Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 7 Gž-3699/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Roberte Pandža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M., OIB …, M., zastupane po punomoćniku P. V., odvjetniku u O., protiv tuženika RH, ministarstva, OIB …, zastupane po ODO u O., Stalna služba u N. M. H., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-272/2019-6 od 12. srpnja 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 2. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-272/2019-6 od 12. srpnja 2019.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, u toč. I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom provedba osiguranja u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja Republika Hrvatska ministarstvo zastupano po ODO u O., Stalna služba u N., protiv protivnika osiguranja M. M. iz M., radi zasnivanja založnog prava temeljem rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Našicama broj:

Ovr-5358/15-2 od 1. prosinca 2015. godine za iznos od 144.276,76 kn."

Točkom II. izreke, naloženo je tužiteljici naknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 13.500,00 kn u roku od 15 dana.

2. Presudu pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19-u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenom provedbe osiguranja u ovršnom postupku predlagatelja osiguranja Republika Hrvatska, ministarstvo, protiv protivnika osiguranja M. M., radi zasnivanja založnog prava temeljem rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Našicama, Poslovni broj Ovr-5358/15 od 1. prosinca 2015. za iznos od 144.276,76 kn.

6. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima; da je tužiteljica upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom za iznos od 734.284,34 kn; da tužiteljica predmetnom tužbom osporava iznos od 144.276,76 kn jer smatra da je taj iznos neosnovano uvršten u njezin porezni dug, budući se radi o izdacima koji se odnose na obračun poduzetničke plaće, a tužiteljica smatra da nije bila obveznik obračuna poduzetničke plaće za 2013., 2014. i 2015.; da je radi razjašnjenja tog spornog pitanja, provedeno financijsko vještačenje po vještaku S. Ć.; da iz nalaza i mišljenja vještak proizlazi da je tužiteljica bila obveznik plaćanja poreza na dobit za 2013. i 2014. a u 2015. je postojala mogućnost izlaska iz sustava poreza na dobit zbog promjene Zakona o porezu na dobit krajem 2014., ali tužiteljica zahtjev, odnosno financijsko izvješće nije predala u roku; da je tužiteljica bila obveznik plaćanja poreza na dobit u 2013. i 2014. bez obzira što su ostvareni prihodi bili manji od 2.000.000,00 kn, ali je tužiteljica i u 2013. i 2014. imala vrijednost dugotrajne imovine veću od 2.000.000,00 kn; da je uvidom u karticu Porezne uprave utvrđeno da ukupni porezi i doprinosi na poduzetničku plaću tužiteljice, predstavljaju obračunati porezni dug; da je Porezna uprava, ispostava Đ. dana 31. ožujka 2017. donijela porezno rješenje kojim tužiteljici prestaje status obveznika poreza na dobit, te je od 1. siječnja 2016. obveznik poreza na dohodak; da je vještak, očitujući se na prigovore tužiteljice u cijelosti ostao kod svog nalaza, te je posebno naglasio da za 2015. tužiteljica nije ispunila uvjete za prelazak na status obveznika poreza na dohodak, budući da zahtjev nije predala do 15. siječnja 2015.

7. Temeljem tako utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje kako je osporavani dug tužiteljice utvrđen pravomoćnim i konačnim rješenjem Porezne uprave, te da je u ovom postupku i financijski vještak utvrdio da je porezni dug, koji tužiteljica osporava pravilno obračunat, a tužiteljica niti u upravnom sporu, koji je vodila radi osporavanja utuženog iznosa, nije uspjela osporiti dug.

8. Tužiteljica osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda, svodi se na tvrdnju da je vještak u svom nalazu naveo da tužiteljica nije bila obveznik plaćanja poreza na dobit, a samim tim niti obračuna poduzetničke plaće za 2015., jer se promijenio Zakon o porezu na dobit; da vještak nije utvrdio iznos poreznog duga, kako to navodi prvostupanjski sud, da iznos duga nije utvrđen pravilno jer u taj dug nije trebao ući obračun poduzetničke plaće za 2015., ; da je sud trebao prekinuti postupak do pravomoćnog okončanja upravnog spora.

9. Pobijana odluka je pravilna i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.

10. Prvostupanjska presuda je razumljiva i sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, kao niti stanja spisa i navoda u presudi. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje žaliteljica.

11. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu odredbe čl. 8 ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

12. Vezano uz žalbene navode tužiteljice valja navesti da je vještak u svom pisanom nalazu jasno naveo kako su propisani doprinosi za poduzetničku plaću iznosili: 2.898,98 kn mjesečno u 2013., 3.074,77 kn mjesečno za razdoblje od 1. siječnja do 31. ožujka 2014., a od 1. travnja do 31. prosinca 2014., 3.249,48 kn, te 3.250,29 mjesečno za 2015. Osim toga, nakon usmenog očitovanja vještaka, ovaj obračun nije bio sporan.

13. Prema čl. 2. st. 3. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine br. 177/04, 90/05, 57/06, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14 – dalje Zakon o porezu na dobit), propisano je da je porezni obveznik i fizička osoba koja stječe dohodak prema propisima o oporezivanju dohotka, ako izjavi da će plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak.

O tome dostavlja pisanu izjavu nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema prebivalištu odnosno uobičajenom boravištu, do kraja tekuće za slijedeću kalendarsku godinu.

14.1. Nadalje, a vezano za žalbene navode tužiteljice valja navesti da je 11. prosinca 2014. izmijenjen Zakon o porezu na dobit, odnosno izmijenjen je trenutak kad poduzetnik fizička osoba koja ostvaruje dohodak od obrta i s obrtom izjednačene djelatnosti obvezno prelazi na sustav plaćanja poreza na dobit i vođenje dvojnog knjigovodstva.

14.2. Navedeno je propisno odredbom čl. 2. st. 4. Zakona o porezu na dobit iz kojeg proizlazi da je fizička osoba iz st. 3. obveznik plaćanja porezan na dobit ako u prethodnom poreznom razdoblju ostvari ukupno primitak veći od 3.000.000,00 kn ili ako ispunjava dva od tri slijedeća uvjeta: u prethodnom razdoblju ostvario je dohodak veći od 400.000,00 kn, ima dugotrajnu imovinu u vrijednosti većoj od 2.000.000,00 kn u prethodnom poreznom razdoblju prosječno zapošljava više od 15 radnika.

14.3. Do tada je fizička osoba koja ostvaruje dohodak od obrta i s obrtom izjednačih djelatnosti morala prijeći na sustav plaćanja poreza na dobit, ako je u prošlom poreznom razdoblju imala ukupan primitak veći od 2.000.000,00 kn ili ako je u prethodnom razdoblju ostvarila dohodak veći od 400.000,00 kn, ili ako ima dugotrajnu imovinu u vrijednosti većoj od 2.000.000,00 kn, ili ako zapošljava više od 15 radnika.

14.4. Dakle, suprotno žalbenim navodima tužitelja, valja navesti da je tužiteljica bila obveznik plaćanja poreza na dobit u 2013. i 2014., bez obzira na to što su njezini prihodi bili manji od 2.000.000,00 kn, ali je imala dugotrajnu imovinu veću od 2.000.000,00 kn, te je u tom razdoblju ostvarila dohodak veći od 400.000,00 kn (u 2013.545.090,00 kn, u 2014.773.633,00 kn). S tim u vezi, sama činjenica da je Rješenje ministarstva, Porezna uprava O. od 14. siječnja 2008., a kojim je tužiteljici utvrđena obveza plaćanja poreza na dobit od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2012. (bilo je na snazi pet kalendarskih godina), prestalo važiti dana 31. prosinca 2012., ne dovodi u pitanje pravilnost obračuna poreznog duga tužiteljice, obzirom je ista u razdoblju 2013. i 2014. bila obveznik plaćanja poreza na dobit. Krajem 2014., kada je izmijenjen Zakon o porezu na dobit, tužiteljica je imala mogućnost izaći iz sustava plaćanja poreza na dobit, ali nije na vrijeme podnijela zahtjev, odnosno financijsko izvješće.

14.5. S tim u vezi, važno je istaknuti da fizičke osobe kojima je izdano rješenje o promjeni načina oporezivanja, mogu zahtijevati promjenu načina oporezivanja prije iste roka od 5, odnosno 3 godine, sukladno odredbi čl. 29. st. 5. Zakona o porezu na dobit, ako za to postoje opravdani razlozi. Za to je potrebno podnijeti pisani zahtjev koji se dostavlja nadležnoj ispostavi porezne uprave do kraja tekuće za slijedeću kalendarsku godinu.

14.6. Kako je tužiteljica takav zahtjev podnijela dana 30. prosinca 2015. nije bilo osnove da joj se promjeni način oporezivanja za 2013., 2014. i 2015. Osim toga, iz nalaza vještaka, jasno proizlazi da je tužiteljica bila obveznik plaćanja poreza na dobit u 2013. i 2014., bez obzira na to što su njezini prihodi bili manji od 2.000.000,00 kn, ali je imala dugotrajnu imovinu veću od 2.000.000,00 kn, i ostvaren prihod veći od 400.000,00 kn, dok je u 2015. imala mogućnost izlaska iz sustava poreza na dobit, ali zahtjev, odnosno financijsko izviješće nije predala u roku.

15.1. U ovom predmetu, prvostupanjski sud je prekinuo ovaj postupak svojim rješenjem od 24. kolovoza 2017. (list 183 spisa) do pravomoćnog okončanja postupka koji se je vodio kod ministarstva – Porezne uprave, područnog ureda O. Postupak je nastavljen rješenjem od 6. veljače 2019. (list 193. spisa), obzirom je dana 15. studenog 2017. doneseno rješenje kojim je tužiteljici prestao status obveznika poreza na dobit s danom 31. prosinca 2015., a njezin zahtjev za promjenu način oporezivanja za 2013., 2014. i 2015. je odbačen.

15.2. Nakon toga, tužiteljica je pokrenula postupak pred Upravnim sudom, a dana 23. siječnja 2019. donesena je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja ministarstva od 15. studenog 2017. Kako je tužiteljica podnijela žalbu na tu presudu, to je na ročištu dana 16. travnja 2019. ponovno zahtijevala prekid postupka, a što je prvostupanjski sud odbio.

15.3. Imajući u vidu da su i Rješenjem ministarstva – Porezne uprave, područnog ureda O. i presudom Upravnog suda u Osijeku, u pravilu potvrđene tvrdnje tuženika da je tužiteljica bila obveznik poreza na dobit u 2013., 2014. i 2015., te da je isto utvrđeno i od strane vještaka za financije S. Č., koji je izradio svoj nalaz u ovom predmetu, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za prekid postupka, te zaključio glavnu raspravu i donio presudu.

S tim u vezi, a suprotno navodima žaliteljice, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 213. ZPP

16. Imajući u vidu sve navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

17. Odluka o trošku je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i visini troškova koji su odmjereni (čl. 155. ZPP).

U Zagrebu 2. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća:

Željka Rožić Kaleb, v.r.