Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž R-23/2022-2

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u pravnoj stvari tužiteljice D. K. iz P., …, OIB: …, zastupane po punomoćniku S. S., odvjetniku u P., …, protiv tuženice O. b. P. – O. G. d. P. iz P., …, OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici T. T., odvjetnici u P., … i umješača na strani tuženice R. H., zastupane po zakonskom zastupniku O. d. o. u P. – P., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Pr-321/2018-49 od 8. lipnja 2022., dana 3. kolovoza 2022.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženice O. b. P. – O. G. d. P., ukida rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Pr-321/2018-49 od 8. lipnja 2022. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Odbacuje se prijedlog tuženika od 27. listopada 2021. za ponavljanje postupka."

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavila tuženica iz svih žalbenih razloga. Tvrdi da je sud prvog stupnja neutemeljeno odbacio njezin prijedlog za ponavljanjem predmetnog postupka. Tijekom cijelog je postupka ukazivala i naglašavala važnost pitanja pravilnog računanja mjesečnog fonda sati, jer je o tom pravnom pitanju ovisila odluka u predmetnom postupku. Prvostupanjski je sud utvrdio da je mjesečni fond sati broj radnih dana u mjesecu od ponedjeljka do petka, bez subota, nedjelja i blagdana, a temeljem takvog utvrđenja mjesečnog fonda sati je i vještak sačinio svoj nalaz i mišljenje. Takvo računanje mjesečnog fonda sati potvrdio je i drugostupanjski sud. Iako je stajalište prvostupanjskog suda nejasno i neutemeljeno, jer u toj pravnoj stvari, kao i u ostalim istovjetnim predmetima pokrenutim u Republici Hrvatskoj treba sagledati širu sliku. Do novonastale situacije došlo je tumačenjem odredbi Kolektivnog ugovora i zaključaka Zajedničkog povjerenstva od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojeg su se tumačenja dužni držati nacionalni sudovi i koje predstavlja pravno pitanje u svim istovjetnim postupcima i to prethodno pitanje, jer se utvrđenjem obračuna mjesečnog fonda sati utvrđuje i osnovanost tužiteljičina potraživanja. Nejasno je kako je drugostupanjski sud mogao prihvatiti netočan i neutemeljen način računanja mjesečnog fonda sati jer su se sudovi dužni držati odredbi Kolektivnog ugovora i njegovih tumačenja koje je od strane Vlade Republike Hrvatske i sindikata povjereno Zajedničkoj komisiji za tumačenje odredaba Kolektivnog ugovora. Komisija je donijela dva različita zaključka: zaključak 148 kojim se u mjesečni fond sati ne uračunavaju subote, nedjelje i blagdani, a u prosincu 2015. donijela je zaključak 153 kojim se u mjesečni fond sati ne obračunavaju samo subote i nedjelje, pa se dakle blagdan koji pada u tjednu od ponedjeljka do petka uračunava u mjesečni fond sati. Sve je to utvrđeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-281/2021 od 27. travnja 2021. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), djelomično je osnovana tvrdnja tuženice da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je tuženica u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računala mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu. Odredbama čl. 51. KU/13, odnosno čl. 48. KU/18 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati kroz rad u turnusima, smjenski rad, na blagdan ili neradni dan, ti se sati uvećavaju u postocima navedenim u čl. 52. KU/13 odnosno čl. 50. KU/18. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati koji je jednak za sve radnike, tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi čl. 51. st. 9. KU/13, odnosno čl. 49. KU/19. Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je sud obvezan primijeniti Zaključak broj 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora i utvrdio da se navedenim zaključkom mjesečni fond sati izračunava na način da se svi dani u mjesecu, bez subota i nedjelja uračunavaju u mjesečni fond sati i uključuje i blagdane koji padaju u tjednu od ponedjeljka do petka. Time je jasno izražen stav koji potkrepljuje navode tuženice da vještak ne može mijenjati mjesečni fond sati. Tijekom cijelog je postupka ukazivala da sporno računanje mjesečnog fonda sati predstavlja prethodno pitanje o rješenju kojega ovisi rješenje glavne stvari, jer prethodno pitanje o tome kako će se računati mjesečni fond sati ovisi o tome kako će se odlučiti o glavnoj stvari. Ukoliko blagdan padne na jedan od radnih dana tada se to smatra redovnim mjesečnim fondom sati i ne može se smatrati prekovremenim radom. Radnici koji rade blagdanom koji pada na radne dane od ponedjeljka do petka za svoj rad dobivaju uvećanje plaće od 150% za sate određene na blagdan. Takva povećana plaća financijska je zamjena za smanjenu kvalitetu obiteljskog života radnika koji je obvezan raditi u dane blagdana. Slijedom navedenog, nije razumljivo zašto je odbačen njezin prijedlog za ponavljanje postupka kada je temeljem navedene argumentacije jasan način izračuna redovnog mjesečnog fonda sati, o čemu je svoj stav iznio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kojeg su niži sudovi dužni poštovati i primjenjivati. Predlaže žalbu uvažiti, pobijano rješenje preinačiti na način da se prihvati tuženičin prijedlog za ponavljanje postupka te joj naknadi troškove žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Iz spisa predmeta proizlazi da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-321/2018-30 od 10. prosinca 2020. naloženo tuženici da tužiteljici isplati novčani iznos od 22.200,55 kn, sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

