Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž R-695/2020-4
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. Z. iz M., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženice RH., Ministarstva, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., Građansko - upravni odjel, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-811/2018 od 29. svibnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 10. kolovoza 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-811/2018 od 29. svibnja 2020. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos glavnice od 2.859,83 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i iznos troškova postupka od 3.500,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici u roku od osam dana isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće iznos od 2.859,83 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom preciziranom u stopi i tijeku na pojedinačne mjesečne iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te je naloženo tuženici u istom roku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.500,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu više zatraženog iznosa od 22.592,81 kn.
2. Protiv dosuđujućeg dijela presude žalbu podnosi tuženica pozivajući se na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava osnovanost žalbenih navoda predlažući da se žalba tuženice odbije kao neosnovana.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao djelatnice Područnog carinskog ureda S., na radnom mjestu carinika, za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenih sati u razdoblju od 27. lipnja 2013. do 27. lipnja 2018.
6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje je od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
7. Tuženica sadržajem žalbe ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 14. ZPP-a, na koju povredu ovaj sud u povodu žalbe pazi i po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP- a. U tom pravcu tuženica tvrdi da je tužbu prvenstveno trebalo odbaciti, jer da prije podnošenje tužbe u zakonom predviđenom postupku mirnog rješenja spora u smislu odredbe članka 186.a stavak 1. i 5. ZPP-a, tuženica nije u cijelosti odbila zahtjev tužiteljice za isplatom već da je dijelom priznala zahtjev tužiteljice koja, međutim, da je očito htjela dugotrajnim postupkom ostvariti neosnovane troškove postupka.
8. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude ocijenio opisani prigovor tuženice neosnovanim te je zaključio da su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 186.a stavak 1. i 5. ZPP-a te da je tužiteljica bila ovlaštena u smislu stavka 5. ove odredbe ZPP-a podnijeti tužbu, koji zaključak kao pravilan prihvaća i ovaj sud.
9. Odredbom članka 186.a stavak 1. ZPP-a propisana je obveze osobe koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske da se prije podnošenje tužbe obrati sa zahtjevom za mirno rješenje spora Državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje, dok je stavkom 5. propisano ako zahtjev iz stavka 1. ovog članka ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od 3 mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu.
10. Prema stanju spisa proizlazi da se tužiteljica prije podnošenja tužbe obratila nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u S. sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 27. lipnja 2018., da nadležno Državno odvjetništvo na zahtjev tužiteljice nije odgovorilo (spisu ne prileži odgovor tuženice na zahtjev za mirno rješenje spora na koji se tuženica poziva), da stranke u roku od tri mjeseca nisu postigle dogovor odnosno da spor nisu riješile na miran način, te da je tužiteljica po proteku toga roka podnijela predmetnu tužbu.
11. U takvim okolnostima ispunile su se pretpostavke iz odredbe članka 186.a stavak 5. ZPP-a te je tužiteljica bila ovlaštena podnijeti predmetnu tužbu pa stoga žalbeni razlog o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 14. ZPP-a nije osnovan.
12. U provedenom postupku sud prvog stupnja je na temelju utvrđenih činjenica, prihvaćajući nalaz sudskog vještaka financijske struke u varijanti koja je izvršena na temelju evidencije o korištenju radnog vremena i obračunskih isprava za isplatu plaće za svaki mjesec, zaključio da je osnovan tužbeni zahtjev s naslova prekovremenog rada kao razlika između ostvarenih radnih sati tužiteljice koji proizlazi iz evidencije radnog vremena i redovnog mjesečnog fonda radnih sati koji je dobiven na način da se broj dana u mjesecu pomnoži sa 8 sati, pri čemu u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom. Na taj način je utvrđeno da je ostvaren višak sati u mjesecu koji je utvrđen kao prekovremeni rad, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu članka 44. stavak 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 104/13. dalje KU/13) koja je identična odredbi članka 38. stavak 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 112/17. i 12/18. - dalje KU/17), a kojim odredbama je propisano da je puno radno vrijeme službenika i namještenika 40 sati tjedno raspoređeno u pet radnih dana od ponedjeljka do petka, te da radno vrijeme ne može biti kraće od 8 i duže od 12 sati, osim u slučaju hitnog prekovremenog rada i da službenik i namještenik mora biti obaviješten o rasporedu rada ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed u pisanom obliku.
13. Temeljem navedenih zakonskih odredbi te odredbi Zakona o carinskoj službi („Narodne novine“ broj: 68/13., 30/14. i 115/16. - dalje: ZCS) i odredbi Zakona o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“ broj: 92/05., s kasnijim izmjenama i dopunama), pravilno je utvrđeno da tužiteljici pripada naknada za prekovremeni rad koji je evidentiran u evidencijama tuženice o korištenju radnog vremena, a koji bi predstavljalo sate izvan mjesečnog fonda radnih sati, a koji nije iskazan u obračunskim listama za isplatu. Prekovremeni rad obračunat je tužiteljici sukladno priloženoj evidenciji o radnom vremenu a prema kojoj tužiteljici nije isplaćivana plaća u uvećanom iznosu za prekovremene sate iznad mjesečnog fonda radnih sati, time da u mjesečni fond sati ne ulaze blagdani i neradni dani.
14. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 2.859,83 kn bruto sukladno dopunskom nalazu vještaka, zatim je nepobijanim dijelom izreke odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 22.592,81 kn dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a.
15. Bez uporišta tuženica u žalbi, osporavajući pravilnost odluke prvostupanjskog suda u pogledu visine tužbenog zahtjeva, ukazuje da je obračun neplaćenih prekovremenih sati trebalo umanjiti za jedan slobodni dan koji da je tužiteljica koristila 27. ožujka 2017.
15.1. Ovaj prigovor prvostupanjski sud je pravilno otklonio kao neosnovan s obrazloženjem da bi takvo umanjivanje bilo sukladno članku 44. stavak 14. KU/13. Međutim, kako tuženica, na kojoj leži teret dokaza činjenice korištenja slobodnog dana radi ostvarenih prekovremenih sati, nije dostavila zahtjev tužiteljice za korištenje jednog slobodnog dana umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada kao niti odluku iz koje bi proizlazilo da je taj zahtjev tuženica prihvatila, to nije bilo podloge za utvrđivanje je li i po kojoj osnovi tužiteljica koristila slobodni dan.
16. Odluka o troškovima postupka rezultat je pravilne primjene članka 154. stavak 2. ZPP-a i članka 155. stavak 1. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22.). Protivno žalbenim navodima tuženice, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz novelirane odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 117. stavak 3. ZID ZPP/19, cijeneći uspjeh stranaka u sporu, kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva te je u skladu s time u konačnici dosudio tužiteljici troškove postupka sukladno ostvarenom uspjehu prema visini konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.
17. Osim toga, bez osnova tuženica u žalbi tvrdi da nije dala povoda za tužbu pa da bi o troškovima postupka trebalo odlučivati po osnovi krivnje primjenom odredbi članka 156. stavak 1. ZPP-a i članka 157. ZPP-a. Naime, tuženica tijekom postupka nije priznala dio tužbenog zahtjeva, niti je tužiteljici dostavila ponudu nagodbe u navedenom iznosu, radi čega je, s obzirom na spornu visinu potraživanja, bilo potrebno provesti dokazni postupak i izvesti dokaz financijskim vještačenjem.
18. Radi svega izloženog, žalbu tuženice je kao neosnovanu valjalo odbiti te odlučiti kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
19. Prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu izreke (za iznos od 22.592,81 kn), kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 10. kolovoza 2022.
Predsjednica vijeća
Ivanka Maričić-Orešković, v.r.
