REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6891/2022

U  I M E  R E P U B L I KE  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. I.K., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21.) odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru od 5. svibnja 2022., broj: Pp-431/2022-7, u sjednici vijeća održanoj dana 4. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. I.K. i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. I.K. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vukovaru od 5. svibnja 2022., broj: Pp-431/2022-7, proglašen je krivim okr. I.K., da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbi o ublažavanju, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.800,00 kuna, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode prema Izvješću o uhićenju Policijske postaje Vukovar od 5. svibnja 2022., kao 300,00 kuna u novčanu kaznu pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.500,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 60 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog iznosa izrečene novčane kazne.

1.1 Istom presudom, okr. I.K. izrečena je zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja – bivše supruge M.K. s prebivalištem u XX na udaljenosti od 50 metara na bilo kojem području Republike Hrvatske, u trajanju od 4 mjeseca, u koju zaštitnu mjeru će se uračunati vrijeme trajanja mjere opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa bivšom suprugom M.K., s prebivalištem u XX, na udaljenosti od 50 m na bilo kojem području Republike Hrvatske, a koja je okrivljeniku izrečena po rješenju o određivanju mjere opreza broj:

1.2. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je u cijelosti oslobođen obveze na naknadu istih.

2. Protiv te presude okr. I.K. pravodobno je putem branitelja odvjetnika S.Š. podnio žalbu, naznačujući da se žalbi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava. Pri tome nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da je pogrešno prvostupanjski sud svoju odluku o njegovoj prekršajnoj odgovornosti utemeljio samo na iskazu svjedokinje oštećene, dok je njegovu obranu u kojoj cijelosti osporava činjeničnog stanje pogrešno ocijenio neistinitom, a da se niti jedna presuda ne može temeljiti samo na iskazu oštećenika, bez ijednog personalnog ili materijalnog dokaza. Osim toga, okrivljenik ističe je između njega i oštećene u tijeku postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini, stanu te da je oštećena u zavadi s njim radi čega mu želi napakostiti lažno ga optužujući da je počinio psihičko nasilje nad njom.

5.1. Međutim, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

5.2. Naime, iz iskaza svjedokinje oštećenice M.K. kojoj je prvostupanjski sud s pravom poklonio vjeru jer je iskazivala uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njenom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti, nesporno proizlazi da je okrivljenik svojim ponašanjem ostvario bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret. Tako je svjedokinja oštećena prilikom davanja iskaza, u odnosu na protupravnu radnju okrivljenika izričito iskazala „…okrivljeni je izašao iz trgovine i gromoglasno zavikao, psovao je: „jebem ti sunce, vidjet ćeš ti svoje pizda ti materina, ja ću ti pokazati mamu ti jebem“…“, dok je vjerodostojnost svog iskaza potvrdila provedenom dokaznom radnjom suočenja obzirom da iz te dokazne radnje proizlazi da je oštećena prilikom suočenja cijelo vrijeme gledala okrivljenika u oči, dok je okrivljenik izbjegavao pogled u oštećenu pa je prvostupanjski sud imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se i stavlja na teret.

5.3. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti.

5.4. U odnosu na žalbene navode okrivljenika kojima prigovora ocjeni prvostupanjskog suda o uvjerljivosti iskaza svjedokinje oštećene, a na temelju rezultata dokazne radnje suočenja ističe se da je smisao dokazne radnje suočenja kontradiktorno sučeljavanje ispitanika oko važnih i spornih činjenica u cilju utvrđivanja vjerodostojnosti i uvjerljivosti iskaza okrivljenika te u postupku ispitanih svjedoka, pri čemu se konstatira i ocjenjuje držanje tijela, promjene izgleda, gesti i slično, a koja dokazna radnja je od strane prvostupanjskog suda ispravno provedena te je na temelju „govora tijela“ prvostupanjski sud imao dovoljno osnova za zaključak o vjerodostojnosti i uvjerljivosti iskaza svjedokinje oštećene M.K.. Pri tome je potrebno istaknuti da nakon provedene dokazne radnje suočenja okrivljenik nije stavio nikakve primjedbe te je Zapisnik bez ikakvih primjedbi potpisao.

5.5. Žalbenim navodima okrivljenika u kojima ističe da je između njega i oštećene u tijeku postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini, radi čega oštećena želi napakostiti okrivljeniku lažno ga optužujući, nije dovedena u sumnju objektivnost iskazivanja oštećene, a time ni pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

5.6. Stoga, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika pa žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Iz sadržaja žalbe okr. I.K. proizlazi da se nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavaka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

6.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja.

6.2. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom propisana novčana kazna u rasponu od 6.000,00 kuna do visine općeg maksimuma od 50.000,00 kuna te kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju od najmanje 30 do najviše 90 dana, pa je očigledno da je prvostupanjski sud prilikom izricanja kazne, cijenio sve olakotne okolnosti, budući da novčana kazna u iznosu od 1.800,00 kuna, predstavlja novčanu kaznu u iznosu daleko ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa novčane kazne.

6.3. Nadalje, razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je osnovao i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja – bivše supruge M.K. na udaljenosti od 50 metara na bilo kojem području Republike Hrvatske, u trajanju od 4 mjeseca, a imajući u vidu posebno izražen strah oštećenice M.K. od okrivljenika kao i činjenicu da su odnosi između okrivljenika i oštećene i dalje narušeni, primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere, u trajanju od 4 mjeseca, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka i po ocjeni ovog suda, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle, blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao niti uzdržavanje osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

8. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 4. kolovoza 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vukovaru u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenu i tužitelja.