj čini nespornim da su pokojni D. V., kao korisnik kredita i Z. b., kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu br: … 20. rujna 2014. Da ovrhovoditelj dalje čini nespornim da je pokojni D. V., potpisom dužnika, dao suglasnost da se radi naplate tražbine Z. b. kao vjerovnika zaplijene svi njegovi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s izjavom sadržanom u ovoj zadužnici, isplaćuje vjerovniku. Zadužnicom da je pokojni D. V., kao dužnik, dao suglasnost Z. b., kao vjerovniku, da u slučaju neispunjenja tražbine iz Ugovora o kreditu broj: …, da istu s učincima dostave pravomoćnog rješenja o ovrsi, dostavi na izravnu naplatu. Z. b. temeljem zadužnice, da ima pravo naplatu svoje tražbine zahtijevati od dužnika ili jamca platca ili od dužnika i jamca platca. Da vjerovnik temeljem zadužnice, može svoja prava, koja proizlaze iz Zadužnice izdane kao osiguranje tražbine koja proizlazi iz Ugovora o kreditu broj: …, prenijeti na druge osobe. Ugovorom o kreditu broj: … Z. b. osigurala je svoju tražbinu iz predmetnog ugovora i to: člankom 7. Ugovora o kreditu radi osiguranja tražbine kreditora, po ugovoru, korisnik kredita se obvezuje dostaviti kreditoru zadužnicu kojom pristaje na zapljenu svih svojih računa koje ima kod banaka te na isplatu novca s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u zadužnici, na račun kreditora, s učinkom pravomoćnog rješenja o ovrsi, člankom 8. Ugovora o kreditu korisnik kredita se obvezuje radi naplate dospjele tražbine po Ugovoru, kreditoru dostaviti suglasnost o zapljeni plaće, u obliku koji odredi kreditor, s učinkom pravomoćnog rješenja o ovrsi, člankom 9. Ugovora o kreditu radi osiguranja tražbine kreditora po ovom Ugovoru deponent pokojni D. V., kao zalogodavac, zalaže, prenosi na kreditora tražbinu koju ima s osnova ugovora o deviznom namjenskom oročenom depozitu te ovlašćuje kreditora da namiri osiguranu tražbinu iz ovog Ugovora iz predmeta zaloga, po dospijeću iste, prije roka oročenja ili nakon isteka oročenja, po izboru kreditora, a nakon otkaza Ugovora, bez posebne obavijesti o namirenju, s napomenom da kreditor može deponirana sredstva koristiti u svrhu naplate tražbine iz ovog Ugovora i ako nije otkazan Ugovor o kreditu, a što je kreditor i učinio, uzevši pri tome da se pokojni D. V. odrekao prava na raspolaganje kamatama po tražbini iz predmeta zaloga, člankom 10. Ugovora o kreditu korisnik kredita ovlašćuje kreditora da bez ikakve daljnje suglasnosti i obavijesti može svaku dospjelu nepodmirenu tražbinu iz Ugovora naplatiti sa svih njegovih računa kod kreditora, svih depozita, predmeta zaloga, bez ograničenja, a ako su u stranoj valuti prijenos će banka samostalno izvršiti prema kupovnom tečaju Z. b., a što je kreditor također izvršio, člankom 11. Ugovora o kreditu pokojni D. V. ugovorio je osiguranje otplate kredita od rizika nemogućnosti plaćanja kredita, odnosno, pristupio je Ugovoru o grupnom osiguranju otplate kredita sklopljenom između kreditora i C. o., ovdje ovrhovoditelja. Nadalje da je nesporno da je D. V. umro 4. veljače 2017. Nesporno je, nadalje, da je Ugovorom o kreditu Z. b. osigurala svoju tražbinu iz kredita, na način da je D. V. pristupio grupnom osiguranju otplate kredita. Z. b. je tako svoju tražbinu iz kredita, između ostalog, osigurala i, na način da ukoliko nastupi osigurani slučaj – smrt korisnika kredita, u konkretnom, po nastupu osiguranog slučaja, a kod C. o. kao osiguratelja. S obzirom da je Z. b. svoju tražbinu po Ugovoru o kreditu, uplatama premija po pokojnom D. V. osigurala, u slučaju nastupa osiguranog slučaja kod osiguravajućeg društva, slijedi da je C. o., kao osiguratelj ispunila svoju obvezu. Nadalje, da neoborivo slijedi da Izjavom o ustupu prava po ispravi kojom Z. b. ustupa sva prava po Ugovoru o kreditu C. o., stvarno ustupa nepostojeću tražbinu jer je ugovorno određeno da će osiguranje, u slučaju nastupa osiguranog slučaja namiriti tražbinu Banke iz Ugovora o kreditu broj: …. Nadalje, da podneskom ovrhovoditelj pogrešno zaključuje "Kako korisnik kredita nije uredno ispunjavao svoje ugovorne obveze iz Ugovora o kreditu, tako da Banka raskida navedeni Ugovor te je cjelokupni iznos kredita dospio na naplatu. Time je nastupio osigurani slučaj na temelju kojeg je ovrhovoditelj isplatio odštetu u iznosu cjelokupnog dospjelog iznosa kredita". Dakle, C. o. je naplaćivala osiguranje od pokojnog D. V., kojim je pokojni D. V. osigurao tražbinu Z. b. po Ugovoru o kreditu broj: …, ukoliko se dogodi osigurani slučaj da će C. o. ispuniti svoju obvezu, na način da će Z. b. isplatiti osiguranje. Dakle, C. o. je ispunila svoju ugovorom određenu obvezu. Nadalje, neistina je da korisnik kredita nije otplaćivao kredit pa bi Banka zato morala raskinuti Ugovor. Nadalje se navodi da ovrhovoditelj nema ovršnu ispravu podobnu za provođenje ovrhe. Da je ovršna isprava bez pravog učinka u dijelu postojanja kako Z. b. tako i ovrhovoditelja iz Ugovora o kreditu broj: …, u dijelu određenosti ili bar odredivosti visine tražbine, dospjelosti, datuma dospijeća, u dijelu izjave dužnika koji nije u ovršnoj ispravi označen kao ovršenik, u dijelu označenog ovrhovoditelja koji je ispunjavao svoju obvezu.

4. U sudski spis stranke su dostavile: podnesak punomoćnice ovršenice Financijskoj agenciji od 9. lipnja 2022. ujedno s naznakom n/z Ministarstvu … i ovrhovoditeljici C. o., Zahtjev za izravnu naplatu ovrhovoditeljice prema ovršenici na temelju zadužnice OV-4276/14, Izjavu Z. b. o ustupu prava po ispravi od 17. kolovoza 2018. (provjeri ovjere), podnesak ovrhovoditeljice Financijskoj agenciji o promjeni vjerovnika i dostavi stanja duga po osnovi za plaćanje broj OV:4276/14, zadužnicu od 20. rujna 2014., prazan obrazac zadužnice (stranica 2), Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu između Z. b. d.d. i D. V., pristupnicu, Rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog D. V. od 3. svibnja 2017., Rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj 24 Povrv-384/18-4 od 14. siječnja 2019., Rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj 12: Povrv-269/2018-17 od 9. studenog 2020., zapisnik Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 7 Povrv-43/20 od 11. ožujka 2020., podnesak D. d.o.o. naziva Izvješće o razlozima zbog kojih nije izrađen nalaz i mišljenje u predmetu Povrv-32/2020 od 7. rujna 2020., podnesak vještaka T. d.o.o. u kojem je vještak utvrdio da se nalaz i mišljenje ne mogu izraditi prema dokumentaciji u spisu, Obavijest o dugu C. o. d.d. od 29. kolovoza 2018., Opomena C. o. D. V. od 27. kolovoza 2018., podnesak Financijske agencije od 14. lipnja 2022., podnesak C. o. d.d. od 27. lipnja 2022., Opomena C. o. d.d. od 27. kolovoza 2021., Obavijest o dugu – regresni zahtjev za isplatu C. o. d.d., punomoć od 21. lipnja 2022., Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu, kreditna partija 7106698187, zadužnica od 20. rujna 2014., neispunjeni obrazac zadužnice stranica 2, potvrda o solemnizaciji zadužnice, broj OV-4276/14 od 20. rujna 2014., izvod iz zapisnika sa sedme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH (7/18) održane 19. studenog 2018., poziv na plaćanje Z. b. d.d. upućen M. V. od 26. lipnja 2017., preslika povratnice, dopis M. V., Rješenje Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž- 141/2021 od 27. travnja 2021.

