Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7281/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Gordane Korotaj Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. J.S., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 5/90, 30/90 47/90 i 29/94), koju brani A.B., odvjetnica u D., odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj putem braniteljice, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj: 4. Pp J- 698/2019 od 25. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 4. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. J.S. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. J.S. obvezuje se naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. J.S. proglašena je krivom zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te je okrivljenici na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.158,00 kuna (protuvrijednost od 300 DEM, odnosno, 153 EUR), uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne u roku od 15 dana, u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cjelini te je dužna naknaditi trošak prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. J.S. je pravodobno putem braniteljice podnijela žalbu iz svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenicu od optužbe, odnosno, ublažiti izrečenu novčanu kaznu, a podredno, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovni postupak,

3. Žalba je neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Neosnovan je navod žalbe iz kojeg proizlazi da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a time što presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, budući da se po ocjeni ovog suda ne radi ni o kakvim nedostacima koje bi imali karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, već naprotiv, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni (str. 6., odlomak 3. presude).

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenica u bitnome ponavlja svoju obranu, poričući prekršaj te pokušavajući obezvrijediti iskaze ispitanih svjedokinja, osobito V.T., jer nije iskazala da bi okrivljenica napala i nju, a što je iskazala oštećenica Z.H., njena bliska prijateljica pa su, po mišljenju okrivljenice, iskazi tih svjedokinja nevjerodostojni te se na njima nije mogla temeljiti krivnja okrivljenice, tim više što su izostale bilo kakve ozljede oštećenice Z.H., što dokazuje da nikakvog odgurivanja oštećenice na metalnu šipku od strane okrivljenice nije niti bilo. Navodi i da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjski sud nije pružio mogućnost okrivljenici da se suoči sa svjedokinjama koje su ispitane bez prisutnosti okrivljenice, a koja je opravdala svoj izostanak sa glavane rasprave.

6.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze na temelju kojih je opravdano ocijenio da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno za donošenje presude.

6.2. Naime, prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza svjedokinja Z.H., oštećenice i V.T., koje je prihvatio kao neposredno uvjerljive i vjerodostojne, u kojima nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, imao dovoljno osnova za zaključak da je okr. J.S. predmetne zgode na javnom mjestu fizički napala Z.H. i time remetila javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način, kojim ponašanjem je ostvarila zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žaliteljice. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, odnosno, razloge prihvaćanja iskaza ispitanih svjedokinja kao istinitih nasuprot neuvjerljivoj obrani okrivljenice, koje razloge prihvaća i ovaj sud.

6.3. Okolnost što je prvostupanjski sud odustao od izvođenja dokaza suočenjem okrivljenice sa svjedokinjama, nakon što je okrivljenica opravdala svoj nedolazak na dvije glavne rasprave, po ocjeni ovog suda ne dovodi u sumnju činjenično stanje utvrđeno u postupku na temelju iskaza ispitanih svjedokinja koje je očito i po stavu prvostupanjskog suda dovoljno razjašnjeno i bez izvođenja tog dokaza, a imajući u vidu dugogodišnje loše odnose između okrivljenice i oštećenice kao i zdravstveno stanje okrivljenice (prema nalazu provedenog vještačenja po liječniku psihijatrijske struke i liječničkoj dokumentaciji), zbog čega izvođenje ovog dokaza nije svrsishodno.

6.4. Nadalje, okolnost što svjedokinja V.T. nije iskazivala o verbalnom napadu i na sebe od strane okrivljenice, a o čemu je iskazivala oštećenica Z.H., nije od utjecaja na vjerodostojnost njenog iskaza jer se eventualno protupravno postupanje okrivljenice prema V.T., istoj niti ne stavlja na teret u činjeničnom opisu optužnog prijedloga pa je time i irelevantno te bezuspješno okrivljenica pokušava dovesti u pitanje uvjerljivost iskaza svjedokinje V.T. ovim navodom kao i navodom o njenoj pristranosti zbog prijateljstva s oštećenicom Z.H., što također po stavu ovog suda ne dovodi u sumnju uvjerljivost iskaza navedene svjedokinje.

6.5. Navodi žalbe da izostanak postojanja ozljede oštećenice Z.H. potvrđuje obranu okrivljenice da ju nije gurnula na metalnu šipku, neosnovani su iz razloga što eventualno nastupanje ozljede oštećene osobe prilikom remećenja javnog reda i mira, nije bitno obilježje prekršaja čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (pa ju nije niti potrebno utvrđivati), već je to naročita drskost i nepristojnost u ponašanju na javnom mjestu, koja se u konkretnom slučaju očitovala u verbalnom i upornom fizičkom napadu okr. J.S. na oštećenicu Z.H..

7. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žaliteljica ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze u smislu čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

8. Nadalje, iz sadržaja žalbe, vidljivo je da žaliteljica u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz počinjenog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. PZ-a jer žaliteljica uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga, žalba ni u tom dijelu nije osnovana.

9. Razmotrivši odluku o kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena prvenstveno blaža vrsta kazne - novčana kazna, za prekršaj za koji je kao teža kazna propisana kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žaliteljice. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a ukazao okrivljenici na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa izrečene novčane kazne ukoliko istu plati u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

10. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13), a obzirom na složenost i trajanje postupka držeći da se po mišljenju ovog suda neće ugroziti egzistencija okrivljenice niti osoba koje je eventualno dužna uzdržavati.

11. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 4. kolovoza 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku, u 5 otpravka: za spis, okrivljenicu, braniteljice i tužitelja.