Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 4 Gž-959/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga Ane Gradišek kao predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Roberte Pandža, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. P. L. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik Z. P., odvjetnik u Š., protiv tuženice M. V. iz Š., OIB: …, koju zastupa I. B. S., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu B. u Š., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1882/2020-31 od 25. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 2. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice J. P. L. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1882/2020-31 od 25. siječnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen kao neosnovan njezin zahtjev za isplatu kamata na svotu od 2.556,40 eur u razdoblju od 9. veljače 2002. do 17. lipnja 2014., na svotu od 10.000,00 eur od 5. ožujka 2002. do 17. lipnja 2014., na svotu od 2.000,00 eur od 25. srpnja 2003. do 17. lipnja 2014. i na svotu od 6.000,00 eur od 15. kolovoza 2003. do 17. lipnja 2014.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P- 1882/2020-31 od 25. siječnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice J. P. L. za isplatu kamata na svotu od 20.556,40 eur u razdoblju od 17. lipnja 2014. do 25. siječnja 2017., te sudi:

Nalaže se tuženici M. V. isplatiti tužiteljici J. P. L. kamate po kamatnoj stopi određenoj do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve na svotu od 20.556,40 eur u razdoblju od 17. lipnja 2014. do 25. siječnja 2017.

III Odbija se kao neosnovana žalba tuženice M. V. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1882/2020-31 od 25. siječnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

IV Odbija se tužiteljica J. P. L. sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev i sudi:

Nalaže se tuženici V. M., OIB: …,

Š. isplatiti tužiteljici J. P. L., OIB: …, S., ukupni iznos od 20.556,40 EUR, i to u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB- a na dan plaćanja, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje počev od dana podnošenja tužbe (25. siječnja 2017. godine) pa do isplate teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu daljnje sporedne (kamatne) tražbine na iznos glavne tražbine, i to one koja predstavlja razliku od kamate potraživane petitom tužbe do one dosuđene točkom I. izreke ove presude (koja na iznos od 5.000 DEM tj. 2.556,40 EUR-a teče od 09. veljače 2002. godine, potom na iznos od 10.000,00 EUR od 05. ožujka 2002. godine, na iznos od 2.000,00 EUR od 25. srpnja 2003. godine i na iznos od 6.000,00 EUR od 15. kolovoza 2003. godine pa sve do dana 25. siječnja 2017. godine).

III. Nalaže se tuženoj da tužiteljici u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 24.762,50 kuna sa zateznim kamatama koje od dana presuđenja (25. siječnja 2021. godine) do isplate teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom II. izreke žali se tužiteljica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, presudu u pobijanom dijelu ukinuti odnosno, preinačiti uz naknadu troškova žalbe.

3. Tuženica se žali protiv prvostupanjske presude, a prema obrazloženju žalbe, u dijelu pod točkom I. i III. izreke zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno suđenje odnosno, preinačiti ju.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana dok je žalba tuženice neosnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj tužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 9. prosinca 2020. godine izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga (str. 70 spisa), sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice za isplatu svote koju je isplatila predniku tuženice, pok. M. Š. čija je nasljednica tuženica, naime cijene za kupljene nekretnine, označene kao čest. zem. 1354/1 i 1354/2, upisane u zk.ul. br. 5871 k.o. V. zbog toga, što je nakon njezina upisa vlasništva treća osoba, M. M. podnio tužbu radi ništetnosti uknjižbe prava vlasništva označenih čestica na ime tužiteljice te je, tamo tužitelj M. M., ovlašten na temelju presude zatražiti i postignuti uknjižbu prava vlasništva tih nekretnina na svoje ime za cijelo, uz istovremeno brisanje s imena tamo drugotuženice, tužiteljice.

8. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev nalažući tuženici isplatu svote od 20.556,40 eur koliko je plaćeno predniku tuženice naime cijene za kupljene nekretnine a isplatu kojih utvrđuje pregledom potvrda, priznanica i saslušanjem svjedoka zbog toga, što se radi o stjecanju bez osnove na strani prednika tuženice odnosno, stjecanju na osnovi koja je naknadno otpala jer je pravomoćnošću presude prvostupanjskog suda, poslovni broj P-3487/10 od 29. lipnja 2011., kojom je treća osoba M. M. ovlašten ishoditi upis prava vlasništva glede predmetnih nekretnina na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužiteljice, ugovor o kupoprodaji raskinut na temelju zakona, sve s kamatama tekućim od podnošenja predmetne tužbe (25. siječnja 2017.) ocjenom, kako je prodavatelj nekretnine, prednik tuženice u vrijeme primitka kupovnine bio savjestan a saznao je da mu ne pripada vlasništvo nad predmetom kupoprodaje tek pravomoćnošću odluke u parnici prvostupanjskog suda koja se vodila pod poslovni brojem P-2487/10.

9. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica kao kupac i prednik tuženice M. Š. zaključili kupoprodajni ugovor dana 4. ožujka 2002. kojim tužiteljica kupuje a M. Š. prodaje nekretnine upisane u zk.ul. 5871 k.o. V. te da je glede ovih nekretnina treća osoba, M. M., 15. travnja 2002. podnio tužbu protiv prodavatelja, M. Š. i tužiteljice, povodom koje je tužbeni zahtjev prihvaćen glede zahtjeva da je ništava i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama na imenu tužiteljice te se tužitelj ovlašćuje na temelju presude zatražiti i postignuti uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime za cijelo uz istovremeno brisanje s imena tužiteljice.

10. Prvostupanjski sud je u razlozima za svoju odluku valjano ocijenio provedene dokaze te sukladno sadržaju spisa utvrdio svote koje su tužiteljica ili njezin otac uime i za račun tužiteljice, platili predniku tuženice i to 8. veljače 2002. 5.000 DEM, 4. ožujka 2002. 10.000 eur te 24. srpnja 2003. 2.000 eur što između stranaka nije sporno dok je isplatu daljnje svote od 6.000 eur početkom kolovoza 2003. utvrdio i jasno naveo razloge koje dokaze prihvaća i zašto, i to iskaze svjedoka D. G. te S. P. radi utvrđenja činjenice isplate daljnjih 6.000 eur oko blagdana Velike Gospe 2003. godine, koja utvrđenja tuženica vlastitom ocjenom provedenih dokaza, budući da je ta ocjena isključivo ovlast suda, ne može dovesti u sumnju iako i u žalbi ponavlja da "nikada nije bilo dovedena u pitanje isplata kupoprodajne cijene od strane tužiteljice predniku tuženice".

11. Kako je prvostupanjski sud na siguran način utvrdio da je predniku tuženice isplaćena kupoprodajna cijena u svoti od 20.556,40 eur do 15. kolovoza 2003. godine, utvrđena je visina potraživanja tužiteljice, kao svota koju je prednik tuženice stekao s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala.

12. Prvostupanjski sud je prihvaćajući tužbeni zahtjev pravilno primijenio odredbu čl. 210. st. 1. i 3. ZOO jer je dio imovine tužiteljice prešlo u imovinu prednika tuženika s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala, donošenjem pravomoćne presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-3487/2010 od 29. lipnja 2011. na temelju koje je treća osoba, 17. lipnja 2014. uknjižila svoje pravo vlasništva na predmetnim nekretninama s imena tužiteljice.

13. Budući da prema odredbi čl. 371. ZOO potraživanje stjecanja bez osnove zastarijeva za pet godina, prvostupanjski sud je zakonito ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare jer nije prestalo pravo tužiteljice zahtijevati ispunjenje obveze s obzirom da je presudu Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž- 860/2012-2 od 16. prosinca 2013. donošenjem koje je nastupila pravomoćnost prvostupanjske presuda poslovni broj P-3487/2010 od 21. lipnja 2011., primila 14. travnja 2014. a predmetnu tužbu je podnijela 17. srpnja 2017. dakle, unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

14. Potraživanje tužiteljice temelji se na stjecanju bez osnove pa je neosnovano i nerazumljivo upućivanje tuženice na odredbu čl. 437. ZOO koja se uopće ne odnosi na pravne nedostatke stvari, niti se potraživanje tužiteljice osniva na odgovornosti za pravne nedostatke u smislu odredbi čl. 508. do 515. ZOO s obzirom da je tužiteljici oduzeta nekretnina po trećoj osobi čime je ugovor o prodaji raskinut po zakonu a tuženica je u obvezi, kao slijednica stjecatelja, vratiti tužiteljici stečeno bez osnove. Ovo stoga što su prema odredbi čl. 132. ZOO raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, posebno obveze za naknadu eventualne štete a ako je jedna strana izvršila ugovor ima pravo na povrat onoga što je dala, sukladno pravilima vraćanja, propisanih odredbom čl. 210. ZOO.

15. Uvidom u spis prvostupanjskog suda poslovni broj P-3487/10 nije moguće utvrditi kada je tuženica primila drugostupanjsku presudu poslovni broj Gž-860/2012-2 od 16. prosinca 2013., kojom je potvrđena označena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu glede glavnog zahtjeva, jer dokaz o dostavi ne prileži spisu a iskazana je samo pravomoćnost presude danom donošenja označene drugostupanjske presude a ne i njezina ovršnost.

16. Rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Z- 3542/2014 od 17. lipnja 2014. je na temelju pravomoćne presude prvostupanjskog suda, poslovni broj P-3487/10 od 29. lipnja 2011., uknjiženo pravo vlasništva predmetnih nekretnina s imena tužiteljice na ime M. M. te je ovom uknjižbom tuženica postala nesavjesni stjecatelj u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01- dalje: ZOO) a u svezi načela javnosti i povjerenja zemljišnih knjiga.

17. Stjecatelj je dužan vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatom od trenutka kada je postao nesavjestan, što bi u ovom slučaju predstavljao dan primitka drugostupanjske presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-860/2012-2 od 16. prosinca 2013. pa kako spisu prvostupanjskog suda poslovni broj P-3487/10 ne prileži dostavnica za tuženicu o primitku označene odluke, tuženica je postala nesavjesni stjecatelj trenutkom upisa treće osobe u zemljišne knjige, 17. lipnja 2014.

18. Zbog toga je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo propisano odredbom čl. 214. ZOO budući da je tuženica, kao slijednica stjecatelja, postala nesavjesna 17. lipnja 2014. zbog čega je od toga dana u obvezi platiti tužiteljici zateznu kamatu jer je tada otpala osnova na temelju koje je tužiteljica izvršila isplatu predniku tuženika.

19. Slijedom svega iznijetog su na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijene žalba tužiteljice kao neosnovana u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke prvostupanjske presude a glede kamata na dosuđenu svotu od 2.556,40 eur u razdoblju od 9. veljače 2002., 10.000,00 eur od 5. ožujka 2002. 2.000,00 eur od 25. srpnja 2003. i 6.000,00 eur od 15. kolovoza 2003., sve do 17. lipnja 2014. kao i žalba tuženice u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke kao neosnovane i u tom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

20. Primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP je preinačena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke a za kamate na svotu od 20.556,40 eur u razdoblju od 17. lipnja 2014. pa do 25. siječnja 2017. tako, da je i u označenom razdoblju tuženica tužiteljici dužna platiti zakonske zatezne kamate.

21. Odluka o parničnom trošku tužiteljice donijeta je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa glavnim traženjem kao i odredbi čl. 155. ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 142/12. i 107/15.) zbog čega je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku, sadržana pod točkom III. izreke prvostupanjske presude.

22. Trošak žalbe tužiteljici nije priznat jer je sa ovom parničnom radnjom uspjela u neznatnom dijelu (manje od 10%- čl. 154. st. 5. ZPP u svezi čl. 166. st. 2. ZPP).

U Zagrebu 2. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Ana Gradišek, v.r.