Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 7 Gž-3667/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Roberte Pandža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. V., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku I. U., odvjetniku u Z., protiv tuženika C. o. d.d., OIB: …, Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 1777/18-32 od 22. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 2. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1777/18-32 od 22. srpnja 2021. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke presude.

II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1777/18-32 od 22. srpnja 2021. u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke za iznos od 220.375,00 kn (preko iznosa od 28.447,09 do iznosa od 248.822,09 kn).

III. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1777/18-32 od 22. srpnja 2021. u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke (preko iznosa od 220.375,00 do iznosa od 248.822,09 kn) za iznos od 28.447,09 kn, i sudi: Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju daljnji iznos od 28.447,09 kn zajedno sa zateznom kamatom od 22. srpnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1777/18-32 od 22. srpnja 2021. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke u dijelu odluke o parničnom trošku, za iznos od 9.115,99 kn (preko iznosa od 10.333,15 do 19.449,14 kn) i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju s osnova troškova postupka daljnji iznos od 9.115,99 kn zajedno sa zateznom kamatom od 2. kolovoza 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 1.319,00 kn u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1777/18-32 od 22. srpnja 2021. u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku C. o. d.d. da tužitelju Z. V. isplati iznos od 31.177,91 kn zajedno sa zateznom kamatom od 22. srpnja 2021. do isplate te da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 10.333,15 kn zajedno sa zateznom kamatom od 22. srpnja 2021. do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu daljnjih 248.822,09 kn zajedno sa zatraženom zateznom kamatom kao i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 31.177,91 kn počev od 1. veljače 2003. do 21. srpnja 2021."

Rješenjem istog suda, u toč. I. izreke, utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao izmjenu iznosa mjesečne rente dosuđenog presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-637/99 od 20. svibnja 2002. tako da bi mu tuženik bio dužan plaćati iznos mjesečne rente od 4.050,00 kn od 1. veljače 2003. pa nadalje, toč. II. izreke dopuštena je preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 14. studenog 2008.

2. Presudu u dijelu pod toč. II. izreke, za iznos od 248.822,09 kn, kao i u dijelu pod toč. I. izreke za trošak koji mu nije dosuđen, preko iznosa od 10.333,15 kn, pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. Predlaže, preinačiti presudu u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda, te odlučiti o cjelokupnom trošku postupka, uključujući i trošak žalbe.

3. Tuženik pobija presudu u dijelu pod toč. I. izreke i rješenje u dijelu pod toč. II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupku iz čl. 354. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19-u daljnjem tekstu ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na žalbu tuženika, tužitelj je podnio odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.

5. Žalbe tužitelja je djelomično osnovana.

6. Žalba tuženika je neosnovana.

7. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19-u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Naime, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva i ne proturječi razlozima presude, te presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, pa stoga sud nije počinio niti bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju određeno ukazuje tužitelj.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete iz štetnog događaj od 13. ožujka 1993. zbog pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja.

10. U žalbenom stadiju postupka nesporan je štetni događaj, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika uz doprinos tužitelja od 25%. Nadalje, nesporno je i to da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio tjelesne povrede, te mu je u ovosudnom postupku pol. br. Pn-637/99 dosuđena naknada nematerijalne štete, naknada s osnova tuđe pomoći i njege i renta za tuđu pomoć i njegu.

11. Sporno je pitanje, može li se tužitelj dosuditi daljnja naknada štete s osnova pogoršanja zdravstvenog stanja, imajući u vid da mu je u ranijem postupku utvrđeno smanjenje životno i radne sposobnosti u visini od 100%, imali li osnove tražiti naknadu s osnova duševnih boli zbog naruženja, obzirom mu je u ranijem postupku utvrđeno naruženje jakog stupnja, te je li dosadašnjim isplatama po istom štetnom događaju, iscrpljena svota osiguranja.

12.1. Prihvativši djelomično tužbeni zahtjev, a polazeći od utvrđenja temeljenog na nalazu i mišljenju vještaka dr. A. R. da je tužitelj bolnički liječen u razdoblju od 23.10.2001. do 8.11.2001. zbog gnojne upale desnog bubrega kada je utvrđeno i postojanje neurogenog mokraćnog mjehura kao posljedica ranijeg ozljeđivanja s time da se kod tužitelja, kao 100%-tnog invalida prema ranijem vještačenju, radi o sačuvanoj ukupnoj bubrežnoj funkciji u kojoj desni bubreg sudjeluje sa samo 20% ukupne funkcije jer lijevi bubreg dostatno kompenzira značajni stupanj gubitka funkcije desnog bubrega, ali kako se radi o stanju bubrežne funkcije od prije šest godina te kako je realno očekivati da je ono sada lošije, to ovaj vještak smatra da su kod tužitelja s osnova funkcijskog oštećenja desnog bubrega zaostale daljnje trajne posljedice od 30% s obzirom da navedeno nije uključeno u raniju procjenu od 100%.

12.2. Iz nalaza vještaka proizlazi da je tužitelj zbog hospitalizacije te otvorenih i endoskopskih kiruških zahvata trpio kumulativno jake bolove 10 dana, srednje 20 dana i slabe 30 dana, dok povremene bolove srednjeg intenziteta trpi i dalje 10 dana godišnje, a slabog intenziteta 20 dana godišnje od početka 2003. Vještak je utvrdio da je tužitelj trpio i strah umjerenog intenziteta zbog ponovljenih hospitalizacija i učinjenih zahvata koji se je javljao 4 puta u trajanju od 10 dana.

12.3. Vještak smatra da ne postoji osnova za povećanje naruženja, obzirom je ono već okarakterizirano kao jako po drugim osnovama. Jednako tako smatra da stalna tuđa pomoć i njega tužitelju je potrebna 8 sati dnevno, a što je već utvrđeno u ranijim postupcima.

13. Prvostupanjski sud prihvaća nalaz vještak dr. A. R., a niti stranke mu, nakon usmenog očitovanja vještaka nisu prigovarale.

14. Ostalo je sporno, mogu li trajne posljedice ocjenjivati sa 30%, imajući u vidu da je u ranijem postupku utvrđen stupanj smanjenja životne aktivnosti tužitelja u obimu od 100%.

15.1. Vezano za navedeno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je nesporno, zdravstveno stanje tužitelja pogoršano, te je pritom sasvim irelevantno u kojem obimu je u ranijem postupku utvrđen stupanj smanjenja životne aktivnosti. Pritom valja posebno naglasiti da je u ranijem postupku invaliditet od 100% utvrđen zbog zaostale paraplegije donjih ekstremiteta te smetnji defekacije i mokrenja, a u ovom postupku smanjenje životne aktivnosti od 30% odnosi se na funkcijsko oštećenje desnog bubrega.

15.2. S tim u vezi, neosnovan je žalbeni navod tuženika da sud nije mogao dosuditi tužitelju, s osnova smanjenje životne aktivnosti zbog pogoršanja zdravstvenog stanja daljnji iznos naknade štete.

16. Sud prvog stupnja priznao je tužitelju naknadu za fizičke boli u iznosu od 16.000,00 kn, za strah 13.500,00 kn, te za smanjenje životno aktivnosti iznos od 50.000,00 kn, odnosno ukupno 79.500,00 kn. Imajući u vidu nesporno utvrđen doprinos tužitelja nastanku štete u obimu od 25%, to je tužitelju priznat iznos 59.625 kn.

17. Priznavši tužitelju naknadu u navedenim iznosim, prvostupanjski sud je vodio računa o značaju zaštićenog dobra i time pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 200. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 12/99, 25/05-dalje ZOO).

18. Pritom je neosnovan žalbeni navod tužitelja da sud nije vodio računa o tome da su na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (br. Su-IV-47/2020) izmijenjeni do tada važeći Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete od 29. studenog 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50% i uz izričitu napomenu da se novi iznosi naknade neimovinske štete primjenjuje na sve postupke u tijeku. Prvostupanjski sud je naknadu tužitelju priznao uz primjenu izmijenjenih Orijentacijskih kriterija.

19. Vezano uz istaknuti prigovor iscrpljene svote osiguranja, prvostupanjski sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku M. B., i to temeljem Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti, koji se primjenjuju od 1. travnja 1992., a sukladno uputi ovog suda u ukidnoj odluci Gžn-3146/09-2 od 22. ožujka 2011. (list 109-111 spisa). Iz nalaza vještak proizlazi da je izračun preostale svote osiguranja utvrdio metodom revalorizacije preostalog iznosa, korištenjem indeksa promjene cijena na malo, te da je limit iskorišten isplatom od 19. veljače 2001., da ukupna šteta revalorizirana na vrijednost na dan štetnog događaja iznosi 117.848,18 kn, dok je osigurana svota 50.000,00 kn. Kapitalizirani iznos rente od 1.440,00 kn na dan štetnog događaja iznosi 47.372,98 kn, pa tako isplaćena šteta i kapitalizirani iznos rente na dan štetnog događaja iznosi ukupno 165.221,16 kn.

20. Vezano uz prigovor iscrpljene svote osiguranja, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće:

-da se suprotno nalazu i mišljenju vještaka M. B., obračun limita osiguranja ne vrši metodom revalorizacije, a kako je to propisano Uvjetima za osiguranje, obzirom tuženik odgovara tužitelju po pravilima izvanugovorne odgovornosti za štetu;

-da se opseg odgovornosti tuženika, obračunava tako da se novčana šteta uzima u iznosu u kojem je nastala, a nenovčana materijalna šteta i nematerijalna šteta prema cijenama odnosno kriterijima u vrijeme štetnog događaja, pa ako tako utvrđeni iznos štete ne prelazi iznos osigurane svote osiguratelj je dužan potpuno nadoknaditi štetu i kada bi visina štete prema kriterijima u vrijeme donošenja sudske odluke premašivala svotu osiguranja, a ako iznos štete utvrđen na dan štetnog događaja prelazi svotu osiguranja, osiguratelj je dužan naknaditi dio štete prema razmjeru osigurane svote i utvrđene štete.

-da među strankama nije sporno da je limit osiguranja 50.000,000 HRD, odnosno 50.000,00 kn;

-da je prvostupanjski sud, detaljno utvrdio iznose šteta isplaćene svim oštećenicima temeljem predmetnog štetnog događaja, utvrđujući pravičnu novčanu naknadu koja bi oštećenicma pripala prema kriterijima u vrijem štetnog događaja, te je provedeno i financijsko vještačenje po vještaku M. T. na okolnost utvrđenje iznosa kapitalizirane rente koja je dosuđena tužitelju s osnova tuđe pomoći i njege, prema kriterijima na dan štetnog događaja,

-da je vještak utvrdio da iznos kapitalizirane rente na dan predmetnog štetnog događaj, umanjen za doprinos tužitelja od 25% iznosi 14.434,25 kn, sud je taj nalaz vještaka prihvatio, a niti stranke, nakon usmenog očitovanja vještak, nisu istom prigovarale;

-da bi svim oštećenicima iz predmetnog štetnog događaja, po kriterijima i cijenama na dan štetnog događaja pripala naknada nematerijalne i nenovčane materijalne štete, te rente za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 88.643,42 kn, a kad se ovom iznosu pridoda i iznos koji bi tužitelj dobio u ovom postupku, po kriterijima i cijenama na dan štetnog događaja u ukupnom iznosu od 9.300.000 HRK, odnosno 9.300,00 kn, što umanjeno za doprinos tužitelja od 25%, iznosi 6.975,00 kn, što ukupno iznosi za sve oštećenike 95,618,42 kn;

-da stavljanjem u razmjer osigurane svote od 50.000,00 kn si ukupno utvrđenim iznosom štete prema kriterijima i cijenama na dan štetnog događaja u iznosu od 95.618,42 kn, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju pripada naknada nematerijalne štete utvrđene u ovom postupku, u omjeru od 52,29%.

21. Ovakvom utvrđenju prvostupanjskog suda, prigovara tužitelj, navodeći da je sud prvog stupnja propustio primijeniti odredbu čl. 80. st. 4. Zakona o osiguranju (kasnije čl. 85.), te da pogrešno i protivno odredbama ZPP cijeni prigovor tuženika o iscrpljenosti svote osiguranja, jer da je teret dokaza činjenica koje bi govorile u prilog osnovanosti tog prigovora na tuženiku a da tuženik navedeno nije dokazao.

22.1. Tužitelj se u svojoj žalbi pogrešno poziva na odredbu čl. 80. st. 4. Zakona o osiguranju, jer se s obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja (13. ožujka 1993.), na predmetni štetni događaj primjenjuje odredba čl. 93. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba (Službeni list br. 53/91), koji je stupio na snagu 1. travnja 1990. i preuzet je na temelju odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona iz oblasti financija (Narodne novine br. 53/91 kao Zakon Republike Hrvatske), no koja je sadržajno jednak odredbi na koju se poziva tužitelj.

22.2. Temeljem odredbe čl. 93. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba obveza osiguratelja po osnovu ugovora o osiguranju vlasnika motornih vozila od odgovornosti za štetu počinjenje trećim osobama, prosuđuje se prema ugovorenoj osiguranoj svoti, a najnižu ugovorenu svotu određuje Savezno izvršno vijeće. Ukoliko ima više oštećenih osoba, a ukupna naknada premašuje iznos iz st. 1. ovog članka, prava oštenih osoba prema organizacija za osiguranje se razmjerno Organizacija za osiguranje koja je isplatila jednoj oštećenoj osobi iznos smanjuju.

veći od onog koji joj pripada s obzirom na razmjerno sniženje naknade, jer nije znala niti je mogla znati da postoje i druge oštećene osobe, ostaje u obvezi prema tim drugim osobama samo do visine iznosa iz stava 1. ovog člana.

23. Iz spomenute odredbe proizlazi da se limit obveze zajednice osiguranja utvrđuje prema ukupnoj štetni u jednom štetnom događaju neovisno o broju oštenih osoba.

24. Pravilno je pravno stajalište prvostupanjskog suda da se iznos štete prema kojem se utvrđuje opseg odgovornosti zajednice osiguranja izračunava na način da se novčana šteta uzima u iznosu u kojem je nastala, nenovačena materijalna šteta i nematerijalna šteta utvrđuje se prema cijenama odnosno prema kriterijima u vrijeme štetnog događaja. Ako tako utvrđeni iznos štete ne prelazi iznos osigurane svote, zajednica osiguranja dužna je potpuno naknaditi štetu i kada visina štete prema cijenama odnosno kriterijima u vrijeme donošenja sudske odluke prelazi iznos osigurane svote.

Ako je iznos štete utvrđen na naprijed navedeni način veći od osigurane svote zajednica osiguranja dužna je naknaditi dio štete prema razmjeru između osigurane svote i tako utvrđenog iznosa štete. Zatezne kamate i trošak postupka se dosuđuju neovisno o limitu osiguranja.

25. Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela održanoj dana 15. rujna 2014. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem kada u parnici o zahtjevima više oštećenih osoba iz istog štetnog događaja sud nakon istaknutog prigovora limita utvrdi da ukupna šteta prelazi osiguranu svotu, sud će u granicama osnovanosti prigovora svakome od tužitelja dosuditi razmjerni dio naknade, tako da zbroj dosuđenih iznosa ne prijeđe limit obveze zajednice osiguranja vodeći pritom računa o odštetnim zahtjevima oštenih osoba iz istog štetnog događaja postavljenih kod osiguratelja, u drugim parnicama kod istog ili drugog suda, te o iznosima naknade utvrđenim nagodbom ili pravomoćnom presudom.

26. Temeljem navedenog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda, a imajući u vidu odredbu čl. 93. st. 4. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba, osiguratelj je dužan naknaditi oštećenim osobama razmjeran dio štete, ali tako da zbroj dosuđenih iznosa ne prijeđe limit obveze osiguranja.

27. Međutim, ako je osiguratelj u smislu odredbe čl. 93. st. 4. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba postupao u dobroj vjeri, ne znajući da postoje i druge oštećene osobe, oslobađa se obveze isplatiti naknadu koja premašuje svotu propisanu u st. 1. istog članka.

28. Naime, smisao principa razmjernosti iz odredbe čl. 93. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba je u osiguranju jednakopravne zaštite svim osiguranim osobama, koji princip bi bio narušen ako bi se samo zbog toga što je jedan sudski postupak ranije dovršen, drugim oštećenicima mogao pružiti niži stupanj sudske zaštite.

29. U ovom predmetu prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da ukupan iznos štete iz predmetnog štetnog događaja iznosi 95.618,42 kn, te da ista prelazi iznos osigurane svote.

30. Osnovano navodi tužitelj kako tuženiku nije moglo ostati nepoznato postojanje ostalih oštećenika iz ovog štetnog događaja, te da je tuženik prema utvrđenju prvostupanjskog suda oštećeniku J. D. isplatio dana 21. srpnja 2000., s osnova naknade štete, temeljem zaključene sudske nagodbe iznos od 7.500,00 kn, a nije razvidno da bi pritom tuženik vodio računa o umanjenju naknade sukladno odredbi čl. 93. st. 4. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba. Nadalje, tuženik je 11. travnja 1994., isplati i M. J., temeljem presude Općinskog suda u Zagrebu Poslovni broj Pn-3725/93 iznos od 29.660.000 HRD, zatim T. B., temeljem presude Općinskog suda u Zagrebu, posl. br 4223/94 iznos od 33.750,000 HRD s osnova nematerijalne štete i s osnova materijalne štete iznos od 1.035.000 HRD dana 20. srpnja 1994.

Dakle, osnovano navodi tužitelj da tuženiku nije moglo ostati nepoznato da je u predmetnom štetnom događaju bilo više oštećenika kojima je isplatio štetu a da pritom nije vodio računa o umanjenju naknade sukladno odredbi čl. 93. st. 4. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba

31. U situaciji kada je osiguratelj znao da postoje i drugi oštećenici, ali je nekima isplatio cjelokupnu štetu, iako svota osiguranja nije dostatna za naknadu pune štete svim oštećenicima, već samo primjenom pravila o razmjernom sniženju, tada osiguratelj ostaje u obvezi prema tim drugim oštećenicima do punog iznosa štete, neovisno o odredbi čl. 93. st. 1. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba, jer sve oštećenike treba dovesti u isti položaj.

32. Slijedom navedenog, tuženik je u obvezi naknaditi tužitelju cjelokupnu štetu koja mu je nastala pogoršanjem zdravstvenog stanja, u ukupnom iznosu od 79.000,00 kn, što umanjeno za njegov doprinos nastanku štete u visini od 25% iznosi ukupno 59.625,00 kn.

33. Kako je prvostupanjski sud tužitelju dosudio iznos od 31.177,91 kn, umanjujući priznati mu iznos od 59.625,00 kn, pogrešno smatrajući da ima pravo samo na razmjerni dio isplate od 52,29%, to je valjalo tužitelju dosuditi i daljnji iznos od 28.447,09 kn, odbiti ga s preostalim zahtjevom u iznosu od 220.375,00 kn. 34. Tužitelj sasvim neosnovano navodi kako tuženik nije sudu dostavio dokaze o isplatama drugim oštećenicima iz predmetnog štetnog događaja jer navedeni podaci prileže spisu, i temeljem njih je prvostupanjski sud pravilno utvrdio ukupnu štetu iz predmetnog štetnog događaja. Iz obrazloženja prvostupanjske presude jasno proizlazi da je sud temeljem čl. 200. ZOO utvrdio pravičnu novčanu naknadu prema kriterijima u vrijeme štetnog događaja, pa se prigovor tužitelja, da nije jasno kojim se kriterijima vodio prvostupanjski sud utvrđujući pravičnu novčanu naknadu koja bi oštećenicma pripala prema kriterijima u vrijeme štetnog događaja, ukazuje u cijelosti paušalan a time i neosnovan.

35. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. II. izreke i riješiti kao u toč. II. i III. izreke ove presude, te odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke.

36.1. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, izmijenio se je i uspjeh tužitelja u ovom sporu. Imajući u vidu da je tužitelju dosuđen iznos od 59.625,00 kn, tužitelj je u pogledu visine tužbenog zahtjeva u sporu uspio sa 21,29%, a tuženik je u tom dijelu uspio s 78,71%. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj u dokazivanju pravne osnove uspio sa 96,43%, a tuženik sa 3,57% (nije uspio samo u dokazivanju osnovanosti zahtjeva za naknadu štete s osnova duševnih bolova zbog naruženja). S tim u vezi ukupni postotka tužitelja (117,72%), valjalo je podijeliti s dva (pravna osnova i visina), te se tako dobije uspjeh tužitelja od 58,56%. Od toga postotka, valjalo je odbiti postotak uspjeha tuženika u sporu (41,14%), te je konačno, tužitelj u sporu uspio sa 17,72%.

36.2. Kako je tužitelj u sporu uspio sa 17,72%, valjalo mu je s osnova troškova postupka priznati iznos od 15.899,14 kn. Ovom iznosu valjalo je dodati iznos od 2.200,00 kn s osnova medicinskog vještačenja, iznos od 1.100,00 kn s osnova financijskog vještačenja, te iznos od 250,00 kn za pristup vještaka na ročište dana 1. listopada 2014. Tužitelju je tako s osnova troškova postupka dosuđeno ukupno 19.449,14 kn.

37. Vezano uz žalbene navode tužitelja, valja navesti da je pravilno prvostupanjski sud, temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narode novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje Tarifa) priznato tužitelju sastav četiri podneska, pri čemu je sasvim irelevantno što je u ovom predmetu, od strane ovog suda, bila ukinuta prvostupanjska presuda, te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

38. Temeljem Tbr. 10.2. Tarife, tužitelju je priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 1.319,00 kn obzirom je isti sa žalbom uspio u obimu od 10,15%.a

39. Prvostupanjski sud je dozvolio preinaku tužbe sukladno odredbi čl. 190. ZPP smatrajući da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama. Kako tuženik samo paušalno osporava ovakvu odluku prvostupanjskog suda, to je valjalo, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovano i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu.

U Zagrebu 2. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća:

Željka Rožić Kaleb, v.r.