Poslovni broj: 7 UsI-3237/21-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, te Zrinki Pivac, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja B. Š. iz S., …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi prava iz mirovinskog osiguranja, bez održavanja rasprave, 8. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranja, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/21- 01/…, Urbroj: 341-99-05/3-21-… od 18. kolovoza 2021.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 141-02/21-01/…,

Urbroj: 341-99-05/3-21-… od 18. kolovoza 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranja, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I-141-02/21-02/…, Urbroj: 341-18-05/3-21-… od 18.

ožujka 2021., kojim je tužitelju, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, rođenom …, kod kojeg je nastao trajni gubitak radne sposobnosti dijelom uzrokovan 20% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom 80% bolešću izvan tih okolnosti, određena invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad, počevši od 11. listopada 2018. u svoti od … kn

mjesečno, s tim da tužitelju isplata mirovine pripada počevši od 19. veljače 2019.

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenja tuženika, navodeći u bitnom da mu nije jasna primjena zakona i to dijelom ZOMO-a i dijelom ZOPHBDR-a, te da ga tuženik nije uvjerio u tezu da je umirovljen po povoljnijim i blažim uvjetima. Nadalje, navodi i da se u odredbama članka 92. ZOMO ne vidi niti jedan stavak koji se odnosi na njega jer nije mlađi od 55 godina. Naglašava da je bio u dobrovoljnom mirovinskom osiguranju na temelju individualizirane kapitalizirane štednje od 2002. godine (ne manje od 10 godina), a tuženik opetovano u dosadašnjim rješenjima koristi propis po kojem se samo spominje osiguranik u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju individualne kapitalizirane štednje. Iz svih dosadašnjih rješenja razvidno je da ima uvjete za invalidsku mirovinu i po općim propisima, po ZOMO.

3. Osvrće se i na sadržaj obrazloženja osporenog rješenja, u kojem na kraju citiranog rješenja piše "Budući da žalitelj nije ostvario mirovinu isključivo prema odredbama ZOMO već i prema odredbama ZOPHBDR-a pod povoljnijim uvjetima, nije moguća primjena odredaba Zakona o dodatku i uračunavanje dodatka od 27% u svotu mirovine. Ponovno ističe da je tuženik "po službenoj dužnosti" odredio kako i koliko će mu izračunati mirovinu i odredio da je to povoljnije, bez njegovog znanja i sagledavanja činjenica koje to povoljnije pravo demantiraju, slijedom čega da je povrijeđeno pravo na povoljniji izračun mirovine i njegovo pravo na izbor mirovine. Ustvrdio je i da je osporenim rješenjem povrijeđeno načelo zakonitosti, jer da je upravna stvar riješena protivno Zakonu o općem upravnom postupku, načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa, jer voditelj u postupku nije omogućio stranci, ovdje tužitelju, da zaštiti i ostvari svoja prava, načelo utvrđivanja materijalne istine, jer ni prvostupanjsko, niti drugostupanjsko upravno tijelo u ovom upravnom postupku nisu utvrdili pravno relevantne činjenice izvođenjem pravno relevantnih dokaza propisanih zakonom. Temeljem izloženih razloga, utvrđenih činjenica i relevantnih odredaba predlaže da Sud poništi rješenje tuženika od 18. kolovoza 2021.

4. Tuženik se u dostavljenom odgovoru na tužbu očitovao da navodi i razlozi u tužbi nisu osnovani, niti pravno odlučni, pozivajući se na razloge iznesene u obrazloženju osporavanog rješenja. Tužitelju je pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., Klasa UP/ 141-02/18-

01/…, Urbroj: 341-18-05/3-18-… od 23. siječnja 2019. priznato počevši od 11. listopada 2018. pravo na invalidsku mirovinu, čiji je uzrok 20% bolest u svezi čl. 2. stavka 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 174/2004, 92/2005, 2/2007, 107/2007, 65/2009, 137/2009, 146/2010, 55/2011,140/2012, 19/2013, 33/2013, 148/2013, 92/2014 - skraćeno: ranije važeći ZOPHBDR) i 80% bolest koja nije u svezi članka 2. stavka 2. ZOPHBDR-a. Budući da tužitelj nije ostvario mirovinu isključivo prema odredbama ZOMO, već i prema odredbama ZOPHBDR-a pod povoljnijim uvjetima, nije moguća primjena odredaba Zakona o dodatku o uračunavanju dodatka od 27% u svotu mirovine. U vezi tužiteljevih navoda ističe da određene skupine osiguranika ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja na temelju posebnih zakona, koji propisuju blaže uvjete za stjecanje prava i/ili povoljniji način određivanja mirovina od uvjeta propisanih općim propisom. Kako je već navedeno u osporavanom rješenju tužitelju se nije mogao odrediti dodatak od 27% na svotu mirovine jer je člankom 1. Zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 79/2007, 114/2011, 115/2018) propisano da se navedenim Zakonom uređuje dodatak na mirovine korisnika čija je mirovina ostvarena i određena isključivo prema Zakonu o mirovinskom osiguranju od 1. siječnja 1999. Tužiteljevi navodi da je oštećen jer mu se oduzimaju prava iz dobrovoljnog mirovinskog stupa su neosnovani, budući je odredbom članka 92. stavka 2. ZOMO-a, propisano da se osiguraniku osiguranom u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju individualne kapitalizirane štednje starosna mirovina i prijevremena starosna mirovina, invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad ili invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad, invalidska mirovina zbog potpunog gubitka radne sposobnost, odnosno obiteljska mirovina nakon smrti osiguranika ostvarena pod povoljnijim uvjetima od uvjeta utvrđenih ovim Zakonom određuje kao da je osiguranik bio osiguran samo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti. U skladu sa citiranom zakonskom odredbom, budući je tužitelj ostvario pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad prema odredbama ZOPHBDR-a, pobijanim rješenjem pravilno je izračunata svota invalidske mirovine kao da je bio osiguran samo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti. Slijedom navedenog, osporavano rješenje na zakonu je utemeljeno. Predlaže da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev.

5. Kako sukladno odredbi čl. 36. toč. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, a činjenice odlučne za rješavanje ovog spora su nesporne, sud je bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, koji spis je sudu dostavljen uz odgovor na tužbu tuženika, ocijenio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Iz podataka spisa razvidno je da je predmetni upravni postupak pokrenut na zahtjev tužitelja od 24.kolovoza 2018., kao i prijedlogom izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od 28. kolovoza 2018. za priznavanje prava na invalidsku mirovinu B. Š., ovdje tužitelja.

7. U predmetnom upravnom postupku pribavljen je nalaz i mišljenje vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda S. od 11. listopada 2018., u kojem je konstatirano da tužitelj ima status HRVI 20% za stalno, te je tim nalazom i mišljenjem tužitelju utvrđena opća nesposobnost za rad dijelom 20% zbog bolesti PTSP zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, te dijelom 80% bolešću izvan tih okolnosti, a na koji je dana suglasnost od strane Povjerenstva za reviziju ocjene invalidnosti Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: 141-02/18-01/…, Urbroj: 522-04/3-18-… od 7. studenog 2018.

8.Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je sukladno članku 131. Zakona o mirovinskom osiguranju pravomoćnim rješenjem Područne službe u S., broj …

od 23. siječnja 2019. tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad koja je nastala zbog 20% bolesti kao neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a djelomice 80% zbog bolesti nastale izvan tih okolnosti, počevši od 11. listopada 2018., prema odredbama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 174/04, 92/02, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12, 19/13, 33/13, 148/13 i 92/14, skraćeno ZOPHBDR-a), te je određeno da će se o pripadajućoj svoti mirovine odlučiti posebnim rješenjem.

9. Iz podataka spisa razvidno je da je prvostupanjskim rješenjem od 18. ožujka 2019. tužitelju određena invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za radu u svoti od 3.500,00 kuna mjesečno, počevši od 19. veljače 2019., protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena rješenjem tuženika od 3. prosinca 2019., a koje je poništeno presudom ovog suda, poslovni broj: 6 Uslmio: … od 30. listopada 2020., jer je utvrđena povreda odredbe članka 30. ZUP-a.

10. Nakon toga tuženik je rješenjem od 10. prosinca 2020. poništio prvostupanjsko rješenje od 18. ožujka 2019., te je prvostupanjskim rješenjem od 23. prosinca 2020. tužitelju počevši od 11. listopada 2018. određena invalidska mirovina u svoti od 3.500,00 kuna mjesečno, a isplata je određena od 19. veljače 2019., koje rješenje je poništeno rješenjem tuženika od 25. siječnja 2021., jer tužitelju uz rješenje nije bio dostavljen i ispis podataka o plaćama i osnovicama osiguranja na temelju kojih su izračunati vrijednosni bodovi po godinama za dio mirovine koja se priznaje s osnove invalidnosti uzrokovane izvan okolnosti iz Domovinskog rata.

11. Postupajući po tom rješenju, doneseno je prvostupanjsko rješenje od 18. ožujka 2021., a uz koje je tužitelju dostavljen i ispis podataka o plaćama i osnovicama osiguranja na temelju kojih su izračunati vrijednosni bodovi po godinama za dio mirovine koja se priznaje s osnove invalidnosti uzrokovane izvan okolnosti iz Domovinskog rata, čime je postupljeno sukladno odredbi članka 30. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09).

12. Prvostupanjsko rješenja od 18. ožujka 2021., kojim je tužitelju određena svota invalidske mirovine, utemeljen je na pravomoćnom rješenju od 23. prosinca 2019., kojim je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 11. listopada 2018.

13.S obzirom na to da je uzrok invalidnosti tužitelja 20% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a uzrok invalidnosti izvan tih okolnosti je 80%, zakonito je i pravilno tužitelju izračun mirovine u omjeru od 20% izvršen primjenom odredbi posebnog zakona, budući isto proizlazi iz odredbe članka 15. stavka 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 174/04, 92/02, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12, 19/13, 33/13, 148/13 i 92/14, skraćeno ZOPHBDR-a), prema kojem se invalidska mirovina određuje razmjerno utjecaju pojedinih uzroka na invalidnost, ako je opća nesposobnost za rad ili profesionalna nesposobnost za rad djelomično prouzročena ranjavanjem, ozljedom, zatočeništvom, bolesti, pogoršanjem bolesti, odnosno pojavom bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a djelomično ranjavanjem, ozljedom, bolešću ili pogoršanjem bolesti izvan tih okolnosti, dok je iznos mirovine u omjeru od 80% određen primjenom članka 56. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj; 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18).

14. Utoliko, nema zakonske osnove da se tužitelju svota invalidske mirovine odredi isključivo prema odredbama ZOMO, a kako to pogrešno tužitelj smatra.

15. S tim u svezi, u odnosu na prigovor tužitelja da mu nije uračunat dodatak na mirovinu od 27%, pravilno je tuženik pozivom na odredbu članka 1. Zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 792007, 114/2011, 115/2018 - skraćeno: Zakon o dodatku), naveo da se tim Zakonom uređuju mirovine korisnika čija je mirovina ostvarena i određena isključivo prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, a budući da tužitelj nije ostvario mirovinu isključivo prema odredbama ZOMO, već i prema odredbama ZOPHBDR-a, nije moguća primjena odredaba Zakona o dodatku i uračunavanje dodatka od 27% u svotu mirovine.

16. Pravilno se tuženik pozvao i na primjenu odredbe članka 92. stavak 2. ZOMO- a, te prigovori tužitelja vezano za određivanje mirovine primjenom članak 92. nisu osnovani.

17. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je osporena odluka donesena u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, pa je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a trebalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

U Splitu, 8. kolovoza 2022.

S U T K I N J A

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog

otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. i 79. stavak 7. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju B. Š. iz S., …

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, A. Mihanovića 3

- u spis

Spis kal. 40 dana.