Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-845/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Damiru Roniću kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja G. p. Z. - O. d.o.o. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku Z. Š., odvjetniku u O. d. Š. i p. j.t.d. u Z., protiv tuženika Z. L. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici E. K., odvjetnica iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 1. travnja 2022, poslovni broj Povrv-1288/2018-61, 4. kolovoza 2022.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, a prvostupanjska presuda i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu od 1. travnja 2022. poslovni broj Povrv- 1288/2018-61, se potvrđuje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika M. J. poslovni broj Ovrv-34846/2018 od 29. kolovoza 2018. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.667,42 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to navedeno u izreci presude. Također prvostupanjskim rješenjem naloženo je tužitelju da isplati tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.250,00 kn u roku 15 dana.
2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja u zakonskom roku žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud njegovu žalbu uvaži, pobijanu presudu preinači i u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Tužitelj u svojoj žalbi iznosi žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP), ali osim što prepisuje zakonski tekst ne navodi u čemu bi se konkretno sastojala ta bitna povreda. Zbog toga je ovaj sud prvostupanjsku presudu u odnosu na bitnu povredu odredaba parničnog postupka ispitivao samo u odnosu na one bitne povrede na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Ispitujući prvostupanjsku presudu na taj način ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud tijekom postupka nije počinio niti jednu od takvih bitnih povreda tako da prvostupanjska presuda nije opterećena bitnom povredom.
6. Također prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje koje ne može biti predmetom ispitivanja povodom žalbe u sporovima male vrijednosti pravilno primijenio materijalno pravo kada je ukinuo nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je između stranaka predmet spora zahtjev tužitelja za isplatom s osnova izvršene usluge isporučenog i potrošenog plina na adresi tuženika, pod šifrom … za period od 1. lipnja 2017. do 31. kolovoza 2017.- obračun 173; od 1. rujna 2017. do 30. studenog 2017. - obračun 174; od 1. prosinca 2017. do 28. veljače 2018. – obračun 181 i od 1. ožujka 2018. do 31. svibnja 2018. - obračun 182. Također prvostupanjski sud je utvrdio da među strankama nije sporno da je tuženik u spornom periodu bio korisnik, odnosno kupac usluga tužitelja za obračunsko mjerno mjesto na adresi u Z., ali je sporna osnova i visina utuženog potraživanja, zbog prigovora tuženika da je obračun potrošnje plina nezakonit (obračun br. 173), a što je tuženik ponavljao tijekom cijelog postupka, te da ne postoji dospjelo, a neplaćeno potraživanje tužitelja prema tuženiku za utuženo razdoblje. U odnosu na spornu tražbinu tužitelja prvostupanjski sud je utvrdio da iz dopisa Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) od 7. svibnja 2018., kojoj se obratio tuženik, a vezano za obračun plina br. 173 za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 31. kolovoza 2017. (koji obračun je predmet i ovog postupka), proizlazi da plinomjer na obračunskom mjernom mjestu tuženika nije očitan u razdoblju od 3. ožujka 2014. do 30. lipnja 2017., dakle više od 3 godine, već da je tužitelj potrošnju procijenio 19 puta uzastopno, te da je time prekršio odredbe Mrežnih pravila, odnosno nije postupio sukladno relevantnom zakonskom okviru. Također iz istog dopisa proizlazi da obračun potrošnje plinom broj 173 za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 31. kolovoza 2017. nije u skladu sa relevantnim zakonskim okvirom, pa je tužitelju dodijeljen rok od 30 dana da otkloni posljedice nezakonitog postupanja i da o istom izvijesti HERU. U odnosu na taj dopis HERE prvostupanjski sud utvrđuje da je Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) osnovana