Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: 66 P-1043/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari 1. tužiteljice J. B., OIB …., iz S. Đ., A i 2. tužiteljice mlt. T. B., OIB …., iz S. Đ., A zastupane po majci i z.z. J. B., a obje zastupane po pun. S. M., odvjetniku iz V., protiv tuženika A. B. d.d., Z., S. OIB: …, zastupan po pun. K. Ć., odvjetniku iz O. društva Ć. i Š. iz Z., radi ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 20. srpnja 2022., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dana 3. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbi Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj 5140030250-62000151764/2006 zaključenog između pok. M. B. kao korisnika kredita i S. banke d.d. O., pravnog prednika tuženika A. B. d.d. Z. kao kreditora dana 13. lipnja 2006., koji je potvrđen kod javnog bilježnika D. Đ. dana 19.06.2006. pod brojem OV-5378/06, a koje:

- u čl. 2. glasi: „…u protuvrijednosti HRK po srednjem tečaju devize S. banke d.d. O. na dan korištenja kredita.“;

- u čl. 3. toč. 2. glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti...CHF“;

- u čl. 3. toč. 3. glasi: "… obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.";

- u čl. 3. toč. 4. glasi: “Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju za devize S. banke d.d. O. na dan plaćanja.“;

- u čl. 5. glasi: „Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.“;

- u čl. 11. glasi: „Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, Korisnik kredita se odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus).“;

- u čl. 15. glasi: „Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.“.

II. N a l a ž e s e tuženiku A. B. d.d. Z., S OIB … da tužiteljicama isplati iznos od ukupno 25.928,07 kn (dvadesetpettisućadevetstodvadesetosamkunaisedamlipa) i to 1. tužiteljici J. B., OIB …., 4/5 dijela tog iznosa, a 2. tužiteljici mlt. T. B., OIB …., 1/5 dijela tog iznosa, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to tekućom na isti iznos od 01.07.2012. pa sve do isplate u roku od 15 dana.

III. N a l a ž e s e tuženiku da 1. i 2. tužiteljicama naknadi parnični trošak u iznosu od 14.061,50 kn (četrnaesttisućašezdesetjednakunaipedesetlipa) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 3. kolovoza 2022. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana, dok se 1. i 2. tužiteljice s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 1.375,00 kn o d b i j a j u .

Obrazloženje

1. Tužiteljice u tužbi navode da su M. B. (pok. suprug 1. tužiteljice i otac 2. tužiteljice) i tuženik zaključili Ugovor o kreditu broj 5140030250-62000151764/2006 koji je potvrđen kod javnog bilježnika D. Đ. dana 19.06.2006. pod brojem OV- 5378/06, a prema kojem je tuženik kao kreditor pok. predniku tužiteljica kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.000,00 CHF po srednjem tečaju banke na dan korištenja i određen je rok otplate kredita od 10 godina. Početno ugovoreni mjesečni anuiteti tijekom otplate kredita su se povećavali zbog povećanja kamatne stope te tečaja CHF naspram HRK. Pored iznosa glavnice u kunskoj protuvrijednosti, pok. M. B. je bio dužan platiti i redovnu kamatu koja nije izrijekom ugovorena kao promjenjiva, no tijekom postojanja obveze po Ugovoru se mijenjala u skladu s odlukama tuženika. Predmetni kredit je otplaćen.

1.1. Navode da je korisnik kredita M. B. preminuo, a one su proglašene nasljednicama (1.tužiteljica u 4/5 dijela, a 2. tužiteljica u 1/5 dijela) na temelju zakona i nasljedničkih izjava rješenjem javnog bilježnika M. H. B. od 16.09.2019. Stoga, imaju pravni interes potraživati od tuženika preplatu po gore navedenom ugovoru o kreditu. Kćerka S. B. naslijedila je iza pok. oca samo njegovo oružje.

1.2. Pozivaju se na presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4.7.2013., Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. i Pž- 7129/13-4 od 13.6.2014. te odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-249/2014 od 09.04.2015. i Rev-2221/2018-11 od 3.9.2019. kojima su utvrđene ništetnosti ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.06.2004.-31.12.2008. Stoga je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a.

1.3. Posljedica utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF (i u spomenutoj presudi VTS-a povodom kolektivne tužbe, a i u ovom predmetu), de facto anuliranje izmjena anuiteta po osnovi dizanja tečaja, odnosno kao posljedicu toga se ima uzeti da je početno ugovoreni anuitet plaćen po tečaju CHF na dan korištenja kredita pomnožen s brojem plaćenih anuiteta upravo onaj iznos kojeg je pok. korisnik kredita bio dužan platiti banci, a razlika koju je platio je preplata i kamatne stope i tečajne razlike kojeg mu je banka dužna vratiti zajedno s zakonskim zateznim kamatama.

