Poslovni broj: Usž-3284/21-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Borisa Markovića, članova vijeća uz višeg sudskog savjetnika – specijalistu Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja T. B., OIB:…, Z., kojeg zastupa opunomoćenica K. V., odvjetnica u Z., protiv tuženog Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., kojeg zastupa A. O. T., dipl. iur., radi otpisa duga s osnova kamata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2180/20-6 od 10. svibnja 2021., na sjednici održanoj 4. kolovoza 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2180/20-6 od 10. svibnja 2021.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je dio tužbenog zahtjeva za poništavanje tuženikovog rješenja KLASA: UP/II-410-23/19-1/321, URBROJ: 513-4- 20-3 od 2. srpnja 2020. kojim je odbijena tužiteljeva žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja KLASA: UP/I-415-7/19-6/74, URBROJ: 251-8-1-19-4 od 23. svibnja 2019. kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za otpis kamata.
2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS).
3. Tužitelj u žalbi tvrdi da se u predmetnom slučaju radi o uzajamnom obveznopravnom odnosu nastalom na temelju ugovora sklopljenog između Fonda Grada Z. za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo s jedne strane te tužitelja s druge strane. Kako se radi o uzajamnim činidbama određenim predmetnim ugovorom, a što nije slučaj kod javnih davanja koje je utvrđeno jednostranim aktom kojim se nameće određena jednostrana činidba. Tvrdi da se radi o obveznopravnom odnosu na koji se primjenjuje Zakon o obveznim odnosima, a ne o javnom davanju. Stoga tvrdi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Navodi da je u spis priložio Zaključak o nagodbi donesen od strane Grada Z. predmet koje je sklapanje nagodbe na temelju koje je Grad Z. riješio međusobne odnose nastale na temelju Ugovora o udjelu u financiranju izgradnje komunalnih objekata i uređenja individualne zajedničke potrošnje, koja nagodba ne bi imala svrhu da se radilo o javnom davanju.
4. Tužitelj navodi da mu prvostupanjski sud nije omogućio razjašnjenje svih navoda i da je propušteno utvrđivanje svih okolnosti koje su bitne za pravilno i zakonito rješavanje ove upravne stvari. Smatra da mu je povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo te da je upravni postupak koji je prethodio ovom sporu u cijelosti bio nepravičan. Tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno prihvatio neutemeljene zaključke tuženika da se radilo o javnom davanju, zanemarujući važeće propise u vrijeme nastanka ugovornog odnosa ne dajući pri tom nikakve valjane argumente za odbijanje tužbenog zahtjeva. Stoga predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.
5. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
6. Žalba je neosnovana.
7. Po ocjeni ovog suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski upravni sud, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno primijenio odredbe ZUS-a. Naime, Upravni sud nije počinio nijednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a.
8. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uz činjenice koje je sam utvrdio, uzeo u obzir i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.
9. Na osnovi svih izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužiteljevih zahtjeva, a žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud pa je zbog toga i ovaj sud prihvatio tako utvrđeno činjenično stanje.
10. Tako je utvrđeno da je tužitelj Gradu Z., Gradskom uredu za financije podnio zahtjev za otpis zateznih kamata po Ugovoru o udjelu u financiranju komunalnih objekata i uređaja zajedničke potrošnje na građevinskom zemljištu za objekt klesarske radionice 11, 13 i 15 koji je zaključio s Fondom Grada Z. za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo 23. travnja 1993. (dalje: Ugovor). Kako je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2315/96-47 od 20. ožujka 2009. tužitelju naloženo plaćanje dugovanja, tužitelj je podnio predmetni zahtjev za otpis zateznih kamata, smatrajući da se u njegovom slučaju ne radi o javnim davanjima.
11. Prvostupanjskim rješenjem je tužiteljev zahtjev odbijen pa je tužitelj izjavio žalbu, a potom pokrenuo i upravni spor osporavajući zakonitost tuženikovog rješenja kojim je odbijena njegova žalba.
12. Kriteriji, mjerila i postupak za odgodu plaćanja, obročnu otplatu duga te prodaju, otpis ili djelomičan otpis potraživanja države i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave utvrđeni su Uredbom o kriterijima, mjerilima i postupku za odgodu plaćanja, obročnu otplatu duga te prodaju, otpis ili djelomičan otpis potraživanja („Narodne novine“, 52/13., 94/14., dalje: Uredba). Navedena uredba člankom 3. u stavku 5. propisuje da se odredbe te Uredbe ne odnose na dugove i potraživanja s osnove javnih davanja, izuzev onih s osnove naknada za koncesije.
13. Po ocjeni ovog suda, a suprotno stajalištu tužitelja, pravilno su ocijenila upravna tijela da se u predmetnom slučaju radi o dugovanju koje je preteča sadašnjeg komunalnog doprinosa, dakle da se radi o javnim davanjima na koja se ne odnose odredbe Uredbe.
14. Naime, odredbom članka 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20.) propisano je da su javna davanja u smislu tog zakona porezi i druga javna davanja, a da se drugim javnim davanjima smatraju trošarine, carine, pristojbe, doprinosi, naknade za koncesije, novčane kazne za porezne prekršaje i sva davanja čije utvrđivanje i/ili naplata i/ili nadzor prema posebnim propisima u nadležnosti poreznog tijela.
15. Prvostupanjski sud pravilno citira članak 37. Zakona o komunalnim djelatnostima („Narodne novine“ 15/79., 18/79., 19/90., 26/93.) u skladu s kojim je i sklopljen Ugovor od 23. travnja 1993., a pozivanje Općinskog građanskog suda na odredbe ZOO-a u navedenoj presudi ne utječe na ocjenu da se radi o javnom davanju, kako to pogrešno tumači tužitelj.
16. Ocjenjujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj sud je ocijenio presudu zakonitom, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava.
17. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 4. kolovoza 2022.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Otočan
