Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Poslovni broj: 2. P-3135/2019-26

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, u pravnoj stvari tužitelja Ž. M. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. B, odvjetnik u O., protiv tuženika Z. b. d.d. Z., OIB: …., kojeg zastupa M. K. K., odvjetnica iz Odvjetničkog društva P. & P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti, stjecanja bez osnove, naknade štete i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 26. svibnja 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja T. B., odvjetnika u O. i zamjenika punomoćnice tuženika H. P., odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu P. & P. d.o.o. Z., uz javnu objavu 2. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuju se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj … kreditna partija … koji je zaključen dana 11. lipnja 2007. između tužitelja Ž. M. i tuženika Z. b. d.d., a koja u čl. 1. glasi: "…u kunskoj protuvrijednosti od CHF…obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita."; u čl. 2. glasi: "…sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."; u čl. 6. glasi: "…u kunskoj protuvrijednosti CHF…u kunskoj protuvrijednosti CHF…obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja."; u čl. 18. J) glasi: "Ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. na ovaj ugovorni odnos primjene i sve izmjene i dopune navedenih Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog Ugovora.", a u čl. 18. P) glasi: "Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz čl. 1. ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.".

II/ Nalaže se tuženiku Z. b. d.d. Z. da tužitelju Ž. M. iz Z., isplati iznos od ukupno 42.492,68 kuna (slovima: četrdeset dvije tisuće četiri stotine devedeset dvije kune i šezdeset osam lipa) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, i to na:

