Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž R-167/2020-9
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Š. iz B., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva L. i V. d.o.o. iz S., protiv tuženice RH., Ministarstvo Z., OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr- 723/2018 od 12. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj 10. kolovoza 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-723/2018 od 12. prosinca 2019. u dosuđujućem dijelu točke I. izreke te u točki II. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev te je naloženo tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime uvećanja plaće za rad koji je za jedan sat duži od punog radnog vremena, kojeg je tužitelj odradio radeći u turnusima u 2013., 2014., 2015., 2016. i 2017. godini, bruto iznos od 18.985,92 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom preciziranom u stopi i tijeku na pojedinačne mjesečne iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, u pogledu čega je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, dok je u točki II. izreke naloženo tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 13.750,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
2. Protiv dosuđujućeg dijela presude žalbu podnosi tuženica pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za rad u turnusima za razdoblje od studenog 2013. do studenog 2017., za jedan sat duži od punog radnog vremena, u novčanom iznosu od 18.985,92 kn sa zateznim kamatama, koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi članka 44. stavak 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 104/13. - dalje KU/).
6. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom vremenskom razdoblju bio zaposlen kod tuženice na radnom mjestu policijskog službenika za graničnu kontrolu u Ispostavi granične policije T., da mu je rad bio organizira u turnusima, da je tužitelj po nalogu nadređenih osoba imao obvezu dolaziti u policijsku postaju prije početka rada na graničnom prijelazu radi zaduživanja, a nakon završene smjene na graničnom prijelazu vratiti se u postaju radi predaje pisanog izvješća i razduživanja, da je u utuženom razdoblju prije odlaska na posao odnosno u svoju smjenu na granični prijelaz, pristupao u Policijsku postaju pola sata ranije, a nakon odrađene smjene je ponovno pristupao u Policijsku postaju pa mu je za odlazak na granični prijelaz i za povratak sa graničnog prijelaza trebao ukupno jedan sat, koji tuženica prilikom obračuna plaće nije platila.
7. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da u okviru odredbe članka 44. stavak 1. KU-a, tužitelj ima pravo na razliku plaće za rad koji je za ukupno jedan sat duži od formalno propisanog radnog vremena, čiju je visinu utvrdio na temelju podataka o radu tužitelja na graničnim prijelazima i obračunu kojeg je dostavila tuženica (za rad pola sata duži pri čemu je tužitelj postavljajući tužbeni zahtjev iznose uvećao za dodatnih pola sata), dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom članka 154. stavak 3. i članka 155. ZPP-a.
8. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire žalbom tuženice budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.
9. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao.
10. Žalbenim navodima tuženica ne dovodi u pitanje činjenično utvrđenje da je tužitelj prije početka rada u smjeni, radi preuzimanja smjene i zaduživanja, imao obvezu doći u Postaju granične policije T. pola sata prije početka radnog vremena kao niti pravo tužitelja na uvećanje plaće za rad koji je za pola sata duži od punog radnog vremena u utuženom razdoblju. Tuženica žalbom osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je tužitelj na odlasku sa posla, prilikom razduživanja radio još dodatnih pola sata duže od punog radnog vremena.
11. Izneseni žalbeni navodi nisu osnovani. Naime, prvostupanjski je sud na temelju iskaza svjedoka J. V., A. R., P. L., S. U., J. J., A. P. i A. Č., djelatnika PP T. u utuženom razdoblju, kao i tužitelja, koje je iskaze ocijenio uvjerljivim, logičnim i u bitnom jednakim, utvrdio da je tužitelj posao obavljao u turnusima, da se po nalogu nadređenih pola sata prije početka smjene bio dužan javiti u PP T. radi otpreme službe, dobivanja radnoga naloga i zaduženja, odakle je organiziran prijevoz službenim vozilom do mjesta rada, odnosno graničnog prijelaza, sa kojeg je povratak po završetku smjene također organiziran službenim vozilom, da je privatnim vozilima službenika pisanom zapovijedi zabranjen dolazak na granični prijelaz, da prijevoz od postaje T. do graničnog prijelaza traje više od pola sata budući jedno službeno vozilo obilazi sve granične prijelaze i vozi policijske službenike kojima je završila smjena, da ukoliko poslove obavljaju na prijelazu za pogranični promet i u autoophodnji tada jedno službeno vozilo obilazi ukupno četiri pogranična prijelaza na kojima se izmjenjuju policijski službenici, odnosno na kojima se vrši primopredaja smjene, da taj put od postaje preko pograničnih prijelaza traje minimalno 1 sat i 30 minuta, iz čega proizlazi da je službenik koji je radio na pograničnom prijelazu kao i u autoophodnji, obavljao poslove svog radnog mjesta 40 minuta duže od punog radnog vremena jer je toliko vremena potrebno da se od postaje dođe do mjesta rada, a onda je organiziranim prijevozom putovao do postaje još minimalno 20 minuta, da ukoliko bi se radilo o međunarodnom graničnom prijelazu, tada na svaki prijelaz vozi po jedno službeno vozilo radi čega put traje kraće, otprilike pola sata, slijedom čega policijskim službenicima pola sata nakon završetka smjene (primjerice u 19,00) završava njihov rad (u 19,30), što znači da službenik, pa tako i tužitelj, u svakoj odrađenoj smjeni na međunarodnom prijelazu odradi 1 sat duže od redovnog radnog vremena, da nakon odrađene smjene policijski službenici ne smiju napustiti granični prijelaz dok ne dođu djelatnici druge smjene i dok ne naprave primopredaju, te da kada se vrate u postaju moraju razdužiti radne naloge i javiti se šefu smjene u postaji, a vozač razdužiti vozilo.
12. Uvažavajući izneseno činjenično utvrđenje, ovaj sud u svemu prihvaća kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj imao obvezu dolaziti u policijsku postaju prije početka rada na graničnom prijelazu radi zaduživanja a nakon rada vratiti se u postaju službenim vozilom i javiti se u postaju radi razduživanja odnosno predaje izvješća o obavljenim poslovima toga dana, a ukoliko je vozio i službeno vozilo bio je u obvezi razdužiti vozilo i predati ga poslodavcu, radi čega je tužitelj bio na poslu jedan sat duže od redovnog radnog vremena.
13. U takvim okolnostima, tužitelj ima pravo na razliku plaće za rad koji je bio za pola sata duži od redovnog radnog vremena prije početka rada u smjeni radi zaduživanja te za rad koji je pola sata bio duži nakon završetka rada u smjeni i povratka s graničnog prijelaza radi razduživanja, jer su ti sati rada bili u funkciji obavljanja poslova tužiteljevog radnog mjesta, policijskog službenika za zaštitu granice i to dulje od formalno propisanog radnog vremena.
14. Stoga, rad koji je prema činjeničnom utvrđenju provedenog postupka za jedan sat bio duži od punog radnog vremena u razdoblju od studenog 2013. do studenog 2018., tužitelju treba vrednovati odnosno honorirati po odredbi članka 44. KU-a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, utvrđujući visinu bruto iznosa plaće od 18.958,92 kn prema matematičkom izračunu, koji među strankama nije bio sporan.
15. Odluka o troškovima postupka rezultat je pravilne primjene članka 154. stavak 3. ZPP-a i članka 155 stavak 1. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22.).
16. Radi svega izloženog, žalbu tuženice je kao neosnovanu valjalo odbiti te odlučiti kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
17. Prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu točke I. izreke (u pogledu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) kao nepoobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 10. kolovoza 2022.
Predsjednica vijeća
Ivanka Maričić-Orešković, v.r.
