REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Poslovni broj 40 Pr-1847/2021-18
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z.L.P. d.o.o., L., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D.Č., odvjetniku iz P., protiv tuženika Sindikata, P., OIB: …, radi nadomještanja suglasnosti na otkaz sindikalnom povjereniku, nakon zaključene glavne javne rasprave 30. lipnja 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 1. kolovoza 2022. objavio i
p r e s u d i o j e
I Nadomješta se suglasnost tuženika Sindikata, za donošenje namjeravane odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 6. rujna 2000. sa pripadajućim aneksima (i to aneksom od 24. siječnja 2002.; aneksom od 16.03.2015.; aneksom od 10. prosinca 2015.; aneksom od 23. travnja 2018. i aneksom od 03. studenog 2021.) sindikalnoj povjerenici E.B., OIB: …, na radnom mjestu voditelja smjene u trgovini, kod tužitelja, Z.L.P. d.o.o., kao poslodavca, a koja suglasnost je uskraćena dopisom tuženika od 9. prosinca 2021.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.900,00 kuna, sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 2. kolovoza 2022. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je poslodavac većem broju radnika, od kojih su neki članovi Sindikata. Radnica E.B., OIB: …, zaposlena je kod tužitelja temeljem Ugovora o radu broj 10. od 6. rujna 2000. s pripadajućim aneksima na radnom mjestu voditelja smjene u trgovini i to aneksima od 24. siječnja 2002., 16. ožujka 2015., 10. prosinca 2015., 23. travnja 2018. i 3. studenog 2021. Ona je ujedno i sindikalna povjerenica tuženika u Z.L.P. d.o.o. temeljem obavijesti Ur. Br. 81/2015 od 2. travnja 2015., koja je dostavljena tužitelju kao poslodavcu.
1.1. Odredbom iz čl. 188. Zakona o radu uređena je zaštita sindikalnih povjerenika, pa im se tako, između ostalog bez suglasnosti Sindikata (u konkretnom slučaju tuženika) ne može otkazati ugovor o radu, kako je to propisano st. 1. toč. 1. citiranog članka. Nakon što sindikat uskrati suglasnost o namjeravanoj odluci za otkaz ugovora o radu sindikalnom povjereniku, poslodavac može tražiti od nadležnog suda da nadomjesti tu suglasnost (čl. 188. st. 3. Zakona o radu). Pravni temelj ove tužbe jeste nadomještanje suglasnosti sindikata za davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu radnici E.B., koja suglasnost je od strane tuženika uskraćena.
1.2. Naime, poslodavac je prije pokretanja ove tužbe uputio preporučenom pošiljkom tuženiku zahtjev za davanje suglasnosti za izvanredan otkaz ugovora o radu radnici E.B., koji je tuženik primio 3. prosinca 2021. Tuženik je preporučenom pošiljkom koja je na pošti zaprimljena 10. prosinca 2021. posebnim dopisom obavijestio poslodavca – tužitelja da uskraćuje suglasnost. Navedeni dopis, odnosno uskratu suglasnosti, tužitelj je primio dana 14. prosinca 2021. Dakle, ova se tužba podnosi, a samim time i postupak pokreće, u zakonskom roku iz čl. 188. st. 3. Zakona o radu, tj. u roku od 15 dana od dana primitka očitovanja sindikata o uskraćivanju suglasnosti.
