Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 5 Gž-817/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Franke Zenić, predsjednice vijeća, Marina Grbića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivana Markovića, člana vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. M. G. iz Z., i 2. I. P. iz Z., oboje zastupani po punomoćnicima, odvetnicima u Z. O. U. T. S. i dr. iz R., protiv tuženika P. P. OIB: … iz Z., zastupan po punomoćniku I. B., odvjetniku u Z., radi uspostave prijašnjeg stanja, utvrđenja, isplate i ispravka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru od 15. lipnja 2022. poslovni broj P-1284/2021, u sjednici vijeća održanoj dana 9. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

Djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana žalba tužitelja M. G. i i I. P. te se djelomično: a) preinačuje presuda Općinskog suda u Zadru od 15. lipnja 2022. poslovni broj P-1284/2021 u točki I. njezine izreke tako da se nalaže se tuženiku P. P. da u roku od 15 dana tužiteljima isplati iznos od 589.110,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja 15. lipnja 2022. pa do isplate te u točki II. rješenja (odluka o trošku) tako da svaka stranka snosi svoj trošak i b) potvrđuje u preostalom dijelu pobijana prvostupanjska odluka

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suđeno je:

»I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Nalaže se tuženiku P. P. da u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, uspostavi prijašnje stanje na nekretnini označenoj kao kat. čest. 5827 nove izmjere upisanoj u zk ul. 3250 k.o. N. (prijašnje stare izmjere kat. čest. 1151/71, 1151/54 i 1151/59 k.o. N.), kakvo je bilo prije izgradnje objekta na kat. čest. 5827 upisanoj u zk ul. 3250 k.o. N. i to na način da poruši stambenu građevinu, koja je građevina izgrađena na kat. čest. 5827 upisanoj u zk ul. 3250 k.o. N. ili da tužiteljima u istom roku isplati iznos od 589.110,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počev od dana 15. ožujka 2013. godine kao dana donošenja presude pa do konačne isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena.

II. Odbija se kao neosnovan kumulirani tužbeni zahtjevi tužitelja koji glasi:

1. Utvrđuje se da nekretnina oznake kat. čest. 5827 upisana u z.k.ul.br. 3250 k.o. N. koja u naravi predstavlja stambenu zgradu I dvorište ukupne površine 543 m2 P. Š. pripada tužiteljima svakome u ½ idealnog dijela i to kao suvlasnicima zemljišta na kojem je kuća izgrađena, te je drugotuženik P. P. dužan trpjeti da se tužitelji temeljem ove presude nakon njene pravomoćnosti u zemljišnim knjigama na navedenoj nekretnini upišu kao suvlasnici svaki u ½ dijela.

2. Nalaže se tuženicima predati u suposjed tužiteljima nekretninu oznake kat. čest. 5827 upisanu u z.k.ul.br. 3250 k.o. N. slobodnu od osoba i stvari sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Istodobno je rješenjem odlučeno:

»I. Odbacuje se tužba tužitelja u dijelu kojim traži da se naloži brisanje zemljišnoknjižne uknjižbe provedene na temelju Zapisnika Općinskog suda u Zadru Zemljišno - knjižni odjel broj Z-862/2005/5373 od 23. studenog 2007. i određuje se uspostava zemljišnoknjižnog stanja na k.č.br. 5827 P. Š. površine 543 m2 dvorište 409 m2, stambena zgrada 134 m2 upisana u z.k.ul.br. 3250 k.o. N., brisanjem vlasništva tuženika P. P. sina M. OIB:… Z., i istovremeno se određuje uspostava prijašnjem zemljišnoknjižnog stanja u tom zk ulošku I za navedenu katastarsku česticu, uknjižbom prava vlasništva u korist P.

I. pok. A..

II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženicima parnični trošak u iznosu od 69.060,00 kuna.«

2. Protiv gornje presude i rješenja žale se tužitelji zbog bitne povrede odredabaparničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se odluke preinače ili ukinu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je glavni tužbeni zahtjev radi uspostave prijašnjeg stanja na nekretnini označenoj kao kat. čest. 5827 k.o. N. nove izmjere s alternativnim zahtjevom radi isplate iznosa od 589.110,00 kuna te nakon zadnje ukidne revizijske odluke u podnesku od 31. siječnja 2022. kumulirana tužba za ispravak, a ranije I eventualni zahtjev radi utvrđenja i uknjižbe prava suvlasništva tužitelja svakog za ½ dijela kat. čest. 5827 k.o. N. (prijašnje stare izmjere kat. čest. 1151/71, 1151/54 I 1151/59 k.o. N.) i predaje u suposjed tužiteljima.