6. Tuženica je 27. listopada 2021. podnijela prijedlog za ponavljanje postupka pozivom na odredbu čl. 421. st. 1. toč. 9. ZPP prema kojoj se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može na prijedlog stranke ponoviti ako je nadležno tijelo naknadno pravomoćno riješilo prethodno pitanje (čl. 12. st. 1. i 2. ZPP), te pozivom na odredbu čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP, prema kojoj se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice, nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

7. U tom se pravcu tuženica pozvala na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-281/2021-2 od 27. travnja 2021., pri čemu je istakla da je taj sud iznio određena utvrđenja vezana za računanje mjesečnog fonda sati primjenom Zaključka broj 153, a koja se razlikuju od utvrđenja suda prvog i drugog stupnja, odnosno ukazuje da spomenuta pravomoćna presuda suda prvog stupnja nije u skladu s tumačenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

8. Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem odbacio prijedlog za ponavljanje postupka s obrazloženjem da odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. travnja 2021. ne predstavlja odluku nadležnog tijela koje je pravomoćno riješilo prethodno pitanje.

9. Nadalje, poziva se na odredbu čl. 12. ZPP kojom je propisano da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Prvostupanjski sud smatra da odluka u predmetnoj parnici nije ovisila o rješenju prethodnog pitanja niti se tijekom postupka nametnula potreba donošenja odluke o nekom prethodnom pitanju, pa smatra da ni odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-281/2021-2 od 27. travnja 2021. nije odluka nadležnog tijela kojim je naknadno pravomoćno riješeno prethodno pitanje.

10. Sud prvog stupnja također smatra da pogrešna primjena materijalnog prava i promjena sudske prakse u primjeni prava ne predstavlja razlog na temelju kojeg se može predlagati ponavljanje pravomoćno završenog postupka.

11. Odredbom čl. 425. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22) uređene su granice prvostupanjskog suda u pogledu odbacivanja prijedloga za ponavljanje postupka.

12. U okviru tih ovlaštenja prvostupanjski sud može rješenjem odbaciti nepravovremene (čl. 423. ZPP), nepotpune (čl. 424. st. 2. ZPP) ili nedopuštene (čl. 423. ZPP) prijedloge za ponavljanje postupka bez održavanja ročišta.

13. Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem odbacio prijedlog tuženice od 27. listopada 2021. za ponavljanje postupka kao nedopušten, bez održavanja ročišta, iako je u obrazloženju pobijanog rješenja ocjenjivao osnovanost razloga zbog kojih je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen (čl. 421. st. 1. toč. 9. i 10. ZPP), slijedom čega je donošenjem pobijanog rješenja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju sadržajno u žalbi ukazuje tuženica.

14. Naime, odluka o prijedlogu za ponavljanje postupka može se donijeti bez održavanja ročišta jedino ako sud utvrdi da je prijedlog za ponavljanje postupka nepravodoban, nepotpun ili nedopušten i u tom se slučaju prijedlog za ponavljanje postupka odbacuje. U svim ostalim slučajevima kada sud donosi odluku o osnovanosti ili neosnovanosti prijedloga za ponavljanje postupka sud prvog stupnja, nakon dostave primjerka prijedloga protivnoj stranci na odgovor mora odrediti ročište za raspravljanje o prijedlogu prema odredbi čl. 425. st. 2. ZPP.

15. Prijedlog za ponavljanje postupka tuženice podnesen je iz razloga predviđenih odredbom čl. 421. st. 1. toč. 9. i 10. ZPP, pravovremen je (čl. 423. ZPP), potpun (čl. 424. ZPP) i dopušten (čl. 423. ZPP), pa je izreka pobijanog rješenja proturječna iznesenim razlozima u obrazloženju, pa isto rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

16. Stoga je žalba tuženice osnovana.

17. Na osnovi iznesenog, trebalo je po čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti žalbu tuženice, ukinuti pobijano rješenje suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

18. Prvostupanjski će sud u ponovljenom postupku postupiti sukladno odredbi čl. 425. st. 2. ZPP te ponovno odlučiti o osnovanosti tuženičinog prijedloga za ponavljanje postupka.

U Zadru 3. kolovoza 2022.

Sutkinja

Blanka Pervan, v.r.