Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 26 Gž Zk-502/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja S. H. … d.o.o., OIB: …, Z., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u O. d. E. & K. u Z., protiv protustranke A. S., OIB: …, iz B. i H., Č., radi zabilježbe prava prvokupa, odlučujući o žalbi predlagatelja izjavljenog protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola broj Z-45/2022 od 28. siječnja 2022., dana 8. kolovoza 2022.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba predlagatelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola broj Z-45/2022 od 28. siječnja 2022.

II. Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe upisane pod brojem Z-3526/2022 u zk. ul. 5256 k.o. R.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod toč. I. izreke odbijen je prigovor predlagatelja i potvrđeno je rješenje istoga suda broj Z-22941/2021 od 14. prosinca 2021., dok je pod toč. II. izreke naložen upis zabilježbe odbijenog prigovora u zk. ul. 5256 k.o. R..

2. Navedeno rješenje, pravodobno izjavljenom žalbom, pobija predlagatelj navodeći da žalbu izjavljuje iz svih zakonom dopuštenih razloga, te predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti rješenje i dopustiti upis prava prvokupa.

3. Žalba predlagatelja nije osnovana.

4. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je rješenjem broj Z- 22941/2021 od 19. prosinca 2021. odbijen prijedlog predlagatelja za uknjižbu prava prvokupa na kčbr. 2046/1, 2046/2, 2046/40 i 2065 upisanih u zk. ul. 5256 k.o. R. na temelju Ugovora o pravu prvokupa od 13. prosinca 2021. Prigovor u kojem predlagatelj u bitnome navodi da to što je na nekretninama upisana zabilježba ovrhe ne prijeći upis prava prvokupa jer se zabrana upisa iz čl. 84. Ovršnog zakona odnosi samo na upis prava vlasništva i drugih stvarnih prava, a pravo prvokupa nije stvarno pravo nego obvezno pravo koje ne dira u eventualna prava vjerovnika/ovrhovoditelja, obzirom nositelj prava prvokupa može kupiti nekretnine samo po istoj cijeni kao i onaj ponuditelj koji je ponudio najviši iznos, a što znači da vjerovnik/ovrhovoditelj ništa ne gubi, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim. Utvrdivši da je u trenutku podnošenja prijedloga za upis na predmetnim nekretninama bila upisana zabilježba ovrhe, zemljišnoknjižni sud zaključuje da za dopustivost upisa prava prvokupa postoji zapreka za upis u smislu čl. 117. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/19., u daljnjem tekstu: ZZK), u vezi čl. 84. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., u daljnjem tekstu: OZ) koji propisuje da nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva niti kojeg drugoga stvarnog prava utemeljenog na raspoložbi ovršenika, bez obzira na to kad je ta raspoložba poduzeta. Tumačeći smisao citirane odredbe koji se nalazi u onemogućavanju ovršenika da nakon što je izvršen upis zabilježbe ovrhe dobrovoljnom raspoložbom optereti nekretninu ne samo stvarnim teretom već i teretima koji proizlaze iz obveznog prava, a koji se prema čl. 35. ZZK-a upisuju u zemljišnu knjigu i mogu utjecati na provedbu ovrhe na nekretnini otežavajući namirenje tražbine vjerovnika, prvostupanjski sud zaključuje da nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten niti upis obveznog prava koji je utemeljen na raspoložbi ovršenika na nekretnini na kojoj je upisana zabilježba ovrhe. To u konkretnom slučaju znači da nije dopušten upis prava prvokupa u korist protustranke koji je utemeljen na raspoložbi predlagatelja (ovršenika) na nekretninama na kojima je upisana zabilježba ovrhe.

5. U žalbi predlagatelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je odredba čl. 84. st. 3. OZ-a kogentnog sadržaja i ne može se ekstenzivno tumačiti kako je tumači prvostupanjski sud, da se odnosi samo na upis prava vlasništva i drugih stvarnih prava a da pravo prvokupa nije stvarno pravo nego obvezno pravo koje ne utječe na redovni tijek provedbe ovrhe i ne dira u prava vjerovnika/ovrhovoditelja, kao niti u prava potencijalnih kupaca jer nositelj prava prvokupa može kupiti nekretnine po istoj cijeni kao i onaj ponuditelj koji je ponudio najviši iznos (čl. 96. st. 1. OZ-a), da pravo prvokupa ne proizvodi nikakve stvarno pravne učinke, a kada bi i postojala mogućnost otuđenja nekretnine ovrha se nastavlja u odnosu na novog vlasnika (čl. 84. st. 4. OZ-a). Na temelju navedenog smatra da upisana zabilježba ovrhe nije prepreka za dopustivost upisa zabilježbe prava prvokupa u smislu čl. 117. st. 1. ZZK-a, te s tim u vezi ukazuje na rješenje Županijskog suda u Splitu od 5. srpnja 2018. broj Gž Zk-354/2018-2 u kojemu je izraženo takvo pravno shvaćanje.

6. Žalbenim navodima predlagatelja nije dovedena u sumnju zakonitost prvostupanjskog rješenja.

7. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja da je na nekretninama upisanim u zk. ul. 5256 k.o. R. u vlasništvu predlagatelja upisana zabilježba ovrhe, prvostupanjski sud je pravilnim tumačenjem čl. 84. st. 3. OZ-a uz sagledavanje cilja, svrhe i interesa vjerovnika (ovrhovoditelja) u ovršnom postupku kojeg je takvim normativnim uređenjem zakonodavac želio zaštiti, osnovano zaključio da nije dopušten niti upis obveznog prava koji je utemeljen na raspoložbi ovršenika na nekretnini na kojoj je upisana zabilježba ovrhe. To u konkretnom slučaju znači da nije dopušten upis zabilježbe prava prvokupa koji je utemeljen na raspoložbi predlagatelja na temelju Ugovora o pravu prvokupa od 13. prosinca 2021. sklopljenog s A. S. iz B. i H., Č., obzirom je na predmetnim nekretninama u zk. ul. 5256 k.o. R. upisana zabilježba ovrhe.

8. Vezano uz pozivanje predlagatelja na rješenje Županijskog suda u Splitu od 5. srpnja 2018. broj Gž Zk-354/2018 valja istaći da je ovaj sud u više svojih odluka iznio protivno pravno stajalište no što je izraženo u odluci na koju se predlagatelj poziva (Gž Zk-135/16 od 18. listopada 2016., Gž Zk-551/16 od 25. srpnja 2017., Gž Zk- 497/18 od 9. travnja 2020., Gž Zk-136/19 od 24. lipnja 2020.). Valja napomenuti da Vrhovni sud Republike Hrvatske o tom pravnom pitanju nije zauzeo pravno shvaćanje radi čega je rješenjem broj Revd-3354/2020-2 od 26. svibnja 2021. dopuštena revizija protiv rješenja ovoga suda broj Gž Zk-136/2019 od 24. lipnja 2020.

9. Zaključno, ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi s čl. 99. st. 2. ZZK-a, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog/zemljišnoknjižnog postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, time da predlagatelj iako pobija rješenje i zbog bitnih povreda odredaba zemljišnoknjižnog/parničnog postupka niti sadržajno a niti prema zakonskom određenju ne ukazuje na ijednu bitnu povredu.

10. Stoga je ovaj sud odbio žalbu predlagatelja i primjenom čl. 149. st. 3. ZZK-a potvrdio prvostupanjsko rješenje i naložio brisanje zabilježbe žalbe.

U Varaždinu 8. kolovoza 2022.

Sutkinja

Sanja Bađun, v.r.