Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 12 Gž R-21/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Marina Grbića, predsjednika vijeća, Franke Zenić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. R., OIB: …, iz Z., …, zastupane po punomoćniku I. G., odvjetniku iz Z., …, protiv tuženika I. "R. B.", OIB: …, iz Z., …, zastupanog po ravnatelju dr.sc. D. M. S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-11422/2020-11 od 20. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 2. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika I. "R. B." kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-11422/2020-11 od 20. svibnja 2022. u toč. I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja, suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku I. R. B. iz Z., …, OIB: …, isplatiti tužitelju G. R. iz Z., …, OIB: …, bruto iznos od 11.715,73 kuna zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom:

- na iznos od 740,53 kn od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 740,53 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;

- na iznos od 740,53 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;

- na iznos od 740,53 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 740,53 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 740,54 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 740,54 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 892,29 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

- na iznos od 892,29 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

- na iznos od 892,29 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

- na iznos od 892,29 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

- na iznos od 1.109,54 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

- na iznos od 1.050,59 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

- na iznos od 802,68 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, a da mu tuženik isplati zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložio da se žalba uvaži i preinakom prvostupanjske presude odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova postupka, podredno da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Prvostupanjski sud u svojoj odluci zauzima stav kako su prigovori tuženika vezani na ništetnost i nevaljanost Izmjena iz 2011. pa i kasnije Arbitražne odluke te konačno Vjerodostojnog tumačenja neosnovan, dakle da su svi navedeni akti pravno valjani i stoga i proizvode određene pravne učinke. Prvostupanjski sud, u početku obrazlaganja svoje odluke, tvrdi da bi za ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi navedeni sindikat bio isključen iz pregovaranja već je nedvojbeno da taj sindikat nije potpisao navedene Izmjene. Moguće je da neki od sindikata koji bi kolektivno pregovarali ne potpišu izvornik kolektivnog ugovora o kojem su kolektivno pregovarali, ako ne bi bili zadovoljni njegovim sadržajem, no kada kolektivni ugovor bude potpisan tada mijenjati ili dopunjavati mogu samo sve njegove stranke. Dakle, kada neki akt postoji njegova izmjena podrazumijeva prethodnu suglasnost volja svih stranaka. Naglašava stav o tome da Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-408/2 od 3. travnja 2013., a koja je predmet i ovog postupka, obrazlaže kako neki kolektivni ugovor mogu mijenjati i dopunjavati samo stranke toga kolektivnog ugovora, i to sve i zajedno. To je sukus relevantnog stava koji tuženik navodi, a ne onaj stav koji tužiteljica imputira – a da "pojedini sindikati ne smiju protivno zakonu biti isključeni iz kolektivnog pregovaranja te sklapanja kolektivnog ugovora". Tuženik, slijedom narečenog, ponavlja i traži odlučivanje, o tome da li su svi sporazumi (dakle, i (1) Sporazum o osnovici plaće u javnim službama sklopljen dana 23. studenoga 2006.; (2) Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljen dana 13. svibnja 2009.; (3) Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljena dana 26. listopada 2011.; (4) Arbitražna odluka od dana 7. studenoga 2011.; i (5) Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 28. prosinca 2012.) svaki za sebe, i svi zajedno, po svom sadržaju i pravnoj naravi, a još više prema postupovnim odredbama koje se odnose na postupak i stranke kolektivnog pregovaranja, kolektivni ugovori. Smatra, a to je istakao već u samom odgovoru na tužbu, kako za sve ove sporazume pojedinačno, a također i zajedno, nikada nije bio formiran pregovarački odbor sindikata prema odredbi čl. 186. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95 - ispravak, 65/95 - ispravak, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 137/04 - pročišćeni tekst i 68/05 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-2766/2003 i dr. od dana 24. svibnja 2005.) kojim se uređuje Odbor sindikata za kolektivne pregovore u vrijeme sklapanja Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama sklopljen dana 23. studenoga 2006. i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljen dana 13. svibnja 2009., niti prema odredbi Članka 254. Zakona o radu ("Narodne novine" 149/09, 61/11, 82/12 – Zakon o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje, 88/12 – Ispravak Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje i 73/13) kojim se uređuje Odbor sindikata za kolektivne pregovore u vrijeme sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljena dana 26. listopada 2011., Arbitražne odluke od dana 7. studenoga 2011.; i Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 28. prosinca 2012. Nadalje, kako je Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama iz 2012. propustio izrijekom Izmjenu i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenu dana 26. listopada 2011., a potom eventualno i Arbitražnu odluku od dana 7. studenoga 2011. propustio vrednovati te dokumente. To se pogotovo ne čini na način da bi ih se učinilo dijelom toga kolektivnog ugovora, kojem su i potpisnici ponovno sasvim različiti od Izmjene i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljene dana 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od dana 7. studenoga 2011. Također, a da bi neki ugovor bio kolektivni ugovor, zahtjeva se formaliziranje kolektivnog pregovaranje po Odboru sindikata za kolektivno pregovaranje koji će biti sporazumno formiran ili, ako to ne bi bilo moguće, koji će biti utvrđen odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća. To je formalan, proceduralan zahtjev te tuženik smatra nužnim da se utvrdi postojanje istog sporazuma ili odluke Gospodarsko- socijalnog vijeća. U ovom slučaju jest notorno da Odbor sindikata za kolektivne pregovore nikada i niti na koji način nije bio formiran sporazumno odnosno odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća, pri čemu se tu radi o formalnoj, proceduralnoj, pretpostavci za vođenje zakonitih kolektivnih pregovora o kojoj zacijelo ima dokumentiranog traga – bilo u vidu sporazuma svih sindikata, bilo u vidu Odluke Gospodarsko-socijalnog vijeća. Smatra činjeničnim i dokazanim kako se ovdje u pogledu svih ovih sporazuma i svih njihovih izmjena i dopuna ne radi o kolektivnim ugovorima obzirom isti nisu pregovarani prema zahtijevanom za kolektivne ugovore. Sud temelji svoju odluku na članku III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. u kojem stoji: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji zavoda ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama." Ovo prije svega jer pogrešno cijeni da bi nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaća u javnim službama u iznosu HRK 5.415,37 bruto iz odredbe članka 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. Ovdje se postupa na način da se obrazlaže kako ne dolazi do odgode uskladbe, a previđa se da u članku VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. stoje navedeni uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. - tako se u točki 1. istoga članka navodi kako "[A]ko realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i dopuna." Međutim, propustio je primijeniti odredbe Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj 27/01 i 39/09) i Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine", broj, 39/09 i 124/09). Sve do donošenja odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29. prosinca 2016. s primjenom od 1. siječnja 2017. počevši s plaćom za siječanj 2017. koja je isplaćena u veljači 2017. u primjeni je bila osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kn bruto prema Dodatku Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tuženik ukazuje u žalbi, jer pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice prema tuženiku kao poslodavcu isplata razlike plaće temeljem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

8. Pred sudom prvog stupnja utvrđeno je sljedeće:

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, kako iz istog slijedi, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada Republike Hrvatske i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u R. H., sve kako iz istog slijedi,

- da su Vlada Republike Hrvatske te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III Dodatka, te članak IV, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III do V tih Izmjena i dopuna, sve kako iz istog slijedi,

- da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano,

- da su Vlada Republike Hrvatske te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, i to u odnosu na čl. IV u vezi s čl. VII Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno kako slijedi iz Tablice - tromjesečni obračun bruto domaćeg proizvoda prema rashodnoj metodi, stalne cijene, u cijenama prethodne godine,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015., kako slijedi iz Priopćenja za javnost u povodu objave prve procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za treće tromjesečje 2015. Državnog zavoda za statistiku te Priopćenja za javnost u povodu objave prve procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za drugo tromjesečje 2015. Državnog zavoda za statistiku,

- da je Vlada Republike Hrvatske 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017. Međutim, odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje ZR) propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, Pravilnikom o radu, Sporazumom sklopljenih između radničkog vijeća i poslodavca, Kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Budući da je primjena Izmjena Dodatka Sporazumu trajala do 26. siječnja 2017., a ista predstavlja za tužitelja povoljnije pravo, to tužitelju pripada pravo na isplatu razlike plaće i za siječanj 2017,

- pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva polazi od pravnog shvaćanja prema kojem Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje IDDS) predstavljaju pravno valjani Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama. Pa su prigovori tuženika vezani za ništetnost i nevaljanost Izmjena iz 2011., pa i kasnije iz Arbitražne odluke te konačno Vjerodostojnog tumačenja u cijelosti neosnovani. Naime, činjenica je da navedene Izmjene nisu doista potpisane od strane jednog od Sindikata koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006. pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske). Međutim, da bi to utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena navedeni Sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi navedeni Sindikat bio isključen iz pregovaranja, već je nedvojbeno da taj Sindikat nije potpisao navedene Izmjene, stoga smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama zakonite te pravno valjane stoga i proizvode određene pravne učinke. Ujedno takvo stajalište proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr 408/12-2 od 03.04.2017., Revr 847/10- 2 od 07.12.2011. te odluke Revr 1797/09-2 od 7. veljače 2012. te Gž-13/02), kao i odluke Ustavnog suda RH broj U-III/3535/2013 od 5. ožujka 2015. i

- prema sadržaju navedenih IDDS ispunile su se pretpostavke za primjenu odredbe čl. III IDDS kojim je određen način povrata osnovice tako da ona iznosi 5.415,37 kuna bruto budući su službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukazali na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva zadnja tromjesečja uzastopno, a u 2015. Navedeno pravno shvaćanje temelji se na toj odredbi te odredbi čl. VII st. 1. IDDS, koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u čl. III-IV IDDS. Čl. VII st. 1. IDDS propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom razdoblju opisanom u čl. III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a, ali iz odredbe čl. III proizlazi da se ona odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Dakle, prema podacima o realnom tromjesečnom stanju BDP-a (koje je objavio Državni zavod za statistiku RH) od IV kvartala 2014., pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, nego je BDP stalno rastao.

9. U utuženom razdoblju (od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017.) bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 141/12 - dalje TKU), koji u članku 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovnu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. U istom članku TKU, u stavku 4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima.

10. Isto tako, odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 - dalje ZR) je propisano, a tako je bilo propisano i čl. 7. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 i 73/13), da će se primijeniti za radnika najpovoljnije pravo, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

11. U članku 1. Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. godinu za 6% i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine.

12. Također, 26. listopada 2011. Vlada RH i Sindikat javnih službi sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U članku III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više % (mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama. Isto tako, čl. XI navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%, a zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu/14 primjena izmjena Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017.

13. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. u kojoj je navedeno da se član III. mijenja i glasi: "osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopunama".

14. Također, u članku IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena i dopuna, ugovorne stane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću R. H. u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. Nadalje, odredbom čl. V Izmjena i dopuna određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema člancima II i IV Izmjena i dopuna, V. R. H. obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi R. H. u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi R. H. za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5%, slijedom čega je V. R. H. donijela novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine", broj 25/13.), kojom je umanjila koeficijente za 3%, što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent sa 1,25 na 1,2125.

15. Slijedom navedenog, prema stavu ovog drugostupanjskog suda Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju kolektivni ugovor (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1111/20) sklopljen sukladno odredbama čl. 2. ZOP na temelju kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi, te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, te odredbe čl. 51. st. 4. TKU, kojom je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Iz navedenih razloga ovaj drugostupanjski sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužiteljica poziva u tužbi, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. To proizlazi i iz činjenice da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV stavak 5., a u svezi sa člankom VII stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III spomenutih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., tako da su žalbeni navodi tuženika neosnovani.

16. Neosnovani su navodi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. VII stavka 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, čl. VII stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanom u članku III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe članka III. proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio zavod vidljivo je da od IV. kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a. Dapače, vidljivo je da je BDP stalno rastao. Odredba članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV i V Izmjena Dodatka Sporazumu, a namjera V. R. H. je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.415,37 kn.

17. Pritom je potrebno navesti da je odgoda usklađivanja dvanaest neprekidnih kvartala konzumirana kroz čl. IV st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i na temelju Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će V. R. H. biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III tako da žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Slijedom navedenog, proizlazi da je tuženik u utuženom razdoblju bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, odnosno tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju je pravno osnovan.

18. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu na temelju koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).

19. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvog stupnja u toč. I. i III. izreke.

20. U ostalom nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru, 2. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća

Marin Grbić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte