Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 4 Gž-724/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Željki Rožić Kaleb, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. M. iz Z.1 , OIB: …, koju zastupa punomoćnik Ž. Ž., odvjetnik u Z.2 , protiv tuženika Z. b. d.d. sa sjedištem u Z.2 , OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. i partneri u Z.2 uz sudjelovanje umješača na strani tužiteljice I. M. iz Z. , OIB: … i R. I. d.o.o. sa sjedištem u Z.1 , OIB: …, radi utvrđenja i brisanja založnog prava, odlučujući o žalbama tužiteljice i žalbi umješača I. M. izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P- 1217/2016-51 od 26. kolovoza 2021. te žalbi tužiteljice i žalbi umješača I. M. izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P-1217/2016-68 od 18. siječnja 2022., dana 2. kolovoza 2022.,

r i j e š i o  j e

I Odbijaju se žalbe tužiteljice Đ. M. i žalba umješača I. M. kao neosnovane te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P-1217/2016-51 od 26. kolovoza 2021.

II Odbijaju se žalba tužiteljice Đ. M. i žalba umješača I. M. kao neosnovane te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P-1217/2016-68 od 18. siječnja 2022.

III Odbija se tuženik Z. b. d.d. sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žabe tužiteljice Đ. M. i umješača I. M. izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P-1217/2016-68 od 18. siječnja 2022.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja od 26. kolovoza 2021. je pod točkom 1. izreke odbijen kao neosnovan prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka, pravomoćno završenog presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-1217/16 od 28. lipnja 2018. kao i zahtjev za naknadu troškova postupka dok je pod točkom 2. izreke naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka nastale u povodu prijedloga za ponavljanje postupka u svoti od 213.125,00 kn, u roku od 15 dana.

2. Protiv ovog rješenja žale se tužiteljica i umješač I. M. zbog povrede odredbi parničnog postupka i "iz svih žalbenih razloga" s prijedlogom, uvažiti njihove žalbe te ukinuti odnosno, preinačiti pobijano rješenje.

3. Žalbe su neosnovane.

4. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja kao i postupak koji mu je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19.- dalje u tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, u svezi odredbe čl. 381. ZPP. Uz to, nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP jer je na ročištu održanom 2. kolovoza 2021. sudac pojedinac postupio sukladno odredbi čl. 75. st. 2. ZPP da bi potom predsjednica prvostupanjskog suda rješenjem poslovni broj Su-430/2021-2, 9. kolovoza 2021. odbacila zahtjev za izuzeće kojeg je podnio umješač I. M.

5. Predmet prijepora je predstavljao zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je s danom 1. siječnja 2014. prestalo založno pravo upisano u zemljišnim knjigama Zemljišno- knjižnog odjela Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, uz brisanje založnog prava na nekretninama u suvlasništvu tužiteljice a koja parnica je pravomoćno završena 1. srpnja 2020. kada je Županijski sud u Zagrebu, presudom poslovni broj Gž-4481/18-8 od 1. srpnja 2020. odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Novom Zagrebi, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P-1217/2016-22 od 28. lipnja 2018. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke gdje je tužiteljica odbijena sa označenim tužbenim zahtjevom te joj je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

6. Tužiteljica je podneskom od 23. rujna 2020. predložila ponoviti ovaj postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen a zbog razloga iz odredbi čl. 421. st. 1. toč. 5. i 10. ZPP gdje je propisano da se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može na prijedlog stranke ponoviti ako se odluka suda temelji na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj te ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost upotrijebiti nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donijeta povoljnija odluka, da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

7. Budući da tužiteljica u prijedlogu za ponavljanje postupka isključivo ističe nove činjenice odnosno, mogućnost upotrebe novih dokaza, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kako nije ispunjen uvjet iz odredbe čl. 421. st. 1. toč. 5. ZPP s obzirom da tužiteljica niti tvrdi a niti dokazuje da bi se odluka suda temeljila na krivotvorenoj ispravi ili ispravi u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj.

8. Zato je neosnovan žalbeni navod tužiteljice kojim tvrdi da je obrazloženje pobijanog rješenja nejasno glede utvrđenja da tužiteljica nije dokazala kako se odluka suda temelji na krivotvorenoj ispravi ili ispravi na kojoj je ovjeren neistinit sadržaj.

9. Prvostupanjski sud potom prijedlog tužiteljice ocjenjuje neosnovanim budući da novu činjenicu odnosno, dokaz kojega u prijedlogu iznosi tužiteljica a to je obavijest da je R. I. d.o.o. u razdoblju od 2012. do 2015. imao novčanih sredstava na svom žiro-računu kao i iskaz voditelja poslovnog odnosa kod tužene u svojstvu svjedoka (čije ime u prijedlogu ne navodi), ne predstavljaju dokaze kojima bi za tužiteljicu mogla biti donijeta povoljnija odluka da je te dokaze upotrijebila u prijašnjem postupku.

10. Sud će odbiti prijedlog stranke za ponavljanje postupka kada utvrdi da je stranka predložila ponavljanje postupka navodeći kao novi dokaz činjenice koje su utvrđene u postupku koji je prethodio pravomoćnoj odluci a u ovom slučaju nije samo prethodilo u ovom postupku nego i u parnici koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-406/16 a prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se radi o dokazima koji su bili utvrđeni i tijekom parničnog postupka čije se ponavljanje traži s time, da ocjenom ovih dokaza ne bi mogla biti donijeta za tužiteljicu povoljnija presuda u ovoj parnici.

11. Naime, tužbeni zahtjev tužiteljice je pravomoćno odbijen zbog toga što mjenica u ovom ugovornom odnosu predstavlja sredstvo plaćanja a ne sredstvo osiguranja plaćanja dok je sredstvo osiguranja plaćanja upravo upis založnog prava na nekretnini u vlasništvu tužiteljice i tim je ugovorom utvrđena obveza, visina duga, vrijeme vraćanja, dospijeće kao i posljedice nevraćanja duga do 31. prosinca 2013. Zato navodi iz prijedloga za ponavljanje postupka kojim tužiteljica ukazuje na sadržaj mjenice te mogućnost djelomične naplate po mjenici ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske odluke.

12. Tako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio utvrđenim kako je sporna mjenica valjana, pravilno podnijeta na naplatu a ostala nenaplaćena (makar i djelomično) dok je ugovor o založnom pravu pravni posao sa valjanom potvrdom o ovršnosti pa nisu ostvareni žalbeni razlozi tužiteljice i umješača jer njihove činjenične tvrdnje u pogledu podnošenja mjenica na naplatu i eventualnih navoda svjedoka (bez oznake njegova imena) ne bi za tužiteljicu mogli uzrokovati donošenje povoljnije odluke da je dokaze o tim činjenicama upotrijebila u prijašnjem postupku.

13. Stoga, budući da se ne radi o nadnaravnim sposobnostima suda kako to neosnovano upućuje žaliteljica već o preduvjetu za prihvaćanje prijedloga za ponavljanje postupka a iskaz svjedoka, čije ime nije niti označeno u prijedlogu za ponavljanje postupka, kao niti obavijest da je R. I. d.o.o. u razdoblju od 2012. do 2015. imala novčanih sredstava na svom računu, pri čemu tužiteljica i umješač ne dokazuju o kojoj bi se svoti radilo za označeno razdoblje te da bi ta svota utjecala na povoljniju odluku na prethodnoj parnici, nisu ostvareni žalbeni razlozi koji bi s uspjehom doveli u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda glede zatraženog ponavljanja postupka, o kojemu je moguće odlučiti isključivo primjenom odredbi čl. 421. do 427. ZPP.

14. Podneskom od 18. listopada 2021. je tužiteljica podnijela prijedlog za ponavljanje postupka također zbog razloga iz odredbe čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP tvrdnjom, kako bez svoje krivnje nije mogla dokazati da je tvrtku R. I. d.o.o. tuženik odbio sa zahtjevom za "prolongat" kredita te da je ugovor o dugoročnom kreditu raskinut po sili zakona 31. siječnja 2012. zbog čega u trenutku pokretanja predmetne parnice nije više imala ugovor o kreditu pa stoga nije valjan niti ugovor o založnom pravu.

15. Ovaj prijedlog tužiteljice prvostupanjski sud, rješenjem od 18. siječnja 2022., pod tokom 1. izreke a pod točkom 2. nalaže tužiteljici naknaditi trošak u povodu prijedloga za ponavljanje postupka, odbija zbog toga, što nisu osnovane tvrdnje tužiteljice da je došlo do raskida ugovora o dugoročnom kreditiranju od 10. svibnja 2010. na temelju zakona jer ga nije raskinula niti jedna stranka a niti je raskinut po sili zakona u smislu odredbe čl. 361. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), budući da nije riječ o roku ispunjenja koji je bitan sastojak ugovora što stranke nisu ugovorile niti to proizlazi iz prirode posla već je u ovom slučaju ugovoren tzv. kreditni zalog pa tražbina davatelja kredita kao zajmodavca dospijeva pod uvjetima utvrđenim ugovorom. Međutim, čak i u slučaju da je ugovor raskinut a što ovdje nije slučaj, ne znači da bi prestala obveza korisnika kredita, zajmoprimca vratiti pozajmljenu svotu pa kako su ugovorom o zalogu osigurane tražbine tuženika iz tog ugovora, sve i da je došlo do raskida ugovora, nesumnjivo ostaje i pravo tuženika kao zajmodavca zahtijevati ono što je dao, pri čemu za prestanak založnog prava na nekretnini nije dovoljan samo prestanak tražbine koju se osiguravalo već založno pravo prestaje biranjem iz zemljišnih knjiga.

16. Protiv ovog rješenja žale se tužiteljica i umješač I. M. iz svih žalbenih razloga te predlažu uvažiti njihove žalbe i preinačiti pobijano prvostupanjsko rješenje a tuženik se u odgovoru na žalbu protivi navodima žalbi koje predlaže odbiti, uz naknadu troška odgovora na žalbe.

17. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nove činjenične tvrdnje tužiteljice i dopis tuženika od 10. travnja 2012. ne predstavljaju dokaze na temelju kojih bi za tužiteljicu bila donijeta povoljnija odluka a da ih je upotrijebila u prijašnjem postupku.

18. Zbog toga nisu ostvareni žalbeni razlozi tužiteljice i umješača I. M. kojima osporavaju pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda imajući u vidu da je u ovoj parnici predmet prijepora isključivo utvrđenje prestanka založnog prava koje je predstavljalo osiguranje plaćanja potraživanja u svoti od 15.000.000,00 kn radi osiguranja tražbine iz mjenice u označenoj svoti.

19. Dopis koji je dostavljen uz ovaj prijedlog za ponavljanje postupka (list 782 spisa) predstavlja odgovor tuženika na zahtjev R. I. d.o.o., umješača u ovom postupku, za odgodu roka vraćanja kredita te predstavlja obavijest o dospjeloj glavnici, kamati i kamati po dospijeću te naknadama dakle, samo informaciju o statusu projekta izgradnje stambeno-poslovne građevine u Z.1 te obavijest da se na dospjeli dug obračunava zakonska zatezna kamata uz neodobravanje zahtjeva umješača R. I. d.o.o. na prolongiranje roka vraćanja pa se niti ne radi se o novom dokazu niti novoj činjenici uslijed koje bi za tužiteljicu bila donijeta povoljnija odluka u ovoj parnici.

20. I konačno, glede žalbenih navoda valja reći da primjena materijalnog prava odnosno, materijalnog propisa ne predstavlja razlog za ponavljanje postupka a niti se primjena materijalnog propisa može smatrati novom činjenicom ili novim dokazom.

21. Slijedom iznijetog valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbe tužiteljice i umješača kao neosnovane i potvrditi pobijana prvostupanjska rješenja.

22. Odluka o troškovima postupka tužiteljice i tuženika osniva se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 166. st. 1. ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 142/12. i 107/15.).

23. Trošak odgovora na žalbu tuženiku nije priznat jer odgovor nije radnja potrebna radi vođenja postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 2. kolovoza 2022.

Sudac:

Željka Rožić Kaleb, v.r.