REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6673/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Gordane Korotaj, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. J.B., zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. toč.1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (Narodne novine, broj 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13 i 39/19) i dr., kojeg brani S.W., odvjetnica u M., odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj putem braniteljice, protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, broj: 12. Pp J-449/2019 od 16. travnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 4. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. J.B. i potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

II Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. J.B. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. J.B. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog pod t. 1. izreke pobijane presude za koji je okr. na temelju istog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, utvrđena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna te zbog prekršaja iz čl. 282. st. 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama na način činjenično opisan u t. 2. izreke pobijane presude za koji je okr. na temelju istog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, utvrđena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna pa je okr. izrečena ukupna novčana kazna u iznosu 6.000,00 kuna koju je okr. dužan platiti u roku od 60 od primitka pravomoćne presude, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u tom roku.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna te je od okr. oduzeto 2,5 grama droge „marihuane“.

2. Protiv dijela te presude pod t. 1. izreke kojom je okr. proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga,

žalbu zbog bitne povrede odredaba okr. J.B. je pravodobno putem braniteljice podnio

prekršajnog postupka (čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a), povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje u odnosu na t. 1., a podredno preinačiti presudu i osloboditi okr. od optužbe za prekršaj iz t. 1. izreke pobijane presude.

3. Žalba je neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Prvenstveno, u odnosu na žalbene navode kojima se sadržajno ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, odnosno, nedostatak razloga o odlučnim činjenicama te znatna proturječnost razloga koji se navode u presudi i zapisnika glavne rasprave, ukazuje se žalitelju da se ne radi ni o kakvim nedostacima presude koje bi imale karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Naprotiv, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni kao niti sa zapisnikom o glavnoj raspravi, koju povredu okr. samo paušalno iznosi, ne navodeći u čemu bi se konkretno ta proturječnost sa zapisnikom sastojala pa je ovaj sud ocijenio da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. Žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja suštinski se odnose na ponavljanje obrane okr. i poricanje počinjenja prekršaja posjedovanja droge, u kojoj ističe da, iako je točno da je u svom vozilu prilikom zaticanja od strane policijskih službenika imao u svojoj torbici zamotanu aluminijsku foliju, ista nije bila njegova, već od njegovog rođaka kojem je dan ranije posudio svoje vozilo, a kada je okr. predmetnog dana pronašao tu aluminijsku foliju na podu svog automobila, stavio ju je u svoju torbicu, ne znajući da je u njoj droga marihuana, zbog čega se ne smatra krivim za počinjeni prekršaj, a krivnja okr. nije niti dokazana te je povrijeđeno načelo krivnje, odnosno, u radnjama okr. se nisu ispunili elementi bića prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga.

6.1. Međutim, suprotno ovakvim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud na temelju opisane obrane okr., kao i iskaza ispitanog svjedoka D.G., policijskog službenika koji je prihvatio kao neposredno uvjerljiv i vjerodostojan, u kojem nije bilo nelogičnosti niti proturječja kada je iskazivao da mu je okr. iz svoje torbice predao aluminijsku foliju sa sadržajem 2,5 grama droge, o čemu je sastavio i službenu zabilješku, imao dovoljno osnova za zaključak da je okr. J.B. počinio terećeni prekršaj činjenično opisan u t. 1. izreke. Naime, i po ocjeni ovog suda, nedvojbeno je iz rezultata ovako izvedenih dokaza utvrđeno da se predmetna droga u trenutku zaticanja od strane policijskog službenika, nalazila kod okr. koji je time imao nad njom faktičku vlast, dakle, posjedovao drogu marihuanu, čime je ostvario bitno zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga.

6.2. Stoga su neosnovani i navodi žalbe kojima se upire na nedokazanost krivnje okr., budući da za konkretni prekršaj nije propisana odgovornost za namjeru kao poseban oblik krivnje (čl. 25. PZ-a) pa je okr. odgovoran i za najblaži oblik krivnje – nesvjesni nehaj (čl. 28. st. 3.) jer je prema osobnim svojstvima kao vozač automobila kojeg je prethodno dao drugoj osobi na korištenje, preuzeo rizik eventualnog nastupanja neke zabranjene posljedice prilikom preuzimanja vozila, kojom prilikom je bio dužan postupati pažljivo i oprezno. Slijedom toga je potrebno istaknuti da nije od važnosti činjenica vlasništva predmetne droge koju okr. ističe i u žalbi, već puko posjedovanje iste, zbog čega je irelevantan iskaz svjedoka M.J., rođaka okr. koji je pred sudom izjavio da je predmetna droga njegovo vlasništvo, što je pravilno i ocijenio prvostupanjski sud.

6.3. Prvostupanjski je sud sve provedene dokaze slobodno cijenio sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okr. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

6.4. Slijedom iznesenog, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku. Navod žalbe da okr. zbog predmetnog postupka trpi teške posljedice jer je nečasno otpušten iz vojske te obilježen kao narkoman, ne utječe na pravilnost i potpunost činjeničnog utvrđenja.

7. Nadalje, iz sadržaja žalbe, vidljivo je da žalitelj u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz počinjenog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. PZ-a jer žalitelj uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga, žalba ni u tom dijelu nije osnovana.

8. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnim sankcijama, konkretno, novčanoj kazni, a povodom navoda žalbe, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. I po ocjeni ovog suda utvrđena novčana kazna za prekršaj iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Naime, prvostupanjski je sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio prvenstveno blažu vrstu kazne – novčanu kaznu, a potom ju ublažio ispod posebno propisanog minimuma novčane kazne propisane za predmetni prekršaj za koji je propisana novčana kazna od 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna, odnosno, kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do 90 dana. Iz navedenog je evidentno da je prvostupanjski sud cijenio utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika kao naročito olakotne u smislu čl. 37. PZ-a. Pravilno je prvostupanjski sud ukazao okr. na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku od 60 dana od dana primitka pravomoćne presude.

9. Iako se u žalbi ne pobija presuda zbog odluke o oduzimanju predmeta, sama žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o oduzimanju imovinskopravne koristi te oduzimanju predmeta. Stoga, razmotrivši odluku o izrečenoj mjeri oduzimanja droge marihuane, ovaj sud drži da je ista na zakonu osnovana, sukladno čl. 76.a st. 3. PZ- a, budući da se radi o predmetima čije posjedovanje je zakonom zabranjeno te je u skladu i s načelom razmjernosti u smislu čl. 51.a PZ-a.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) prema kojem je predviđen minimalni paušalni iznos troška postupka od 100,00 kuna pa do 5.000,00 kuna, imajući u vidu imovno stanje okrivljenika te složenost i trajanje postupka.

11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 4. kolovoza 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.