Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-53/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Goranu Milakoviću kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja A. b d.d. S. sa sjedištem u B. i H., S., T., OIB …, zastupanog po direktorima S. P. i B. S.-B., zastupani po punomoćnicima iz O. društva K. & P. j. t. d., odvjetnicima u Z., protiv protustranke A. T. iz I., T. sa boravištem u B. i H., S., V. bb, OIB …, radi priznanja strane sudske odluke, odlučujući o žalbi protustranke A. T. protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj R1-48/2021-51 od 26. svibnja 2021., 3. kolovoza 2022.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba protustranke A. T. i preinačava se rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj R1-48/2021-51 od 26. svibnja 2021. tako što se prijedlog radi priznanja strane sudske odluke i to rješenja Općinskog suda u Sarajevu, Kantonu Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine broj … od ... u odnosu na tu protustranku odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje poslovni broj R1-48/2021-51 od 26. svibnja 2021., koje glasi:

"Priznaje se i izjednačava se s Rješenjem suda Republike Hrvatske pravomoćno Rješenje Općinskog suda u Sarajevu, Kanton Sarajevo, Federacije Bosne i Hercegovine Broj … od … koje je postalo pravomoćno 25.siječnja 2018.godine u odnosu na prvoprotivnika A. T. i koje glasi:

"I. Usvaja se prijedlog za protivizvršenje tražioca protivizvršenja od 29.11.2017.podnesen po punomoćniku protiv protivizvršenika 1.T. A. iz I. i 2.V. T. M. iz Z., zastupanih po punomoćniku M. M. & P." iz L..

II. Nalaže se protivizvršeniku T. A. da tražiocu protivizvršenja isplati iznos od 1.618.488,05 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 09.06.2017 godine pa do isplate i to u roku od 8 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

III. Nalaže se protivizvršeniku V. T. M. da tražiocu protivizvršenja isplate iznos od 1.618.488,05 KM sa zakonskim zateznim kamatama od 09.06.2017 godine pa do isplate i to u roku od 8 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

IV. Određuju se troškovi protivizvršenja za sastav prijedloga za protivizvršenje u iznosu od 1.019,07 KM."

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi protustranka A. T. iz svih žalbenih razloga i predlaže da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovog izvanparničnog postupka je prijedlog predlagatelja radi priznanja strane sudske odluke i to rješenja Općinskog suda u Sarajevu, Kantona Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine broj … od …. koje je postalo pravomoćno 25. siječnja 2018.

6. Nakon donošenja odluke ovog suda broj Gž-707/2020-3 od 10. rujna 2020. kojom je odbijena žalba protustranke M. V. T., a u odnosu na protustranku A. T. predmet je vraćen na ponovni postupak, ostalo je sporno pitanje postoji li nadležnost suda Republike Hrvatske za priznanje strane sudske odluke u ovom postupku, a s obzirom na utvrđenu činjenicu da protustranka A. T. nema prebivalište, niti boravište u Republici Hrvatskoj. Bilo je sporno i to jesu li protustranke u svojstvu materijalnih suparničara.

7. Naime, odredbom članka 46. Zakona o rješavanju sukoba Zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (SL SFRJ broj 43/82, 72/82, "Narodne novine" broj 53/91, 88/01, 101/17 – dalje u tekstu: ZRSZ) propisano je:

„Nadležnost suda Republike Hrvatske postoji ako tuženik ima prebivalište odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj.

Ako tuženik nema prebivalište u Republici Hrvatskoj niti u kojoj drugoj državi, nadležnost suda Republike Hrvatske postoji ako tuženik ima boravište u Republici Hrvatskoj.

Ako su parnične stranke državljani Republike Hrvatske, nadležnost suda Republike Hrvatske postoji i kad tuženik ima boravište u Republici Hrvatskoj.

Ako u parnici ima više tuženika sa svojstvom materijalnih suparničara, nadležnost suda Republike Hrvatske postoji i kad jedan od tuženika ima prebivalište odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj.

Kad se o pravnom odnosu odlučuje u izvanparničnom postupku, nadležnost suda Republike Hrvatske postoji ako osoba prema kojoj je podnesen zahtjev ima prebivalište odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj, a kad u postupku sudjeluje samo jedna osoba — ako ta osoba ima prebivalište odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.“

8. Prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku zaključio da je predlagatelj dokazao da su protustranke materijalni suparničari, jer su sudjelovali u istom pravnom poslu, povezani su i pravnim vezama u odnosu na predmet spora, dakle, vezani su zajedničkom pravnom osnovom koja je postojala i prije te nije nastala samo za potrebe ovog postupka. Takav zaključak prvostupanjski sud izvodi na temelju podneska predlagatelja od 22. siječnja 2021. u kojem navodi da su protustranke osnivači i suvlasnici trgovačkog društva G. d.o.o. pri čemu je A. T. bi bio direktor, a M. V. T. izvršna direktorica, a ujedno su bili i u braku.

9. Odredbom članka 196. stavak 1. točka 1. ZPP-a propisano je da više osoba mogu jednom tužbom tužiti, odnosno bit tužene (suparničari) ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava, odnosno obveze proistječu iz iste činjenične i pravne osnove.

10. Suparničarstvo, općenito, postoji kad se u istoj stranačkoj ulozi u parnici pojavljuje više procesnih subjekata. No, materijalni suparničari su oni koje se prije i izvanparnice nalaze u izvjesnoj pravnoj ili stvarnoj vezi s obzirom na predmet spora. Ocjena nalazi li se više stranaka u poziciji materijalnih suparničara zasniva se na utvrđenju jesu li te stranke u pravnoj vezi, ali i u stvarnoj vezi i u pogledu činjenične osnove, dakle činjenično identičnom događaju. Sama činjenica da su protustranke osnivači i suvlasnici T. društva G. d.o.o. i to u svojstvu direktora, odnosno izvršne direktorice, ne dokazuje te, naprijed navedene, osnovne pretpostavke za utvrđenje da su protustranke materijalni suparničari, jer nije dokazano da postoji činjenična osnova koja je jednaka u odnosu na obje stranke, a iz koje proizlazi potraživanje predlagatelja iz odluke koju treba priznati u ovom postupku.

11. Slijedom navedenog, s obzirom da nije ostvarena pretpostavka propisana člankom 46. stavak 4. ZRSZ-a potrebno za utvrđenje nadležnosti suda Republike Hrvatske, jer predlagatelj nije dokazao da protustranke imaju svojstvo materijalnih suparničara, valjalo je prihvatiti žalbu protustranke A. T. i odlučiti kao u izreci ovog rješenja primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.

Bjelovar, 3. kolovoza 2022.

Sudac

Goran Milaković