6. Svoje odluke sud prvog stupnja obrazlaže time:

6.1. Da među strankama nije sporno da bi otac tužitelja P. P. pok. I. bio vlasnik nekretnine u mjestu Z. na predjelu zv. P., međutim, sporna je činjenica da li je prednik tužitelja otuđio prijeporno zemljište predniku tuženika P. P. pok. B.. Iz zemljišnoknjižnih podataka koji datiraju iz vremena podnošenja tužbe 1999. slijedi da bi prednik tužitelja djed I. P. pok. A. bio knjižni suvlasnik čest. zem. 1151/13 i to za 1/6 dijela, a iz povijesti zk. upisa za navedenu česticu slijedi da je bila upisana u zk. ul. 1593 k.o. N. u naravi oranica površine 5611 m[2] , s time što iz A lista drugog dijela proizlazi da je na osnovi prijavnog lista od 22. listopada 1998. I od 27. veljače 1998. sa nacrtima Ureda za katastar i geodetske poslove u Z. cijepana čest. zem. 1151/13, između ostalog, na čest. zem. 1151/71 u naravi pašnjak površine 347 m[2] . Tuženik P. P. je u međuvremenu ishodio uknjižbu prava vlasništva na čestici 5827 u naravi stambena zgrada

m[2]

dvorište

m odnosno ukupno 543 m[2] uknjižena u zk ulošku 3250 k.o. N.. Nesporno je da je uknjižbu prava vlasništva P. P. ishodio u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. N. o čemu je sačinjen zapisnik dana 23. studenog 2007. broj Z- 862/2005/5373 iz kojeg proizlazi da su navedenog dana pristupili P. P. I P. I.. Također je iz zapisnika razvidno da je na tom ročištu navedeno da se void postupak P-988/99 radi rušenja objekta, a koji postupak da nije okončan. Također je utvrđeno da prijeporna čestica 5827 k.o. N. Z. nove izmjere odgovara kat. česticama 1151/54, 1151/59 i 1151/71 k.o. N. stare izmjere kako to slijedi iz uvjerenja o uspoređenju (l.s.250), zatim i to da je matična čestica naprijed navedenih čestica kč. br. 1151/13 k.o. N. kako to slijedi iz povijesti posjeda i zapisnika sačinjenog u postupku preoblikovanja zemljišne knjige.

6.2. Da iz najstarijih podataka posjedovne evidencije slijedi upis na I., P. pok. A. s time što je revizijom iz 1955. na dijelu čest. zem. 1151/13 k.o. N . posjednikom upisan njegov sin P. P. pok. I. zv. "J." (otac tužitelja) I to za površinu od 701 m[2] , da je slijedeća revizija bila 1975. godine i da je tada posjednikom evidentiran P. P. pok. B., a ne P. P. pok. I.. Takav upis u posjedovnoj evidenciji je među strankama sporan, naime, iz povijesti posjedovanja, proizlazi kako je ta čestica trebala ostati prilikom II. revizije k.o. N. evidentirana u posjedu P. P. pok. I. te nadležni ured pojašnjava da se kod izrade novog operata pri toj reviziji, dogodila pogreška tako da je dio čest. zem. 1151/13 u površini 701 m[2] upisan u posjedovnom listu na ime P. P. pok. B., a zbog u međuvremenu izvršenih više parcelacija spomenute čestice, kao i činjenice da slijednici P. a P. pok. B. i P. P. pok. I. vode sudski spor to spomenutu grešku da nije moguće ispraviti. Takvo pojašnjenje Ureda za katastarsko- geodetske poslove tuženici ne prihvaćaju smatrajući da je takav upis izvršen 1975. temeljem kupoprodajnog ugovora. Kako dakle tuženici tvrde da spomenuti kupoprodajni ugovor ne posjeduju jer je zapaljen kada je gorila kuća M. P. 1979. na te okolnosti predložili su izvesti dokaz saslušanjem svjedoka i stranaka.

6.3. Svjedoci M. P., Š. P., B. P., B. – B. P., N. P., A. P. i M. G. nemaju saznanja o sačinjenu kupoprodajnog ugovora između prednika tužitelja i prednika tuženika. O postojanju tog ugovora saznanja bi imali svjedoci S.P. i V. P., međutim, svjedok S .P. u svom iskazu navodi kako nema neposrednih saznanja već iz pričanja

pok. djeda T., koji je inače preminuo u listopadu 1986. da je otac tužitelja na dijelu gdje se nalazi sporna parcela svoju zemlju prodao nekome, a nije mu poznato kome. Svjedok I. P. iskazuje da crpi osobna saznanja iz perioda od 1968. ili 1969. navodeći kako se tih godina ukrcao na brod i da je sa svojim ocem otišao kod tužiteljevog oca P. P. posuditi novce za put, a P. da je tada rekao da je prodao zemlju na P.i da je predlagao njegovom ocu da i oni prodaju zemlju ako im je potreban novac. Na pitanje kako to da se baš toga sjeća ističe "da se najbolje sjećaš kad si u potribi". Ističe pak i to da je i pradjed tuženika pričao ispred njega I njegovog oca da je kupio jednu parcelu na P., a to da je čuo jer su imali kraj njihove kuće jednu ogradicu koju su obrađivali što je bilo prije nego li je otišao na brod. U. P. rođen je 1957. i tvrdi kako je otac tužitelja nekretninu koju su imali na P. prodali pradjedu P. P., to da mu je poznato jer su kao djeca odlazili na P. čuvati ovce i tamo se igrali, a jednog dana su došli P. P., otac tužitelja i P. P. pradjed tuženika koji je bio došao iz A. i njemu rekao "mali ovo je sada moje i ovce ćeš čuvati kada ti ja kažem", to da je rekao ocu, a otac mu je rekao da je tužiteljev otac rekao da je to prodao pradjedu tuženika. Svjedokinja Z. M. navodi kako je njoj M. P. govorio da zamjene parcele koje imaju na P., da je ona rekla kako se njegova parcela može bolje prodati jer je na boljem položaju, štoviše ova svjedokinja ističe kako je njoj M. pokazao dokument 2001. ili 2005. da je to bilo u njezinoj vikendici i da je pisalo na dokumentu P. P. – P. P., međutim, da nije znala da se radi o tužiteljevu ocu, a niti je bilo govora o tome kada je dokument sačinjen, svakako davno prije, a taj document da joj je M. P. pokazao kako bi mogli izvršiti zamjenu zemljišta.