Zakonom o regulaciji energetskih djelatnosti ("Narodne novine" br. 177/04 i 76/07), a nastavila je poslovati u skladu s odredbama Zakona o regulaciji energetskih djelatnosti ("Narodne novine" br. 120/12 i 68/18). HERA je samostalna, neovisna pravna osoba s javnim ovlastima za regulaciju energetskih djelatnosti te ista između ostalog odlučuje o prigovorima i žalbama krajnjih kupaca kao potrošača u slučaju nepravilnosti u vezi sa obračunom i naplatom energije. Također ista Agencija je temeljem Zakona o tržištu plinom donijela Mrežna pravila plinskog distribucijskog sustava ("Narodne novine" br. 158/13), sukladno kojem operator distribucijskog sustava u slučaju da ne raspolaže podacima o količini plina isporučenoj na obračunskom mjernom mjestu temeljem očitanja, ima pravo procijeniti količinu plina isporučenu u obračunskom razdoblju, na temelju prosječne količine plina isporučene u odgovarajućem obračunskom razdoblju do najviše prethodne tri godine (članak 69. stavak 1.), s tim da količinu plina isporučenu na obračunskom mjernom mjestu ne može procijeniti više od dva puta uzastopno. Isto tako, člankom 50. stavak 1. Mrežnih pravila je propisano da je pravo operatera distribucijskog sustava da krajnjem kupcu ograniči ili obustavi isporuku plina, ako dva puta uzastopno ne omogući ovlaštenoj osobi operatora distribucijskog sustava očitanje plinomjera i druge mjerne opreme. Sukladno svojim ovlaštenjima HERA je obračun tužitelja broj 173 za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 31. kolovoza 2017. ocijenila nezakonitim i ostavila rok u kojem je tužitelj bio dužan uočenu nezakonitost ispraviti što tužitelj nije učinio, već je ustrajao na tvrdnjama da tuženik nije omogućio ovlaštenim osobama tužitelja pristup plinomjeru i očitanje plinomjera, pa je potrošnja utvrđena procjenom. Također tijekom postupka prvostupanjski sud proveo je i financijsko vještačenje, a u svom nalazu financijski vještak se očitovao o obračunima tužitelja, o uplatama koje je izvršio tuženik i o načinu na koji je tužitelj zatvarao račune uplatama tuženika. Također vještak je utvrdio da procjenu potrošnje treba utvrđivati po prosječnoj dnevnoj potrošnji po danu, a koju je utvrdio sa 2,0971 m3. Na taj način vještak je utvrdio da je u razdoblju od 1. srpnja 2016. do 31. kolovoza 2017. s obzirom na procijenjenu potrošnju obveza tuženika iznosila 2.830,60 kn. Vještakinja je u svom pisanom nalazu i mišljenju dala zaključak u dvije varijante i to ako se potraživanje tužitelja treba utvrditi prema utuženim izdanim računima, a uplatama tuženika se podmiruju računi kako je to naznačio tuženik prilikom plaćanja, tada proizlazi potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 1.667,42 kn i to: 984,28 kn po obračunu 173 sa dospijećem 30. rujna 2017. i 683,14 kn po obračunu 181 sa dospijećem 4. travnja 2018., a ako se potrošnja treba procijeniti za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 31. kolovoza 2017., a za naredno razdoblje uzeti po izdanim računima, s tim da se računi zatvaraju onako kako je to tuženik naznačio prilikom plaćanja, tada postoji nepodmireno potraživanje tužitelja za navedeno razdoblje u iznosu od 576,61 kn. U svom usmenom očitovanju na ročištu vještakinja se očitovala da u slučaju da se sporan obračun br. 173 izuzme iz obračuna, da bi tada tuženik preplatio svoju obvezu s osnove potrošnje plinom, te da tužitelj ne bi imao potraživanja prema preostalim utuženim računima. Na temelju ovakvog nalaza i mišljenja financijskog vještaka s obzirom na činjenicu da je HERA obračun broj 173 za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 31. kolovoza 2017. ocijenila nezakonitim, a tužitelj nije dokazao da bi ispravio nepravilnosti i dostavio tuženiku novi ispravljeni obračun za to sporno razdoblje, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik preplatio svoju obvezu po osnovi potrošnje plinom jer je obračun broj 173 izuzeo iz obračuna te utvrdio da tužitelj nema potraživanje prema tuženiku po preostalim računima jer je tuženik svoju obvezu u cijelosti podmirio. Ovakvu primjenu materijalnog prava na ovako utvrđeno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud.
8. Prema odredbi članka 20. stavak 1. točka 6. Zakona o regulaciji energetskih djelatnosti ("Narodne novine" br. 120/12 i 68/18) nezadovoljna strana može uputiti prigovor Agenciji na postupanje operatora prijenosnog, odnosno transportnog ili distribucijskog sustava, skladišta plina, terminala za ukapljeni prirodni plin u vezi s neispunjenjem obveza koje se odnose na obavljanje reguliranih energetskih djelatnosti sukladno ovom Zakonu, zakonu kojim se uređuje energetski sektor i drugim zakonima kojima se uređuju pojedina tržišta energije, a temeljem odredbi članka 35. stavak 4. istog zakona Agencija je dužna u roku od 15 dana odgovoriti na pisani zahtjev svake fizičke ili pravne osobe o pitanjima iz nadležnosti Agencije. S obzirom da je Agencija upravo tijelo koje rješava prigovore nezadovoljne strane na postupanje operatora prijenosnog odnosno transportnog sustava za distribuciju plina, a što je u ovom slučaju tužitelj, njezina odluka o tome da obračun tužitelja broj 173 za razdoblje od 1. lipnja do 31. kolovoza 2017. nije izrađen u skladu s relevantnim zakonskim okvirom pa je tužitelju dodijeljen rok od 30 dana da otkloni posljedice nezakonitog postupanja što tužitelj nije učinio, ima i po ocjeni ovoga suda takvu posljedicu da se na temelju tog nezakonitog obračuna ne može temeljiti tražbina tužitelja kako je to pravilo utvrdio prvostupanjski sud. Kada se taj nezakoniti obračun izuzme iz obračuna tražbine tužitelja, prema nalazu vještaka proizlazi da je tuženik svojim uplatama preplatio svoju obvezu po osnovi potrošnje plinom i da tužitelj ne bi imao potraživanje prema preostalim utuženim računima. Pri tome se ne mogu prihvatiti tvrdnje tužitelja koje ponavlja tokom cijelog postupka, a svode se na činjenicu da tuženik nije omogućio tužiteljima očitanje brojila za potrošnju plina u razdoblju od 3 godine i da je zbog toga njihov postupak kada su potrošnju utvrdili procjenom pravilan. Naime, prema odredbi članka 68. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava ("Narodne novine" broj 158/13) u slučaju da ne raspolaže podacima o količini plina isporučenoj na obračunskom mjernom mjestu temeljem očitanja ili prihvaćenih podataka o očitanju zaprimljenih od strane krajnjeg kupca, operator distribucijskog sustava ima pravo procijeniti količinu plina isporučenu u obračunskom razdoblju, na način da za procjenu koristi potrošnju plina razmjerno broju dana od zadnjeg očitanja, uzimajući u obzir prosječnu potrošnju plina na obračunskom mjernom mjestu iz odgovarajućeg obračunskog razdoblja od najviše tri godine i odnos ulaznih količina plina u distribucijski sustav u razdoblju za koje se procjenjuje potrošnja i odabranom obračunskom razdoblju prema kojem se procjenjuje potrošnja. Operator distribucijskog sustava količinu plina isporučenu na obračunskom mjernom mjestu može procijeniti najviše dva puta uzastopno. Prema odredbi članka 50. stavak 1. toč. 3. f i g tužitelj ima ovlaštenje obustaviti isporuku plina krajnjem kupcu u slučajevima kada se korisnik sustava ili krajnji kupac ne pridržava svojih ugovornih obveza ili kada ne omogući ovlaštenoj osobi operatora distribucijskog sustava pristup potreban za planirano održavanje ili rekonstrukciju priključka i obračunskog mjernog mjesta , a prema odredbi članka 99. Zakona o tržištu plinom ("Narodne novine " br. 28/13, 14/14 i 16/17) tužitelj je imao mogućnost protiv tuženika podnijeti prekršajnu prijavu s obzirom da je postupanje krajnjeg kupca kojim se onemogućava operateru transportnog sustava održavanje i učitavanje uređaja za mjerenje potrošnje plina propisan kao prekršaj i podliježe prekršajnoj odgovornosti. Međutim, tužitelj nije poduzeo ništa od svojih ovlaštenja koja mu daju naprijed navedeni zakonski i podzakonski propisi, već je nastavio sa nezakonitim postupanjem tako što je potrošnju plina kod tuženika vršio na temelju procjene i to uzastopno 19 puta. Takav način utvrđivanja potrošnje plina kod tuženika je nezakonit, a što je utvrdila i Agencija koja je također utvrdila da je obračun broj 173 također nezakonit i pravilno je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud potrošnju plina kod tuženika utvrdio na način da u tu potrošnju nije uračunao i obračun broj 173. Naime, po ocjeni ovoga suda, a s obzirom na ovlaštenje Agencije da rješava prigovore stranaka, u ovom slučaju tuženika, na postupanje operatora transportnog ili distribucijskog sustava, u ovom slučaju tužitelja, i s obzirom da je Agencija taj prigovor riješila na način da je utvrdila da je obračun broj 173 nezakonit, sud više nije ovlašten utvrđivati drugačije činjenice od onih koje utvrdila Agencija kada je takav obračun utvrdila nezakonitim jer upravo je to nadležnost Agencije. Zbog toga po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je nakon što je utvrdio da je tuženik u cijelosti podmirio svoju obvezu prema tužitelju odnosno tražbinu tužitelja za isporučeni plin ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Također pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je rješenjem naložio tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak s time što je pravilno utvrdio visinu troška postupka primjenjujući Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/114, 118/14 i 107/15).
9. Radi naprijed navedenog proizlazi da žalba tužitelja nije osnovana zbog čega je istu u cijelosti valjalo odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu i rješenje potvrditi.
Koprivnica, 4. kolovoza 2022.
Sudac
Damir Ronić v. r.