Poslovni broj: Usž-1640/22-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr. sc Mirjane Juričić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. B. iz Z., zastupana po I. K., odvjetnici u Z., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Z., radi određivanja mjere stručne pomoći i potpore, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2731/2021-6 od 7. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija.

II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 2731/2021-6 od 7. veljače 2022.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška.

Obrazloženje

1. Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, Ministarstva rada , mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, KLASA: UP/II-552-06/21-01/8, URBROJ: 524-11-01/3-21-2 od 4. kolovoza 2021. godine i rješenja Centra za socijalnu skrb Z., Podružnice P., KLASA: UP/I-552-06/20-04/93, URBROJ: 534-119-08/2-20-11 od 7. prosinca 2020. godine.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Z., Podružnice P., KLASA: UP/I-552-06/20-04/93, URBROJ: 534-119-08/2-20-11 od 7. prosinca 2020. godine kojim je određena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djeci, roditeljima A. B. i F. B., u odnosu na maloljetnu djecu I. G. B. i L. B., koja će trajati šest mjeseci počevši od 15. prosinca 2020.

3. Osporenu presudu tužiteljica pobija žalbom zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da sud nije primijenio načelo zakonitosti jer odluku nije donio sukladno svrsi koja mu je dana

. a to je zaštita, dobrobit i interesi djece. Također smatra da je povrijeđeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa jer da određivanje mjere stručne pomoći prema tužiteljici nije bilo potrebno s obzirom da ona tri godine samostalno skrbi o djeci. Izricanje mjere nije najpovoljnije za tužiteljicu jer bi se mogao steći dojam da se ne brine o djeci te ga stoga smatra štetnim da prava trećih osoba – djece. Smatra da je pomoć potrebna neukoj stranci, što ona nije, odnosno osobi koja ne skrbi za djecu. Navodi da u postupku nisu utvrđene odlučne činjenice u kojem pravcu je predloženo tužiteljičino saslušanje te pribavljanje otpusnog pisma za oca , pri čemu ponavlja navode iz tužbe. Ponavljajući i druge tužbene navode, predlaže Sudu da uvaži žalbu, ukine pobijanu presudu i donese meritornu odluku uz naknadu troška po određenju suda.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske , 29/17. i 110/21. dalje: ZUS), u dijelu kojim je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti. Prema ocjeni ovoga suda pobijana presuda prvostupanjskog upravnog suda se ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a.

7. To stoga jer, prema podacima spisa, proizlazi da je prvostupanjski upravni sud sukladno odredbi članka 33. stavak 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavak 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan. Prvostupanjski upravni sud je pravilno primijenio odredbe ZUS-a, a pobijana presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. ZUS-a te dostatno obrazloženje odlučnih činjenica za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava, a slijedom toga i pravo na ustavom zajamčeno pravo na pravično suđenje.

8. Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je rješenjem od 7. prosinca 2020. tužiteljici kao majci i F. B. kao ocu maloljetne zajedničke djece određena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi u odnosu na maloljetnu djecu sa svrhom uspostave kvalitetne i cjelovite skrbi oba roditelja. Istim rješenjem je određen provoditelj navedene mjere, rok trajanja i način provođenja. Iz spisa predmeta proizlazi da je mjera određena jer su odnosi među roditeljima teško poremećeni a što ima posljedice na maloljetnu djecu.

9. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu, koja je osporenim rješenjem tuženika odbijena kao neosnovana.

10. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, da su rješenja u upravnom postupku donesena u skladu sa svrhom određenom člankom 141. stavkom 1. Obiteljskog zakona, da su rješenja dovoljno i valjano obrazložena i sadrže razloge za određivanje mjere, radi čega nije osnovan ni prigovor povrede načela razmjernosti.

11. Člankom 140. stavkom 1. Obiteljskog zakona ( Narodne novine, broj: 103/15.) propisano je da će Centar za socijalnu skrb roditeljima odrediti mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o djetetu ako utvrdi da roditelji nisu u stanju samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u cijelosti ili djelomice zbog okolnosti na strani roditelja ili na strani djeteta, pri čemu je ugrožen razvoj djeteta. Mjeru iz stavka 1. ovoga članka centar za socijalnu skrb odredit će samo ako život i zdravlje djeteta u obitelji nisu ugroženi (stavak 2.). Prema članak 141. stavku 1. istog zakona, rješenje o mjeri stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o djetetu mora sadržati svrhu određivanja mjere, vrijeme trajanja mjere, osobno ime voditelja mjere te upozorenje o pravnim posljedicama nesuradnje pri provođenju mjere.

12. I prema ocjeni ovog suda za određivanje mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o zajedničkoj maloljetnoj djeci tužiteljici i ocu djece bilo je činjeničnog i pravnog utemeljenja, pa je stoga pravilno postupio prvostupanjski sud kada je odbio tužbeni zahtjev, pa stoga ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.

13. Trebalo je stoga, temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci.

14. Odluka o trošku temelji se na članku 79. stavku 4. ZUS-a jer tužiteljica nije uspjela u sporu.

U Zagrebu 8. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća:

Boris Marković