Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 7 Gž-652/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M., (OIB:…), iz V. L., kojeg zastupanju punomoćnici odvjetnici iz Z. odvjetničkog ureda B. K. i M. M. J. iz M. L., protiv tužene P. G. županije (OIB: …), R., koju zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju broj P 3587/2019-36 od 01. rujna 2020. ispravljene rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju broj P 3587/2019-42 od 05. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 03. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužene se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju broj P 3587/2019-36 od 01. rujna 2020. ispravljene rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju broj P 3587/2019-42 od 05. listopada 2020. u pobijanom dijelu (točka II. pod točkom 1. i točka II. pod točkom 2. izreke).

II. Odbija se zahtjev tužene da joj tužitelj naknadi trošak žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom koja je ispravljena odlučeno je:

i to presudom

"I. Tužbeni zahtjevi tužitelja koji glase:

" 1. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik dijela nekretnine č.zem. … upisane u zk.ul. … k.o. Veli Lošinj u površini od 239 m2, koji dio je na Skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka iz područja geodezije J. J. iz svibnja 2020. označen mrežastim rasterom plave boje i slovima A-B-C-D, što odgovara suvlasničkom dijelu nekretnine od 239/2663 dijela, a što je tuženik dužan priznati, te je tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na suvlasničkom dijelu od 239/2663 nekretnine č.zem. … upisane u zk.ul. … k.o. V. L., u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude.

2. Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo vlasništva na 239/2663 dijela nekretnine č.zem. … upisane u zk.ul. … k.o. V. L., što je tuženik dužan priznati, te je tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na označenom suvlasničkom dijelu, u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude", odbijaju se.

II.1. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik dijela nekretnine č.zem. … upisane u zk.ul. … k.o. V. L. u površini od 239 m2, koji dio je na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka iz područja geodezije J. J. iz svibnja 2020. označen mrežastim rasterom plave boje i slovima A-B-C-D, što je tuženik dužan priznati, te je tuženik trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na označenom dijelu nekretnine, u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude.

II.2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 26.901,87 kn (dvadesetšesttisućadevetsojednakunaiosamdesetsedamlipa), u roku od 15 (petnaest) dana.

II.3. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 7.890,63 kn (sedamtisućaosamstodevedesetkunaišezedesttrilipe).

a rješenjem

Ispravlja se ovosudna presuda poslovni broj P-3587/2019-36 od 1. rujna 2020. na način da u toč. II.1. retku 3 izreke presude umjesto pogrešno upisanog " iz svibnja 2020. " ima ispravno pisati "iz travnja 2020.", dok u preostalom dijelu ovosudna presuda ostaje neizmijenjena."

2. Protiv te odluke - presude koja je ispravljena tužena (žaliteljica u daljnjem tekstu) izjavila je pravodobnu i dopuštenu žalbu, a žalbom pobija točku II. pod točkom 1. i točku II. pod točkom 2. izreke. Žalba se izjavljuje iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) te se traži da se žalba uvaži, pobijana odluka u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Zatraženi su troškovi žalbe.

3. Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ove parnice a nakon što je tužitelj preopredijelio svoj tužbeni zahtjev i nakon provedenog vještačkog nalaza i mišljenja vještaka J. J. iz travnja 2020. je zahtjev da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva dijela čestice zemlje … k.o. V. L. površine 239 m2 i to onog dijela kako je to označeno u vještačkom nalazu i mišljenju vještaka J. J. (mrežastim rasterom plave boje i slovima A B C D).

6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza (navedenih na trećoj stranici prvi odlomak obrazloženja prvostupanjske odluke) utvrdio:

- da je predmetna nekretnina bila uknjižena kao općenarodna imovina pod upravom Ministarstva unutrašnjih poslova Narodne Republike Hrvatske u Zagrebu,

- da je 24. lipnja 1970. na istoj uknjiženo društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine M. L.,

- da je 05. travnja 1982. kao korisnik uknjižena bolnica V. L.,

- da je 07. veljače 1994. kao vlasnik uknjižena žaliteljica,

- da je zaključkom Mjesne zajednice V. L. od 10. listopada 1978. tužitelju dan na korištenje dio k.č. … k.o. V. L. radi formiranja okućnice,

- da je D. bolnica V. L. dala suglasnost da se taj dio nekretnine pripoji tužiteljevim nekretninama,

- da je Uvjerenjem Komiteta za privredu O. C. L. od 23. ožujka 1984. O. C. L. izdala tužitelju uvjerenje o uvjetima uređenja prostora, odnosno formiranja njegovih nekretnina č.zgr. … i č.zem. … i pripajanja dijela zemljišta č.zem. … tužiteljevim nekretninama,

- da od strane tadašnje O. C. L. tužitelju nije izdano rješenje o davanju na korištenje građevinskog zemljišta, niti je doneseno rješenje o oduzimanju zemljišta iz posjeda od prijašnjeg vlasnika ili korisnika i davanja na korištenje tužitelju, niti je zaključen ugovor o međusobnim pravima i obvezama sklopljenim u skladu s uvjetima koji bi bili utvrđeni u rješenju o davanju na korištenje građevinskog zemljišta i to prvenstveno iz razloga nepostojanja provedbenog urbanističkog plana,

- da je posjed tužitelja glede 239 m2 predmetne čestice (kako je to prikazano u vještačkom nalazu i mišljenju vještaka J. J.) od 1978. te da je isti posjed pošten.

7. Na temelju takvog utvrđenja a prethodno otklonivši pravilno prigovor tužene da je u predmetnom sporu pravomoćno presuđeno te da se radi o zemljištu koje je šuma (u predmetu prvostupanjskog suda pod brojem P 220/01 koji je pokrenut tužbom tužitelja protiv žaliteljice 20. kolovoza 2021. doneseno je rješenje da se tužba smatra povučenom; a da se ne radi o šumi prvostupanjski je sud pravilno zaključio te za to dao razloge na devetoj stranici treći i četvrti odlomak obrazloženja prvostupanjske odluke; s tim da se u žalbi više i to ne dovodi u pitanje odnosno ne tvrdi se da se radi o presuđenoj stvari i da se radi o šumi – opaska drugostupanjskog suda), prvostupanjski sud je pravilno i zakonito zaključio da je tužitelj od 1978. u kvalificiranom (zakonitom istinitom i poštenom) posjedu predmetnog dijela čestice zemlje … z.ul. …. k.o. V. L. i to baš onog dijela kako je to označeno u vještačkom nalazu i mišljenju vještaka J. J. iz travnja 2020. Uzimajući to u obzir te da je od 1978. do 17. studenog 1999. kada je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske (broj U-I- 58/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999., Narodne novine 137/99 od 04. prosinca 1999.) ukinuta odredba članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - „Narodne novine“, broj 91/96) proteklo više od dvadeset godina prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u pobijanom dijelu odluke pozivom na odredbu iz članka 159. stavak 1., 2. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV), uzimajući u obzir i stavove navedenim u odlukama Europskog suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Hrvatske, broj 35298/04, Gashi protiv Hrvatske broj 32457/05, te Radomilja i dr. protiv Hrvatske broj 37658/10, odnosno da je tužitelj temeljem redovne dosjelosti stekao pravo vlasništva 239 m2 predmetne čestice kako je to označeno u vještačkom nalazu i mišljenju vještaka iz travnja 2020. te da je tužena dužna trpjeti upis prava vlasništva na ovom dijelu predmetne nekretnine.

8. To sve pokušava dakako bez uspjeha dovesti u pitanje žalba tužiteljice.

9. Kako je već rečeno žalba se izjavljuje i zbog bitnih povreda parničnog postupka a žalba sadržajno ukazuje na povredu iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a (ocjena dokaza), no ovaj sud kao drugostupanjski sud ovu povredu ne nalazi jer je prvostupanjski sud valjano ocijenio provedene dokaze te na temelju utvrđenih činjenica izveo pravilan zaključak o posjedu tužitelja od 1978. te da se radilo o kvalificiranom posjedu što znači da je isti bio zakonit, istinit i pošten. Dalje, žalba navodi da je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev koji je postavljen nakon zaključenja prethodnog postupaka te da isti u naravi predstavlja preinaku tužbe odnosno da se radi o nedopuštenoj preinaci tužbe. Ni taj žalbeni nalog se ne može prihvatiti jer kako je već rečeno tužitelj je u više navrata mijenjao tužbeni zahtjev te je tako podneskom od 14. lipnja 2016. (list spisa 182.) preopredijelio tužbeni zahtjev na način da je isti označio prema skici vještačkog nalaza i mišljenja D. J. od 02. ožujka 2016., s tim da se i tada radilo o točno određenom dijelu čestice zemlje … k.o. V. L., površine 239 m2, dok je podneskom od 10. lipnja 2020. a nakon provedenog vještačkog nalaza i mišljenja vještaka J. J., to isto što je ranije tražio označio kako je to prikazano u tom vještvu, tako da se i ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva. S obzirom da je tužitelj na glavnoj raspravi 28.srpnja 2020. mijenjao tužbeni zahtjev (list spisa 426) koji je postavljen nakon zaključenja prethodnog postupka i u naravi predstavlja preinaku tužbe, prvostupanjski sud o takvom zahtjevu nije ni odlučivao jer je smatrao da se radi o nedopuštenoj preinaci tužbe.

9.1. Ispitujući dalje prvostupanjsku odluku po službenoj dužnosti a u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud kao drugostupanjski sud ne nalazi neku od povreda navedenih u tom članku.

10. Žalba a polemizirajući sa utvrđenim činjeničnim stanjem pokušava dovesti u pitanje da je posjed tužitelja započeo 1978. , te da se radi o kvalificiranom posjedu pri tome posebno smatrajući da posjed tužitelja nije bio zakonit a ni pošten. No svi ti žalbeni navodi ne mogu se prihvatiti jer kada se uzme u obzir iskaz samog tužitelja da je druga nekretnina faktički izvlaštena 1975 kada je prešla preko nje cesta iako nije proveden propisani postupak za takvo izvlaštenje, te da je odmah potom pokrenuo postupak da se u zamjenu da druga nekretnina, da je od strane tadašnje općine 1978. rečeno da je predmetni dio zemljišta njegov da je od tada počeo koristiti to zemljište, pa kada se tome doda što proizlazi iz zaključka M. Z. V. L. kao dijela tadašnje O. C. – L. od 10. listopada 1978., te što proizlazi iz dopisa D. bolnice upućenog O. M. L., K. za privredu od 02. veljače 1977., te iz U. K. za privredu O. C. - L. od 23. ožujka 1984., koji predmet je pokrenut još 1978. što proizlazi iz broja spisa tog predmeta pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se radi o zakonitom posjedu. Pri svemu tome je za dodati da činjenica što tužitelju a nakon što je izdato Uvjerenje o uređenju prostora radi formiranja i pripajanja dijela čestice zemlje … njegovoj parceli … k.o. V. L. došlo do promjene PUP-a ne može ići na štetu tužitelja jer iz svega proizlazi da je to zemljište (239 m2) dato tužitelju i da je tužitelj opravdano od tada (1978.) smatrao da mu pripada pravo na posjed. Glede poštenja posjeda koje i dalje osporava žalba za navesti je da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da žaliteljica, a s obzirom da se posjed smatra poštenim osim ako se ne dokaže suprotno (članak 18. stavak 3. ZV-a) ničim nije dokazala da posjed tužitelja ne bi bio pošten. To što je tužitelj kako to tvrdi žalba znao kakvo je zemljišnoknjižno stanje glede predmetne nekretnine samo za sebe ne može dovesti do toga da posjed ne bi bio pošten, jer za poštenje posjeda potrebno je uvjerenje da je stvar (konkretno predmetni dio nekretnine 239 m2) koju drži njegovo utemeljeno na opravdanim okolnostima a koje u konkretnom slučaju postoje i prethodno su navedene. Što se tiče žalbenog navoda glede razlike u vještačkim nalazima i mišljenjima vještaka D. J. i J. J. prvostupanjski se sud i o tome očitovao (stana osma osmi odlomak do kraja te strana deveta drugi odlomak obrazloženja prvostupanjske odluke) da su odstupanja u nalazima minimalna i ne utječu na utvrđenje o kojem se točno dijelu čestice zemlje …. k.o. V. L. radi odnosno iz oba vještačka nalaza i mišljenja utvrđeno je da se radi o 239 m2, odnosno da se radi o istoj površini koju su vještaci u svojim nalazima različito slovima označili.

11. Dakle utvrdivši pravilno relevantno činjenično stanje provostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio pobijani dio pobijane odluke glede glavne stvari.

12. Žalbom se pobija odluka i glede dosuđenih parničnih troškova tužitelju (točka II. pod točkom 2. izreke pobijane odluke), s tim da u tom dijelu žalba nije konkretizirana, a odluka o troškovima je pravilna i zakonita.

13. Žaliteljica je zatražila trošak žalbe, no nije uspjela ni u žalbenom postupku, pa je taj trošak odbijen kao neosnovan (članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. ZPP- a) te je odlučeno kao u točki II. izreke ove odluke.

14. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci pod točkom I. temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 03. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić