Poslovni broj: Usž-1782/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda, Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničar, u upravnom sporu tužitelja I. G. iz Z., kojeg zastupa F. G., odvjetnik iz Odvjetničkog društva Š. i G. u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, Z., kojeg zastupa A. L., ravnatelj, radi prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2298/21-9 od 23. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 4. kolovoza 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2298/21-9 od 23. veljače 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-102-05/21-01/116, urbroj: 344-68/6-21-02 od 24. lipnja 2021. godine i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalnog ureda Z., klasa: UP/I-102-05/21-01/998, urbroj: 251-67/3-21-04 od 30. ožujka 2021. godine kao i zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.
2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj ističe da u obrazloženju prvostupanjske presude sud navodi kako je odredbama članka 51. stavak 5. i 6. Zakona o tržištu rada jasno propisano koje se razdoblje smije uzeti u obzir prilikom određivanja naknade plaće odnosno da se mora raditi o neprekinutom razdoblju od 3 kalendarska mjeseca, a da bi u konkretnom slučaju to bilo od 1. svibnja 2020. do 31. srpnja 2020. godine, koje na strani tužitelja ne postoji budući da mu je radni odnos započeo 11. svibnja 2020. godine. Tužitelj ne osporava primjenu odredbi naprijed navedenih, ali smatra da mu je naknada morala biti izračunata na osnovu plaće koju je primao u srpnju, lipnju i svibnju 2020. godine iz razloga što je bio u radnom odnosu i u svibnju 2020. godine i za taj period je primio plaću bez obzira što je isplaćena za 20 dana tog mjeseca koliko je tužitelj taj mjesec proveo u radnom odnosu. Smatra da je u predmetnom slučaju prvostupanjski sud postupio pretjerano formalistički, slijepo slijedeći puko slovo zakona bez utvrđivanja prave svrhe relevantnog propisa. Temeljem svega iznijetog predlaže da Visoki upravi sud njegovu žalbu uvaži, poništi prvostupanjsku presudu kao i osporena rješenja tuženika, uz naknadu troškova podnošenja žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tuženik još jednom ponavlja da se osnovica za utvrđivanje visine novčane naknade utvrđuje na temelju prosjeka bruto plaće ostvarene u tromjesečnom razdoblju a tromjesečnim razdobljem se smatraju tri cijela kalendarska mjeseca u kontinuitetu. Kako je tužitelju radni odnos prestao 30. studenog 2020. godine, tromjesečno razdoblje koje je prethodilo prestanku radnog odnosa je razdoblje od 1. rujna do 30. studenog 2020. godine, no kako je tužitelj u tom razdoblju ostvario naknadu plaće za vrijeme bolovanja, sukladno članku 51. stavak 4. navedenog Zakona ne ulazi u osnovicu za utvrđivanje visine novčane naknade, odnosno tužitelj je ostvario naknadu plaće za vrijeme bolovanja u listopadu, rujnu i kolovozu 2020. godine te se stoga tromjesečno razdoblje na temelju kojeg bi se morala utvrđivati osnovica ima smatrati razdoblje od 1. svibnja 2020. do 31. srpnja 2020. godine. Međutim, kako je tužitelj radni odnos zasnovao dana 11. svibnja 2020. godine a radni odnos prije tog radnog odnosa mu je prestao 30. travnja 2020. godine osnovica se nije mogla utvrditi prema naprijed navedenoj odredbi zakona nego sukladno članku 51. stavku 7. Zakona o tržištu rada. Stoga tuženik predlaže da Visoki upravni sud u cijelosti odbije žalbu tužitelja i potvrdi presudu Upravnog suda u Zagrebu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, članak 33. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS).
6. Po ocjeni ovoga Suda tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako su utvrđene u postupku, pa zbog toga i ovaj Sud prihvaća tako utvrđeno činjenično stanje na koje je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo te odbio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje s kojim je i ovaj Sud suglasan.
7. Naime, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da bi visina novčane naknade kojom je tužitelju priznato pravo u trajanju od 270 dana u iznosu od 2.550,00 kn mjesečno za 90 dana korištenja a za preostalo vrijeme korištenja u iznosu od 1.700,00 kn utvrđeno na pravilan način. Naime, puno i neprekidno razdoblje od tri mjeseca kojeg propisuje Zakon o tržištu rada bilo bi razdoblje od 1. svibnja 2020. do 31. srpnja 2020. godine, koje na strani tužitelja ne postoji, budući da mu je radni odnos započeo 11. svibnja, o čemu je prvostupanjski sud dao valjano obrazloženje. Slijedom toga, tužitelju je navedena osnovica utvrđena primjenom odredbe članka 51. stavak 7. Zakona o tržištu rada ("Narodne novine", broj 118/18., 32/20.) kojom odredbom je propisano da ako se osnovica za utvrđivanje novčane naknade ne može utvrditi prema odredbi stavaka 1., 2. i 3. ovog članka, nezaposlenoj osobi se utvrđuje osnovica u visini minimalne plaće, ovisno o postotku vremena provedenom na radu. Stoga je prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud donio zakonitu presudu kojom nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja radi čega je prigovore iznijete u žalbi kao neosnovane valjalo odbiti.
8. Stoga, kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS- a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
9. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 4. kolovoza 2022.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
