Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 5 Gž Ob-7/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Franke Zenić, predsjednice vijeća, Marina Grbića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. G.OIB: 3… iz D. S., zastupana po punomoćniku Ž. Š., odvjetniku u D.S., protiv tuženika M. G. OIB: … iz S. T., radi razvoda braka, uz sudjelovanje mldb. M. G., zastupanog po posebnom skrbniku P. V. iz C. P.S. , Z., odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici od 27. travnja 2022. poslovni broj P Ob-98/2021, u sjednici vijeća održanoj dana 2. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

Djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana žalba tuženika M. G. te se djelomično preinačuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici od 27. travnja 2022. poslovni broj P Ob-98/2021u točki IV. njezine izreke tako da je tuženik dužan za uzdržavanja mldb. M. G. doprinositi mjesečeni iznos od 1.487,86 kuna za razdoblje od 1. srpnja 2021. pa do 31. ožujka 2022. sa pripadajućim zateznim kamatama, a preko tog iznosa, do zatraženih 1.500,00 kuna mjesečno, sa pripadajućom zateznim kamatama, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan, dok se u preostalom dijelu u toj točki, radi naplate uzdržavanja u mjesečnom iznosu od 1.500,00 kuna počevši od 1. travnja 2022. pa ubuduće, sa pripadajućim zateznim kamatama, te u točki V. (odluka o trošku) potvrđuje prvostupanjska presuda, s time da u preostalom nepobijanom dijelu pod točkom I.,

II. i III. pesuda ostaje neizmijenjena te da se odbija i zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

"I. Razvodi se brak koji su sklopili 20. studenoga 2004.god. u D. S., upisan u matici vjenčanih matičnog područja D. S., za godinu 2004., pod rednim brojem 41, M. G., rođ. 14.03.1981. godine u Z., OIB:…

i

A.G. dj. M., rođ. 09.03.1985. godine u Z., OIB:… .

II. Određuje se da će dijete stranaka: mlt. M. G., rođen 02. veljače 2005.god. OIB:…, stanovati s majkom A. G. na adresi u D. S., a roditeljska skrb ostvarivat će se zajednički.

III. Osobni odnosi i druženja oca tj. tuženika M. G. sa sinom mlt. djetetom M. G. održavat će se dva puta tjedno sukladno dogovoru stranaka, svaki drugi vikend od petka poslijepodne do nedjelje navečer, svaki drugi državni blagdan i polovicu svakog od školskih praznika.

IV. Nalaže se tužitelju M. G., OIB: … da plaća uzdržavanje za dijete mlt. M. G. iznos od 1.500,00 kuna mjesečno, počevši od srpnja 2021. pa nadalje, za svaki mjesec dužan je plaćati do 10. dana u mjesecu na račun majke A. G. , a u slučaju kašnjenja s isplatom, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućima od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa uzdržavanja, pa do isplate, a sve dospjele obroke odjednom, u roku 15 dana po pravomoćnosti.

V. Nalaže se tuženiku M. G., iz S. T., OIB:…, platiti trošak postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, na račun punomoćnika tužiteljice kod Zagrebačke banke IBAN HR23600001100884202, u roku od 15 dana."

2. Protiv točke IV. i V. citirane presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači ili ukine.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Sud prvog stupnja zaključuje:

5.1. Da u dostavljenom stručnom mišljenju Centra za socijalnu skrb D. S. isti navodi da A. G. sa sinom M. i kćeri M. ( kći je rodila u 2021. u vezi s novim partnerom) stanuje na adresi prebivališta u obiteljskoj kući gdje na katu vodi odvojeno kućanstvo. U prizemlju kuće stanuje njezina majka. U stambenom prostoru na korištenje ima kuhinju, dvije spavaće sobe, dnevni boravak te kupaonu s WC-om.

5.2. Da je u braku A. G. i M. G. sklopljenog dana 20.11.2004. rođeno je jedno dijete i to M. G. OIB: … rođen 5. 2. 2005., učenik drugog razreda srednje škole B. za zanimanje fizioterapeuta. Tijekom trajanja bračne zajednice A. G. i M. G. imenovanima su bile izricane mjere obiteljsko pravne zaštite u odnosu na dijete te da je A. G. s mldb. M. G. u svibnju 2011. preselila živjeti u D. S., te pred Općinskim sudom u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici zatražila skrbništvo nad djetetom.