1.3. Razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu jest činjenica da je radnica E.B., sindikalna povjerenica, u razdoblju od 17. do 26. studenog 2021. počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Poslodavac je, uvažavajući sve okolnosti, utvrdio da nakon navedene povrede nastavak radnog odnosa nije moguć jer je nepovratno ukinuto povjerenje prema radnici. Bez obzira na činjenicu što sindikalna povjerenica E.B. uživa zaštitu temeljem odredbi citiranog članka Zakona o radu, to ne znači da je ona a priori lišena obveza ispunjavanja svojih obveza iz radnog odnosa, odnosno da je samim tim svojim svojstvom ovlaštena zloupotrebljavati radnička i druga prava. Radnica je u razdoblju od 17. do 26. studenog 2021. prijavila i dostavila liječničku dokumentaciju o privremenoj nesposobnosti za rad, što dokazuje potvrdom o privremenoj nesposobnosti za rad od 16. studenog 2021., koja je dostavljena poslodavcu 17. studenog 2021. putem mail-a od strane neposrednog voditelja D.T. Ujedno je poslodavac 30. studenog 2021. zaprimio i Izvješće o privremenoj nesposobnosti/ spriječenosti za rad izdano od Ordinacije opće medicine M.J., dr. med. u kojem je navedeno trajanje privremene nesposobnosti za rad od 17. do 26. studenog 2021. Radnica je u razdoblju od 20. do 27. studenog 2021. boravila na putovanju organiziranom od strane putničke agencije u E., dakle na drugom kontinentu (A.) o čemu poslodavac ima fizičke dokaze, a navedeno dokazuje da je ona zloupotrijebila institut privremene nesposobnosti / spriječenosti za rad (bolovanja) i samim time da se radi o lažiranju podataka. Opisano ponašanje i postupanje je takve naravi da je nastavak radnog odnosa nemoguć, jer je trajno i nepovratno narušeno povjerenje poslodavca. Naime, radnica je radi osobnih interesa lažno prijavila bolovanje, čime je svojom vlastitom voljom, željom i pomnim planiranjem aktivirala čitav sustav zdravstvene zaštite, te je u nepovoljnu poziciju dovela kako sebe, tako i liječnika opće prakse. Dakle, radnica je spremna (to je i učinila) prijaviti vlastitu bolest kao razloga bolovanja, da bi umjesto bolovanja otputovala na izlet u E.
1.4. Sindikalni povjerenik biran je od radnika, članova sindikata, te je dužan štiti i primicati interese članova sindikata, tih istih svojih radnika. Inkriminiranim ponašanjem sasvim sigurno se prava radnika ne štite, a kamoli promiču. Za napomenuti je da bi radnica E. B., zbog svojeg naprijed opisanog svojstva sindikalne povjerenica, ali i kao bivša članica nadzornog odbora društva, svim ostalim radnicima trebala biti primjer u ponašanju i postupanju, odnosu sa poslodavcem i ostalim radnicima, dakle, njena odgovornost je tim veća, upravo zbog svojstva koje ima i uživa, a koje svojstvo – uloga sindikalne povjerenice ne bi smjela zloupotrijebiti te ne bi smjela unaprijed računati na to da će biti zaštićena i da može raditi što god hoće. Dakle, radnica je upravo zbog te svoje uloge, ali i iskustva sudjelovanja i rada u nadzornom odboru društva, koji organ ima nadzorne ovlasti i jedan je od temeljnih organizacijskih – ustrojstvenih dijelova društva, koje je u većinskom državnom vlasništvu, takvim postupanjem i ponašanjem pokazala da joj nije stalo ni do poslodavca, niti do ostalih radnika. Odredbom čl. 8. Zakona o radu propisano je da se u radnom odnosu radnik dužan pridržavati odredbi Zakona o radu, drugih zakona, međunarodnih ugovora i drugih izvora prava. Iz zaprimljenog paušalnog očitovanja tuženika o uskrati suglasnosti u bitnome proizlazi kako se ne osporava putovanje radnice u E., ali da to samo po sebi ne znači kršenje obveza iz radnih odnosa. Kontrola bolovanja na koju se poziva tuženik je unutarnju upravni (inspekcijski) postupak kojeg provodi zavod, radi provjere liječnika. U svakom slučaju, u cijelosti se osporavaju svi navodi iz dopisa tuženika kojim uskraćuje suglasnost za otkaz te se napominje činjenica kako se u ovom postupku ne utvrđuju zakonski razlozi za otkaz ugovora o radu, već isključivo postoje li pretpostavke za davanje suglasnosti na otkaz, a što je po mišljenju tužitelja svakako već i dokazano. Ne stoji činjenica iz dopisa tuženika da kod radnice nisu utvrđeni elementi povrede radno-pravnih odnosa, budući da je razvidno kako je ista tijekom 2015. tražila i ishodila povećanje koeficijenta složenosti prije odlaska u mirovinu, s izričitom izjavom da u narednih 5 godina namjerava otići u mirovinu, što naravno nije učinila. Izjavu je potpisala i predala poslodavcu 10. prosinca 2015., rok od 5 godina istekao je 10. prosinca 2020., međutim radnica je još uvijek zaposlena kod tužitelja, tj. nije otišla u mirovinu kako je najavila, čime je poslodavca dovela u zabludu kako bi neosnovano stekla povišenje plaće. Naravno, razliku na taj način ostvarenih prihoda (plaće) nije vratila. Opisani postupak izazvan je od same radnice, i umjesto kritičke analize njena ponašanja, tuženik potpuno neosnovano odgovornost prebacuje na poslodavca – tužitelja.
1.5. Slijedom svega navedenog, tužitelj smatra da su ispunjeni uvjeti za izdavanje suglasnosti tuženika za namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radnici poslodavca, sindikalnoj povjerenici E.B. pa predlaže da sud, nakon provedenog postupka, donese presudu naznačenu u izreci.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno: da je radnica E.B. zaposlena kod tužitelja temeljem Ugovora o radu broj 10 od 6. rujna 2000. s pripadajućim aneksima, da je ista imenovana sindikalnom povjerenicom tuženika, da je isti o tome obaviješten 2. travnja 2015., da je dopisom Sindikata, koje je poslodavac zaprimio 14. prosinca 2021. odbijena suglasnost za otkaz ugovora o radu na temelju čl. 188. st. 1. Zakona o radu, da je radnica prijavila i dostavila liječničku dokumentaciju poslodavcu, odnosno potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad od 16. studenog 2021. koju je isti zaprimio 17. studenog 2021., da je poslodavac 30. studenog 2021. zaprimio Izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad izdano od ordinacije opće medicine M.J., dr. med. u kojem je navedeno trajanje privremene nesposobnosti za rad od 17. do 26. studenog 2021. te da je radnica u razdoblju od 20. do 27. studenog boravila na putovanju organiziranom od strane putničke agencije u E. Radnica E.B. zaposlena je neprekidno kod tužitelja od 1989., iako se to u tužbi ne spominje. Kao i u svom očitovanju, kojeg je tužitelj zaprimio 14. prosinca 2021., tuženik navodi kako je radnica u razdoblju od 17. do 26. studenog 2021. bila na bolovanju te u zakonskom roku obavijestila osobu koja joj je neposredno nadređena o privremenoj nesposobnosti za rad, a poslodavcu dostavila liječničku potvrdu koju joj je izdao izabrani liječnik opće medicine M.J., dr. med. Naime, na tom pregledu 16. studenog 2021. izabrana liječnica je utvrdila da radnica ima urino infekt, budući da se ista tužila na učestalo mokrenje i pečenje pri mokrenju, te joj je nakon pregleda utvrdila dijagnozu, propisala terapiju uzimanja antibiotika, TR CEFIXIM, 5X400 mg. i mirovanje kroz pet dana, a temeljem koje dijagnoze joj je i otvoreno bolovanje. Stoga, ne stoje navodi u tužbi da je E.B. lažirala podatke o privremenoj nesposobnosti za rad, iako se poslodavac potrudio i angažirao detektivsku agenciju na trošak Z.L.P. d.o.o., i to u vrijeme pandemije u kojem je poslovanje društva još uvijek neizvjesno, što još nikad nije učinio ni za jednog radnika, ne zatraživši prethodno da se za istu radnicu provede propisana kontrola bolovanja, iako do sada E.B. nije često koristila bolovanja, kojima bi navela na sumnju poslodavca da zloupotrebljava navedeni institut. Da je radnica podigla propisani antibiotik istog dana i to 16. studenog prošle godine, također se može provjeriti u evidencijama ljekarni te je ista po preporuci liječnika tih pet dana mirovala i konzumirala navedeni lijek, koji je nakon 24 sata počeo djelovati, pa se već sljedećeg dana osjećala bolje. Kako je E.B. uplatila putovanje u E. te je sa svojim suprugom namjeravala otputovati dana 20. studenog 2021., ista to sigurno ne bi učinila da se njeno zdravstveno stanje pogoršalo i zakompliciralo ili da nije završila s danom terapijom, odnosno da se i dalje osjećala loše. Međutim, kako je popila svih pet antibiotika, mirovala tih pet dana te se osjećala puno bolje bez ikakvih tegoba, odlučila je ipak otići na putovanje koje je uplatila, smatrajući da će joj putovanje u toplije krajeve pomoći da se u potpunosti oporavi i u fizičkom i u psihičkom smislu.