- iznos od 3,71 kn od 02.09.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 23,43 kn od 02.02.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 46,63 kn od 02.03.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 67,48 kn od 02.04.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 22,12 kn od 02.05.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 6,96 kn od 02.06.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 27,45 kn od 02.07.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 21,65 kn od 02.10.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 151,87 kn od 02.11.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 57,83 kn od 02.12.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 162,40 kn od 02.01.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 176,80 kn od 02.02.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 184,05 kn od 02.03.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 166,82 kn od 02.04.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 164,32 kn od 02.05.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 137,30 kn od 02.06.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 117,75 kn od 02.07.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 126,35 kn od 02.08.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 144,64 kn od 02.09.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 134,21 kn od 02.10.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 124,05 kn od 02.11.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 147,38 kn od 02.12.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 169,48 kn od 02.01.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 192,75 kn od 02.02.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 186,64 kn od 02.03.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 225,82 kn od 02.04.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 215,72 kn od 02.05.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 235,42 kn od 02.06.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 346,37 kn od 02.07.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 321,13 kn od 02.08.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 415,85 kn od 02.09.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 365,89 kn od 02.10.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 328,31 kn od 02.11.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 442,59 kn od 02.12.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 513,25 kn od 02.01.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 462,02 kn od 02.02.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 469,53 kn od 02.03.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 432,74 kn od 02.04.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 444,10 kn od 02.05.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 569,19 kn od 02.06.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 586,77 kn od 02.07.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 725,23 kn od 02.08.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 674,97kn od 02.09.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 596,65 kn od 02.10.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 594,60 kn od 02.11.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 586,04 kn od 02.12.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 614,48 kn od 02.01.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 645,78 kn od 02.02.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 646,72 kn od 02.03.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 627,04 kn od 02.04.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 635,03 kn od 02.05.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 646,78 kn od 02.06.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 634,12 kn od 02.07.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 635,21 kn od 02.08.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 623,53 kn od 02.09.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 601,93 kn od 02.10.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 628,26 kn od 02.11.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 637,83 kn od 02.12.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 634,01 kn od 02.01.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 595,55 kn od 02.02.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 622,21 kn od 02.03.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 628,31 kn od 02.04.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 616,34 kn od 02.05.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 580,89 kn od 02.06.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 558,88 kn od 02.07.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 578,39 kn od 02.08.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 591,84 kn od 02.09.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 626,16 kn od 02.10.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 607,26 kn od 02.11.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 615,72 kn od 02.12.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 622,64 kn od 02.01.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 635,84 kn od 02.02.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 649,67 kn od 02.03.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 642,57 kn od 02.04.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 628,76 kn od 02.05.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 622,53 kn od 02.06.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 11.542,15 kn od 02.07.2014. god. pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku Z. b. d.d. Z., tužitelju Ž. M. iz Z. naknaditi prouzročeni parnični trošak postupka u iznosu od 10.265,00 kuna (slovima: deset tisuća dvije stotine šezdeset pet kuna) sa zateznim kamatama koje teku od dana 2. kolovoza 2022. kao dana presuđenja pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV/ S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva vezanim za naknadu parničnog troška tužitelj se odbija kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 11. lipnja 2007. sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj …, kreditna partija …, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 26.714,95 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja. Navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 85 mjeseci. Prvotni mjesečni anuitet od 84 je iznosio 316,80 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a ostatak vrijednosti kredita tj. zadnji anuitet 6.398,65 CHF, no tijekom otplate kredita su se radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram HRK početno ugovoreni anuiteti povećavali i zbog povećanja kamatne stope, a ujedno i jer su se plaćali po srednjem tečaju HNB za CHF na dan plaćanja te je tužitelj po predmetnom kreditu po osnovi glavnice i redovne kamate ukupno platio tuženiku 199.172,82 kune. Tečaj za CHF na dan korištenja kredita iznosio je 4,464832 kune. Dakle, 84 anuiteta x 316,80 CHF iznosi 26.611,20 CHF plus zadnji anuitet (ostatak glavnice) u iznosu od 6.398,65 CHF = 33.009,85 CHF, odnosno toliko je bilo ugovoreno da će tužitelj platiti tuženiku, što u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita iznosi ukupno 147.383,43 kune. S tim u svezi tužitelj je uspješno protiv tuženika vodio postupak radi povrata preplaćenih kamata po istome kreditu i to pod brojem P-89/2016 pred Općinskim sudom u Osijeku. Isti je pravomoćno završen, a rezultirao je utvrđenjem ništetnosti odredbi ugovora kojim je određena jednostrano promjenjiva kamatna stopa, uz nalaganje tuženiku da isplati tužitelju 12.854,40 kuna preplaćenih kamata po istome kreditu. Tuženik je po presudi i postupio. Tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev pobliže opisan u izreci presude uz naknadu parničnog troška tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane, kako po visini, tako i po osnovu. Tuženik ističe prigovor zastare. Valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena te nakon što je ugovorena ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Isto tako, nije sporna redovna kamata. Ugovorom je ugovorena početna kamata od 5,20%, a osnovna obveza korisnika kredita je, sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima, platiti redovnu kamatu. Banka ne samo da nije znala nego nije imala niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja valutne CHF. Tuženik u vrijeme zaključenja predmetnog kredita zasigurno nije znao niti mogao znati da će doći do svjetske financijske krize. Tuženik je bio posljednja banka koja je u svoju ponudu uvela kredite u švicarskim francima, a iste nije reklamirala niti nudila ništa više nego kredite u eurima i kunama. Tuženik je destimulirao korisnike da uzimaju kredite u švicarskim francima time što je nudio najviše kamatne stope na takve kredite u odnosu na konkurenciju. Na strani banke nije postojalo bilo kakvo znanje o budućem kretanju tečaja dapače banka je imala razloga vjerovati u stabilnost tečaja. Od banke se ne može očekivati da klijenta informira o nečemu o čemu ni sama nema saznanja, odnosno o budućem smjeru kretanja tečaja. Tuženik predlaže da sud tužitelja s tužbenim zahtjevom odbije kao neosnovanim uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj … od 11. lipnja 2007. na listu 6 do 9 spisa, podaci po kreditnoj partiji broj … na listu 10 spisa, promet po kreditu na listu 11 do 15 spisa, tečajnu listu HNB-a na dan 8. lipnja 2007. na listu 16 spisa, ponudu za postupanje u skladu s presudom i opomenu pred tužbu Ž. M. P. b. Z. d.d. i odgovor P. b. Z. d.d. na listu 17 i 18 spisa, proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku F. j.d.o.o. B. u osobi stalnog sudskog vještaka L.B., dipl. oec., izvršio uvid u očitovanja vještaka od 29. siječnja 2022. i 8. veljače 2022., saslušao vještaka na ročištu od 24. ožujka 2022. te izvršio uvid u ovosudni spis poslovni broj P-….

4. Kako bi utvrdio visinu tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku F. j.d.o.o. B. u osobi stalnog sudskog vještaka L. B., dipl. oec.