5. Iz priložene dokumentacije utvrđeno je da je ovrhovoditelj C. o. d.d., prema odredbama članka 209. OZ-a, dana 7. lipnja 2022. dostavio Financijskoj agenciji u Z. zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine ovršenice na kojem je kao osnovu za plaćanje naznačio zadužnicu Javnog bilježnika S. J. iz N. G. broj OV-4276/14.

6. Nadalje proizlazi da je na temelju Ugovora o kreditu broj: … dužnik, sada pokojni D. V. je izdao zadužnicu koja je potvrđena po javnom bilježniku S. J. iz N. G. pod brojem OV-4276/14 stog dana kada je i sklopljen predmetni Ugovor, dakle 20. rujna 2014. Na Iz priložene osnove za plaćanje utvrđeno je da je pokojni D. V. radi namirenja novčane tražbine koja se temelji na Ugovoru o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 20. rujna 2014. u iznosu od 8.500,00 EUR-a uvećano za ugovorene kamate, naknade i druge troškove koji će nastati provođenjem ovrhe, izdala suglasnost o svih računa koje ima kod banaka do najvišeg iznosa dozvoljenog Ovršnim zakonom te je suglasan da se zaplijenjeni iznosi prenesu u korist vjerovnika na njegov račun. Nadalje je pokojni D. V. odredio da suglasnost ima pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.

7. Dužnik D. V., prije na adresi N. G., …, OIB:…, preminuo je dana 4. veljače 2017. te je na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika D. O. iz N. G., poslovni broj: O-350/17 od 3. svibnja 2017. kao nasljednica proglašena njegova supruga M. V., ovdje ovršenica.

8. Osiguranik (Z. b. d.d.) i osiguratelj (C. o. d.d.) zaključili su Izjavu o ustupu prava po ispravi kojom je ugovoren prijelaz prava iz Ugovora o kreditu na osiguratelja ovjeren po VD Javnog bilježnika V. P., poslovni broj OV-1548/2022 dana 21. ožujka 2022.

9. Na temelju članka 65. Ovršnog zakona na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da bi to spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu uz ispunjenje uvjeta pobrojanih u točki 1. do točke 11. Ovršnog zakona.

10. Razlozi iz kojih ovršenica temelji svoj zahtjev za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ne ispunjavaju subjektivni kriterij iz članka 65. OZ-a, naime sud prilikom odlučivanja o tome jesu li ispunjeni kriteriji za odgodu ovrhe, mora biti uvjeren da bi ovrhom nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Stoga ovršenici moraju u prijedlogu za odgodu navesti odlučne činjenice kojima bi učinili vjerojatnim da bi nastala opisana šteta te priložiti navedenoj činjenici izvjesne dokaze. Stav je suda da ovršenica, navodeći razlog kako ovrhovoditelj svojim postupanjem već mjesecima drži u potpunoj financijskoj blokadi udovicu i majku maloljetnog djeteta, odnosno da se radi o samohranoj majci maloljetnog djeteta, privatnoj poduzetnici, kojoj su izravnom naplatom blokirani svi računi, privatni i poslovni, za takve tvrdnje ne podnose nikakve dokaze u smislu članka 7. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (("Narodne novine" broj 53/191., 91, 1992., 58/1993, 112/1999, 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007, 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2017., 25/2013., 89/2014. i 20/2019.-dalje ZPP- a), u svezi članka 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 24/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. i 131/2020.-dalje OZ-a) prema kojem su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Naime, sudu nije dostavljen niti izvod iz očevidnika Financijske agencije niti platna lista iz koje je vidljivo koliki iznos se usteže s računa ovršenice, a sve to posebno imajući u vidu i odredbu članka 173. OZ-a kojim su određena ograničenja ovrhe na primanjima ovršenika. Nadalje, člankom 221.a. ZPP- a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu koja bi bila od utjecaja na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, sud će biti primoran primijeniti pravila o teretu dokazivanja. Sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrdio da ovršenica svoj zahtjev za odgodom prijenosa sredstava ne temelji na kumulativnom ispunjenju subjektivne i taksativno nabrojanih objektivnih pretpostavki iz članka 65. OZ-a. (Tako i Rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž Ovr-361/2022-2 u kojem je navedeno da je odredbom članka 65. stavka 1. OZ-a propisano da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu….u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko postoji i neki od razloga iz stavka 1. točka 1-10. navedenog članka. Navedena odredba konkretno znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kad su kumulativno ispunjeni uvjeti iz te odredbe. U odnosu na drugi uvjet, i to nastanak nenadoknadive štete odnosno teško nadoknadive štete, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu…sve u smislu odredbe čl. 65. stavka. 1 OZ-a. Naime, za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Kad se govori o šteti, pod time se podrazumijeva šteta koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao, ali uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Pri tome ovršenik nije dužan dokazati nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, ali je dužnan dostaviti dokaze kojim bi učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za njega nastupila upravo takva, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.) Ovrhovoditelj je u konkretnom C. o. d.d., a kako vjerojatnost nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu isplatu ovršenici onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen i prenesen ovrhovoditelju, ovršenica nije dostavila dostatne dokaze o imovinskom stanju ovrhovoditelja koji bi upućivali da će (eventualni) povrat novčanih sredstava od ovrhovoditelja biti nemoguć ili otežan i povezan s većim troškovima.

11. Slijedom navedenog, a kako nisu kumulativno ostvareni uvjeti za odgodu ovrhe propisani odredbom članka 65. stavka 1. OZ-a, temeljem odredbe članka 65. stavka 1. OZ-a u vezi sa člankom 210. stavka 1. i 2. OZ-a, o prijedlogu ovršenice za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odlučeno je kao u točki I izreke rješenja.

12. Na temelju članka 210. stavka 1. i 2. OZ-a, nakon što ovršenik sazna da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke, može predložiti sudu da donese rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članak 50. i članak 53. OZ-a).

13. Razlozi zbog kojih ovršenica smatra da je izravna ovrha nedopuštena predstavljaju žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točka 1. 7. i 11. OZ-a.

14. Žalbene razloge sadržane u članku 50. stavku 1. točki 9. na koje se ovršenica poziva sud nije uočio jer se isti ne temelje na činjenicama niti dokazima kojima se mogu utvrditi te činjenice sukladno odredbi članka 7. stavka 1. ZPP-a.

15. O razlozima koji predstavljaju žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točka 1., 2., 3. 4. 5., 6. i 8., kao i procesnim prigovorima treba odlučiti ovršni sud.

16. Kako navedeni žalbeni razlozi pored onih iz točke 7. i točke 11. članka 50. stavka 1. OZ-a nisu niti istaknuti osim onih koji se odnose na točku 1. istog članka, sud o istima nije niti odlučivao, ali kako sud po službenoj dužnosti pazi na postojanje žalbenih razloga iz stavka 50. stavka 1. točke 1., 3., 5., i 6. u slučaju da je ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavka 4. i 5. OZ-a ističe se da ovršenica nije istaknula niti jednu činjenicu ili predložila niti jedan dokaz koji bi utvrđivali na postojanje žalbenih razloga o kojima sud pazi po službenoj dužnosti.

17. U odnosu na odredbu članka 50. stavka 1. točke 1. OZ-a ističe se da su isprave na temelju kojih će Fina provesti postupak izravne ovrhe: ovršna odluka domaćeg suda ili upravnog tijela s potvrdom ovršnosti, ovršna nagodba sklopljena pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršna nagodba postignuta u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a. Zakona o parničnom postupku, zadužnica, bjanko zadužnica, nalog za plaćanje H. r. s potvrdom ovršnosti, europski platni nalog i obračun poslodavca (plaća, naknada plaće, otpremnina). Iz dokaza koji su priloženi u spisu, između ostalog, nalazi se i zadužnica od 20. rujna 2014. potpisana od strane pravnog prednika ovršenice i iz koje je vidljivo da isti daje suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika, pravnog prednika ovrhovoditeljice, prilikom podnošenja zadužnice na naplatu, do namirenja, zaplijene svi računi koje isti ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s izjavom sadržanom u ovoj zadužnici, isplaćuje vjerovniku. Zadužnica ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. U istoj suglasnosti sadržano je da vjerovnik svoja prava iz ove zadužnice može prenositi ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis na druge osobe, koje u tom slučaju stječu prava koja je po ovoj zadužnici imao vjerovnik. Vezano uz to, u članku 12. Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu, broj … stoji da je Kreditor osigurao svoju tražbinu po ovom Ugovoru o kreditu kod osiguravajućeg društva-osiguravatelja. Nadalje, u istom članku stoji da su ugovorne strane suglasne da osiguravajuće društvo-osiguratelj ulazi u sva prava i obveze Kreditora iz ovog Ugovora, ako Kreditoru isplati štetu po nastupu osiguranog slučaja, do visine isplaćene štete. U tom slučaju Kreditor je ovlašten u korist osiguravajućeg društva-osiguratelja kojem je ustupio prava iz ovog Ugovora, ustupiti i osiguranje zasnovano u korist Kreditora. Nadalje, u istom članku stoji da je korisnik kredita suglasan da se u slučaju ustupa tražbine iz ovog Ugovora sa Kreditora na Osiguratelja društvo C. o. d.d. temeljem ovog Ugovora i isprave o ustupu tražbine ustupa i osiguranje zasnovano u korist Kreditora.

18. Na temelju članka 183. stavka 1. OZ-a dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate.

19. Kako je temeljem Rješenja o nasljeđivanju ovršenica postala sveopći pravni slijednik ostavitelja, ista odgovara i za sve ostaviteljeve dugove do visine naslijeđene imovine, uključujući i potraživanje osigurano zadužnicom broj OV- 4276/14.

20. Iz svih navedenih razloga sud je odbio prijedlog ovršenice M. V. za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja C. o. d.d., koji je zaprimljen u Financijskoj agenciji 7. lipnja 2022. u odnosu na žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točka 1. OZ-a.

21. Odredbom članka 52. stavka 3. OZ-a nadalje propisano je da ukoliko ovrhovoditelj ospori postojanje razloga na koje se ovršenik poziva u smislu članka 50. stavka 1. točke 7. i 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja donijet će zaključak kojim će uputiti ovršenika da u roku od 15 dana od dostave zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz navedenih žalbenih razloga. Ukoliko ovršenik svoje tvrdnje može dokazati javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ukoliko su činjenice na kojim se temelji njegova žalba općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim presumpcijama, sud neće ovršenika uputiti u parnicu, nego će prihvatiti njegov prijedlog, ukinuti sve provedene radnje i obustaviti ovrhu, odnosno u ovom slučaju proglasiti pljenidbu i prijenos nedopuštenim.

22. Ovršenica je isticanjem prigovora promašene pasivne i aktivne legitimacije i identiteta tražbine u odnosu na ovršenicu te isticanjem prigovora zastare, navela žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točka 7. i točka 11. OZ-a o kojima se može odlučivati u građanskoj parnici u smislu odredbe članka 52. stavka 3. OZ-a.

23. Ovršni sud je na temelju odredbe članka 52. stavka 3. OZ-a ovlašten uputiti ovršenika u parnicu kada je ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz članka 210. OZ-a (Zaključak Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-148/2018.).

24. Zaključkom je ovršenica upućena, u roku od 15 dana, pokrenuti parnicu zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točka 7. i točka 11. OZ-a jer u odnosu na te razloge u postupku povodom pravnih sredstava ovršenika u vezi odredbe članka 210. OZ-a, sud nije ovlašten na bilo koji način utvrđivati činjenice koje su kao takve međusobno suprotne i sporne kako za ovrhovoditelja tako i za ovršenika. Takvim postupanjem sud bi prekoračio svoje ovlasti te bi prethodnom i meritornom odlukom koja bi imala učinak pravomoćno presuđene stvari riješio sporni pravni odnos, a bez da je o spornim činjenicama odlučeno u parničnom postupku te je stoga o takvim činjenicama potrebno raspraviti u parničnom postupku (tako Rješenje Gž Ovr- 361/2022-2).

25. Odluka o troškovima ovršnog postupka, donijet će se nakon pravomoćnog dovršetka ovog postupka i parničnog postupka, kad sud bude mogao ispravno primijeniti odredbu članka 14. OZ-a.

26. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Novoj Gradiški 10. kolovoza 2022.

Sutkinja

Lidija Klašnja-Petrović,v.r.

UPUTA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud pisano u tri jednaka primjerka.