2.1. O zloupotrebi bolovanja može se govoriti tek kad se ono ne koristi u svrhu liječenja i povratka zdravlju, a što nije u konkretnom slučaju, budući da je E.B. doista imala urino infekt, a što je njena liječnica utvrdila i propisala joj adekvatnu terapiju, koje se ista i pridržavala te popila navedeni lijek. Poslodavcu nastaje šteta tek u slučaju kad radnik svojim radnjama produži trajanje bolovanja, što ista također nije učinila. Kontrola privremene nesposobnosti obavlja se pregledom medicinske i druge dokumentacije u ordinaciji izabranog doktora, uz obvezan pregled osiguranika radi utvrđivanja objektivne dijagnoze i njegov zdravstvenog stanja, a ne iz izvješća detektivske agencije. Naime, izvješće detektivske agencije o prikupljanju obavijesti koje su se odnosile na provjeru sumnje ne odnose se na razdoblje od 16. do 20. studenog 2021., a koje je bilo ključno za ozdravljenje E.B., već se ono odnosi od dana 27. studenog 2021. kada ista po preporuci liječnika više nije morala uzimati terapiju niti mirovati. Umjesto propisane kontrole, sačinjeno je Izviješće detektivske agencije L. u R., radi provjere sumnje je li E.B. za vrijeme svog bolovanja obavljala aktivnosti nespojive s činjenicom da se nalazi na bolovanju, a koji nisu mjerodavni da bi poslodavac sa sigurnošću mogao tvrditi kako je ista zloupotrijebila institut privremene nesposobnosti za rad te kako je zbog navedenog putovanja nastavak radnog odnosa nemoguć pa tako i trajno i nepovratno narušeno povjerenje poslodavca.
2.2. Radnica ne smatra da je time trajno i nepovratno narušeno povjerenje poslodavca, s obzirom da svoj dugogodišnji rad obavlja savjesno i nikad nitko od radnika i njezinih nadređenih nije imao usmene ni pismene primjedbe na njezin rad. Dakako da se ista svojim radom i kvalitetama istakla u radnom kolektivu te bila članica nadzornog odbora društva a kasnije i sindikalni povjerenik, pa je upravo zbog navedenog i Radničko vijeće i Sindikat na traženje poslodavca odbilo dati suglasnost za otkaz ugovora o radu, jer nitko od navedenih ne smatra da je ista pomno planirala i unaprijed s izravnom namjerom i smišljeno prijavila vlastitu bolest. Iz radnji i postupaka poslodavca proizlazi da je upravo poslodavac pomno organizirao i pratio radnicu, angažirajući detektivsku agenciju.
2.3. Tužitelj također smatra da je E.B. dovela poslodavca u zabludu i time također trajno i nepovratno narušila njegovo povjerenje, iz razloga što je tijekom 2015. tražila i ishodila povećanje koeficijenta složenosti prije odlaska u mirovinu, s izričitom izjavom da u narednih 5 godina namjerava otići u mirovini, a što po isteku navedenog roka nije učinila. Naime, iz Kolektivnog ugovora za Z.L.P. od 20. prosinca 2016., koji više nije na snazi, u čl. 59. propisano je da radnicima kojima nedostaje 5 godina mirovinskog staža kao uvjet za stjecanje prava na punu ili prijevremenu starosnu mirovinu, poslodavac može ponuditi ugovor o radu za lakše radno mjesto ne umanjujući im plaću, dok će se takvim radnicima priznati povećanje plaće u koeficijentu složenosti od 0,20, ukoliko nisu iskoristili mogućnost iz prethodnog stavka. Ukoliko radnik nastavi raditi, a stekao je uvjete za odlazak u punu ili prijevremenu starosnu mirovinu, povećanje plaće temeljem st. 2. više se neće priznavati. Ista takva odredba uglavljena je i u Pravilnik o radu od 14. listopada 2021. u čl. 59., čime se navedeno pravo nudi svim radnicima, i svi ga potpisuju, pa proizlazi da svi radnici koji su zatražili povećanje koeficijenta složenosti prije odlaska u mirovinu, a koji nakon tih 5 godina nisu otišli u mirovinu, pa im se povećanje plaće nakon toga više ne priznaje, da su isti kod poslodavca trajno i nepovratno izgubili povjerenje. Prema shvaćanju tuženika, takvi navodi tužitelja ne bi trebali dovoditi u pitanje trajno i nepovratno izgubljeno povjerenje poslodavca prema radnici, niti su isti relevantni za odluku u ovome postupku. Naime, kontrolu bolovanja može učiniti i sam poslodavac, ali ne može kontrolirati je li privremena nesposobnost za rad utvrđena protivno Zakonu, odnosno protivno odgovarajućoj medicinskoj indikaciji i slično, dakle ono što isključivo može kontrolirati Zavod. Poslodavac je naknadno zatražio propisanu kontrolu, i to tek onda kada ga je Sindikat u svom očitovanju na to upozorio, pa u skladu s navedenim tuženik prilaže i Stručno-medicinsku ocjenu privremene nesposobnosti za rad osiguranika, koju je sačinio A.M., dr. med i dao svoj nalaz, mišljenje i ocjenu u svojstvu doktora kontrolora, dok u nalazu nije navedeno kako bi predmetno bolovanje bilo neopravdano ili neuredno vođeno.
2.4. Tužitelj smatra da je zlouporabu bolovanja dokazao temeljem nekoliko fotografija i izvješća detektivske agencije, koje je u stvari sačinjeno prema uputi poslodavca, dok je za utvrđivanje zlouporabe predmetnog instituta mjerodavna i vjerodostojna jedino medicinska dokumentacija i kontrola nadležnog liječnika, koja je utvrdila upravo suprotno od navoda tužitelja, te je kao takva u skladu s važećim propisima. Kako poslodavac činjeničnim navodima i predloženim dokazima nije dokazao da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu, tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev.
3. U dokaznom postupku pročitane su sve isprave i dokumentacija sadržana u spisu.
3.1. Nisu provedeni dokazi saslušanjem svjedoka E.B., dr. M.J. i dr. A.M., jer je ovaj sud ocijenio da provođenje navedenih dokaza nije relevantno za donošenje meritorne odluke.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja podnesen sudu na temelju čl. 188. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17., 98/19., dalje u tekstu: ZR) da sud u parničnom postupku nadomjesti suglasnost za namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu E.B., radnici zaposlenoj kod tužitelja i ujedno sindikalnoj povjerenici, a koju suglasnost je tuženik uskratio svojim očitovanjem od 9. prosinca 2021. (list 28 spisa).
6. Među strankama nije sporno:
- da je E.B. zaposlena kod tužitelja na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 10 od 6. rujna 2000. s pripadajućim Aneksima (list 6-13 spisa), a ujedno je i sindikalna povjerenica tuženika imenovana 2. travnja 2015., o čemu je obaviješten i tužitelj;
- da je E.B. za razdoblje od 17. do 26. studenog 2021. tužitelju prijavila i dostavila liječničku dokumentaciju i potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad;
- da je E.B. u razdoblju od 20. do 27. studenog 2021., dakle za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, boravila na putovanju u E. (A.), organiziranom od strane putničke agencije;
- da je tužitelj kao poslodavac angažirao privatnu detektivsku agenciju čiji su djelatnici fotografirali radnicu E.B. u zračnoj luci 27. studenog 2021., odnosno na dan njenog povratka iz E.;
- da je tužitelj kao poslodavac radnice E.B. dopisom od 2. prosinca 2021. (list 24-25 spisa) zatražio od tuženika suglasnost za otkaz ugovora o radu sindikalnoj povjerenici E.B., navodeći kao razlog otkaza tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja se ogleda u zlouporabi instituta privremene nesposobnosti za rad (bolovanja), ističući kako je uslijed navedene povrede nepovratno ukinuto povjerenje poslodavca prema radnici pa nastavak radnog odnosa nije moguć;
- da je tuženik navedeni dopis zaprimio 3. prosinca 2021. (list 27 spisa) te je dopisom od 9. prosinca 2021., a kojeg je tužitelj zaprimio 14. prosinca 2021. (list 28- 29 spisa) izvijestio tužitelja da uskraćuje suglasnost za otkaz ugovora o radu sindikalnoj povjerenici E.B., navodeći u bitnom da okolnost da je imenovana radnica zatečena dok se vraćala s putovanja ne upućuje na zaključak da je zloupotrijebila pravo korištenja bolovanja, jer da se o zlouporabi bolovanja može govoriti tek kad se ono ne koristi u svrhu liječenja, odnosno kad je radnik koji je na bolovanju zatečen u obavljanju aktivnosti koje ne odgovaraju prirodi bolesti zbog koje je na bolovanju;
- da je na zahtjev tužitelja od 7. prosinca 2021. zavod proveo kontrolu privremene nesposobnosti za rad E.B., kojom je utvrđeno da privremena nesposobnost za rad u razdoblju od 17. do 26. studenog 2021. nije bila opravdana (što proizlazi iz dokumentacije na listovima 102-108 spisa), a o čemu je tužitelj obaviješten dopisom zavoda od 28. veljače 2022. (list 76 spisa).
7. Upravo su navedene, među strankama nesporne činjenice, odlučne za donošenje meritorne odluke u ovoj pravnoj stvari.
8. Odredbom čl. 188. ZR propisano je da sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti, bez suglasnosti sindikata nije moguće otkazati ugovor o radu ili ga na drugi način staviti u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove dotadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike. Ako se sindikat u roku od osam dana ne izjasni o davanju ili uskrati suglasnosti, smatra se da je suglasan s odlukom poslodavca. Ako sindikat uskrati suglasnost na otkaz, uskrata mora biti pisano obrazložena, a poslodavac može u roku od petnaest dana od dana dostave očitovanja sindikata zatražiti da suglasnost nadomjesti sudska odluka.
9. U smislu citirane zakonske odredbe valja reći da u parnici koja se vodi radi nadomještanja suglasnosti na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a koju je uskratio sindikat, dovoljno je da poslodavac dokaže da postoji osnovana sumnja o ostvarenju otkaznog razloga te je u takvoj parnici potrebno ocijeniti namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu zbog razloga koje propisuje Zakon o radu, radi li se o zaposleniku kojem se može otkazati ugovor o radu te upućuje li poslodavac činjeničnim navodima i predloženim dokazima na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu (tako i Vrhovni sud Revr 124/14 od 16. lipnja 2015. i Revr 407/13 od 16. srpnja 2014).
9.1. U takvom postupku sud nije ovlašten utvrđivati postojanje opravdanog razloga za otkaz iznad razine vjerojatnosti, jer bi to dovodilo poslodavca u situaciju da vodi dva postupka u kojima bi (u svakom postupku zasebno), i to jednom za sindikat, a drugi put za radnika, trebao dokazivati ostvarenje istog razloga za otkaz. Prema ocjeni ovoga suda to nije bila intencija zakonodavca, što je moguće zaključiti već iz propisivanja iznimno kratkog roka za izjašnjenje sindikata o davanju ili uskrati suglasnosti.
10. U konkretnom slučaju poslodavac namjerava radnici E.B. otkazati ugovor o radu izvanrednim otkazom.
10.1. Odredbom čl. 116. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
11. Okolnost da je djelatnica E.B. za vrijeme privremene nesposobnosti za rad boravila na putovanju u E. organiziranom od strane putničke agencije ukazuje na postojanje osnovane sumnje da se kod poslodavca (tužitelja), u smislu čl. 116. ZR, ostvario opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. To stoga što činjenični navodi tužbe upućuju na osnovanu sumnju da je navedena radnica za vrijeme privremene nesposobnosti za rad obavljala aktivnosti (putovanje u daleke krajeve) koji ne odgovaraju prirodi bolesti zbog koje je bila na bolovanju (urinoinfekt) i koje su suprotne načinu liječenja propisanom od strane liječnika (16. studenog 2021. određeno je mirovanje kroz pet dana, a nakon toga liječnička kontrola – list 108 spisa). Sve navedeno upućuje na to da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, a koji razlog predstavlja dopušteni razlog za otkaz.
11.1. Pritom, u tijeku postupka nisu isticane činjenice koje bi upućivale na zaključak da je riječ o radniku u odnosu na kojeg postoji zabrana otkazivanja u smislu čl. 34. ili čl. 38. ZR.
11.2. Valja također ukazati da sud u ovom postupku ne ocjenjuje zakonitost namjeravane odluke o izvanrednom otkazu koja će eventualno biti donesena nakon nadomještanja suglasnosti, već će radnik biti ovlašten u vezi (ne)zakonitosti i (ne)dopuštenosti pojedinačne odluke o otkazu ugovora o radu pokrenuti zaseban postupak u kojem će se odlučivati o zakonitosti te pojedinačne odluke. Iz istog razloga u okviru ovoga postupka nisu detaljnije preispitivani navodi tuženika da sindikalna povjerenica E.B. odlaskom na putovanje za vrijeme privremene nesposobnosti za rad nije zloupotrijebila pravo korištenja bolovanja, kao ni navodi iz kojih proizlazi da je istoj nakon propisane i odrađene terapije trebao opuštajući odmor kako bi obnovila svoje krhko psihofizičko stanje, a za koje je odgovoran upravo tužitelj. Takvi činjenični navodi, osim što ne proizlaze iz dokumentacije u spisu (poglavito rezultata provedene kontrole izvanredne nesposobnosti za rad), biti će predmet ispitivanja u postupku povodom utvrđenja nezakonitosti odluke o otkazu, ukoliko takav postupak bude pokrenut.
11.3. Za ovaj postupak nije relevantna ni okolnost je li detektivska agencija „L.“ imala odobrenje za rad u Republici Sloveniji, gdje je radnica E. B. fotografirana po povratku s putovanja. Naime, tuženik je još u odgovoru na tužbu učinio nespornim da je imenovana radnica od 20. do 27. studenog 2021. boravila na putovanju u E. pa izvješće detektivske agencije u okviru ovoga postupka nije ni potrebno u svrhu dokazivanja činjenice koju je tuženik priznao, odnosno učinio nespornom (čl. 221. st. 1. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP).
12. Dakle, tužitelj je u tijeku postupka dokazao pretpostavke za nadomještanje suglasnosti za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu radnici E. B. jer je, u smislu čl. 116. ZR, učinio vjerojatnim postojanje i ostvarenje razloga za otkaz ugovora o radu.
12.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I izreke presude.
13. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15; dalje u tekstu: OT). Tuženik je izgubio spor pa je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak, koji se sastoji od jednokratne nagrade za zastupanje u prvostupanjskom postupku u visini od 200 bodova (Tbr. 7.2. Tarife), što uzimajući u obzir vrijednost boda i pripadajući PDV (Tbr. 42. Tarife) iznosi 2.500,00 kuna. Tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 400,00 kuna, slijedom čega ukupni trošak tužitelja iznosi 2.900,00 kuna.
U Puli 1. kolovoza 2022.
Sutkinja
Izabela Barbić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
Dna:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku
