Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-350/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu po sudcu tog suda Marku Pribisaliću, kao sudcu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja: 1. E. K. iz P., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik A. V., odvjetnik u Z., 2. mlt. E. P. iz P., OIB: ... i 3. mlt. A. P. iz P., OIB: ..., koje predlagatelje pod 2. i 3. zastupa zakonska zastupnica, majka E. K., protiv protustranke V. P. iz P., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik K. R., odvjetnik u O., radi zaštite obiteljskog doma, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj R1 Ob-81/2021-9 od 26. travnja 2022., dana 1. kolovoza 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba protustranke kao neutemeljena i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj R1 Ob-81/2021-9 od 26. travnja 2022.

II. Odbija se zahtjev protustranke za naknadu troška žalbenog postupka kao neutemeljen.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je kako slijedi:

"I. Određuje se pravo mirnog stanovanja predlagateljice E. K. i mlt. djece E. P. i A. P. u stanu u Pločama na adresi ..., P., u stanu koji predstavlja obiteljski dom, a koji je bračna stečevina.

II. Ovo rješenje ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice između stranaka na ovom stanu.

III. Nalaže se predlagateljici E. K. plaćanje svih režijskih troškova za stan u P. na adresi ..., P."

2.Protiv navedenog rješenja žali se protustranka pobijajući odluku u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući odluku preinačiti sukladno žalbenim navodima.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba nije utemeljena.

5.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku odluku u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupaka, ovaj sud drži kako nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje ukazuje žalitelj, kao niti druge bitne povrede postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a te se pravilnost prvostupanjskog rješenja može ispitati.

6.Predmet odlučivanja i u ovom žalbenom stadiju postupka je prvostupanjska odluka o pravu mirnog stanovanja predlagateljice E. K. i maloljetne djece E. P. i A. P., odnosno odluka radi zaštite obiteljskog doma, sukladno odredbama Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15 i 98/19, dalje: ObZ).

7.Prema stanju u spisu predmeta prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće:

-kako su E. K. (ranije P.) i V. P. bivši bračni drugovi, da je njihov brak razveden rješenjem prvostupanjskog suda broj R1 Ob-38/2021-3 od 4. svibnja 2021., kao i da je tom odlukom odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 13. travnja 2021. za maloljetnu djecu E. P. rođenu 2012. godine i A. P. rođenu 2014. godine,

-kako iz iskaza predlagateljice E. K. proizlazi da je prijedlog podnijela radi zaštite prava na dom s djecom, kako ju bivši suprug ne bi uznemiravao u domu te kako ne bi morala napuštati dom, kao i da je u teškoj financijskoj situaciji, mora plaćati podstanarstvo jer od mjeseca rujna prošle godine, nakon što je bivši suprug ušao u stan i rekao joj da napusti stan te joj slao poruke da će on doći u stan, živi u unajmljenom stanu i plaća podstanarstvo, a djeca nemaju uvjete za život kakve su imali, kao i da je protustranka nakon sporazumnog razvoda braka dobrovoljno napustila stan, a od nje je izričito tražio da i ona napusti stan,

-kako je protustranka u iskazu navela da ne spori predlagateljici i njihovoj djeci pravo stanovanja u predmetnom stanu u Pločama, kao ni činjenicu da taj stan predstavlja bračnu stečevinu, no da je prošle godine pokucao na vrata stana i donio djeci mobitele jer po rješenju suda ima pravo ostvarivati susrete i druženja s djecom, a kako djecu nije vidio preko tjedan dana, pokucao je na vrata i rekao da želi djeci dati mobitele, predlagateljica da je počela histerizirati pa je odmah zvala "socijalno" i policiju te je on bio prijavljen za obiteljsko nasilje, a nakon toga ga je više puta prijavljivala policiji, kao i da nije tražio da predlagateljica s djecom napusti stan, s tim što on uopće nema ključeva od tog stana niti ima pristup stanu,

-kako iz izvatka iz zemljišne knjige za kat. čest. 4559/35, Z.U. 2117, k.o. K.-S., proizlazi je da je V. P. upisan kao vlasnik za cijelo 24. suvlasničkog dijela 2/10 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24), stan oznake S3-L6, površine 67,34 m[2] .

8.Temeljem ovakvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio kako su nakon prekida bračne zajednice predlagateljice i protustranke, maloljetna djeca E. i A. P. nastavila stanovati s majkom, o čemu su se roditelji sporazumjeli sklapanjem Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, kao i da su se sporazumjeli da predlagateljica s djecom stanuje u predmetnom stanu u P., ..., a koji stan je stečen za vrijeme trajanja bračne zajednice, odnosno potječe iz te imovine i, sukladno članku 36. ObZ-a, predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Osim toga, kako otac djece nije osporio predlagateljici i djeci pravo stanovanja u tom stanu niti je osporio da stan predstavlja bračnu stečevinu stranaka, već je osporio dio prijedloga koji se odnosi na nasilne i neprestane upade u obiteljski dom pa, s obzirom da je spomenutom sudskom odlukom odlučeno kako će djeca stanovati s majkom, prvostupanjski sud je prihvatio prijedlog i djeci i predlagateljici osigurao pravo na dom s pozivom na odredbu članka 46. stavak 2. ObZ-a i to najdulje do razvrgnuća suvlasništva na nekretnini koja predstavlja obiteljski dom. Pravo stanovanja u stanu u Pločama predlagateljici i djeci je određeno uz obrazloženje i bez prava stanovanja trećih osoba i to bez obzira što je predlagateljica s djecom iselila iz stana u mjesecu rujnu 2021. te je sud predlagateljicu obvezao na plaćanje režijskih troškova za stan.

9.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza koji su izvedeni u postupku, koje dokaze je sud prvog stupnja pravilno cijenio prema odredbi članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska odluka sadrži valjane razloge koje u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10.Člankom 32. stavak 1. ObZ-a propisano je kako bračni drugovi sporazumno određuju mjesto stanovanja i obiteljsku kuću ili stan u kojem će stanovati s djecom nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb i koji predstavlja obiteljski dom za njih i djecu.

11.Člankom 46. stavak 2. ObZ-a propisano je kako sud može na zahtjev bračnog druga odrediti da pravo stanovanja u obiteljskom domu koji predstavlja bračnu stečevinu iz članka 32. ovoga Zakona ostvaruje samo jedan roditelj sa zajedničkom maloljetnom djecom nad kojom roditelji ostvaruju roditeljsku skrb. Iz stavka 3. tog članka proizlazi da pravo stanovanja iz stavka 2. ovoga članka može trajati najdulje do razvrgnuća suvlasništva na nekretnini koja predstavlja obiteljski dom. Stavkom 5. istog članka određeno je da kad odlučuje o pravu stanovanja iz stavka 2. ovoga članka i najamnini iz stavka 4. ovoga članka, sud mora voditi računa o načelu razmjernosti, štititi pravo djece na stanovanje u obiteljskom domu i istodobno postupati pravedno prema onom roditelju na čiji teret će se ostvarivati pravo stanovanja.

12.Sukladno članku 490. točka 3. ObZ-a u postupku radi zaštite obiteljskog doma odlučuje se o pravu stanovanja djece i jednog roditelja u stanu ili drugoj nekretnini koja predstavlja obiteljski dom sukladno članku 46. ovoga Zakona. Odredbom članka 491. stavak 2. ObZ-a propisano je da se postupak iz članka 490. točke 3. ovoga Zakona pokreće na prijedlog roditelja koji na temelju odluke suda stanuje sa zajedničkim maloljetnim djetetom.

13.Imajući u vidu navedena činjenična utvrđenja i cijeneći sve rezultate dokaznog postupka, posebno polazeći i od među strankama nespornih činjenica, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako su E. K. i V. P. sklopili Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojim su dogovorili kako će nakon prekida bračne zajednice njihova maloljetna djeca E. i A. P. nastavila stanovati s majkom te su se sporazumjeli da predlagateljica s djecom stanuje u stanu u P., ..., a koji stan predstavlja njihovu bračnu stečevinu. Protustranka nije osporio predlagateljici i djeci pravo stanovanja u tom stanu niti je osporio da stan predstavlja bračnu stečevinu stranaka, pa je u konkretnim okolnostima prvostupanjski sud pravilno prihvatio prijedlog i djeci i predlagateljici osigurao pravo na dom, sukladno članku 46. stavak 2. ObZ-a do razvrgnuća suvlasništva na nekretnini koja predstavlja obiteljski dom.

14.Naime, predmetna odluka je u interesu i u skladu s dobrobiti maloljetne djece koja imaju pravo na zaštitu i pravo na obiteljski dom, a već sama činjenica što je između stranaka ranije bilo nesuglasnosti i prijava za nasilje u svezi s korištenjem dotičnog stana upućuje na potrebu donošenja odluke u interesu maloljetne djece. Prvostupanjski sud je u ovim okolnostima vodio računa o načelu razmjernosti, štiteći pravo djece na stanovanje u obiteljskom domu i istodobno postupao pravedno prema onom roditelju na čiji teret će se ostvarivati pravo stanovanja, jer protustranka niti ne osporava djeci pravo na stanovanje u tom stanu, a ističe i kako on osobno taj stan ne koristi. Takvi zaključci proizlaze iz svih dokaza, a žalitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda.

15.Glede žalbenih navoda treba reći kako protustranka u žalbi ukazuje na povrede odredaba postupka koje bi počinio prvostupanjski sud, iznosi svoju ocjenu utvrđenoga činjeničnog stanja te svoje zaključke o primjeni prava, međutim gubi iz vida da je prvostupanjski sud na navedeno činjenično stanje u bitnom pravilno primijenio citirane materijalno pravne odredbe pa se takvi žalbeni navodi ukazuju pravno neodlučnima. Prvostupanjski sud je pravilno odlučio o prijedlogu koji je postavljen na ročištu pred sudom i pritom nije prekoračio zahtjev, kako to želi prikazati žalitelj, a protustranka je sudjelovala u postupku i mogla se očitovati o tom prijedlogu. Sama činjenica što predlagateljica s djecom ne stanuje u dotičnom stanu i činjenica da je u pogledu tog stana između roditelja bilo nesuglasnosti i prijava postupanja nadležnim tijelima, u okolnostima konkretnog slučaja, upućuje na zaključak o potrebi donošenja predmetne odluke u interesu djece, kako je to utemeljeno zaključio i prvostupanjski sud, jer je nedvojbeno maloljetnoj djeci potreban obiteljski dom pa i radi uredne svakodnevne roditeljske skrbi o djeci. Naposljetku, u slučaju promjene bitnih okolnosti, moguće je zahtijevati i izmjenu ovakve odluke sukladno navedenim odredbama ObZ-a.

16.Iz iznijetog proizlazi kako nisu ostvareni žalbeni razlozi kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te je valjalo, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku odluku.

17.Zahtjev protustranke za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer žalitelj nije uspio u žalbenom stadiju postupka.

18.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.

Split, 1. kolovoza 2022.

Sudac:

Marko Pribisalić, v. r.