REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 5 Us I-299/2022-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedran Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja M. M. iz R.B.H., B.L., V.H.
V., zastupanog po opunomoćeniku T. L., odvjetniku u O. M., L., B., T. j.t.d., Z., M., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na promet nekretnina, 8. kolovoza 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/20- 01/1522, URBROJ: 513-04-22-4 od 7. veljače 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Crikvenica, KLASA: UP/I-410- 20/2020-001/00806, URBROJ: 513-007-08-04-2020-0002 od 3. studenog 2020.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Crikvenica, KLASA: UP/I-410-20/2020-001/00806, URBROJ: 513- 007-08-04-2020-0002 od 3. studenog 2020., kojim je tužitelju na poreznu osnovicu od 605.548,66 kn utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina po stopi od 3 % u iznosu od 18.166,45 kn.
2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi, u bitnom, izlaže kao i u žalbi te navodi kako slijedi. Smatra da porezna tijela pogrešno utvrđuju da se u konkretnom slučaju radi o građevini koja je oslobođenja plaćanja PDV-a sukladno odredbi čl. 40. st. 1. tč. j) i k) Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN br. 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19; dalje: ZPDV) te dodaje kako ne samo da ista nije oslobođena PDV-a već je prilikom kupnje platio protuvrijednost 10.008,72 Eura upravo na ime PDV-a. Ističe da je iz strukture cijene predmetne nekretnine sadržane u Kupoprodajnom ugovoru od 25. lipnja 2011. vidljivo da je prodavatelj (trgovačkog društvo P. h. d.o.o.) na ovu isporuku zaračunao PDV. Nastavno na prethodno, ističe kako predmetni ugovor predstavlja račun u smislu odredbi Općeg poreznog zakona te ukazuje da ovu činjenicu tuženik zanemaruje dok s druge strane od njega kao dokaz plaćenog PDV traži knjigu ulaznih/izlaznih računa kojom on kao fizička osoba ne raspolaže. Navodi da je prodavatelja zaračunao PDV budući da je za to imao zakonsku obvezu jer se radilo o isporuci nekretnine prije prvog nastanjenja ili korištenja i smatra da je u postupku ostalo nerazjašnjeno na temelju čega su porezna tijela zaključila da se ne radi o takvoj vrsti isporuke.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 29/17, 110/21; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj kao stranac - državljanin R. B. i H., s trgovačkim društvom P. h. d.o.o. dana 25. lipnja 2011. sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnina (dalje: Ugovor) radi stjecanja prava vlasništva 45/10000 dijela nekretnine upisane u zk.ul.br. k.o. S., u naravi stan/apartman površine 54,83 m[2] ; da je u ugovorena cijena nekretnine s uključenim PDV-om (10.088,72) u iznosu 81.367,72 Eura, da se radi o zgradi izgrađenoj 2002.; da je rješenjem Ministarstvo pravosuđa, KLASA: UP/I-940-01-01/926, URBROJ: 541-05-03-02/6-20-04 od 15. siječnja 2020. tužitelju izdana suglasnost za stjecanja vlasništva predmetne nekretnine, sukladno odredbi čl. 357. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje: ZV).
8. Odredbom čl. 3. Zakona o porezu na promet nekretnina (NN br. 115/16, 106/18; dalje: ZPPN) propisano je da su domaće i strane fizičke ili pravne osobe izjednačene glede plaćanja poreza na promet nekretnina ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.
9. Sukladno odredbi čl. 5. ZPPN-a predmet oporezivanja je promet nekretnina (st. 1.), pri čemu se prometom nekretnina ne smatra stjecanje nekretnina na koje se plaća PDV (st. 2.).
10. Odredbom čl. 14. st. 1. i 5. ZPPN-a propisano je da porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugoga pravnog posla kojim se stječe nekretnina. Stranoj fizičkoj ili pravnoj osobi kojoj je za stjecanje nekretnine na području Republike Hrvatske potrebna suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa porezna obveza nastaje u trenutku dobivanja te suglasnosti.
11. Isto kao u i gore citiranim odredbama ZPPN-a bilo je propisano i u Zakonu o porezu na promet nekretnina (NN br. 69/97, 26/00, 153/02, 22/11; čl. 3., 5. i 14.), a koji propis je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora.
12. Prema odredbi čl. 5. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20; dalje OPZ) u postupku oporezivanja primjenjuju se propisi koji su bili na snazi u vrijeme nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje.
13. Odredbom čl. 357. st. 1. ZV-a propisano je da ako je za stjecanje prava vlasništva nekretnine potrebna suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa, pravni posao kojemu je cilj stjecanje toga prava vlasništva ništetan je bez suglasnosti nadležnoga ministra.
15 Sukladno čl. 40. st. 1. tč. j i k) ZPDV-a isporuke građevina ili njihovih dijelova i zemljišta na kojem se one nalaze, osim isporuka prije prvog nastanjenja odnosno korištenja ili isporuka kod kojih od datuma prvog nastanjenja odnosno korištenja do datuma sljedeće isporuke nije proteklo više od dvije godine te isporuke zemljišta, osim građevinskog, oslobođene su plaćanja PDV-a. u st. 7. istog čl. određeno je da se prvim nastanjenjem odnosno korištenjem u smislu st. 1. tč. j) smatra trenutak stavljanja nekretnine u uporabu o čemu porezni obveznik mora imati odgovarajuću dokumentaciju.
14. Primjenom gore citiranih zakonskih propisa na ukupnost činjenica utvrđenih uvidom u spisu priležeću dokumentaciju, Sud nalazi da je porezna obveza poreza na promet nekretnina, za stjecanje nekretnine po Ugovoru, tužitelju pravilno i zakonito utvrđena, a što prigovorima iznijetim u tijeku spora nije dovedeno u sumnju.
15. Naime, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o pravnom poslu koji može proizvoditi pravne učinke tek po izdanoj suglasnosti ministara pravosuđa, to je do stjecanja/isporuke predmetne nekretnine, te posljedično tome i do nastanka porezne obveze, bilo poreza na promet nekretnina bilo poreza na dodanu vrijednost, moglo doći tek po izdavanju rješenja, KLASA: UP/I-940-01-01/926, URBROJ: 541-05-03- 02/6-20-04 od 15. siječnja 2020. kojim je tužitelju izdana suglasnost iz čl. 357. st. 1. ZV-a.
16. Prema odredbama ZPDV-a za obveznike PDV-a pri prodaji nekretnine važan je status nekretnine po pitanju korištenja iste. Sukladno tome obveznici PDV-a pri prodaji nekretnina moraju uzeti u obzir da li je nekretnina: (1) nova odnosno korištena do 2 godine, odnosno, (2) korištena više od 2 godine (nastanjena). Što predstavlja korištenje nekretnina i kako isto dokazati regulirano je ranije citiranim čl. 40. st. 7. ZPDV-a (prvim korištenjem/nastajanjem smatra se trenutak stavljanja nekretnine u uporabu i za isto se mora voditi odgovarajuća dokumentacija) te čl. 72.b Pravilnika o porezu na promet nekretnina (NN br. 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 115/16, 1/17, 41/17, 128/17, 106/18, 1/19, 1/20; dalje: PPDV) kojim je određeno da se prvo nastanjenje odnosno korištenje dokazuje jednim od sljedećih dokumenata: (1) dokumentom nadležnog tijela o prebivalištu ili uobičajenom boravištu, (2) knjigovodstvenom evidencijom kojom se građevina odnosno njezini dijelovi stavljaju u uporabu, (3) bilo kojom drugom dokumentacijom kojom se dokazuje korištenje nekretnine i njezinih dijelova kao što su: ugovor o najmu, ugovor o isporuci električne energije, vode i slično.
17. Obzirom da iz stanja spisa (i zk. izvatka za predmetnu nekretninu) proizlazi da je ista izgrađena 2002., zatim da je ista dio apartmanskog naselja te da su druge stambene jedinice u okviru naselja počele prodavati 2004., to je razvidno da je od stavljanja nekretnine u uporabu do trenutka sklapanja Ugovora proteklo više od dvije godine, pa stoga opravdano zaključuju porezna tijela da se radi o isporuci nekretnina koja je oslobođena plaćanja PDV-a te posljedično tome pravilno utvrđuju da se radi o stjecanju na koje se plaća porez na promet nekretnina.
18. U odnosu na navode tužitelja da mu je prodavatelj u cijenu predmetne nekretnine uračunao i PDV, a što je vidljivo iz strukture cijene definirane u čl. 3. Ugovora, ovaj Sud ističe da okolnost što su ugovorene stanke dogovorile cijenu predmetne nekretnine na taj način kraj činjenice da tužitelj niti u tijeku žalbenog postupka, niti u tijeku ovog upravnog spora, nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je porezni obveznik (u konkretnom slučaju to je prodavatelj) platio PDV koji je zaračunao za ovo isporuku, bilo u poreznom razdoblju kada je Ugovor sklopljen ili u razdoblju kada je do isporuke konačno došlo (trenutak izdavanja suglasnosti), nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
19. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, Sud nalazi da pobijanim poreznim aktima nije povrijeđen zakona na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. izreke.
21. Odluka o troškovima spra (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a.
U Rijeci 8. kolovoza 2022.
Sudac
Vedran Juričić, dipl. iur., v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).
