Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 24 Gž Ovr-411/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Nadi Krnjak, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. P., OIB:… iz V. L., zastupanog po punomoćniku V. D., odvjetniku u O., protiv ovršenika T. P., OIB:… iz G., V. L., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj 31 Ovr-174/2022 od 28. lipnja 2022., dana 9. kolovoza 2022.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba ovrhovoditelja te se ukida rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj 31 Ovr-174/2022 od 28. lipnja 2022. i predmet vraća istome sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem proglašena je nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava sa računa ovršenika po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 26. travnja 2022. podnesenog na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Korčuli poslovni broj P-411/2010 od 10. rujna 2010.

2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se ono preinači i odbije prijedlog ili ukine.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi da je ovršenik po saznanju da je ovrhovoditelj protiv njega podnio zahtjev za izravnu naplatu putem Financijske agencije na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Korčuli broj P-411/2010 od 10. rujna 2010., dana 12. svibnja 2022. sudu podnio zahtjev za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim navodeći da je nastupila zastara naplate tražbine temeljem navedene ovršne isprave koja je postala pravomoćna 24. veljače 2012., a ovršna 11. ožujka 2012.

6. Rukovodeći se odredbom čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16-Odluka USRH, 73/17 i 131/2020 – dalje: OZ) te odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje - ZOO) prvostupanjski sud zahtjev ovršenika ocijenio je osnovanim s obrazloženjem da je od ovršnosti ovršne isprave do podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu 26. travnja 2022. protekao desetogodišnji zastarni rok u kojem je ovrhovoditelj mogao zahtijevati naplatu svoje novčane tražbine utvrđene sudskom odlukom.

7. Ovrhovoditelj u žalbi navodi da je ovršenik podmirio dužnu tražbinu pa u smislu odredbe čl. 221. ZOO nema pravo zahtijevati vraćanje. Tvrdi da njegova tražbina nije zastarjela obzirom da je prvi zahtjev za izravnu naplatu, kojim je prekinuta zastara, putem Financijske agencije podnio u veljači 2022. što je vidljivo iz Obavijesti o vraćanju osnove za plaćanje Fine-RC S. od 25. ožujka 2022.

8. Prema odredbi čl. 210. st. 1. OZ nakon što primi obavijest da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprava iz čl. 209. st. 1. toga Zakona ovršenik može predložiti sudu donošenja rješenja kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuje se odredbe OZ na žalbu protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53).

9. Ovršenik tvrdi da je nastupila zastara tražbine što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ, pa je za postupanje suda relevantna odredba čl. 52. OZ koji u stavku 3. propisuje da će sud, ako ovrhovoditelj ospori postojanje toga žalbenog razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, zaključkom ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim uz iznimku propisanu stavkom 4. istoga članka kada sud neće uputiti ovršenika na parnicu nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako ovršenik svoje tvrdnje dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba opće poznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila zakonskim predmnjevama.

10. Obzirom da se ovrhovoditelj o navodima ovršenika iz zahtjeva za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije očitovao, a nastup zastare po konkretnoj ovršnoj ispravi, obzirom na mogući prekid zastare u smislu odredbi čl. 241. do 246. OZ, ne može se utvrditi samo na temelju podatka o pravomoćnosti ovršne isprave, to je prvostupanjski sud trebao, sukladno odredbi čl. 52. st.3. OZ ovršenika zaključkom uputiti na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč.11. OZ.

11. Iz iznesenih razloga valjalo je pravilnom primjenom navedenih odredbi OZ, temeljem čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - odluka US RH, 70/19) u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak u kojem će sud u povodu zahtjeva ovršenika istoga sukladno čl. 52.st.3. OZ zaključkom uputiti na pokretanje parnice.

U Varaždinu 9. kolovoza 2022.

Sutkinja

Nada Krnjak v.r.