Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-604/2021-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, OIB:…, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marina, kao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G.S., iz S., P.K., OIB:…, zastupan po punomoćniku S.K., odvjetniku iz S., protiv tužene Bank d.d., iz Z., S.A., OIB:., zastupane po odvjetnicima iz OD K.&P.d.o.o., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1378/2018. od 15. travnja 2021. na sjednici vijeća održanoj dana 02. kolovoza 2022.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužene te se preinačava rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-1378/2018. na način da se dopušta preinaka tužbe od 17. veljače 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1378/2018. od 15. travnja 2021.

r i j e š i o  j e

Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude i rješenja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem je dopuštena preinaka tužbe od 27. veljače 2021. a prvostupanjskom presudom je utvrđena ništetnost ugovora o namjenskom kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini te je tuženoj naloženo da tužitelju isplati iznos od 302.604,18 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos preplate kredita u razdoblju od 07. listopada 2005. do 01. siječnja 2018. u roku 15 dana. Tuženoj je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 45.423,00 kune sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku 15 dana.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu i rješenje iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14. i 70/19. – dalje u tekstu ZPP) smatrajući da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. i 11. navedenog zakona te predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i preinaku prvostupanjske presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje. Tužena navodi kako je onemogućena u raspravljanju pred sudom obzirom da nisu izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka koje je predložila te je ujedno zbog toga pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

Nadalje smatra da je prvostupanjski sud počinio povredu iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 190. ZPP-a kada je dopustio preinaku tužbe obzirom da preinaka nije učinjena podneskom od 27. veljače 2021. već podneskom od 17. veljače 2021.

Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada utvrđuje da je dio ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF ništetan a napose da bi iz navedenih razloga ugovor o kreditu bio ništetan u cijelosti.

Osim navedenog pobijanim presudom nije obrazloženo iz kojih razloga bi sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama bio ništetan.

Uslijed pogrešnog pravnog pristupa sud je pogrešno ocijenio i da bi aneks broj 1. kojim su stranke glavnicu kredita konvertirale u EUR također bio ništetan budući da za to nema nikakvog uporišta u činjenicama utvrđenim u postupku.

Tužena također osporava zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti istaknutog prigovora zastare tražbine te u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata na svakomjesečni iznos preplate.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.

6. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti sklopljenog ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine uknjižbom založnog prava na nekretnini te zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- parnične stranke su 19. kolovoza 2005. sklopile namjenski ugovor o kreditu broj: 216-317/2005. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini temeljem kojeg je tužitelju kao korisniku kredita i založnom dužniku odobren kredit u iznosu od 250.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna sa početno ugovorenom kamatnom stopom od 3,99% godišnje sa rokom otplate od 30 godina u mjesečnim anuitetima od 1.192,10 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju tužene kao kreditora na dan plaćanja i uz promjenjivu kamatnu stopu sukladno odlukama o kamatnim stopama tužene

- stranke su 16. prosinca 2011. sklopile aneks broj 1. ugovora o kreditu na način da je provedena konverzija glavnice kredita u EUR po srednjem tečaju tužene na dan provedbe konverzije

- provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem je utvrđeno da je došlo do promjene kamatnih stopa na više od ugovorene te da su se iste kretale u utuženom razdoblju od 3,99% do 6,15% kao i da je došlo do povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu

- prema nalazu vještaka ukupna preplata kredita zbog promjene kamatne stopa i tečaja CHF u odnosu na kunu u odnosu na početno ugovorene uvjete iznosi 302.604,18 kuna

- nesporno je da tužitelj i dalje otplaćuje predmetni kredit.

8. Na taku utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud utvrđuje ništetnost sklopljenog ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine te obvezuje tuženu na isplatu preplaćenog iznosa kredita u iznosu od 302.604,18 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos preplate pri čemu odbija kao neosnovan istaknuti prigovor zastare.

9. Svoju odluku obrazlaže time da je u kolektivnom sporu zaštite potrošača korisnika kredita u CHF utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci banke i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF a kojim utvrđenjima je vezan i sud u ovome postupku obzirom na odredbu članka 502.c. ZPP-a.

Nadalje imajući u vidu da su odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kao glavni predmet ugovora ništetne, prvostupanjski sud utvrđuje, imajući u vidu praksu Suda Europske Unije (dalje u tekstu Sud EU) u primjeni Direktive Vijeća 93/13./EEZ od 05. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje u tekstu Direktiva 93/13./EEZ), ništetnost ugovora u cjelini u smislu odredbe članka 103. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91., 73/91., 3/94., 111/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01. i 35/05. – dalje u tekstu ZOO/91.).

Prihvaćajući nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka o visini preplaćenog iznosa kredita dosuđuje tužitelju iznos od 302.604,18 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dana izvršene preplate.

Pri tome odbija kao neosnovan istaknuti prigovor zastare tražbine smatrajući da je podnošenjem tužbe u postupku kolektive zaštite potrošača došlo do prekida zastare a petogodišnji zastarni rok je ponovno počeo teći od pravomoćnosti sudskih odluka u tome postupku (od 13. lipnja 2014. u pogledu odluke o promjenjivoj kamatnoj stopi i od 14. lipnja 2018. u pogledu odluke o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF).

U pogledu sklopljenog Aneksa broj 1. kojim je provedena konverzija kredita prvostupanjski sud navodi da isti nema utjecaja na pravo tužitelja na isplatu preplaćenog iznosa kredita odnosno da sklapanjem istog nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama stranaka tj. tužitelj je doveden u još gori financijski položaj jer je konvertirana i nezakonito povećana glavnica u CHF odnosno došlo je do trajnog povećanja glavnice kredita što je utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka.

10. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

11. U pogledu žalbe tužene protiv rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbe ovaj sud navodi kako dopuštanjem preinake prvostupanjski sud nije počinio povredu iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 190. ZPP-a.

Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj povećao tužbeni zahtjev za isplatu nakon zaključenja prethodnog postupka a po provedenom knjigovodstveno-financijskom vještačenju.

Prema odredbi članka 190. stavak 1. i 2. ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu a iznimno i do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Po ocijeni ovoga suda tužitelj sve do provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja nije mogao konačno postaviti tužbeni zahtjev slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno dopustio preinaku sukladno odredbi članka 190. stavak 2. ZPP-a.

Rješenje je preinačeno isključivo iz razloga očite omaške obzirom na činjenicu, što je vidljivo uvidom u spis (list 387. spisa) da je tužitelj u svom podnesku od 17. a ne 27. veljače 2021. preinačio tužbu nakon očitovanja o vještačkom nalazu i mišljenju.

12. Neosnovani su žalbeni navodi o počinjenoj bitnoj povredi iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a odnosno tvrdnja tužene da joj je onemogućeno raspravljanje pred sudom jer su odbijeni njezini dokazni prijedlozi za saslušanjem svjedoka (djelatnika tužene i javnog bilježnika) na okolnosti ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Ništetnost navedenih odredbi je utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF a prema odredbi članka 502.c. ZPP-a sud je vezan za utvrđenja u toj parnici u kojoj se jedna od stranaka na njih pozivaju.

Iz stanja spisa proizlazi da se tužitelj u tužbi i tijekom cijelog postupka poziva na utvrđenja sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača.

Obzirom da su sve okolnosti i činjenice vezane za ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđene u postupku kolektivne zaštite u ovome postupku nema mjesta ponovnom utvrđivanju tih činjenica imajući u vidu svrhu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u smislu odredbe članka 502.a. ZPP-a.

Dakle u ovome postupku je jedino trebalo utvrditi činjenice da li se radi o potrošačkom ugovoru vezanom za CHF koji je sklopljen u vremenskom periodu obuhvaćenom tužbenim zahtjevom u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012. što je nesporno utvrđeno.

13. Po ocijeni ovoga suda prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim ugovor o kreditu u cijelosti.

Naime prema odredbi članka 103. stavak 1. ZOO/91. ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (članak 105. stavak 1. ZOO/91.).

Prvostupanjski sud pravilno zaključuje imajući u vidu odredbu članka 1065. ZOO/91. kao i praksu Suda EU u primjeni Direktive 93/13./EEZ da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF predstavljaju glavni predmet ugovora koji nakon utvrđenja njihove ništetnosti čine ugovor o kreditu ništetnim u cijelosti.

Po ocijeni i ovoga suda ukoliko su utvrđene ništetnim odredbe koje predstavljaju bitne sastojke ugovora o kreditu tada je ugovor ništetan u cijelosti. Do ovakvog zaključka upućuje i pravno shvaćanje Suda EU u predmetu C- 118/2017. povodom zahtjeva za prethodnu odluku o tumačenju članka 6. stavak 1. Direktive 93/13./EEZ iz kojeg proizlazi da ugovor kod kojeg je utvrđena nepoštenost određene odredbe u načelu mora nastaviti vrijediti bez bilo koje druge izmjene osim one koja proizlazi iz otklanjanja nepoštenih uvjeta ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć i ako je to u interesu potrošača.

No u situaciji kad se odredba odnosi na tečajni rizik koji predstavlja glavni predmet ugovora tada se po mišljenju toga suda održavanje valjanosti ugovora ne čini pravno mogućim no to je ipak stvar ocjene suda koji je uputio zahtjev (točka 51., 52. i 55. presude).

Imajući gore navedeno u vidu kao i činjenicu da su niske kamatne stope i tečaj CHF (što tužena i sama navodi u žalbi) bili odlučujući uvjet i pobuda za sklapanje ugovora te da su iste utvrđene ništetnim u postupku kolektivne zaštite proizlazi da ne postoje uvjeti za djelomično održavanje ugovora na snazi u smislu odredbe članka 105. stavak 1. ZOO/91. ukoliko na taj način neće doći do uspostave pravične ravnoteže u pravima i obvezama stranaka.

Nadalje sud u smislu odredbi Direktive 93/13./EEZ prilikom odlučivanja o zahtjevu za poništenje ugovora u cijelosti treba imati u vidu da li je to u interesu potrošača kao i to da svojom odlukom sankcionira nepošteno postupanje druge ugovorne strane, ovdje tužene.

14. Nadalje su neosnovani žalbeni navodi u pogledu utvrđenja ništetnosti sporazuma o osiguranju novčane tražbine uknjižbom založnog prava na nekretnini tužitelja.

Prvostupanjski sud je dao jasne razloge zbog čega smatra ništetnim i navedeni sporazum.

Naime ukoliko je utvrđena ništetnost ugovora o kreditu tada je ništetan i sporazum o osiguranju tražbine obzirom da se radi o akcesorno pravnom poslu tj. valjanost sporazuma o osiguranju zavisi od postojanja i valjanosti tražbine koju osigurava.

Pri tome ovaj sud napominje kako su neosnovani žalbeni navodi u pogledu utvrđenja ništetnosti aneksa broj 1. od 16. prosinca 2011. a iz razloga što postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj ne traži utvrđenje ništetnosti istoga niti je sud takav zahtjev prihvatio.

Naime prvostupanjski sud predmetni aneks ugovora analizira u kontekstu prava tužitelja na isplatu preplaćenog iznosa kredita odnosno da li je sklapanjem istog došlo do uspostavljanja ravnoteže između prava i obveza ugovornih strana.

15. Neosnovani su žalbeni navodi vezani za provedeno knjigovodstveno- financijsko vještačenje.

Tuženik smatra da je vještak izvršio pogrešan obračun jer je zanemario činjenicu da su sukladno tržišnim uvjetima koji su vrijedili u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora kamatne stope na kredite u CHF bile znatno niže od kredita u drugim valutama, konkretno u kunama.

Prvostupanjski sud je s pravom odbio kao neosnovane navedene prigovore jer se utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u postupku kolektivne zaštite potrošača odnosno u ovome predmetnu utvrđenja ništetnosti ugovora u cijelosti, obzirom na neobvezujući učinak takvih odredbi, mora omogućiti ponovno uspostavljanje činjenične i pravne situacije u kojoj bi se tužitelj kao potrošač nalazio da takve nepoštene odredbe nisu niti postojale (o tome SUD EU, C-154/2015.).

To u konkretnom slučaju znači izračun preplate kredita imajući u vidu početno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj CHF u odnosu na kunu u vrijeme sklapanja ugovora.

16. U pogledu sklopljenog aneksa broj 1. ugovora o kreditu proizlazi da se radi o valjanom pravnom poslu imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH u predmetu Gos-1/2019. gdje je utvrđeno da sporazum o konverziji sklopljen na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15. – dalje u tekstu ZID ZPK/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. No sama ta činjenica, po ocijeni ovoga suda ne lišava tužitelja prava na potpuno obeštećenje ukoliko niti sklopljenim aneksom odnosno konverzijom ugovora nije uspostavljena pravična ravnoteža ugovornih strana.

Naime niti iz teksta aneksa ugovora ne proizlazi da se tužitelj sklapanjem istog odriče svoje tražbine zbog ništetnih ugovornih odredbi a osim toga treba imati u vidu razloge donošenja ZID ZPK/15. odnosno namjeru zakonodavca da zbog notornih socijalnih problema korisnika kredita u CHF njihov položaj barem dijelom izjednači sa korisnicima kredita u drugim valutama.

Osim navedenog iz prakse Suda EU proizlazi da zakonska intervencija u predmetne ugovorne odnose ne može imati nikakvih štetnih posljedica za potrošača u smislu njegove zaštite zajamčene Direktivom 93/13./EEZ što u konkretnom slučaju znači vračanje ugovorne pozicije tužitelja u položaj kao da ništetne odredbe nisu niti postojale (presuda Suda EU, C-118/2017., točka 40. i 43. presude).

Iz provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja proizlazi da sklapanjem aneksa ugovora o kreditu nije uspostavljena pravična ravnoteža ugovornih strana jer je nakon provedene konverzije zbog tečaja CHF u odnosu na kunu došlo do trajnog povećanja dugovanja s osnova glavnice za 344.792,37 kuna odnosno da ekonomske posljedice nepoštenosti ugovornih odredbi tužitelj trpi i danas jer još uvijek plaća glavnicu kredita koja je od 2011. uvećana za navedeni iznos.

17. Slijedom gore navedenog imajući u vidu provedeno vještačenje prvostupanjski sud je pravilno usvojio tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita koji je tužena stekla bez pravne osnove u smislu odredbe članka 210. ZOO/91. pri čemu tužitelj ostvaruje pravo na zakonsku zateznu kamatu na svakomjesečni iznos preplate jer je tužena nesavjesni stjecatelj što je uostalom utvrđeno u postupku kolektivne zaštite budući da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja koristila navedene ništetne ugovorne odredbe.

18. Neosnovani su žalbeni navodi tužene i u pogledu istaknutog prigovora zastare.

Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je petogodišnji zastarni tok prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu te je ponovno počeo teći pravomoćnošću odluka koje su u njemu donesene.

U pogledu restitucijskog zahtjeva zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zastarni rok je ponovno počeo teći 13. lipnja 2014. a u pogledu valutne klauzule vezane uz CHF 14. lipnja 2018.

Kako je tužba u ovome predmetu podnesena 16. ožujka 2018. nesporno je da nije nastupila zastara tražbine za isplatu kako u pogledu promjenjive kamatne stope tako i u pogledu valutne klauzule.

Osim navedenog pravilnost zaključka prvostupanjskog suda potvrđuje se i objedinjenim pravnim shvaćanjem VSRH broj 3. od 31. siječnja 2022. (poslovni broj: Su-IV-33/2022-2).

19. Prvostupanjski sud je donio pravilnu odluku o troškovima parničnog postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora o vrijeme poduzimanja parničnih radnji te uspjeh stranaka u postupku pravilnom primjenom odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) a žalbeni navodi ne dovode u sumnju njezinu zakonitost.

20. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužene kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu dok je dijelom preinačeno rješenje o preinaci tužbe sukladno odredbi članka 380. točka 3. navedenog zakona.

21. O troškovima žalbenog postupka je odlučeno sukladno odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a te je odbijen zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude i rješenja jer je žalba protiv presude odbijena u cijelosti kao neosnovana dok je protiv rješenja prihvaćena u neznatnom dijelu.

Vukovar, 02. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća

Željko Marin