1.4. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tuženik ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati. Navodi da slično određuje i Zakon o zaštiti potrošača (dalje ZZP), koji u odredbi čl. 118. a navodi da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača... obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

1.5. Navode kako će tek nakon provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja specificirati tužbeni zahtjev budući ne raspolažu potrebnim podacima niti dovoljnim ekonomskim znanjem da bi postavile točno specificirani tužbeni zahtjev s navođenjem svakog pojedinačnog iznosa tečajne razlike u pojedinom anuitetu na koji potražuje zakonsku zateznu kamatu, a sve to i radi davanja mogućnosti i tuženiku da se očituje na predloženi dokaz vještačenja („ravnopravnosti oružja“).

1.6. Stoga, uzevši u obzir čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima (NN 28/13, 33/15 i 82/16) propisano je kako je „svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti“, kao i uzevši u obzir ostale gore navedene zakonske odredbe, predlažu da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

1.7. Nakon obavljenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja podneskom od 23.03.2022. (list spisa 186-188) specificirale su tužbeni zahtjev pod toč. 2. uzimajući u obzir samo pozitivnu tečajnu razliku, da bi nakon dopune nalaza i mišljenja konačno specificirale tužbeni zahtjev podneskom od 27.6.2022. po toč. 2. na način kako je to navedeno pod st. II. u izreci ove presude predlažući da sud tako postavljeni tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe prigovor zastare. Ističe da pravni prednik tuženika, S. banka d.d. s kojim je tužitelj sklopio Ugovor o kreditu, banka koja nije bila obuhvaćena presudama po kolektivnoj tužbi potrošača, što znači da se tužiteljice ne mogu pozivati na pravna utvrđenja i pravna tumačenja iz tih presuda, obzirom da za Slavonsku banku d.d. nije utvrđeno da bi u ugovorima o kreditu koristila nepoštenu praksu ugovaranja ništetnih odredbi vezano za promjene kamatne stope i za ugovaranje u valuti CHF.

2.1. Smatra da tužitelj nema pravni interes da se utvrđuje ništetnost pojedinih

Navodi da su sporne

ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu zaključenog između stranaka.

ugovorene odredbe jasne, lako uočljive i razumljive te predlaže da sud tužiteljice s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim odbije.

3. Sud je u dokaznom postupku saslušao 1. tužiteljicu J. B. te izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

4. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da su M. B. (pok. suprug 1. tužiteljice i otac 2. tužiteljice) kao korisnik kredita, J. B. kao sudužnik i tuženik zaključili Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj 5140030250-62000151764/2006 koji je potvrđen kod javnog bilježnika Dinka Đurđevića dana 19.06.2006. pod brojem OV-5378/06;

- da je tuženik M. B. odobrio stambeni kredit za dovršenje kuće u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke d.d. na dan korištenja kredita;

- da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000 CHF zaračunavaju kamate od 4,90 % godišnje, dekurzivno, a kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima i podmiruje u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke d.d. na dan plaćanja;

- da se kamate obračunavaju u CHF a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju Hrvatske narodne banke d.d. na dan plaćanja;

- da je kamatna stopa promjenjiva i korisnik kredita prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke;

- da se korisnik kredita odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti ako nakon sklapanja Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora;

- da potpisom na ugovoru korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune;

- da su rješenjem o nasljeđivanju javne bilježnice Ružice Gagro br. O-1884/19- 4 (UPP/OS-155/19) od 16. rujna 2019. nasljednicama iza pok. M. B. na temelju zakona i danih nasljedničkih izjava proglašene J. B., supruga ostavitelja, mlt. T. B., kćerka ostavitelja i S. B., kćerka ostavitelja.

5. Među strankama je prijeporno i to:

- da li su ništetne navedene odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli;

- da li 1. i 2. tužiteljice imaju pravo na restituciju temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi ugovora;

- da li je osnovan tuženikov istaknuti prigovor zastare potraživanja i promašene pasivne legitimacije tuženika.

6. 1. tužiteljica J. B. na ročištu održanom 27. lipnja 2022. ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva iskazala je da nakon smrti njenog supruga M. po rješenju o nasljeđivanju njegovim nasljednicima su proglašene njena mlt. kćerka T. koja je u dobi od 13 godina i naslijedila je 1/5, a ona je naslijedila 4/5 nasljedstva s obzirom da su joj dio nasljedstva ustupile njihove tri punoljetne kćerke. Stoga smatra da su ona i kćerka Tea aktivno legitimirane stranke u ovome postupku kao nasljednice pok. M. i univerzalni sukcesori. Sjeća se kada je njen suprug za potrebe njihove obitelji podigao dva kredita u CHF za gradnju kuće, a jedan od tih je i predmetni kredit 2006. Ugovor je sklapao sa bivšom S. bankom u D. M., a ona je upoznata s podizanjem oba kredita kod iste banke jer je morala biti sudužnik po kreditu. Bila je prisutna kada su utvrđivali uvjete dizanja kredita i koji je najpovoljniji i djelatnica u banci im je rekla da im je najpovoljniji kredit u CHF na što su se ona i suprug dogovorili da će podići takav kredit. Oboje su ovjerili ugovor po naputku djelatnika banke kod javnog bilježnika u D. M. i kredit su uredno otplaćivali S. banci u D. M.. Kako su počele rasti kamate i tečaj, što nisu očekivali, djelatnici banke su ih telefonom iz Zagreba obavijestili da su im se povećale rate i tražili su uplatu na ime razlike jer je tečaj CHF otišao znatno gore. Zbog podizanja rata kredita suprug je bio prisiljen podići drugi kredit kod HPB na način da je otplatio ovaj predmetni kredit. Sjeća se da su dobili obavijest da se promijenilo ime S. banke u H. A. A. B., a ostao je isti račun na koji su uplaćivali kredit, a samo se promijenilo ime banke. Ne sjeća se da li im je bivša H. A. A. B. ili A. bank izdala potvrdu o namirenju predmetnog kredita jer o tome nije ona vodila brigu već njen pok. suprug, ali je upoznata i zna da je A. bank pravni slijednik H. A. A. B. i A. banka je dostavila svu potrebnu dokumentaciju sudu vezano za predmetni kredit. Osim toga, poznato joj je da postoje i sudske odluke kod Trgovačkog suda o pravnom sljedništvu S. banke koju je naslijedila H. A. A. B. a nakon toga tu banku sadašnja A. banka.

6.1. Na ponuđeni kredit od strane djelatnika S. banke nisu mogli diktirati uvjete sklapanja kredita već su samo mogli prihvatiti uvjete pod kojima se taj kredit odobravao. Da su znali da će toliko drastično rasti tečaj CHF i porasti im rate po oba kredita gotovo u duplo većem iznosu zasigurno ga ne bi podigli u CHF jer im je u konačnosti bilo potrebno podizanje novog kredita od preko 160.000,00 kn da zatvore oba kredita, a da ne prijeđu u dužničko ropstvo s obzirom da su imali troje djece koja su bila na studiju. U spis je priložila dopis A. bank od 28.6.2021. kojim je banka dostavila njenom punomoćniku traženu dokumentaciju o predmetnim kreditima kao očit i jasan dokaz da je A. banka konačni pravni slijednik bivših banaka jer u suprotnom ne bi mogla raspolagati navedenim podacima niti bi ih smjela davati zbog bankarskih tajni.

7. Iz uvida u pismeni nalaz i mišljenje i to zaključka vještakinje D. V. zasnovanog na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, razvidno je da izračunata razlika više plaćenih kamata iznosi 7.715,83 kn, a razlika anuiteta iznosi 34.013,30 kn kao razlika između više i manje plaćenih iznosa. Tečajna razlika iznosi 26.300,47 kn i to je razlika između pozitivne i negativne tečajne razlike.

8. 1. i 2. Tužiteljice nisu imale primjedbi na pismeni nalaz i mišljenje vještakinje dok je tuženik prigovorio nalazu vještakinje u podnesku od 15.4.2022. osporavajući ga u cijelosti ističući financijske i pravne prigovore. Navodi da vještak koristi pogrešan tečaj na dan isplate kredita te vještak izračun počinje prije dospijeća prvog anuiteta tako da se uplata od 31.7.2006. odnosi na dospijeće anuiteta od 1.8.2006.

9. Vještakinja se podneskom od 28.4.2022. očitovala na prigovore tuženika ostajući u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja. Za potrebe izrade nalaza sačinila je simulaciju otplatnog plana te utvrdila nedospjelu glavnicu prilikom prijevremene otplate kredita u visini od 10.610,36 CHF, a tuženik u simulaciji izračuna navodi nedospjelu glavnicu u visini od 11.079,15 CHF. Stoga je nalazom i mišljenjem utvrđena razlika od 26.300,47 kn, a simulacijom tuženika razlika u visini od 25.928,07 kn. Obzirom da uz podnesak nije dostavljena dokumentacija iz koje bi bilo vidljivo da je kredit isplaćen drugog datuma u odnosu na datum naveden u nalazu i nije dostavljen izvorni prvi otplatni plan, nije u mogućnosti se očitovati o eventualno krivo primijenjenom tečaju.

Navodi da je potpuno jasno da niti HNB niti tuženik nisu mogli predvidjeti kretanje tečaja kroz razdoblje otplate kredita. Ukoliko tuženik dostavi dokumentaciju iz koje će biti vidljiv datum korištenja kredita, koji je različit od datuma koji je prikazan u nalazu, ona će izvršiti korekciju izračuna.

10. Tuženik je u podnesku od 15.06.2022. očitovao na navode vještakinje navodeći kako vještakinja nije otklonila financijske prigovore na nalaz i mišljenje te dostavio isplatni nalog i početni otplatni plan u spis.

11. Vještakinja je podneskom od 23.06.2022., a budući je tuženik dostavio traženu dokumentaciju, izvršila korekciju nalaza i mišljenja budući je iz dokumentacije razvidno da je kredit korišten odn. isplaćen 11.05.2005. kada je tečaj iznosio 4,745709 kn za 1 CHF što mijenja iznos visine anuiteta i sam izračun. Stoga ukupna razlika iznosi 32.783,66 kn, odn. razlika kamata 6.855,59 kn i tečajna razlika 25.928,07 kn.

12. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje te očitovanja i dopunu nalaza i mišljenja vještakinje jer su isti dani po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu.

13. Analizirajući navode tužbe i odgovora na tužbu tuženika, iskaz 1. tužiteljice J. B., materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev 1. i 2. tužiteljica opisan kao u izreci presude.

14. Sadržaj Ugovora o kreditu zaključenog između pok. M. B. i tuženika nije prijeporan, prijeporne su odredbe Ugovora kojim je ugovorena valutna klauzula CHF – švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 4,90 %. Upravo taj dio gdje se promjenjiva redovna kamatna stopa određuje u skladu s važećom odlukom o kamatnim stopama kreditora sud nalazi nepoštenom i nejasnom i stoga ništetnom.

15. Nepoštenost sud nalazi iz razloga što je predmetni ugovor tipizirani ugovor prema kojem korisnik kredita nema nikakvog utjecaja osim prihvatiti ga ili ne, tj. bio je ovisan o novcu potrebnom za izgradnju kuće pa je banka u konkretnom slučaju banka jača strana koja određuje pravila igre tako i promjenjivu kamatnu stopu sukladno vlastitoj odluci na koju korisnik kredita nema nikakvog utjecaja. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da ugovor o kreditu precizno utvrde, način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope, ne daju bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Uz to ta promjenjivost je izrazito nepoštena, bez jasnih parametara jer je nejasna prosječnom potrošaču odnosno korisniku kredita obzirom da nije naznačeno jasno kako je to naznačeno za visinu kamate koja je određena na dan sklapanja ugovora 4,90 % godišnje, dekurzivno, pa je tako banka mogla jasno naznačiti do kojih granica može ići promjenjiva kamatna stopa, a ne koristiti se visokom stručnom terminologijom nerazumljivom prosječnom građaninu, korisniku kredita, bez stručnih uputstava što to znači i kakve su posljedice za iste. Jedina zaštićena strana u predmetnom ugovoru je banka, ovdje tuženik jer kamatna stopa ovisi o njezinom poslovanju, tržištu što je također moglo biti naznačeno s gornjom granicom kamata, iako je nelogično da banka kao institucija koja posluje s novcem i svoje poslovanje bazira na zaradi, i to nije prijeporno, no prijeporan je rizik koji prebacuje na teret klijenta.

16. Nije prijeporno da naša pravna regulativa poznaje i priznaje promjenjivu kamatnu stopu no ista mora biti razumljiva i određena parametrima, kvalitativno i kvantitativno razrađena uzročno posljedična veza kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope, kao i određenje razdoblja za donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope, koji će biti razumljivi korisnicima kredita kako ne bi došli u poziciju da samo mogu primiti obavijest o Odluci banke bez da na nju mogu reagirati i o istom pregovarati.

17. Prema odredbi čl. 96 Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, dalje ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje odredba čl. 49. ZZP- a/2014. Tuženik tu činjenicu nije uopće dokazivao.

18. Ni odredbe ZZP-a ni Zakona o obveznim odnosima ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja.

19. U čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15., dalje u tekstu ZOO), samo je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa, sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti poštenja.

19.1. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese druge strane, vodeći pri tome računa u smislu i svrsi obveznog odnosa. Kao mjerilo ponašanja uzima se u obzir kako bi se ponašao prosječan čovjek, s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik, s druge strane.

20. Samo nepostojanje propisa, koji nalažu bankama da se u ugovor o kreditu precizno utvrde uvjeti promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju, ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze dužnika. Upravo u tome se i ogleda primijena načela savjesnosti i poštenja sklapanja dvostranih ugovora. Koristeći tu činjenicu banka je nametnula tužiteljici ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

21. Odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/17, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

22. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.

23. Odredbom čl. 502.c. ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

24. Osim toga, čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

25. Prema odredbama čl. 81. ZZP/2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

26. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revt. 249/14-2 od 09.04.2015. je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati u smislu sadržaja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, skrenuti pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa, budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju, zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju i formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

27. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je u odnosu na ovdje tuženika da je tamo "petotužena H. A.-A. B. d.d. u razdoblju od 10.09. 2003.g. do 31.12. 2008.g., a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom petotužene H. A.- A. B. d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora petotužena H. A.-A. B. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku petotužene H. A.-A. B. d.d. o promjeni stope ugovorene kamate. To je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time petotužena H. A.-A. B. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. g. do 06.08.2007.g. i to čl. 81., 82. 90., a od 07.08. 2007.g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75,09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakonu o obveznim odnosima.".

28. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.

29. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018.g. u toč. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, od 04. srpnja 2013.g. u dijelu točke 1-7 izrijeke kojom se utvrđuje da je između ostalih V-tuženik A. bank d.d. (ranije H. A. A. bank d.d. Z. pravni prednik tuženika i pravni sljednik S. banke d.d.), u razdoblju od 01. lipnja 2004.g. do 01. srpnja 2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

30. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. lipnja 2018. godine br. Pž-6632/2017, u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

31. Stoga se po ocjeni suda tužitelj s pravom poziva na presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13.06.2014.g., Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015.g. te odluku Rev-2245/17 od 20.03.2018.g., kojim je utvrđena ništetnost odredbe promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom tuženih banaka, a od koje pravomoćnosti, po mišljenju tužiteljice, i teče rok za postavljanje kondemnatornog zahtjeva u posebnim parnicama.

32. Osim toga tužitelj se poziva i na odluku VTS RH Pž-6632/17 kojom su odbijene žalbe banaka i kojom je potvrđena prvostupanjska presuda da je nepoštena odredba potrošačkog ugovora o kreditu u kojem je glavnica vezana za švicarski franak (valutna klauzula) i to iz razloga što potrošači nisu u cijelosti informirani o svim bitnim parametrima suprotno načelu savjesti i poštenja, a što je izazvalo upravo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama.

33. Sud je dopustio preinaku tužbe sukladno čl. 190.st.3. ZPP-a jer je to svrsishodno za konačno rješenje cjelokupnog odnosa među strankama. Osim toga, tužitelj je naveo da zadržava pravo specificiranja tužbenog zahtjeva nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

34. Sud ne prihvaća prigovor tuženika da je ugovor zaključila S. banka a ne tuženik jer iako je ugovor zaključila S. banka a ne tuženik, S. banka d.d. O. je pripojena H. A. A. bank temeljem Ugovora o pripajanju (rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-09/1533-3 od 27.02.2009.), a društvo H. A. A. B. d.d. Z. upisala je promjenu tvrtke pod nazivom A. banka d.d. Z. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-16/22619-2 od 11.07.2016. Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista S. banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja S. banka d.d. ne postoji jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila S. banka nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila H. A. A. B. ili S. banka s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.

33.1. Isto tako i Hrvatska narodna banka 9. prosinca 2008. donijela je rješenje kojim se ocjenjuje dopuštenom provedba koncentracije koja će nastati pripajanjem S. banke d.d. O. banci H. A.-A.-B. d.d. Z. (NN 15/2009 od 4.2.2009).

34.1. Osim toga i iskaza 1. tužiteljice razvidno je da su dobili obavijest od S. banke da se promijenio ime u H. A. A. B. a ostao je isti račun na koji su uplaćivali rate kredita.

35. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje kao i na važeću sudsku praksu vezanu za predmetne kredite, sud nije provodio dokaz saslušanjem svjedokinje D. K. jer to nije bilo nužno s obzirom na odluku VSRH br. Rev-3142/18 od 19.03.2019. a prema kojoj je jasno navedeno da nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača u kojima se isti pozivaju na presudu donesenu u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.

36. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika za valutnu klauzulu, jer sud prihvaća stav 1. i 2. tužiteljica da je tuženik, s pravnog stajališta, stekao utuženi iznos po osnovi koja je kasnije otpala, i to tek pravomoćnošću presude CHF (14.06.2018.) kojom je utvrđena ništetnost odredbe o ugovaranju valutne klauzule vezivanjem glavnice uz valutu CHF. Od pravomoćnosti te presude teče zastarni rok za isticanje kondemnatornog zahtjeva radi povrata tečajne razlike, a navršava se dana 14.06.2023. Naime, u konkretnom slučaju isprepliću se instituti ništetnosti i stjecanja bez osnove. Onog trenutka kada je presuda u predmetu Franak postala pravomoćna u dijelu koji se tiče konkretnog spora, sve ono što je tuženik stekao od tužiteljice ugovaranjem sporne odredbe, ujedno je za tuženika postala „osnova koja je kasnije otpala“. Prema stavu suda zastarni rok od 5 godina, sukladno čl. 220 ZPP-a u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama, teče od 14. lipnja 2018. te su potrošači ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. U svezi s tim 1. i 2. tužiteljice se s pravom poziva na odluku Vrhovnost suda RH br. Rev-2245/2017 iz čijeg stajališta nedvojbeno proizlazi da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara njihova potraživanja.

36.1. Stoga sud smatra da se zastara smatra prekinutom danom podnošenja tužbe u kolektivnom sporu u predmetu Franak (4. travnja 2012.) sve u skladu sa čl. 241. i 245 ZOO-a a do pravomoćne odluke (14.6.2018.) ista zastara je bila u prekidu. Jednom prekinuta zastara počinje teći ispočetka, što bi značilo da nije u zastari sve što je uplaćivano unazad 5 godina od dana podnošenja kolektivne tužbe.

37. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude temeljem čl. 3., 4., 6., 29., 296., 322., 323., 1111. u svezi čl.1115. ZOO-a i čl. 49., 54., 81., 82., 87., 90., 96., 97., 117. i 138.a Zakona o zaštiti potrošača.

38. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

39. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

40. 1. i 2. tužiteljice zahtijevaju troškove postupka u iznosu od 15.436,50 kn, a priznati su im troškovi postupka u iznosu od 14.061,50 kn, a koji se sastoje i to: iznosa od 1.000,00 kn na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14. dalje: Tarife), tri iznosa od po 1.000,00 kn na ime sastava obrazloženog podneska po punomoćniku od 03.03.2022., 25.04.2022. i 27.06.2022. sve po Tbr.8/1. Tarife, tri iznosa od po 1.000,00 kn na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 10.01.2022., 27.06.2022. i 20.07.2022. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 500,00 kn na ime pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3. Tarife, iznosa od 750,00 kn za zastupanje više osoba po Tbr. 36. Tarife, iznosa od 2.062,50 kn na ime 25 % PDV-a na iznos od 8.250,00 kn, iznosa od 2.500,00 kn na ime troškova vještačenja, iznosa od 640,00 kn na ime pristojbe na tužbu te iznosa od 609,00 kn na ime pristojbe na presudu, a sve u skladu s važećom Tarifom.

40.1. Sud je odbio 1. i 2. tužiteljice s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 1.375,00 kn zajedno s 25 % PDV-a koji se sastoji i to: iznosa od 1.250,00 kn na ime podneska od 6.12.2021. po Tbr. 8/1. budući taj podnesak ne prileži spisu te iznosa od 125,00 kn zajedno s 25 % PDV-a za zastupanje više osoba po Tbr. 36. (10 %) jer im pripada iznos od 750,00 kn umjesto zatraženih 850,00 kn.

41. Odluka o kamatama na troškove postupka 1. i 2. tužiteljicama zasniva se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a i čl. 30.st.2. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

42. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu, 3. kolovoza 2022.

Sudac

Zvonimir Rogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitaka presude, a sukladno čl. 348.st.4. ZPP-a rok za žalbu ne teče od 01. do 15. kolovoza. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. 1. i 2. tužiteljica

2. Pun. tuženika