5.3. Da je rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, posl. br. R1- 57/11-7 od dana 6. 12. 2011. riješeno je da će mldb. M. G. živjeti s majkom A. G., a susreti i druženja mldb. M. G. s ocem M. G. određeni su na način da otac može viđati sina dva dana u tjednu po prethodnom dogovoru s majkom djeteta, provoditi s njim svaki drugi vikend od petka do nedjelje, kao i svaki drugi državni blagdan te polovicu zimskih, proljetnih i ljetnih praznika.

5.4. Da A. G. navodi da mldb. M. već 10 godina stanuje s njome i da ona nema nikakvu komunikaciju s M. G.. Navodi da M. s mldb. M. ostvaruje osobne odnose otprilike oko četiri puta mjesečno na način da ona M. odvede M. kada to on želi odnosno kada se dogovori s M.. Navodi da M. sam nikada nije došao po M. već da ga ona uvijek odvozi i dovozi te da M. kod M. ostane većinom par sati, ne prespava kod oca. A. G. navodi da prema njezinu mišljenju M. se dobro slaže s ocem, da ona ne brani osobne odnose sina i oca te da smatra da mlt. M. ima korektne odnose s M. G. te navodi da se M. redovito i telefonski čuje s ocem.

5.5. Da Centar ne raspolaže novim socioanamnestičkim podacima o M. G. obzirom da s imenovanim nije bilo moguće obaviti razgovor. Dana 30. 9. 2021. proveden je razgovor psihologa s mldb. M. G. koji navodi da je učenik drugog razreda Srednje škole B., smjer fizioterapeutski tehničar. Opisuje da mu je u školi lijepo, dobro se slaže se o vrijeme voli igrati nogomet i družiti se s prijateljima, da živi s majkom, bakom i polusestrom, opisuje skladne odnose kod kuće te govori da se majka dobro odnosi prema polusestri i njemu te da im pruža sve što im je potrebno. Ukoliko nije dobrog ponašanja, od majke za kaznu dobije zabranu izlazaka, no većinom razgovaraju o tome što je učinio. M. navodi da je kod majke zadovoljan sa svime te da ne bi ništa želio promijeniti. Upitan o ostvarivanju osobnih odnosa s ocem, dječak navodi da se s ocem viđa dva puta tjedno, a čuju se i telefonski te da mu nitko ne brani kontakte s ocem. Navodi da mu je kod oca također dobro, voli provoditi vrijeme s ocem, druže se i idu u šetnje te je zadovoljan načinom na koji provodi vrijeme kod istog. M. G. navodi da su se njegovi roditelji razišli prije desetak godina te da on od onda živi s majkom, a s ocem ostvaruje osobne odnose te da ništa ne bi želio mijenjati jer je zadovoljan sa trenutnom situacijom. Centar je mišljenja da mldb. M. G. treba i nadalje nastaviti živjeti s majkom A. G., a s ocem ostvarivati osobne odnose.

5.6. Da će prema odredbi čl. 51. st.1. t. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, br. 103/15, 98/19 i 47/20, u daljnjem tekstu - ObZ) sud razvesti brak ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni. Slijedom navedenog, sud je razveo brak iako se tuženik nije očitovao, jer je bračna zajednica prestala prije više od godine dana zbog teško i trajno poremećenih odnosa te je shodno tome odlučeno kao u toč.1. izreke ove presude. Posebni skrbnik djeteta podneskom od 5. siječnja 2022. pridružio se mišljenju Centra za socijalnu skrb.

5.7. Da je prihvatio izvješće Centra za socijalnu skrb s kojim se usuglasio I posebni skrbnik djeteta, koje mišljenje je izradio tim centra i u kojem su detaljno obrazloženi svi elementi nužni za donošenje odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati i odlučio kao u izreci pod toč. II. izreke.

5.8. Da je u čl. 119. ObZ-a uređeno pravo djece na osobne kontakte s roditeljem s kojim ne stanuju, te prava i dužnosti tog roditelja na osobne kontakte. Ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s ocem određeno ja na način koji je predložio Centar za socijalnu skrb i u skladu s uobičajenim dosadašnjim kontaktima sada sedamnaestogodišnjeg djeteta s ocem, pri čemu se pozivaju roditelji na suradnju.

5.9. Da su sukladno odredbi čl. 288. st. 1. ObZ-a roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Prema odredbi čl. 310. st. 1. i 2. ObZ-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Prema odredbi čl. 311. ObZ-a ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta. Ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

5.10. Da prema Odluci Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku („Narodne novine“ broj 88/22) minimalni novčani iznos koji predstavlja minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, iznosi za dijete (stanaka) od 13-18 godina 22% prosječne plaće 1.568,38 kn. Kako je tužiteljica zatražila iznos manji od utvrđenih minimalnih potreba djeteta za uzdržavanjem, propisanim odlukom resornog Ministarstva, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i donio odluku kao pod toč. IV izreke.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st.2. ZPP-a, a ni onu na koju u žalbi ukazuje tuženik iz točke 11. istog članka, jer presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

7. Isto tako, odluka nije rezultat pogrešne primjene materijalnog prava, kako se to sugerira u žalbi, naime, glede žalbenih navoda da je tuženik nezaposlen i da bi mu plaćanjem uzdržavanja bila ugrožena kazati je minimalni iznos koji je dužan davati roditelj koji ne stanuje s djetetom, sukladno čl. 314. stavak 1. i 2. ObZ za dijete od 13- 18 godina iznosi 22% prosječne mjesečne neto isplaćene plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske, dakle, roditelj koji ne stanuje s djetetom dužan je doprinositi za uzdržavanje djeteta dobi koje je maloljetna tužiteljica najmanje propisane iznose.

8. Kako je tuženik sukladno citiranoj odredbi dužan doprinositi minimalni iznos bez obzira na njegove prihode i opće imovno stanje, a isti bi bio radno sposoban jer nije pred nadležnim tijelima ishodio dokaz o trajnoj radnoj nesposobnosti, a u kojem slučaju bi eventualno bio oslobođen od obveze plaćanja uzdržavanja.

9. Stoga utvrđenja i odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju, uz napomenu da se ti navodi po prvi put ističu u žalbi jer je tuženik bio potpuno pasivan tijekom prvostupanjskog postupka, ali i u postupku kod organa starateljstva koji nisu mogli prikupiti anamnestičke podatke za njega.

10. Žalitelju valja ukazati na odredbu čl. 310. st. 1. ObZ po kojoj roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja prema djetetu ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obavezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, s tim da po stavku 2. tog članka, svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

11. Također žalitelju valja ukazati i na odredbu čl. 314. st. 1. i 2. ObZ iz koje jasno proizlazi da roditelj koji ne stanuje s djetetom, a ovdje je to tuženik, treba platiti minimalni novčani iznos koji predstavlja minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, a koji sada, u vrijeme presuđenja obzirom da se radi o djetetu od 13 do 18 godina iznosi 1.568,38 kuna (zatraženo 1.500,00 kuna). Jedino je u stavku 3. propisano kada se taj iznos može utvrditi u nižem iznosu od zakonskog maksimuma, ali ne manje od ½ zakonskog minimuma, a to je ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanju, a tuženik u tijeku postupka nije ni tvrdio da postoji neki od tih uvjeta, osim u žalbi da je trenutno nezaposlen što samo po sebi ne utječe ne njegovu zakonsku obvezu plaćanja uzdržavanja.

12. Međutim, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava treba reći da je citirana Odluka Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku („Narodne novine“ broj 88/22) stupila na snagu tek 1. travnja 2022. te da je do tada bila na snazi Odluka Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku („Narodne novine“ broj 30/21) prema kojoj je tuženik dužan doprinositi za zajedničko dijete stranaka mjesečni iznos od 1.487,86 kuna.

13. Stoga je valjalo temeljem čl. 373. točka 3. i čl. 368. st. 1. ZPP-a djelomično prenačiti i potvrditi prvostupanjsku odluku, a posljedično i odluku o trošku, dok se odluka o trošku žalbenog postupka temelji na odredbi čl.166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 5. ZPP-a, jer je tuženik uspio s neznatnim dijelom žalbe.

U Zadru 2. kolovoza 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Franka Zenić