6.4. Što se tiče sačinjenja kupoprodajnog ugovora prvotni tuženik M. P. naveo je da je tužiteljev otac P. P. 1965. prodao njegovom djedu, po majčinoj strani, P. P. pok. B. površinu od 701 m[2] o čemu mu je pričao djed puno puta, da ga je vodio na lice mjesta, da je imao 22-23 godine kada je prvi put video kupoprodajni ugovor, da ga nikada nije imao u rukama, da ga je imao na stolu u njegovoj kući, a na upit da li je osobno vidio da je u ugovoru kao prodavatelj naznačen otac tužitelja izjavio je da nikada to nije vidio, da osobno nije vidio u ugovoru površinu već da mu je to djed pričao. Sasvim suprotno iskazivala je svjedokinja Z. M. navodeći da je M. P. njoj pokazao taj ugovor.

6.5. Tuženik P. P. potvrđuje navode oca, a u svezi navoda da bi tužitelj I. P. dolazio kod njih u kuću sa spornim ugovorom navodi da je negdje 1998. odnosno 1999. u ljeti Ivan došao u kuću donio papir i rekao da ima ugovor u kojem je njegov otac prodao zemlju njegovom pradjedu i da ne zna gdje su novci njegovog oca te da se nagode. V.P. je navela kako je I. P. došao kod njih sa ugovorom, ali da mu ne štima godina kada je to prodano, a da mu sve drugo paše. Te prilike da su bili nazočni ona i njezin suprug, a djeca da nisu bila prisutna dok je tuženik M. P. iskazao kako je tom događaju bio nazočan on i sin P..

6.6. Osim što su svjedoci saslušavani na okolnosti sačinjenja ugovora sud je iste saslušavao i na okolnosti načina i vremena posjedovanja sporne nekretnine. M. P. nema saznanja od vremena prije 1998. kada je svoju nekretninu kupila od Z. P., čija je sporna zemlja bila prije nije joj poznato jer tamo nisu nikada imali teren ni ona ni nitko iz njezine obitelji. Saznanja svjedoka Š. P. datiraju također od 1998. godine odnosno kada je izvršena komasacija. Već je navedeno u svezi iskaza svjedoka B. P. koji je pojasnio da je njegova tvrtka sudjelovala

u postupku organizacije urbane komasacije odnosno naddiobe što je počelo prijepočetka Domovinskog rata, da je sve bilo zaraslo u makiju i da se nije moglo pristupiti dok nisu probijeni putovi, da je on u ime svoje tvrtke tražio od suposjednika da seizjasne o međi ali nitko od posjednika na početku tog postupka, nije mogao pokazatimeđu svojih parcela. Parcela koja je sporna u ovoj pravnoj stvari nastala je upravo u spomenutom postupku te mu je poznato da su za istu dolazili i I. P. i P. P. govoreći da oko nje imaju problema. Prije počeka postupka komasacije njemu da se obraćao M. P., a I. i P. P. da su dolazili kad se kasnije zakompliciralo te mu je I. P. tada govorio da njemu pripada idealan dio od cca 700 m[2] , a P. P. da to pripada njemu.

6.7. Svjedokinja B. B. P. pok. A., inače sestra tuženika M. P., u svom je iskazu izričito tvrdila da ona ne zna gdje se nalazi utužena nekretnina jer da to nije njihova zemlja već stvarno vlasništvo tužitelja, a njezina baka M. P. nije nikada ovu zemlju kupila što je njoj poznato jer je ona s njom živjela od svoje 3. godine i zna svaku parcelu koja je bila u vlasništvu njezine obitelji. Njih je inače 11 braće I sestara i nitko od njezinih nije dolazio na tu parcelu. Inače, u Z. obitelj tužitelja zovu "P.", a njezinu obitelj "P.", tako da su oko utužene nekretnine sve parcele vlasništvo obitelji P. odnosno obitelji tužitelja. Ona da je od drugih ljudi doznala da je njezin brat M. P. sagradio kuću na tuđoj zemlji i kada je prije 2 godine (saslušana je 30. kolovoza 2001.) došla iz SAD u Z. pitala ga je zašto gradi kuću na tuđoj zemlji, a on da ju je opsovao. Nikada nitko, pa ni otac tužitelja P. P. tu nekretninu nije prodao tuženicima odnosno njihovim prednicima. Od kada je bratu rekla da gradi na tuđem da isti s njom više ne razgovara. Iskazu ove svjedokinje tuženici su prigovorili iz razloga što je njezina kći udana za sina M. G.pa da bi bila zainteresirana za ishod u sporu. Međutim, iskaz ove svjedokinje sud drži danim istinitim jer je iz tuženikove obitelji i ima neposrednih saznanja o nekretninama u njihovu vlasništvu, a posebno i jer je njezin iskaz suglasan sa iskazom svjedokinje A. P. i to posebno u dijelu u kojem navodi da su u tom predjelu nekretnine u vlasništvu osoba iz obitelji tužitelja, a ne tuženika. Naime, A. P. također je nasljednica P. I. pok. A. odnosno njezin otac Ive brat je tužiteljevom ocu P.. U svom je iskazu navela da je imala 5-6 godina (rođena je 1922.) kada su njihovi stari sadili krumpire na spornoj nekretnini koja da je bila od njezinog strica P. P. pok. I. koji je dobio diobom sa svojom braćom Ivanom, N. i T.. Ima više od 40 godina da se ta čestica ne obrađuje, a ona da se iz Amerike vratila prije 4 godine (saslušana je 5. srpnja 2001.), tuženici da su kuću počeli graditi i da je cijelo selo govorilo da kuću grade na tuđoj zemlji. Nikada da pok. P. P. pok. I. nije prodao utuženu parcelu. Svjedok N. P. nema konkretnih saznanja o vlasništvu predmetne nekretnine, prije izgradnje sporne kuće on da na ovoj nekretnini nije viđao ni tužitelje ni tuženike.

6.8. M. G., inače suprug prvotužiteljice, ima saznanja koja datiraju iz 1962. kada se oženio, međutim, o samom načinu posjedovanja navedene nekretnine nema neposrednih saznanja osim što mu je supruga pričala da su oni tamo sjekli drva, a inače nekretnine na tom području da se nisu obrađivale. Navodi da je 1998. godine kada se na predjelu zv. "P." mijenjao plan brat njegove supruge I. P. otišao kod B. P. jer da nije pozvan kao vlasnik odnosno posjednik parcele na tom predjelu, te mu je ovaj objasnio da ga nije zvao iz razloga jer da ga nema u evidenciji katastra. U listopadu 1998. godine kada je vođen taj postupak na teren da je došao M. P. i naveo da je to njegov teren i da je to kupio njegov djed. U travnju 1999. godine na toj nekretnini postavljeni su temelji, a o tome da ih je obavijestila A. P., nakon čega je P. P. rekao da to on gradi. Svjedoci P, U. P. i Z. M. također su upitani u svezi načina posjedovanja predmeta spora, pa je tako I. P., inače rođen 1952., naveo da dok je on bio mali da se to područje obrađivalo, da su kasnije ljudi znali tamo vezivati blago, parcele da su bile uske i duge, a komasacijom su napravili građevinske parcele što je bilo tijekom 90-ih godina, parcele da nisu bile ograđene ali da se znalo što je čije jer su bili cilji. Svjedokinja Z. M. nije imala saznanja o tome tko su sve posjednici nekretnina u P., niti u kojem bi stupnju srodstva bila sa tužiteljima, niti da li su oni pak imali posjed na P., a inače njezin djed G. P. I tužiteljev djed I. P. su bila dva brata, samo se sjeća kako je pred 15 - 20 godina ona došla na Puntu sa M. P. koji joj je pokazao na nekretninu koje je bio vlasnik, međutim ne zna da li je to bilo prije ili poslije komasacije, vjeruje se da je to moglo biti nakon komasacije.

6.9. U svojim iskazima M. P. i P. P. ne navode na koji način bi predmetna nekretnina bila posjedovana bilo od njih bilo od njihovog prednika, već se pozivaju da bi ugovorom o doživotnom uzdržavanju P. P. pok. B. i M. P. ž. A., kao primatelji uzdržavanja, M. P. sinu A. predali u posjed I vlasništvo sve svoje nekretnine koje u ugovoru nisu navedene po katastarskoj oznaci, a koji ugovor je sačinjen 26. ožujka 1980. Točno je da je iza smrti P. P. pok. B. proveden ostavinski postupak u predmetu ovog suda poslovni broj O- 632/82 te da je čest. zem. 1151/13 utvrđena njegovom ostavinskom imovinom i to prema posjedovnom listu broj 1140. N. P. naspram drugih ističe kako su parcele tamo bile ograđene i da je njemu otac pokazao njihovu parcelu davno prije komasacije, međutim, kada je upitan u svezi položaja te pokazane i ove današnje ističe kako se o tome ne može izjasniti.

6.10. Tužitelji M. G. i I.P., navode kako su na predjelu zv. "P." imali 710 m[2] s time što je dio uzet za put pa je ostalo oko 530 m[2] , da nitko ništa nije obrađivao jer je to bila drača i ledina, a M. G. da je išla sa majkom dok god se nije udala sakupljati suho granje. Oni nisu u nikakvom rodu sa tuženicima to je bila izvorna zemlja A. P., pradjeda tužitelja, koji je imao 3 sina A., I., G. i kćeri B. i M.. Njihov djed da je bio Ivan koji je rođen 1861. godine koji je imao 4 sina T., N., I. i njihovog oca P. Na tom dijelu uz njih zemlju da su imali njihovi stričevi T., N. i I., te se njihov otac za života podijelio sa svojom braćom i svi su imali toliko kvadrata na to zemlji, dok tuženici odnosno njihovi prednici na tom predjelu nisu imali zemlje već na drugom mjestu. Nikada njihov otac, a umro je 1982. godine, nije rekao da bi ovu zemlju prodao, a on to da nikada niti ne bi učinio. Kada su tuženici počeli raditi temelje upozorili su ih da to ne rade te su podnijeli i prijavu inspekciji, te opovrgavaju navode da bi I. P. odlazio kod tuženika sa kupoprodajnim ugovorom kako su o tome iskazivali tuženici.

6.11. Tuženik P. P. tijekom postupka poziva se i na činjenicu kako je prijeporna čestica nastala i od dijelova čest. 1151/54 i 1151/59 koji da prednik tužitelja nije bio ni vlasnik ni posjednik, međutim, sve da se takvi navodi uzmu kao odlučni za rješenje predmeta spora u tom slučaju upitnim se postavlja na koji način je prednik tuženika stekao predmet spora budući se poziva samo na stjecanje od prednika tužitelja. Činjenica postojanja idejnog projekta iz travnja 1999. godine nije odlučna na rješenje predmeta spora, kao ni lokacijska dozvola

koje izdavanje je tuženik zatražio tek na dan 26. travnja 1999. odnosno istog dana kada je i doneseno rješenje kojim je naloženo uklanjanje građevine. Dakle, tuženik P. P. ničim nije dokazao da bi kao vlasnik predmetnog zemljišta na istom u travnju 1999. godine započeo gradnju spornog objekta za koji je očevidom na licu mjesta utvrđeno da je sagrađen na čest. zem. 1151/71 k.o. N., naspram čega tužitelji svoje parvo vlasništva izvode iz prava svog zemljišnoknjižnog prednika I. P. pok. A., diobom njegovih nasljednika te dalje nasljeđivanjem P. P. pok. I. dokazujući da su tužitelji reagirali odmah po saznanju da nisu pozvani u postupku komasacije, te također odmah po saznanju za gradnju spornog objekta bez odgode zabranili daljnju gradnju kako se to zaključuje iz navoda svjedokinje V. P.koja je navela da kada su započeli s gradnjom kuće da su tužitelji gradnju ometali i dali ih na sud. Osim toga i iz obavijesti nadležnog županijskog ureda slijedi da je dana 20. travnja i 26. travnja 1999. izvršio očevid i utvrdio da je P. P. investitor gradnje stambene građevine te da je sa građenjem iste započeo 1. travnja 1999., a do trenutka inspekcijskog pregleda 26. travnja 1999. djelomice da je izgrađeno prizemlje za što investitor ne posjeduje građevnu dozvolu. Dana 26. travnja 1999. s obzirom na povrede odredbe Zakona o građenju zatvoreno je gradilište na licu mjesta postavljanjem posebne oznake, te je istog dana investitoru izdano rješenje o uklanjanju predmetne građevine. Tuženik je nastavio s daljnjom gradnjom pa tako u odnosu na tada opisano stanje objekta iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke M. Č. dipl. ing. građevine slijedi da je stvarno stanje na terenu uvelike izmijenjeno kako je ono, između ostalog, vidljivo i na fotografiji. Vještak je utvrdio da prosječnu cijenu na tržištu procjenjuje na 150,00 EUR-a po m[2] odnosno s obzirom na površinu od 538 m prosječna cijena da iznosi 589.110,00 kuna, naspram čega ukupno procijenjena vrijednost nekretnine odnosno objekta i zemljišta iznosi 1.684.110,00 kuna, a kako na nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi.

6.12. Nakon zadnje revizijske odluke postavio tužbeni zahtjev kojim traži da se briše zemljišno knjižna uknjižba provedena u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. N. na predmetnoj nekretnini i to brisanjem vlasništva tuženika, te uspostava prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja uknjižbom prava vlasništva u korist P. I., pok. A., da sud smatra tako postavljeni tužbeni zahtjev neosnovanim jer tužitelji ne bi bili aktivno legitimirani na postavljanje takvog tužbenog zahtjeva. Sud je službenim putem izvršio uvid u odluku o otvaranju

zemljišne

knjige

k.o.

Z. od 4. lipnja 2009. kojom odlukom je utvrđeno da su u postupku obnove sastavljeni svi zemljišnoknjižni ulošci za k.o. N. – Z., te da je se s danom 4. lipnja 2009. otvara zemljišna knjiga za k.o. N – Z., a i izvršio uvid u javni oglas ovog suda od 17. lipnja 2009. kojim oglasom je otvorena zemljišna knjiga formirana u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. N. – Z., te se dosadašnja zemljišna knjiga zaključuje s danom 4. lipnja 2009. i stavlja izvan uporabe (zatvara)

jer

nova zemljišna knjiga stupila na njeno mjesto. Točkom 5 tog javnog oglasa je određeno da dok ne istekne rok za prijave i prigovore, a to je 12 mjeseci od dana objave oglasa u Narodnim novinama da se ne smatra da su upisi u zemljišnu knjigu istiniti i potpuni, a navedeni rok da se ne može produživati niti se može dozvoliti povrat u prijašnje stanje. Obzirom da je stara zemljišna knjiga za k.o. N. – Z. zaključena s danom 4. lipnja 2009. i stavljena izvan uporabe, to je nedvojbeno da je tužitelji u konkretnom slučaju protiv ovakvog upisa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u postupku obnove ukoliko s istim nisu bili zadovoljna trebali izjaviti prigovor pa je stoga nedvojbeno i da je ovakav kumulirani tužbeni zahtjev neosnovan budući da je tužiteljica svoja prava u parničnom postupku trebala ostvarivati tužbom za ispravak pogrešnog upisa u smislu tada važećeg čl. 203. st. 5. Zakona o zemljišnim knjigama («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17- dalje ZZK), a što u konkretnom slučaju nije, nego tek u podnesku od 31. siječnja 2022. Naime, da bi se podnijela tužba za ispravak ili da bi se u postupku koji je u tijeku postavio ovakav tužbeni zahtjev potrebno je prethodno da je tužitelj od strane suda u zemljišnoknjižnom postupku upućen na ostvarivanje svojih prava podnošenjem tužbe za ispravak. Tužitelji nisu dostavili dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je nakon zatvaranja stare zemljišne knjige i otvaranja nove zemljišne knjige za k.o. N. u za to ostavljenom roku izjavili prigovor na upis prava vlasništva tuženika u tom postupku preoblikovanja zemljišne knjige. Nadalje, za navesti je da bi tužitelji tek ukoliko bi prigovor bio odbijen u tom zemljišno knjižnom postupku imali pravo podnijeti tužbu na ispravak odnosno na istu bi bio upućen pa bi tako tek u tom slučaju mogao postavljati ovakav tužbeni zahtjev kako je to postavio u podnesku od 31. siječnja 2022. i to u roku propisanim odredbom članka 205. ZZK-a.

6.13. Obzirom na prethodno navedeni javni oglas o zatvaranju stare i otvaranju ove zemljišne knjige za k.o. N. – Z. i gore cit. odredbu ZZK-a nedvojbeno je da je tužba u dijelu u kojem tužiteljica traži brisanje zemljišno knjižne uknjižbe u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. N. – Z. podnesena izvan roka propisanog cit. odredbom ZZK-a pa je tužbu u tom dijelu valjalo odbaciti. Kako tužitelji u konkretnom slučaju nisu podnijeli u zakonskom roku tužbu za ispravak pogrešnog upisa, te kako iz isprava koje priležu spisu i to iz zk. izvatka ne proizlazi da su tužitelji vlasnici predmetne čestice, to je tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan, a kako je to pobliže označeno u toč. I. izreke presude. Obzirom na prethodno navedeno utvrđenje u postupku i gore navedene razloge sud je odlučio kao u izreci presude i rješenja kojim je djelomično odbacio tužbu, a kako je to pobliže navedeno u toč. I. rješenja.

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pobijana presuda nije ostvarila niti jednu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, a ni onu iz točke 11. na koju se upire u žalbi jer odluka u tom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

8. Što se tiče odluke o tužbi za ispravak shodno odredbama čl. 195. st. 5. i čl. 197. ZZK-a tužba za ispravak je pravno sredstvo kojim osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati, odnosno osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku, mogu štititi svoja prava. Dakle, u smislu navedenih odredbi tužbu za ispravak nisu ovlaštene podnijeti osobe koje opće nisu podnijele prijavu ili prigovor u ispravnom postupku, te osobe čiji upisi nisu promijenjeni provedbom nekog upisa na temelju odluke o prijavi ili prigovoru, dakle, tužitelji nisu aktivno legitimirani ta podnošenje ove tužbe što bi imalo za posljedici odbijanje tužbe, a ne odbačaj, jer zastara ima značenje gubitka samog prava koje se nije izvršavalo u zakonom ustanovljenim rokovima, no kako je odluka o odbačaju povoljnija za tužitelje ovaj sud istu nije mogao preinačiti odluku (čl.374. ZPP-a).

9. Respektirajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci broj Rev-x 772/2015 da iz isprava koje prileže spisu (zk. izvadak) ne proizlazi da su tužitelji vlasnici predmetne čestice, te da u nastavku postupka nisu uspjeli sa tužbom za ispravak koja je kumulirana u glavnom tužbenom zahtjevu, posljedično nema osnova da se naloži tuženiku da sruši građevni objekt na predmetnoj zemljišnoj čestici na kojoj je u vrijeme donošenja presude upisan kao vlasnik.

10. Međutim, neovisno o tome što tužitelji nisu uspjeli sa tim vlasničkopravnim zahtjevom u primjeni odredbe čl. 152. st. 4. ZVDSP-a na koju ukazuje Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-x 376/2009 tužiteljima pripada pravo na naknadu za protupravno oduzimanje zemljišta po pravilima obveznog prava i to, motrištu ovog suda, u konkurenciji su dva pravna temelja stjecanje bez osnove u smislu odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje ZOO) kojom je propisano da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Dakle, da bi mogla biti riječ o stjecanju bez osnove moraju se ispuniti sve propisane pretpostavke: povećanje imovine na jednoj strani, umanjenje na drugoj strani, uzročna veza između takvog povećanja odnosno umanjenja, nepostojanje osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu i ne smije biti riječ o štetnoj radnji, jer u tom slučaju postoji odgovornost za štetu, a u konkretnom slučaju tuženik je 1999. bjelodano protupravno započeo i izgradio, unatoč zbrani, građevinski objekt na spornoj parceli tada u vlasništvu tužitelja jer je znao da gradi na tuđem zemljištu pa se radi o građanskom deliktu kada nastaje obveza odgovornosti za štetu u smislu čl. 1045. ZOO-a.

11. Naime, ocjenjujući dokaze zaključuje se da je prednik tužitelja P. I. pok. A. zemljišnoknjižni vlasnik za 1/6 dijela čest. zem. 1151/13 koja je bila površine 5611 m[2] k.o. N., matične ovdje prijepornoj čest. zem. 1151/71 k.o. N. i to u pretežitom dijelu, da je njegovom sinu, a ocu tužitelja P. P. pok. I. temeljem diobe sa braćom T., N. i I. pripao dio te nekretnine i to u površini od 701 m[2] , kako je to i evidentirano prilikom I. revizije k.o. N. 1955., da je slijedeća revizija spomenute k.o. bila 1975. kada je doista došlo do očite greške prilikom izrade novog operata što se zaključuje ne samo iz pojašnjenja Ureda za katastarsko- geodetske poslove nego i iz posjedovnog lista (list spisa 33) iz kojeg slijedi da je stanje posjeda čestice 1151/13 zv. "P." površine 701 m[2] potvrđen 2. listopada 1975. i da je u postupku sudjelovala stranka P. P. pok. I. zv. "J.", a da je P. P. pok. B. greškom upisan kao posjednik u posjedovnom listu broj 1140 (list spisa 22), da je to tako zaključuje se i iz toga što upis posjeda na P. P. pok. B. nije izvršen na temelju kupoprodajnog ugovora navodno sklopljenog između P. P. pok. I. i P. P. pok. B., a nije sporno da katastar evidentira temeljem koje osnove su vršene izmjene evidencije što u konkretnom nije bio slučaj. Zatim da je dalje slijedom pogrešnog katastarskog upisa pogrešno sporna nekretnina utvrđena ostavinskom imovinom P. P. pok. B., a sud je cijeni i činjenicu što su navode o kupoprodaji potvrdili samo svjedoci i to oni koje je predložio tuženik tek u ponovnom postupku.

12. Tuženik P. P. se poziva i na činjenicu kako je prijeporna čestica nastala i od dijelova čest. 1151/54 i 1151/59 i da prednik tužitelja nije bio ni vlasnik niposjednik, međutim, sve da se takvi navodi uzmu kao odlučni za rješenje predmeta spora u tom slučaju upitnim se postavlja na koji način je prednik tuženika stekao predmet spora budući se poziva samo na stjecanje od prednika tužitelja. Činjenica postojanja idejnog projekta iz travnja 1999. nije odlučna na rješenje predmeta spora, kao ni lokacijska dozvola čije izdavanje je tuženik zatražio tek na dan 26. travnja 1999. odnosno istog dana kada je i doneseno rješenje kojim je naloženo uklanjanje građevine (list spisa 6). Dakle, tuženik ničim nije dokazao da bi kao vlasnik predmetnog zemljišta na istom u travnju 1999. započeo gradnju spornog objekta za koji je očevidom na licu mjesta utvrđeno da je sagrađen na čest. zem. 1151/71 k.o. N. (list spisa 56), naspram čega tužitelji svoje pravo vlasništva izvode iz prava svog zemljišnoknjižnog prednika I. P. pok. A., diobom njegovih nasljednika te dalje nasljeđivanjem P. P. pok. I. dokazujući da su tužitelji reagirali odmah po saznanju da nisu pozvani u postupku komasacije, te također odmah po saznanju za gradnju spornog objekta bez odgode zabranili daljnju gradnju kako se to zaključuje iz navoda svjedokinje V. P. koja je navela da kada su započeli s gradnjom kuće da su tužitelji gradnju ometali i dali ih na sud. Osim toga i iz obavijesti nadležnog županijskog ureda slijedi da je dana 20. travnja i 26. travnja 1999. izvršio očevid i utvrdio da je P. P. investitor gradnje stambene građevine te da je sa građenjem iste započeo 1. travnja 1999., a do trenutka inspekcijskog pregleda 26. travnja 1999. djelomice da je izgrađeno prizemlje za što investitor ne posjeduje građevnu dozvolu. Dana 26. travnja 1999. s obzirom na povrede odredbe Zakona o građenju zatvoreno je gradilište na licu mjesta postavljanjem posebne oznake, te je istog dana investitoru izdano rješenje o uklanjanju predmetne građevine. Usprkos rješenju nadležnog tijela tuženik je nastavio s daljnjom gradnjom pa tako u odnosu na tada opisano stanje objekta iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke M. Č. dipl. ing. građevine slijedi da je stvarno stanje na terenu uvelike izmijenjeno kako je ono, između ostalog, vidljivo i na fotografiji (list spisa 99). Vještak je utvrdio da prosječnu cijenu na tržištu procjenjuje na 150,00 EUR-a po m[2] odnosno s obzirom na površinu od 538 m[2] prosječna cijena da iznosi 589.110,00 kuna, naspram čega ukupno procijenjena vrijednost nekretnine odnosno objekta i zemljišta iznosi 1.684.110,00 kuna, a kako na nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi to je tako sačinjen nalaz i mišljenje prihvaćen od strane suda kao sačinjen prema pravilima struke.

13. Što se tiče teze tuženika da je tužiteljev otac P. P. pok. I. zv. "J." prodao sporno zemljište P. P. pok. B. 1965. godine ni ovaj sud je ne prihvaća jer pisani ugovor nije prezentiran navodno zbog požara, a to osporavaju ključni svjedoci B. B. P. pok. A., sestra tuženika M. P., koja izričito tvrdi da ona ne zna gdje se nalazi utužena nekretnina jer da to nije njihova zemlja već stvarno vlasništvo tužitelja, a njezina baka M. P. nije nikada ovu zemlju kupila što je njoj poznato jer je ona s njom živjela od svoje treće godine i zna svaku parcelu koja je bila u vlasništvu njezine obitelji. Njih je inače 11 braće i sestara i nitko od njezinih nije dolazio na tu parcelu. Inače, u Z. obitelj tužitelja zovu "P.", a njezinu obitelj "P.", tako da su oko utužene nekretnine sve parcele vlasništvo obitelji P. odnosno obitelji tužitelja. Ona da je od drugih ljudi doznala da je njezin brat M. P. sagradio kuću na tuđoj zemlji i kada je prije 2 godine (saslušana je 30. kolovoza 2001.) došla iz SAD u Z. pitala ga je zašto gradi kuću na tuđoj zemlji, a on da ju je opsovao. Nikada nitko, pa ni otac tužitelja P. P. tu nekretninu nije prodao tuženicima odnosno njihovim prednicima. Od kada je bratu rekla da gradi na tuđem da isti s njom više ne razgovara. Iskazu ove svjedokinje tuženici su prigovorili iz razloga što je njezina kći udana za sina M. G. pa dabi bila zainteresirana za ishod u sporu. Međutim, iskaz ove svjedokinje i ovaj sud drži danim istinitim jer je iz tuženikove obitelji i ima neposrednih saznanja o nekretninama u njihovu vlasništvu, a posebno i jer je njezin iskaz suglasan sa iskazom svjedokinje A. P. i to posebno u dijelu u kojem navodi da su u tom predjelu nekretnine u vlasništvu osoba iz obitelji tužitelja, a ne tuženika. Naime, A. P. također je nasljednica I. P. pok. A. odnosno njezin otac Ive brat je tužiteljevom ocu P.. U svom je iskazu navela da je imala 5-6 godina (rođena je 1922.) kada su njihovi stari sadili krumpire na spornoj nekretnini koja da je bila od njezinog strica P. P. pok. I. koji je dobio diobom sa svojom braćom I., N. I T.. Ima više od 40 godina da se ta čestica ne obrađuje, a ona da se iz Amerike vratila prije 4 godine (saslušana je 5. srpnja 2001.), tuženici da su kuću počeli graditi I da je cijelo selo govorilo da kuću grade na tuđoj zemlji. Nikada da pok. P. P. pok. I. nije prodao utuženu parcelu. Svjedok N. P. nema konkretnih saznanja o vlasništvu predmetne nekretnine, prije izgradnje sporne kuće on da na ovoj nekretnini nije viđao ni tužitelje ni tuženike.

14. Pozivanje tuženika na povijest posjedovanja (list spisa 31) iz kojeg proizlazi da je od najstarijih podataka u katastarskom operatu na spornoj parceli bio evidentiran prednik tužitelja (djed) Ivan P. pok. A., a nakon prve revizije 1955. otac tužitelja P. P. pok. I. zv. "J." i da je prilikom druge revizije upisan prednik tuženika P. P. pok. B. kazati je da iz navoda Katastara proizlazi da se radi o očitoj grešci u pisanju koju nisu po službenoj dužnosti ispravili samo iz razloga što je u tijeku ova parnica što potire tvrdnju da bi do evidencije posjeda u korist P. P. pok. B. došlo na temelju kupoprodajnog ugovora iz 1965.

15. Slijedom svega iznesenog nalazi se da su tužitelji kao pošteni vlasnici zemljišta koji su odmah poduzeli sve sudske i upravne mjere te izričito zabranili graditi na spornom zemljištu imaju pravni interes sukladno st. 4. čl. 152. ZVDSP-a na naknadu od graditelja po pravilima obveznog prava koja alternativnost proizlazi upravo iz samog zakona tako da vlasniku zemljišta pripada umjesto povrata u prijašnje stanje pravo na isplatu naknade tržišne vrijednosti za izgubljeno zemljište, a tužitelji su se poslužili tom mogućnošću i istakli te ustrajali do zaključenja glavne rasprave sa zahtjevom, koji veže sud u smislu čl. 2. st. 1. ZPP-a, za isplatom iznosa od 589.110,00 kuna sa zateznom kamatom od presuđenja.

16. Stoga je valjalo djelomično odbiti, a djelomično uvažiti žalbu tužitelja i temeljem čl. 368. st. 1., čl. 373. točka 3. i čl. 380. točka 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove odluke, dok je odluka o trošku preinačena sukladno čl. 154. st. 4. ZPP-a s obzirom na podjednak uspjeh stranaka u sporu.

U Zadru, 9. kolovoza 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Franka Zenić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte