Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Poslovni broj: 2. P-1470/2019-24

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, u pravnoj stvari tužitelja Z. H. iz N., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica V. Š., odvjetnica u N., protiv tuženika P. b. Z. d.d., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik H. Lj., odvjetnik iz Odvjetničkog društva L. i p. u Z., radi utvrđenja ništetnosti, stjecanja bez osnove, naknade štete i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 31. svibnja 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužitelja T. B., odvjetnika u O. i zamjenice punomoćnice tuženika M. B., odvjetnice u Odvjetničkom društvu O., R. & S. iz O., uz javnu objavu 3. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se ništetnim odredba Ugovora o kreditu broj … zaključen između tužitelja Z. H., N. i tuženika P. b. Z. d.d. Z., dana 16.05.2006. potvrđen po javnom bilježniku M. P. iz V. dana 17. svibnja 2006. pod poslovnim brojem OU-…, a koja

- u čl. 1. glasi: "…u kunama koji odgovara protuvrijednosti…CHF...po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita...“,

- u čl. 4. st. 1. glasi: "…korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana“,

- u čl. 4. st. 2. glasi: "Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.“,

- u čl. 5. st. 2. glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate“,

- u čl. 7. st. 2. glasi: “Kredit u iznosu od 17.715,61 CHF i kamata iz toč. 4. ovoga Ugovora otplaćuju se 84 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovoga Ugovora…U slučaju promjene kamatne stope iz čl. 4. ovoga Ugovora korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“.

II/ Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d. Z., da tužitelju Z. H., N., isplati iznos 19.070,97 kuna (slovima: devetnaest tisuća sedamdeset kuna i devedeset sedam lipa) zbog ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 9011340255 o promjenjivoj kamatnoj stopi ugovorene redovne kamate i valuti otplate anuiteta za koju je vezana glavnica švicarski franak ima vratiti tužitelju, na ime pretplaćenih kamata, te iznosa razlike povećanja mjesečnih anuiteta zbog ugovorene valutne klauzule, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja kamata teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog uplaćenog iznosa do isplate i to do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate sa zateznom kamatom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

- na iznos od 56,67 kn od 31.08.2007. g. pa sve do isplate,

- na iznos od 55,14 kn od 30.09.2007. g. pa sve do isplate,

- na iznos od 54,52 kn od 31.10.2007. g. pa sve do isplate,

- na iznos od 54,71 kn od 30.11.2007. g. pa sve do isplate,

- na iznos od 53,75 kn od 31.12.2007.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 54,10 kn od 31.01.2008.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 105,13 kn od 29.02.2008.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 105,79 kn od 31.03.2008.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 101,70 kn od 30.04.2008.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 99,91 kn od 31.05.2008.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 99,69 kn od 30.06.2008.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 96,68 kn od 31.07.2008.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 95,61 kn od 31.08.2008.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 95,48 kn od 30.09.2008.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 122,96 kn od 31.10.2008.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 95,84 kn od 30.11.2008.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 128,02 kn od 31.12.2008.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 140,26 kn od 31.01.2009.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 145,63 kn od 28.02.2009.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 128,76 kn od 31.03.2009.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 131,44 kn od 30.04.2009.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 109,45 kn od 31.05.2009.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 90,69 kn od 30.06.2009.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 94,89 kn od 31.07.2009.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 105,70 kn od 31.08.2009.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 104,49 kn od 30.09.2009.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 94.17 kn od 31.10.2009.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 113,48 kn od 30.11.2009.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 127,56 kn od 31.12.2009.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 150,21 kn od 31.01.2010.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 144,31 kn od 28.02.2010.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 173,55 kn od 31.03.2010.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 167,16 kn od 30.04.2010.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 180,51 kn od 31.05.2010.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 269,04 kn od 30.06.2010.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 250,13 kn od 31.07 .2010.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 301,16 kn od 31.08.2010.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 284,75 kn od 30.09.2010.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 250,00 kn od 31.10.2010.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 317,20 kn od 30.11.2010.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 400,87 kn od 31.12.2010 g. pa sve do isplate,

- na iznos od 343,20 kn od 31.01.2011.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 364,12 kn od 28.02.2011.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 336,01 kn od 31.03.2011.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 340,23 kn od 30.04.2011.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 452,05 kn od 31.05.2011.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 459,57 kn od 30.06.2011.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 556,06 kn od 31.07.2011.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 509,28 kn od 31.08.2011.g. pa sve do isplate

- na iznos od 457,70 kn od 30.09.2011.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 451,27 kn od 31.10.2011.g. pa sve do isplate,

- na iznos od 446,68 kn od 30.11.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 469,35 kn od 31.12.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 493,20 kn od 31.01.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 494,99 kn od 29.02.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 479,01 kn od 31.03.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 486,92 kn od 30.04.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 494,39 kn od 31.05.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 482,53 kn od 30.06.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 486,52 kn od 31.07.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 479,83 kn od 31.08.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 462,86 kn od 30.09.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 480,79 kn od 31.10.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 490,68 kn od 30.11.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 487,23 kn od 31.12.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 448,83 kn od 31.01.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 481,54 kn od 28.02.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 483,12 kn od 31.03.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 469,36 kn od 30.04.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 432,54 kn od 31.05.2013.g. pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d., Z., da tužitelju Z. H. iz N. naknadi prouzročeni parnični trošak postupka u iznosu od 8.441,00 kunu (slovima: osam tisuća četiri stotine četrdeset jednu kunu) sa zateznim kamatama koje teku od dana 3. kolovoza 2022. kao dana presuđenja pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita s jedne strane s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj … kojim je Ugovorom tuženik kao kreditor stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu od 17.715,61 kunu po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, dok se tužitelj navedeni iznos obvezao vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Tužitelj se po predmetnom Ugovoru obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora uz redovnu kamatnu stopu po Ugovoru. Tuženik je tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu umjesto prvotno ugovorene uslijed čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima koje je tužitelj otplatio, za razliku od onih sadržanih u početnom planu kredita, zbog čega je navedeni dio odredbe u članku 4. predmetnog Ugovora koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope sukladno odluci banke ništetan. Naime, predmetna ugovorna odredba omogućila je tuženiku promjenu ugovorne kamate činiti ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, čime je uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja. Osim što tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate nije mogao provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija. Kako su predmet i cijena bitni sastojci ugovora o kojima mora postojati jasan konsenzus između stranaka, tuženik je istom odredbom izbjegao utjecaj tužitelja na njezinu promjenu, a što je suprotno članku 247. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05). Dakle, u ovom slučaju kamata je mijenjana jednostranom odlukom banke, a o čemu ista nije tražila suglasnost korisnika, zbog čega je kamata postala promjenjiv element na koji korisnik kredita nije mogao utjecati. Osim toga, banka se, kao financijska institucija, koja bi trebala uvažavati interese potrošača, nije ponijela kao savjesni gospodarstvenik, nego je ugovaranjem predmetne odredbe i podizanjem kamatne stope stavila korisnika kredita u neravnopravan položaj iz čega se da zaključiti kako je ugovorena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je jedno od temeljnih načela obveznog prava, sadržano u odredbi članka 4. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, tužitelj je predmetnim Ugovorom o kreditu, preuzeo sve eventualne rizike promjene valutne klauzule i kamatne stope. Tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev pobliže opisan u izreci presude uz naknadu parničnog troška tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika te ima snagu javnobilježničkog akta. Obzirom na činjenicu da su sklapanje ugovora o kreditu i solemnizacija istoga odraz stvarne volje ugovornih strana te da u konkretnom slučaju nije riječ o ugovoru samo u smislu Zakona o obveznim odnosima, nego je zapravo riječ o javnobilježničkom aktu, zahtjev za utvrđenje ništetnosti bilo koje odredbe ovoga Ugovora je neosnovan. Tužitelj je poslovno sposobna osoba te prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao "sporno" ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza i/ili ugovorne pozicije. Tužitelj se svjesno odlučio za predmetni Ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama, budući da je sam ocijenio kako mu sukladno njegovim potrebama i mogućnostima upravo najviše odgovara. Iz takvog ponašanja tužitelja može se zaključiti da su mu bile jasne ugovorne odredbe te prava i obveze što u konačnici nedvojbeno proizlazi iz samih odredbi potpisanog i solemniziranog Ugovora. Iluzorno je očekivati da banka pregovara o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu sa svakim potrošačem. To obzirom na specifičnost usluge jednostavno nije moguće kako zbog posebne regulative u poslovanju banaka tako i zbog činjenice da bi postupak odobravanja kredita trajao mjesecima, a bančina bi usluga time u tolikoj mjeri poskupjela da bi većini potrošača bila nedostupna. Banke nude upravo iz tog razloga veći broj istorodnih usluga i proizvoda, svaki pod različitim uvjetima, kako bi potrošač mogao odabrati upravo onaj koji najviše odgovara njegovim predviđenim potrebama i realnim mogućnostima. Tuženik je prilikom zaključenja predmetnog Ugovora u potpunosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu. Valutna klauzula je zakonom izričito dopuštena klauzula navedena je nesporno i ne može biti predmet bilo kakvog preispitivanja. Tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja. Tuženik predlaže da sud tužitelja s tužbenim zahtjevom odbije kao neosnovanim uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u dopis tužitelja P. b. Z. d.d. od 13. lipnja 2019. na listu 8 spisa, Opće uvjete poslovanja s građanima P. b. Z. d.d. na listu 19 do 23 spisa, Poslovanje s građanima, Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluke nadležnih tijela banke na listu 24 do 27 spisa, plan otplate na listu 39 do 40 spisa, ugovor o kreditu broj 9011340255 na listu 41 do 45 spisa, otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope na listu 46 i 47 spisa, knjigovodstvenu karticu na listu 48 do 63 spisa, pregled uplata po kreditu na dan 21. siječnja 2021. na listu 64 do 66 spisa, proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku F. j.d.o.o. B. u osobi stalnog sudskog vještaka L. B., dipl. oec. te izvršio uvid u ispravak nalaza vještaka od 29. srpnja 2021.

4. Kako bi utvrdio visinu tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku F. j.d.o.o. B. u osobi stalnog sudskog vještaka L. B., dipl. oec.

5. Vještak L. B., dipl. oec., u nalazu i mišljenju od 29. srpnja 2021. navodi da je tužitelj je 16.05.2006., kao korisnik kredita, sklopio sa tuženikom, kao davateljem kredita – bankom, Ugovor o kreditu broj ... Kredit je odobren u iznosu koji odgovara protuvrijednosti 17715,61 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važećem na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke. Sukladno Ugovoru kamatna stopa iznosi 5,50% godišnje, a ugovorena je promjenjivost kamatne stope u skladu sa važećim odlukama banke o kreditiranju građana. Tužitelj se poziva na ništetnost promjenjivih kamatnih stopa, o kojima se nije pregovaralo sa korisnikom kredita, a obzirom da je tuženik u više navrata svojom jednostranom voljom bez suglasnosti tužitelja mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, tužitelj navodi da je došlo do velike razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, za razliku od onih sadržanih u početnom otplatnom planu, te traži da mu tuženik isplati preplaćeni iznos kamata, odnosno razliku između prvobitno ugovorene kamate i kamata koje je zaista platio temeljem mijenjanih kamatnih stopa. Tužitelj također zahtijeva i povrat preplate temeljem tečajne razlike koja je nastala porastom tečaja za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na tečaj koji je važio na dan isplate kredita sukladno srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke.

5.1. Tijekom otplate kredita kamatna stopa po predmetnom kreditu mijenjana je kako slijedi: od 18.05.2006. do 31.07.2007. 5,50%, od 01.08.2007. do 31.01.2008. 6,50%, od 01.02.2008. do 31.05.2013. 7,45%. Tuženik je tijekom otplate kredita radi povećanja kamatnih stopa platio više ukupno 908,81 CHF, što preračunato u kune prema tečaju za CHF tečajne liste banke na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta iznosi 4.647,80 HRK.

5.2. Prema prvobitno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,50% anuitet je iznosio 254,57 CHF, što prema tečaju na dan isplate kredita 18.05.2006. godine od 4,677986 iznosi 1.190,87 HRK. Podatak o datumu isplate kredita vještak je utvrdila iz knjigovodstvene kartice (list 59 spisa). Tužitelj je tijekom navedenog perioda radi ugovorene valutne klauzule u CHF platio više radi promjena važećeg tečaja za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta, u odnosu na vrijednost tečaja koja je važila na dan isplate kredita, ukupno 14.423,14 HRK.

5.3. Tužitelj je u promatranom periodu sukladno zaključenom ugovoru o kreditu, kojega je tužitelj sklopio sa tuženikom, platio više tijekom otplate kredita u odnosu na prvobitno ugovorene uvjete kredita i to po osnovi promjena kamatnih stopa iznos od 4.647,80 kuna, a po osnovi tečajne razlike iznos od 14.423,14 kuna. Dakle, tužitelj je tijekom otplate kredita platio više radi povećanja kamatnih stopa i porasta tečaja u odnosu na prvobitno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj na dan isplate kredita ukupno 19.070,94 kune.

6. U pisanom ispravku nalaza od 29. srpnja 2022. vještakinja L. B., dipl. oec., je navela da je nakon predaje nalaza od 28.07.2021. uočila da joj se potkrala greška, te da je na str. 8 nalaza u opisu izračunatog iznosa anuiteta navela da je prema prvobitno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,50% anuitet iznosio 254,57 CHF. Navedeni postotak od 4,50 % je pogrešno naveden. Ispravan iznos kamatne stope je 5,50%, te ispravno treba stajati prema prvobitno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,50% anuitet je iznosio 254,57 CHF. Svi izračuni u nalazu su ispravni i u svima je primijenjena ispravna kamatna stopa, samo je u opisu greškom naveden pogrešan postotak.

7. Kako su nalaz i mišljenje vještaka i ispravak nalaza dani stručno, objektivno i u skladu s pravilima struke, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka L. B., dipl. oec.

8. Tužitelj je nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja uredio tužbeni zahtjev kojim potražuje na ime sveukupno preplaćenih iznosa kamata i zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 19.070,94 kune.

9. Presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da su banke prebacujući rizik promjene tečaja i kamatne stope na korisnika s jedne strane i samostalnom promjenom kamatne stope na kredit s druge strane kao kreditori postupale protivno načelu savjesnosti i poštenja.

10. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/212 od 04. srpnja 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 09. travnja 2015.

11. Što je bitno u konkretnom slučaju, a što je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno, da se kamatna stopa mijenjala bez ugovorenih parametara jednostrano obavještavanjem tužitelja o promjeni, a što nije sukladno Zakonu o zaštiti potrošača i temeljenom načelu obveznog prava s naglaskom na ravnopravnosti stranaka, jednakoj vrijednosti činidbi, odredivosti činidbe, savjesnosti, poštenja i dr., a sve to pozivajući se na nerazumljivu, nejasnu i apstraktnu ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope koja je kao takva ništetna.

12. Prema odredbama čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

12.1. Prema odredbama čl. 82. citiranog Zakona ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81. ovog Zakona mogle smatrati nepoštenima jesu primjerice odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.

12.2. Prema odredbama čl. 87. citiranog Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava.

13. Zakon o zaštiti potrošača iz 2007. sadrži iste odredbe u čl. 96. tog Zakona.

14. Člankom 138. a Zakona o zaštiti potrošača propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

15. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno, u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08), kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

16. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Ista odredba identična je odredbi čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. Uz same odredbe o promjenjivim kamatama i Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju odluke povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13, Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa navodi kako terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezina obračuna, je "visokostručna" i kao takva razumljiva je isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu i koje se bave bankarskim poslovanjem. Za prosječnog potrošača ovakva terminologija je apsolutno nerazumljiva. Nadalje se u obrazloženju Vrhovnog suda navodi "to pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka) nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenjivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita".

17. Iz spomenutog obrazloženja Vrhovnog suda proizlazi kako je unošenje neodređene formulacije, glede promjenjive kamatne stope u ugovoru o kreditu, na način kako su to radile banke, suprotan načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita, kao potrošač, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu bila takva da su korisnici kredita znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati.

17.1. Na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena, a niti odrediva, a prema odredbama članka 269. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, te tako ugovorena odredba prilikom ugovaranja nije bila dovoljno uočljiva te promjenu kamatne stope učinila ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, u ovom slučaju tuženika, što je dovelo do očite neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Dakle, kamata je mijenjana jednostranom odlukom tuženika o čemu isti nije tražio suglasnost tužitelja, zbog čega je kamata postala promjenjiv element na koju tužitelj nije mogao utjecati. Svaka odluka banke o promjeni kamatne stope je bila samovoljna te neprecizno definirana, čime se tuženik nije ponio kao savjestan gospodarstvenik, nego je ugovaranjem takve ugovorne odredbe kao i samovoljnog podizanja kamatne stope, tužitelja doveo u potpuno neravnopravan položaj.

17.2. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u citiranoj odluci jest da banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda" su bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju, u odnosu na znanje o poslovima prosječnog potrošača, je superiorno. Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da su upravo zato banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one nisu na valjani način činile u spornom razdoblju zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora koja je kao takva potrošačima ostala nerazumljiva. Tako nezakonito postupanje banke su kasnije otklonile nakon što je odredbom čl. 11. a Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) i formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

17.3. Nadalje, stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske je da su nesporne činjenice da su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, a o kojim odredbama se s potrošačem nije pojedinačno pregovaralo niti potrošač ima utjecaja na njegov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora te kao takva ugovorna obveza uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti i njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.

18. Isto tako, stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, vezano za ocjenu poštenosti ovih ugovornih odredbi, je da su korisnici kredita kao potrošači u odnosu na banke kao trgovce faktično bili u ovisnom položaju i dovedeni u situaciju "uzmi ili ostavi" pošto praktički nisu imali mogućnosti drugog načina namicanja potrebnog novca izvan kredita koje su odobravale tužene banke između, ostalog i ovdje tuženik, pod uvjetima koje su one diktirale. Stavljanjem reklamacije na jednostranu odluku banke o promjenjivoj kamatnoj stopi jasno je da se ne bi moglo utjecati na izmjenu jednostrane odluke banke o promjeni kamatne stope koja odredba je sadržana u standardnom ugovoru prethodno formuliranom od banke.

19. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, bile su nepoštene pa su u smislu odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača te ugovorne odredbe ništetne.

19.1. Također polazeći od činjenice da ugovori o kreditu koje su sklapale banke s potrošačima, a koji su sadržavali odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, bez da su uz to bili određeno precizirani razlozi za njezinu izmjenu ubuduće, a niti se to iz sadržaja odluka banaka moglo utvrditi, takve odredbe su nerazumljive te posljedično tome i nepoštene.

20. Vrhovni sud Republike Hrvatske je stava da uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora pa tako i onih o kreditu, a u smislu odredbi čl. 57. i čl. 58. Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/93, 29/94, 16/07, 75/09) je ocijeniti, ako je to moguće, jesu li ugovorne stranke ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se u postojanje njihove prave volje pri sklapanju toga posla, a što su javni bilježnici koji su ovjeravali predmetne ugovore i učinili. Kako tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu korisnici kredita očito javnim bilježnicima nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, jasno je da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz čl. 58. citiranog Zakona, u smislu upozoravanja korisnika kredita na značaj i posljedice ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i isto upozorenje unijeti u javnobilježnički akt te se ne može stoga govoriti o propustu u radu javnih bilježnika i njihove odgovornosti vezano za negativne posljedice koje su proizašle iz ovjerenih ugovora o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom.

21. Odredba čl. 11. a Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) navodi: "Ako su ugovorene promjenjive kamatne stope vjerovnik je dužan pod a) definirati parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima i pod b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno posljedične veze kretanja parametra iz točke a) ovoga stavka i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i pod c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja). Promjenjiva kamatna stopa definira se kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže banke koja ne smije rasti tijekom otplate kredita i koja se mora ugovoriti zajedno s parametrom. Ako vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan je jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu elemente iz stavka 1. ovoga članka, kao i upozoriti potrošača na sve rizike ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samom ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa".

21.1. Odredba čl. 11. a st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) ističe: "Za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovoga Zakona, u kojim nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom, mora definirati parametar i to jednu od slijedećih varijabli: - referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili - NRS ili - prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili - prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa. ...Vjerovnici su u roku od šest mjeseci nakon prestanka primjenjivanja zakonskog ograničenja visine kamatne stope dužni ponuditi konverziju preostalog dijela neotplaćenog kredita u kunski ili kredit s valutnom klauzulom EUR. Ako dužnik ne pristane na konverziju u roku od mjesec dana od datuma ponude, nastavak otplate kredita vrši se prema ugovorenim uvjetima, pri čemu ne vrijedi ograničenje maksimalne kamatne stope iz članka 11. b ovoga Zakona u odnosnoj valuti, nego najpovoljnije ograničenje koje vrijedi za ostale valute sukladno članku 11. b stavku 1. ovoga Zakona. Troškovi ugovaranja u skladu s ovim stavkom i svi popratni troškovi u vezi s tim ne smiju se zaračunati korisniku kredita.".

22. Prema Direktivi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojima se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

23. Na temelju svega navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao relevantan u ovom predmetu, sud je mišljenja kako je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu ugovora o kreditu sklopljenim između tuženika i tužitelja, da su samim tim navedene odredbe, odnosno dijelovi odredbi nepošteni te da je sukladno tome u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredbe čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača.

24. Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju broj Rev 2221/2018- 11 od 3. rujna 2019. odbio je revizije tuženih banaka, između ostalog i ovdje tuženika, kao neosnovane. Nadalje se u obrazloženju navedene odluke navodi da je u rješenju Revt 575/2016-5 od 3. listopada 2017. kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu kojim je bilo odlučeno o zahtjevu tužitelja upravljenom na utvrđenje povrede kolektivnih prava i interesa potrošača – korisnika kredita od strane svih tuženih banaka (prvo – osmo tužene), time što su banke u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštene ugovorne odredbe u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu švicarski franak o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, Vrhovni sud Republike Hrvatske je, a polazeći od ukidne odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 13. prosinca 2016., određeno ukazao drugostupanjskom sudu na i dalje sporna pitanja te je drugostupanjski sud postupajući po ukidnom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske utvrdio za ovaj spor odlučne činjenice, a vezano za postupanje prvo – osmo tuženih banaka vezano za pregovaranje odnosno sklapanje sa klijentima ugovora o kreditu u kojima je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak te utvrdio da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer da im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače, da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, da su tužene banke imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima sa valutnom klauzulom u švicarskim francima, te da su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

25. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev 2245/17- 2 od 20. ožujka 2018. obrazloženo je kako utvrđenje da je pojedina ugovorna odredba nepoštena i ništetna djeluje unatrag (ex tunc) od trenutka sklapanja ugovora te se ima smatrati kao da ta nepoštena ugovorna odredba nikada nije ni bila ugovorena te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora u načelu imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije ni bilo, što dovodi do subjektivnog prava potrošača na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno od toga kada je utvrđeno da je ugovorna odredba bila nepoštena.

26. Temeljem nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u predmetnom Ugovoru o kreditu o promjenjivosti kamatne stope, tužitelj je stavljen u nepovoljan položaj i znatnu neravnotežu u pravima i obvezama kao korisnik kredita u odnosu na banku koja mu nije na valjan i razumljiv način objasnila sve parametre i postupak formiranja kamatne stope tijekom ugovorenog razdoblja, te ga nije jasno i nedvosmisleno informirala o svim rizicima, što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava. Osim toga, odredba o promjenjivosti kamatne stope je apstraktna i nejasna bez relevantnih parametara mjerljivosti, a svaka izmjena jednostranom odlukom banke smatra se sastavnim dijelom ugovora, s tim da je švicarski franak tužitelju od strane tuženika prezentiran kao stabilna valuta sa minimalnim rizikom rasta, a time i minimalnom opasnosti od povećanja kreditne obveze uslijed promjene tečaja. No, međutim, uslijed drastičnog porasta švicarskog franka u kombinaciji s promjenjivom kamatnom stopom dovelo je kod tužitelja do preplate anuiteta po osnovi jednostrano povećane kamate i tečajne razlike švicarskog franka.

27. Odredbom čl. 502. b Zakona o parničnom postupku, propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502. a istog Zakona, dok je čl. 502. c Zakona o parničnom postupku, propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, pa je tom odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz čl. 502. a st. 1. Zakona o parničnom postupku, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Odredbe Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu štete mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502. a st. 1. Zakona o parničnom postupku. S obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu koji se odnosi na tuženika nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača.

28. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 19.070,94 kune, osnovanim u cijelosti.

29. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, i to stoga što prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donese povodom te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014., zbog čega zastara nije nastupila). Nadalje se navodi da je Vrhovni sud prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice imao na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Revizijski sud je stajališta da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. Zakona o obveznim odnosima, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Isto tako, prilikom donošenja navedenog shvaćanja sud je imao na umu i odredbu članka 502. c Zakona o parničnom postupku, o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a st. 1. Zakona o parničnom postupku, za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U takvom slučaju sud će biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (čl. 502. c Zakona o parničnom postupku). Tek kumulativna primjena sva tri pravila osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba sukladno Direktivi 93/13/EEZ.

29.1. Stoga u smislu odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014., zbog čega zastara nije nastupila).

29.2. Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. zauzeo stav prema kojem "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja nišetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora", pa je iz navedenog razvidno da tužiteljevo potraživanje nije obuhvaćeno zastarom.

29.3. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. zauzeto je stajalište da je pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev 2245/2017-2). Ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok sukladno tekstu oba pravna shvaćanja počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Navedeni zaključak odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.

30. Sud je dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva jer je na sastanku predsjedništva građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 26. studenog 2021. donesen zaključak o dopuštenosti preinake tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem da se u takvim predmetima dopušta preinaka odnosno ista je dopuštena nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

31. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

32. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 232. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi sa čl. 1111. i čl. 1115. istog Zakona, te čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku i čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača, odlučeno je kao u izreci presude.

33. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud tužitelju priznao pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, i to za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna, za ročište 12. travnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna, za podnesak od 14. svibnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna, za ročište 31. svibnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna, PDV-e od 25% u iznosu od 1.000,00 kuna, za trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna, za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 400,00 kuna i za trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 541,00 kuna, što čini ukupno priznati i dosuđeni trošak u iznosu od 8.441,00 kunu.

33.1. Tužitelj je zatražio u troškovniku i trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 500,00 kuna, plus PDV-e od 25% u iznosu od 125,00 kuna, ukupno 625,00 kuna, a o kojem trošku će sud odlučiti posebnim rješenjem, a ovisno o činjenici da li će punomoćnica tužitelja pristupiti na ročište za objavu presude ili ne, sud će donijeti odluku da li tužitelj ima pravo na naknadu troška za ročište za objavu presude ili ne.

Osijek, 3. kolovoza 2022.

SUTKINJA

Dubravka Čapelj,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika