Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 7 Gž-1331/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Željke Rožić Kaleb, kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Roberte Pandže, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. b. d.d., OIB …, iz Z., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu P. i Š. d.o.o. u V., protiv tuženika M. M., OIB …, iz S., zastupanog po D. N., odvjetnici u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4669/13-28 od 30. rujna 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 2. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4669/13-28 od 30. rujna 2016.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupak revizije u iznosu od 16.931,25 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 120.267,65 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.07.2013. do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima kao i da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 93.062,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.09.2016. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

2. Presudu pobija tuženik iz svih zakonom predviđenih razloga iz čl. 353. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19-u daljnjem tekstu ZPP) kao i zbog odluke o trošku postupka. Predlaže, uvažiti navode žalbe, i ukinuti pobijanu presuda i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19--u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim potražuje od tuženika isplatu iznosa od 120.267,65 Eur, sa pripadajućom zateznom kamatom, a koji iznos, prema tvrdnji tužitelja, je stečen bez valjane pravne osnove, jer je internom revizijom koja je provedena tijekom 2012., utvrđeno da je u razdoblju od svibnja 2007. do lipnja 2012., od strane 26 klijenata, među kojima i od strane tuženika, obavljeno ukupno 11.555 transakcija u valuti Republike Angole, koje su obračunate i u knjigama tužitelja evidentirane po nepripadajućem tečaju, što je rezultiralo ukupnim financijskim gubitkom za tužitelja u iznosu od 972.000 Eur.

6. U ovom predmetu nije sporno da je tuženik sklopio s tužiteljem Ugovor o deviznom računu dana 21. studenog 2002., te Ugovor o usluzi banke platni asistent od 4. prosinca 2009. po kojima je otvoren tekući devizni račun broj ... Nije sporno niti to, da je tuženik po navedenom računu, a korištenjem Visa Electron kartice … u više navrata u periodu od 2009. do 2012. podizao novac s bankomata u Republici Angoli.

7. U ovom stadiju postupka sporno je, je li u slučaju korištenja neispravnog tečaja tuženik ostvario korist koja mu ne pripada, te je li u tom slučaju tuženik u obvezi povrata iznosa nastalih u eventualnoj razlici tečaja.

8. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da iz iskaza svjedoka M. E., N. J. i D. K. koji su zaposlenici unutarnje kontrole tužitelja, proizlazi da je došlo do pogreške jer je na tečajnoj listi tužitelj pod šifrom 973 egzistirao klirinški dolar, što je naslijeđe iz bivšeg sustava, a koji još uvijek postoji na tečajnoj listi tužitelja, obzirom na postojanje potraživanje prema Narodnoj banci Jugoslavije, te bi za tu šifru trebala postojati blokada za obavljanje deviznog prometa; da je u postupku revizije utvrđeno da nisu bile blokirane sve aplikacije za šifru tečaja klirinškog dolara i zato je došlo do spornih terećenja preračunom kvanzi u tečaj klirinškog dolara koji je nekoliko puta manji od tečaja kvanze; da iz nalaza i mišljenja vještak mr. sc. Z. R., proizlazi da je prilikom preračunavanja iznosa u kvanzama koje je tuženik podizao na bankomatima u Angoli u valuti Eur, došlo do pogreške zbog pogrešnog tečaja koji je bio primijenjen; da je prihvaćeno očitovanje vještaka u dijelu u kojem vještak navodi da je koristio dostupne podatke koje prikuplja, obrađuje i objavljuje HNB, te da su to tečajevi koje bi primjenjivao tužitelj da su ti tečajevi bili ispravno korišteni, i to kod svake predmetne transakcije; da u konkretnom slučaju nije od utjecaja činjenica je li tuženik znao da tužitelj primjenjuje pogrešan obračunski tečaj, a i sam tužitelj, tražeći kamatu na utuženi iznos od dana podnošenja tužbe, priznaje tuženiku status savjesnog stjecatelja; da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredaba čl. 1112 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08 i 63/08-dalje ZOO) jer iz iskaza svjedoka proizlazi da je tek internom revizijom utvrđena pogreška u obračunu tečaja.

9. Temeljem tako utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje kako je na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO, te da je tuženik primjenom nepripadajućeg tečaja stekao korist u visini iznosa za koji bi bio terećen njegov račun da je preračun izvršen primjenom ispravnog tečaja. Zbog navedenog, prvostupanjski sud je udovoljio tužbenom zahtjevu i obvezao tuženika na isplatu iznosa od 120.267,65 Eur, sa pripadajućom kamatom, koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate.

10. Tuženik osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje koje je tuženik iznosi i tijekom prvostupanjskog postupka: da je i dalje sporna visina tužbenog zahtjeva i važeći tečaj kvanzi ili klirinškog dolara ili Eur, da nije utvrđeno tko određuje tečaj za stranu valutu, te je li tužitelj u okviru svoje profesionalne djelatnosti morao voditi savjesno i odgovorno svoju poslovnu politiku rada sa devizama i deviznim računima, te je li blokirana šifra 973. Tuženik navodi kako tužitelj nije predao u spis tečaj Eur a tužba se odnosi na valutu u Eur. 11. Pobijana odluka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.

12. Prvostupanjska presuda je razumljiva i sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, kao niti stanja spisa i navoda u presudi. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju žalitelji.

13. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu odredbe čl. 8 ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

14. Vezano uz žalbeni navod tuženika, valja navesti da je prvostupanjski sud o osnovanosti tužbenog zahtjeva, odlučio pravilno primjenom odredbe čl. 1111. ZOO, zaključivši da je za utuženi iznos umanjena imovina tužitelja prešla u imovinu tuženika, a taj prijelaz nije imao osnove niti u pravnom poslu niti u zakonu, već se radilo o pogrešci.

15.1. Sukladno gore navedenom, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, posebno financijskim vještačenjem koje je provedeno po vještaku Z. R., da je prilikom preračunavanja iznosa u kvanzama, koji je tuženik podizao na bankomatima u Angoli, primjenjivan tečaj od 0,01975 kvanza za jednu kunu i to u svim transakcijama.

15.2. Nadalje, vještak je izvršio uvid u podatke o tečajevima valuta koje ne kotiraju na deviznom tržištu Republike Hrvatske, a koje prikuplja Hrvatska narodna banka (dalje: HNB), te je primijenio tečajeve važeće u pojedinim mjesecima čitavog spornog razdoblja. Iz nalaza vještak R. proizlazi da tužitelj prilikom preračunavanja iz valute kvanza u kune nije primijenio izravan tečaj za preračun, već tečaj koji je bio otprilike tri puta manji od stvarnog tečaja i na taj način je došlo do pogreške u terećenju deviznog računa tuženika, koji je terećen manjim iznosom od onoga koje je trebao biti. U razdoblju od 4. svibnja 2009. do 19. lipnja 2012. račun tuženika terećen je za iznos od 60.864,99 Eur te razlika u odnosu na ispravan preračun iznosi 120.288,95 Eur.

15.3. Vještak R. se je jasno i argumentirano očitovao na sve prigovore tuženika te je naveo kako se je prilikom izrade nalaza koristio javno dostupnim podacima koje objavljuje HNB, a to su tečajevi koje bi primjenjivao i tužitelj da su bili ispravno korišteni. Valuta kvanza ne kotira na valutnom tržištu Republike Hrvatske, pa za takve valute poslovne banke nemaju vlastite tečajeve, već tečajeve objavljuje HNB za pojedine mjesece. Neosnovano ponavlja tuženik u svojoj žalbi kako tužitelj u spis nije dostavio svoje tečajne liste, obzirom je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke, a imajući u vidu nalaz i očitovanje vještaka jasno naveo da kvanza ne kotira na valutnom tržištu RH i za takvu valutu tužitelj nema zasebne tečajeve, već tečaj objavljuje HNB. Tečaj je objavljen na internetu, te pravilno sud smatra da se radi o općepoznatoj činjenici u smislu odredbe čl. 221. st. 4. ZPP koju ne treba posebno dokazivati, te se suprotno navodu žalitelja ne radi o nezakonitom dokazu. Osim toga, na okolnost da je tečaj manji od onog kojeg je primijenio vještak, tuženik nije predlagao dokaze.

15.4. Neosnovano je i pozivanje žalitelja na čl. 13. Zakona o platnom prometu (Narodne novine br. 133/09, 136/12) kojom je propisano da se plaćanja izvršavaju u valuti ugovorenoj u skladu sa zakonom, a ne radi se o slučaju iz st. 2. prema kojem tek ako se usluga preračunavanja valute nudi prije iniciranja platne transakcije i ako se ta usluga nudi na prodajnom mjestu ili je nudi primatelj plaćanja, strana koja nudi takvu uslugu dužna je priopćiti platitelju sve naknade kao i tečaj koji će primijeniti pri preračunavanju valute, dok platitelj mora dati svoju suglasnost na takvu uslugu preračunavanja valute. U konkretnom slučaju nema mjesta primjeni navedene odredbe, obzirom se radi o terećenju računa tuženika, koja se odnose na podizanje gotovine na bankomatima u Angoli.

16. Kako je tijekom postupka utvrđeno da u trenutku kad je tuženik vršio transakcije u valuti Republike Angole, kvanzi, koje su obračunate po nepripadajućem tečaju, navedeno tužitelju nije bilo poznato, stoga u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni čl. 1112. ZOO (Rev-330/18).

17. Imajući u vidu navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

18. Odluka o trošku je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i visini troškova koji su odmjereni (čl. 155. ZPP). Žalbenim navodima odluka o troškovima postupka nije dovedena u sumnju.

19. Kako je tužitelj uspio sa revizijom, valjalo mu je dosuditi troškove revizijskog postupka u ukupnom iznosu od 16.931,25 kn (sastavljanje revizije Tbr. 10. toč. 6. Odvjetničke Tarife 13.545,00 kn + PDV). Tužitelju nije dosuđen iznos pristojbe obzirom iz spisa ne proizlazi da je ista plaćena.

U Zagrebu 2. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća:

Željka Rožić Kaleb, v.r.