5. Vještak L. B., dipl. oec., u nalazu i mišljenju od 14. veljače 2022. navodi da je tužitelj 11.06.2007., kao korisnik kredita, sklopio sa tuženikom, kao davateljem kredita – bankom, Ugovor o kreditu broj .... Kredit je odobren u iznosu koji odgovara protuvrijednosti 26.714,95 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 85 mjeseci. Kredit se otplaćuje u 84 jednaka mjesečna anuitetima od 316,80 CHF, te jednom, posljednjem iznosu koji predstavlja ostatak vrijednosti kredita od 6.398,65 CHF, plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke. Sukladno Ugovoru kamatna stopa iznosi 5,20% godišnje, a ugovorena je promjenjivost kamatne stope u skladu sa važećim odlukama banke. Tužitelj zahtijeva povrat tečajne razlike koja je nastala porastom tečaja za CHF na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta u odnosu na tečaj koji je važio na dan isplate kredita sukladno srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke.

5.1. Tečaj na dan isplate kredita 13. lipnja 2007. iznosio je 4,433174 kune.

5.2. Tužitelj je tijekom cijelog perioda otplate kredita radi ugovorene valutne klauzule u CHF platio više radi povećanja važećeg tečaja na dan dospijeća pojedinog anuiteta, u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita ukupno 42.440,34 HRK. Budući da tužitelj u tužbi traži isplatu preplate, ukoliko se u obzir uzmu samo preplate, odnosno više plaćeni iznosi anuiteta, isti iznose 42.492,68 HRK, dok negativne stavke tečajne razlike iznose ukupno 52,34 HRK.

6. U pisanom očitovanju od 5. svibnja 2022. na podnesak tuženika vještakinja L. B., dipl. oec., je navela da podneskom od 31. ožujka 2022. tuženik prigovara načinu izračuna tečajne razlike, te očitovanjem vještak isto pojašnjava. Zadatak vještaka po kojem je sačinila nalaz i mišljenje bio je izračunati razliku između iznosa kojega bi tužitelj plaćao po tečaju za CHF važećem na dan korištenja kredita naspram iznosa kojega je stvarno plaćao, budući da je tužitelj sa tuženikom zaključio ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF. U nalazu prilikom izračuna tečajne razlike istu je računala na način da je iznose anuiteta iz realiziranog otplatnog plana u CHF koje je tužitelj plaćao tuženiku pomnožila sa tečajem na dan isplate kredita (kolona 3) i iste te iznose anuiteta pomnožila je sa tečajem na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta (kolona 6). Razlika između tako dobivenih kunskih iznosa anuiteta tečajna je razlika koja je nastala radi promjena tečaja za CHF tijekom otplate kredita (kolona 7). Realizirani anuitet, sa uključenim svim promjenama kamatnih stopa, tužitelj je plaćao po važećem tečaju za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta, a da nije bilo promjena tečaja za CHF tužitelj bi plaćao isti taj iznos anuiteta ali po tečaju koji je vrijedio na dan isplate kredita. To znači da je opisanim načinom izračuna u nalazu i mišljenju utvrđena tečajna razlika nastala utjecajem važećeg tečaja na isti realizirani iznos anuiteta. Način izračuna tečajne razlike kako ga je predložio tuženik primjenjuje se u slučaju kada je osim tečajne razlike potrebno izračunati i razliku anuiteta nastalu temeljem promjena kamatne stope, a što ovdje nije bio slučaj. Ostale primjedbe i prigovori tuženika pravne su prirode te se na iste ne može očitovati. Stoga u cijelosti ostaje pri svom nalazu i mišljenju od 14. veljače 2022. godine.

7. Saslušana na ročištu održanom 26. svibnja 2022. vještak L. B., dipl. oec., je iskazala da je zadatak vještaku bio izračunati razliku u visini plaćenog anuiteta koji je nastala temeljem promjene vrijednosti tečaja. Prilikom otplate anuiteta tužitelj cijeli iznos anuiteta platio je sukladno promijenjenom tečaju pa stoga pristup na način da bi se tečajna razlika računala samo na anuitet utvrđen prema prvobitno ugovorenoj kamatnoj stopi ne bi bio ispravan. I to stoga što u tom slučaju ne bi bila obuhvaćena tečajna razlika na iznos kojim je povećan anuitet radi povećane kamatne stope. Smatra da tužitelj ima pravo sukladno zadatku koji joj je bio zadan na tečajnu razliku na cjelokupni anuitet pa tako i na povećan iznos kamata koji je zaista i otplatio plaćanjem uvećanog anuiteta. Ako je ranije utužena preplata po osnovi promjene kamatne stope ta razlika ne bi trebala sadržavati tečajnu razliku jer tečajna razlika tada nije bila ni utužena. Ukoliko je prilikom izračuna razlike kamate po prethodnoj tužbi izračunata razlika kamate pretvorena u kune primjenom tečaja na dan dospijeća anuiteta tada je na taj iznos preplaćenog dijela kamate izračunata i primijenjena tečajna razlika. Međutim, razlika kamate nastale u anuitetu uslijed promjene kamatne stope nije identična razlici anuiteta po prvobitno ugovorenoj kamatnoj stopi i anuiteta utvrđenom primjenom povećane kamatne stope. Stoga, na način izračuna tečajne razlike na prvobitno ugovoreni iznos anuiteta ne bi obuhvatio cijeli iznos kamate prilikom obračuna tečajne razlike.

8. Kako su nalaz i mišljenje vještaka dani stručno, objektivno i u skladu s pravilima struke te kako je vještak odgovorila na primjedbe tuženika decidirano i stručno u pisanim očitovanja od 5. svibnja 2022., kao i očitovanju na ročištu, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka L. B., dipl. oec.

9. Tužitelj je nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja uredio tužbeni zahtjev kojim potražuje na ime sveukupno preplaćenih anuiteta zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 42.492,68 kuna.

10. Uvidom u ovosudni spis broj P-… utvrđeno je da se radilo o predmetu u kojem je tužitelj Ž. M., a tuženik Z. b. d.d., radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu za kupnju osobnog automobila, a ugovor je zaključen 11. lipnja 2007. pod brojem … u iznosu od 26.714,95 CHF. Tužitelj tužbom potražuje isplatu razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom banke. U predmetu je donesena presuda broj P-… od 8. ožujka 2017. kojom je naloženo tuženiku da na ime razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom banke tužitelju isplati iznos od 12.854,40 kuna s pripadajućom zateznom kamatom uz naknadu parničnog troška. Na navedenu presudu žalbu je uložio tuženik, a Ž. s. u O. presudom i rješenjem broj Gž-… od 29. lipnja 2017. odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Osijeku broj P-… od 8. ožujka 2017. ispravljenu rješenjem istoga suda broj P- … od 8. ožujka 2017. te je potvrđeno i rješenje istoga suda broj P-… od 8. ožujka 2017.

10.1. Kako je u predmetu Općinskog suda u Osijeku broj P-… odlučeno o isplati razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom banke, a u predmetu broj P-… tužitelja Ž. M., protiv tuženika Z. b. d.d. Z., sud je odlučivao o tužbenom zahtjevu vezano za isplatu razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta i ostatka glavnice naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita, razvidno je da se ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari pa stoga sud nije ni prihvatio prigovor pravomoćno presuđene stvari istaknut od tuženika.

11. Presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da su banke prebacujući rizik promjene tečaja i kamatne stope na korisnika s jedne strane i samostalnom promjenom kamatne stope na kredit s druge strane kao kreditori postupale protivno načelu savjesnosti i poštenja.

12. Prema odredbama čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. (NN broj 96/03, 79/07, 41/14, 110/15 i 14/19) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

12.1. Prema odredbama čl. 82. citiranog Zakona ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81. ovog Zakona mogle smatrati nepoštenima jesu primjerice odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.

12.2. Prema odredbama čl. 87. citiranog Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava.

13. Zakon o zaštiti potrošača iz 2007. sadrži iste odredbe u čl. 96. tog Zakona.

14. Člankom 138. a Zakona o zaštiti potrošača propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

15. Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju broj Rev 2221/2018- 11 od 3. rujna 2019. odbio je revizije tuženih banaka, između ostalog i ovdje tužene, kao neosnovane. Nadalje se u obrazloženju navedene odluke navodi da je u rješenju Revt 575/2016-5 od 3. listopada 2017. kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu kojim je bilo odlučeno o zahtjevu tužitelja upravljenom na utvrđenje povrede kolektivnih prava i interesa potrošača – korisnika kredita od strane svih tuženih banaka (prvo – osmo tužene) time što su banke u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštene ugovorne odredbe u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu švicarski franak o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, Vrhovni sud Republike Hrvatske je, a polazeći od ukidne odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 13. prosinca 2016., određeno ukazao drugostupanjskom sudu na i dalje sporna pitanja te je drugostupanjski sud postupajući po ukidnom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi Pž-6632/17-10 utvrdio za ovaj spor odlučne činjenice, a vezano za postupanje prvo – osmo tuženih banaka vezano za pregovaranje odnosno sklapanje sa klijentima ugovora o kreditu u kojima je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak te utvrdio valutnu klauzulu ništetnom, jer da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, te da im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače, da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, da su tužene banke imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima sa valutnom klauzulom u švicarskim francima te da su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

16. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev 2245/17- 2 od 20. ožujka 2018. obrazloženo je kako utvrđenje da je pojedina ugovorna odredba nepoštena i ništetna djeluje unatrag (ex tunc) od trenutka sklapanja ugovora te se ima smatrati kao da ta nepoštena ugovorna odredba nikada nije ni bila ugovorena te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora u načelu imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije ni bilo, što dovodi do subjektivnog prava potrošača na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno od toga kada je utvrđeno da je ugovorna odredba bila nepoštena.

17. Odredbom čl. 502. b Zakona o parničnom postupku, propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502. a istog Zakona, dok je čl. 502. c Zakona o parničnom postupku, propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, pa je tom odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz čl. 502. a st. 1. Zakona o parničnom postupku, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Odredbe Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu štete mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502. a st. 1. Zakona o parničnom postupku. S obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu koji se odnosi na tuženika nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača.

18. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati ukupan iznos od 42.492,68 kuna, osnovanim u cijelosti.

19. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, i to stoga što prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. obrazloženo je kako utvrđenje da je pojedina ugovorna odredba nepoštena i ništetna djeluje unatrag (ex tunc) od trenutka sklapanja ugovora te se ima smatrati kao da ta nepoštena ugovorna odredba nikada nije ni bila ugovorena te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora u načelu imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije ni bilo, što dovodi do subjektivnog prava potrošača na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno od toga kada je utvrđeno da je ugovorna odredba bila nepoštena. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donese povodom te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014., zbog čega zastara nije nastupila). Nadalje se navodi da je Vrhovni sud prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice imao na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Revizijski sud je stajališta da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. Zakona o obveznim odnosima, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Isto tako, prilikom donošenja navedenog shvaćanja sud je imao na umu i odredbu članka 502. c ZPP-a, o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a st. 1. ZPP-a, za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U takvom slučaju sud će biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (čl. 502. c ZPP). Tek kumulativna primjena sva tri pravila osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba sukladno Direktivi 93/13/EEZ.

19.1. Stoga u smislu odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014., zbog čega zastara nije nastupila).

19.2. Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. zauzeo stav prema kojem "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja nišetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora", pa je iz navedenog razvidno da tužiteljevo potraživanje nije obuhvaćeno zastarom.

19.3. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. zauzeto je stajalište da je pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev 2245/2017-2). Ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok sukladno tekstu oba pravna shvaćanja počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Navedeni zaključak odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.

20. Sud je dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva jer je na sastanku predsjedništva građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 26. studenog 2021. donesen zaključak o dopuštenosti preinake tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem da se u takvim predmetima dopušta preinaka odnosno ista je dopuštena nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

21. U odnosu na eventualno potraživanje tuženika naspram tužitelja, a radi plaćanja anuiteta po nižem tečaju od početno ugovorenog, valja navesti kako isto nije osnovano. Plaćanje tih anuiteta po tečaju nižem od početnog tužitelj nije primio niti stekao bez osnove ništa, jer je čitavu uplatu primio tuženik, pa ni ne postoji obveza tužitelja za vraćanjem nečega što nije primio. Iz tog razloga ne postoji niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Tuženik je svjesno prešutio i zatajio tužitelju okolnosti vezane uz rizičnost valutne klauzule pa je krivnja za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli na tuženiku. Tuženikovim smanjenjem kamatne stope nije došlo do povrede interesa potrošača i nije narušena ravnoteža u njihovom ugovornom odnosu pa da bi odluka o smanjenju kamatne stope bila ništetna, a kamata je smanjena na temelju članka 11. a stavka 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju, i predstavlja kogentnu zakonsku odredbu koju je tuženik dužan poštovati, tako da tuženik nema pravo na isplatu razlike između te zakonom određene kamate i kamate koja je bila ugovorena u predmetnom Ugovoru o kreditu. Ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju jer je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru ostala neizmijenjena, nije bila nedopuštena niti nepoštena, tako da se na konkretni Ugovor odnosi odredba članka 11. a stavka 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kako je to ranije navedeno neovisno o tome što je tužitelj naknadu preplaćene kamate tražio te mu je isto dosuđeno prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi jer samim tim sklopljeni ugovor o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nije postao ugovor s ugovorenom fiksnom kamatnom stopom. Manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu, pa i na niže, a za manje plaćene anuitete zbog tečajne razlike CHF, koji nisu bili jasno predočeni tužitelju, tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem nižih anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primljeno, pa time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.

22. Tuženik osporava svojstvo potrošača tužitelju u predmetnom Ugovoru o kreditu, a koji prigovor sud drži neosnovanim, jer svojstvo potrošača proizlazi iz predugovora, a ne iz zvanja i specifičnih i stručnih znanja kojima raspolaže tužitelj fizička osoba. Pojam potrošača tumači se u skladu s položajem fizičke osobe u ugovoru u skladu s prirodom i svrhom ugovora, a ne u vezi sa subjektivnim položajem te osobe pa onda svojstvo potrošača prije svega proizlazi iz vrste ugovorne transakcije. Pojam potrošač objektivne je prirode i ne ovisi o stvarnom znanju i osobnoj informiranosti fizičke osobe. Svojstvo potrošača ima svaka fizička osoba u svakome ugovoru koji je s trgovcem sklopljen izvan njezine profesionalne djelatnosti ili poslovne aktivnosti. Iz Ugovora o kreditu razvidno je da je tužitelj kao fizička osoba sklopio Ugovor o kreditu za kupnju osobnog motornog vozila te da je rate kredita cijelo vrijeme plaćao tužitelj osobno kao fizička osoba.

23. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 232. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi sa čl. 1111. i čl. 1115. istog Zakona, te čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku i čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača, odlučeno je kao u izreci presude.

24. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21).

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19), tako što je sud tužitelju priznao pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, i to za sastav tužbe od 1. listopada 2019. u iznosu od 1.000,00 kuna, za obrazloženi podneska od 8. svibnja 2020. u iznosu od 1.000,00 kuna, za ročište 24. siječnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna, za obrazloženi podnesak od 31. ožujka 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna, za ročište 26. svibnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna, PDV-e od 25% u iznosu od 1.250,00 kuna, za trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna, za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 740,00 kuna i za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 775,00 kuna, što čini ukupno priznati i dosuđeni trošak u iznosu od 10.265,00 kuna.

25.1. Sud tužitelju nije priznato trošak podneska od 4. studenog 2019. u iznosu od 250,00 kuna, jer istim samo dostavlja uplatnicu za plaćenu sudsku pristojbu, za podnesak od 6. rujna 2021. u iznosu od 250,00 kuna, kojim traži zakazivanje ročište, za podnesak od 25. siječnja 2022. u iznosu od 250,00 kuna, kojim samo dostavlja uplatnicu za plaćeni predujam vještačenja.

25.2. Tužitelj je zatražio u troškovniku i trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 500,00 kuna, plus PDV-e od 25% u iznosu od 125,00 kuna, ukupno 625,00 kuna, a o kojem trošku će sud odlučiti posebnim rješenjem, a ovisno o činjenici da li će punomoćnik tužitelja pristupiti na ročište za objavu presude ili ne, sud će donijeti odluku da li tužitelj ima pravo na naknadu troška za ročište za objavu presude ili ne.

Osijek, 2. kolovoza 2022.

SUTKINJA

Dubravka Čapelj, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika