REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SESVETAMA STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: 32 P-563/2023-11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužitelja G.Š., OIB ... iz K., kojeg zastupa punomoćnica A.I.odvjetnica iz Z., protiv tuženika Z.d.o.o., OIB ..., V., kojeg zastupa punomoćnica I.P., odvjetnica iz V., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon glavne i javne rasprave zaključene 15. veljače 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika, odvjetnice N.L., s danom objave 14. ožujka 2024.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčane tražbine tuženika Z. d.o.o., OIB ..., V.u postupku izravne naplate pred agencijom, s temelja bjanko zadužnice, poslovni broj OV-4239/2008 od 20. svibnja 2008., na kojoj je ovjeren potpis direktora ovršenika kod javnog bilježnika B.R. iz Sv.I.Z., s računa tužitelja (odgovorne osobe) G.Š, koji ovaj ima kod banke d.d., broj računa IBAN HR4823900013506514572."

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 (petnaest) dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eur.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 2. studenog 2023. podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi kako je rješenjem ovog suda, poslovni broj Ovr-753/2023 od 25. rujna 2023. pod točkom I. odbijen prijedlog ovršenika za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate na temelju bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika
B.R. iz Sv.I.Z., poslovni broj OV-4161/2008 od 20. svibnja 2008., zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. Ovršnog zakona kao neosnovan. Nadalje, je pod točkom II. odbijen prijedlog ovršenika od 10. kolovoza 2023. za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate na temelju ovršene isprave- bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika B.R.

2 Poslovni broj: 32 P-564/2023-11

iz Sv.I.Z., pod poslovnim brojem OV-4161/2008 od 20. svibnja 2008. kao neosnovan te je Zaključkom suda pod točkom I. upućen ovršenik da u roku od 15 dana od dana dostave ovog Zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate na temelju bjanko zadužnice ovjerene po javnom bilježniku B.R. iz Sv.I.Z. poslovni broj OV- 4161/2008 od 20. svibnja 2008. nedopuštenim zbog razloga iz kojeg je izjavio žalbu te dokaz o tome dostavi sudu, dok je pod točkom II. zaključeno da pokretanje parnice iz točke I. ovog Zaključka ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine. S obzirom na to da je upućen u ovu parnicu, tužitelj podnosi ovu tužbu te dostavlja rješenje naslovnog suda, poslovni broj Ovr-753/2023 od 25. rujna 2023. Ističe, kako je tužitelj bio direktor dužnika A-B d.o.o. iz Sv.I.Z. te je potpisao i ovjerio svoj potpis na bjanko zadužnici, broj OV- 4239/2009 od 20. svibnja 2008. kod javnog bilježnika B.R.iz Sv.I.Z.za tuženika (vjerovnika) Z.d.o.o. Zadužnica je dostavljena kod agencije (dalje:agencija) 12. svibnja 2011. Ističe, kako je tuženik 7. lipnja

2023. opozvao svoj zahtjev za izravnu naplatu po tom osnovu. Nije sporno da je tuženik kod agencije podnio zahtjev za izravnu naplatu po zadužnici, poslovni broj OV- 4239/2008, koja je ovjerena po javnom bilježniku B.R.iz Sv.I.Z. na iznos od 10.670,65 eur dana 12. srpnja 2023., a da je opozvao svoj prijedlog po tom osnovu 7. lipnja 2023. te je blokiran račun ovršenika za taj iznos koji bi se ustezao s računa tužitelja u korist tuženika. Sukladno zakonskim propisima tužitelj ističe prigovor zastare u odnosu na ovu tražbinu kao i prigovor promašene pasivne legitimacije. U skladu s odredbom čl. 50. st. 1. t. 5. Ovršnog zakona protekao je rok u kojemu ovrhovoditelj može tražiti ovrhu, a odredom čl. 233. Zakona o obveznim odnosima određeni su rokovi zastare. Naime, iz priloženog razvidno je kako je bjanko zadužnica potpisana i ovjerena po direktoru ovršenika 20. svibnja 2008., dok ovrhovoditelj istom traži izravnu naplatu na računima direktora – odgovorne osobe, sada ovršenika 12. srpnja 2023. Kako tuženik po tražbinu iz ove zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011.) i koja nije potvrđena kod javnog bilježnika, primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina, dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika primjenjuje 10-godišnji zastarni rok. Ističe, kako nije sporno da je tražbina tuženika zastarjela. Nadalje, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer je ovršenik označen u bjanko zadužnici društvo A-B d.o.o. dok je kod Trgovačkog suda u Z. proveden stečaj nad tim društvom pa je isti brisan iz Sudskog registra. Poziva se na odredbu čl. 129. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima kojim je propisano da zahtjevi prema članovima društva zastarijevaju za 5 godina od dana prestanka društva ako nije propisan kraći rok zastare.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome ističe kako je točno da je po zahtjevu tuženika u tijeku izravna naplata po računima tužitelja kod agencije i to na temelju bjanko zadužnice sa ovjerenim potpisom dužnika, a ovdje tužitelja kao jamca platca od 21. svibnja 2008., pod poslovnim brojem OV-4239/2008 kod javnog bilježnikaB.R. iz Sv.I.Z. Nije točan navod tužitelja da je nastupila zastara naplate po prethodno navedenoj zadužnici iz razloga što je ista izdana 2008. i to iz razloga što se navedena zadužnica nalazila kontinuirano na naplati kod agencije u razdoblju od 12. svibnja 2011. pa sve do 4. kolovoza 2018. kada je isknjižena iz Očevidnika osnova za plaćanje za tužitelja stupanjem na snagu novog Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne Novine", broj

3 Poslovni broj: 32 P-564/2023-11

68/18.). Ističe, kako je navedeni Zakon stupio na snagu 27. srpnja 2018. i njime je u čl. 12. st. 1. propisano da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od tužitelja fizičke osobe u cijelosti u roku od 3 godine od primitka u Agenciji, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih 6 mjeseci uzastopno s računa tog tužitelja, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za tužitelja za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. Navodi, kako je upravo na temelju navedene zakonske odredbe agencija 4. kolovoza 2018. prestala izvršavati naplatu po predmetnoj zadužnici. Zastara naplate po zadužnici, dakle, nije nastupila jer je zastara prvi puta prekinuta 2011. podnošenjem zadužnice na naplatu i zastara nije tekla sve dok se zadužnica nalazila na naplati kod agencije u Očevidniku osnova za plaćanje za tužitelja, dakle, do 4. kolovoza 2018., a počela je ponovno teći slijedećeg dana od dana isknjiženja, dakle, od 5. kolovoza 2018. te je ponovno prekinuta prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka i to upravo 12. kolovoza 2023. kada je ponovno predana na naplatu od strane ovdje tuženika kako je to opisano i u predmetnoj tužbi. U prilogu odgovora na tužbu tuženik dostavlja potvrdu agencije od 16. studenog 2023. u kojoj agencije potvrđuje da je osnova za plaćanje poslovni broj OV-4239/2008
ovjerena kod javnog bilježnika B.R. iz Sv.I.Z. 20. svibnja 2008. za ovršenika, ovdje tužitelja dostavljena na provedbu agencija-i 12. svibnja 2011. te je ista zavedena u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje. U toj potvrdi potvrđuje se i da je 4. kolovoza 2018. agencija prestala s provedbom navedene osnove sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Ujedno se u istoj potvrđuje da je 12. srpnja 2023. na temelju zahtjeva tuženika predmetna zadužnica zavedena u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje na prvom mjestu na teret ovršenika, ovdje tužitelja. Dakle, iz sadržaja citirane potvrde agencije proizlazi kako je u cijelosti neosnovan prigovor zastare tužitelja, iako i tužitelj u predmetnoj tužbi iznosi jednake podatke o vremenu kada je predmetna zadužnica bila na naplati kod agencije pa je već i iz samih navoda tužbe razvidna neosnovanost prigovora zastare. Nadalje, ističe kako je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije iznijet u tužbi, budući da je tužitelj jamac platac po predmetnoj zadužnici, a koju činjenicu niti ne osporava u tužbi pa provedba stečaja i brisanje glavnog dužnika ne utječu na obvezu jamca platca po predmetnoj zadužnici. Predlaže odbiti kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka sud je pregledao Dopis-dostava obavijesti agencije od 16. studenog 2023. (str. 14 spisa), Bjanko zadužnicu od 20. svibnja 2008. sa ovjerama potpisa po javnom bilježniku B.R.iz Sv.I.Z. (str. 20-23 spisa) i Karticu kupca od 27. studenog 2023. (str. 24 spisa).

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda RH 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda RH , 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio kako je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Nije izveden dokaz saslušanjem stranaka niti je službenim putem pribavljen spis Trgovačkog suda u Z., a koji se odnosi na brisanje društva A-B d.o.o. iz sudskog registra, budući da je ovaj sud ocijenio kako je u ovoj pravnoj stvari riječ o pravnom prijeporu, a da je činjenično stanje razjašnjeno temeljem dostavljene

4 Poslovni broj: 32 P-564/2023-11

dokumentacije u spisu pa izvođenje daljnjih dokaza nije potrebno i istim se ne bi mogle utvrditi relevantne okolnosti u ovoj pravnoj stvari.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i
prijenosa novčane tražbine tuženika u postupku izravne naplate, a koji se vodi pred
agencijom i to na temelju bjanko zadužnice, poslovni broj OV-4239/2008 od 20.
svibnja 2008., a na kojoj je ovjeren potpis direktora ovršenika i to kod javne bilježnice
B.R. iz Sv.I.Z.

7. Nije sporno da je tužitelj upućen pokrenuti ovu parnicu radi proglašenja
ovrhe nedopuštenom i to iz razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. Ovršnog zakona
("Narodne Novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. ,131/20. i 114/22.,
dalje: OZ).

8. Dakle, radi se o žalbenim razlozima zbog kojih ovršenik može izjaviti žalbu
protiv rješenja o ovrsi i to razlog ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na
temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv
ovršenika i drugi razlog ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom
ispravom.

9. U predmetnom slučaju je iz činjeničnih navoda tužbe razvidno kako tužitelj
tvrdi da je nastupila zastara prava na naplatu tražbine iz predmetne bjanko
zadužnice, a pored toga ističe prigovor pasivne legitimacije tužitelja kao ovršenika u
predmetnom ovršnom postupku, budući da je prestalo postojati društvo A-B

10. Naime, tužitelj ističe kako se tražbina tuženika prema njemu temelji na
odredbama koje reguliraju odgovornost članova uprave društva za obveze društva pa
ukazuje na to da takve obveze prestaju u roku od 5 godina od prestanka društva.

11. Međutim, uvidom u predmetnu bjanko zadužnicu od 20. svibnja 2008.
razvidno je kako je istu u svojstvu dužnika izdalo društvo A-B d.o.o., a koje je doista brisano iz sudskog registra još 8. kolovoza 2014. rješenjem, poslovni broj Tt 13/16534-6 Trgovačkog suda u Z. Ta okolnost nije relevantna u ovoj pravnoj stvari budući da je nadalje iz predmetne zadužnice razvidno kako je tužitelj na istoj ovjerio potpis u svojstvu jamca platca pa činjenica prestanka društva glavnog dužnika ni na koji način nema utjecaj na njegovu obvezu jamca platca u svojstvu fizičke osobe.

12. Posljedično, nije osnovan istaknuti prigovor nedostatka pasivne legitimacije tužitelja u svojstvu ovršenika u predmetnom ovršnom postupku.

13. Drugo odlučno pitanje u ovoj pravnoj stvari je da li je nastupila zastara potraživanja tuženika kao vjerovnika iz predmetne zadužnice.

14. Nije sporno da potraživanje iz predmetne zadužnice zastarijeva u roku od
5 godina od izdavanja iste, budući da je riječ o zadužnici na kojoj je isključivo ovjeren
potpis ovlaštene osobe glavnog dužnika i tužitelja kao jamca platca, a ne radi se o
zadužnici koja je potvrđena (solemnizirana) po javnom bilježniku pa potraživanje iz
predmetne zadužnice svakako zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku.

5 Poslovni broj: 32 P-564/2023-11

15. Međutim, tužitelj po ocjeni ovog suda u predmetnom slučaju pogrešno tumači da iz same potvrde agencije od 16. studenog 2023. u kojoj je navedeno da je
predmetna osnova vraćena na temelju Zahtjeva za opoziv izravne naplate od 7. lipnja 2023. proizlazi da je nastupila zastara potraživanja iz predmetne bjanko zadužnice.

16. Naime, iz te Potvrde agencije razvidno je kako sama agencija navodi da je 4. kolovoza 2018. agencija prestala s provedbom predmetne osnove sukladno odredbi čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne Novine", br. 68/18.,
dalje: ZPONS).

17. Naime, u čl. 12. st. 1. ZPONS-a propisano je da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od 3 godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih 6 mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.

18. Dakle, kao što na to ukazuje tuženik, agencija je nakon stupanja na snagu novog ZPONS-a 4. kolovoza 2018. isknjižila predmetnu zadužnicu iz osnove za plaćanje, čime je tijek zastare koji je prekinut kada je predmetna zadužnica 12.svibnja 2011. prvi puta dana na prisilnu naplatuagencija , ponovno počela teći. Međutim, tijek zastare ponovno je prekinut 12. srpnja 2023. kada je tuženik
predmetnu zadužnicu ponovno predao na naplatu agenciji.

19. Naime, ovdje je potrebno ukazati na odredbu čl. 245. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO) u kojoj je propisano da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

20. Dakle, u predmetnom slučaju tijek zastare najprije je pravodobno prekinut 12. svibnja 2011. kada je prvi puta predmetna zadužnica poslana na prisilnu naplatu agenciji i tijek zastare bio je prekinut sve do 4. kolovoza 2018. kada je agencija
predmetnu zadužnicu po službenoj dužnosti isknjižila iz osnove za plaćanje. Potom, je zastara ponovno tekla, s time da se ono vrijeme prije 12. svibnja 2011. ne uračunava u tijek zastare, u razdoblju od 5. kolovoza 2018. do ponovnog podnošenja zadužnice na prisilnu naplatu 12. srpnja 2023. čime je tijek zastare ponovno pravovremeno prekinut podnošenjem iste na prisilnu naplatu unutar općeg petogodišnjeg zastarnog roka.

21. Iz dopisa agencije od 16. studenog 2023. po ocjeni ovo suda ne proizlazi
kao što to pogrešno tumači tužitelj da je tuženik opozvao predmetni zahtjev za izravnu naplatu, već je isključivo razvidno da je tuženiku kao ovrhovoditelju temeljem njegovog zahtjeva od 7. lipnja 2023. vraćena predmetna zadužnica. Naime, tuženiku kao ovrhovoditelju bilo je potrebno da mu agencija fizički vrati predmetnu zadužnicu kako bi on istu mogao ponovno poslati agenciji na prisilnu naplatu 12. srpnja 2023. čime je ponovno pravovremeno prekinuo tijek zastare.

6 Poslovni broj: 32 P-564/2023-11

22. Vezano uz prethodno utvrđenje ovog suda, ovdje treba istaknuti kako je tuženik u podnesku od 12. veljače 2024. razložno objasnio, a koje navode tužitelj
ničime nije doveo u pitanje tijekom ovog postupka, da agencija nema poseban obrazac po kojemu bi vračala ovrhovoditelju zadužnicu bez da u tom obrascu ujedno stoji i da ovrhovoditelj opoziva naplatu, već je u slučaju i da zadužnica više nije na naplati, a fizički se nalazi kodagencije, ovrhovoditelj kada želi preuzeti zadužnicu u fizičkom obliku dužan predati agenciji taj obrazac pod nazivom Zahtjev za opoziv izravne naplate u kojem ujedno ovrhovoditelj tada traži da se zadužnica u fizičkom obliku vrati na njegovu adresu ili na adresu njegovog punomoćnika.

23. Upravo o tome se radi u predmetnom slučaju i zato je u dopisu agencije od

16. studenog 2023. između ostalog navedeno kako agencija napominje da je predmetna
osnova vraćena ovrhovoditelju temeljem njegovog Zahtjeva za opoziv zahtjeva za
izravnu naplatu od 7. lipnja 2023. Dakle, u predmetnom slučaju nije tuženik kao ovrhovoditelj opozvao zahtjev za izravnu naplatu, već je on isključivo od agencije zatražio da mu fizički vrati predmetnu zadužnicu kako bi istu mogao ponovno poslati agencije na prisilnu naplatu, a što je isti i učinio 12. srpnja 2023. čime je ponovno pravovremeno prekinuo tijek općeg petogodišnjeg zastarnog roka iz predmetne zadužnice.

24. Slijedom navedenog, s obzirom da je utvrđeno kako su neosnovani i istaknuti prigovor pasivne legitimacije tužitelja u svojstvu ovršenika u predmetnom ovršnom postupku kao i istaknuti prigovor zastare potraživanja iz predmetne zadužnice, odbijen je kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev za proglašenjemnedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčane tražbine iz predmetne zadužnice (točkaI. izreke presude).

25. S obzirom na to da je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova sastava odgovora na tužbu od 27. studenog 2023. u iznosu od 200,00 eur prema Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23., dalje: OT), sastava obrazloženog podneska od 12. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a) i troška zastupanja na pripremnom ročištu 15. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 600,00 eur, što uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% iznosi 750,00 eur. Dakle, tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 750,00 eur (točka II. izreke presude).

26. Ovaj sud nije smatrao potrebnim u izreci presude odlučivati o zahtjevu za naknadu troškova tužitelja, budući da je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu pa je isti bespredmetan.

U Dugom Selu 14. ožujka 2024.

Sudac

                       Lovro Tomičić v.r.

7 Poslovni broj: 32 P-564/2023-11

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u
roku 15 dana od ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno
obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana
po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem
se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za
sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po odvjetnici A.I.uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u

iznosu od 76,58 eur

- tuženiku po odvjetnici I.P.

Broj zapisa: 9-30864-e14c0

Kontrolni broj: 0d7fe-96da7-afaac

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Lovro Tomičić, O=OPĆINSKI SUD U SESVETAMA, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Sesvetama potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.