Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-1097/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu po sudcu tog suda Marku Pribisaliću, kao sudcu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja A. B. iz V., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik K. Č., odvjetnik u R., protiv tuženika: 1. J. S. iz V., OIB ... i 2. K. B. iz V., OIB ..., koje zastupa punomoćnica N. M. J., odvjetnica u R., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp- 16/2021-45 od 27. svibnja 2022., dana 28. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se djelomice žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-16/2021-45 od 27. svibnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izrijeke i pod točkom VI. izrijeke, u odluci o trošku postupka.

II. Djelomice se uvažava žalba tuženika te se ukida rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-16/2021-45 od 27. svibnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkama VI. i VII. Izrijeke, kojima je određena privremena mjera.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je kako slijedi:

"I. Nalaže se tuženicima 1. J. B. (ranijeg prezimena S.) i 2. K. B. da tužitelju A. B. vrate oduzeti posjed stvarne služnosti prolaza i provoza po putu koji se nalazi na k.č.br. 969/6 iz k.o. B., dužine 10 m i širine 3 m, koji od glavne ceste vodi do kuće tužitelja A. B., na način da uklone betonski zid dužine 4,32 metra, visine 0,79 metara i širine 20 centimetara, sa žičanom ogradom visine 0,52 metra, koji je po imenovanim tuženicima postavljen poprečno na tom putu, kao prijeporu, te da omoguće tužitelju A. B. normalan prolaz i provoz preko tog puta, kao prijepora, i to do njegove kuće, u roku od 8 dana.

II. Zabranjuje se tuženicima 1. J. B. i 2. K. B. u odnosu na tužitelja A. B. svako daljnje uznemiravanje posjeda stvarne služnosti, opisanog u t. I.

III. U dijelu u kojemu je zatraženo da se ispunjenje obveza iz t. I. i II. odredi pod prijetnjom novčane kazne te u dijelu u kojemu je u t. I. navedeno da je stvarna služnost ustanovljena za korist tužitelja A. B., dakle za korist osobe, a ne za korist nekretnine, tužbeni zahtjev se odbija.

IV. Nalaže se tuženicima 1. J. B. i 2. K. B. da tužitelju A. B. naknade troškove postupka, u iznosu od 2.805,56 kn (slovima: dvije tisuće osamsto pet kuna i pedeset šest lipa), u roku od 15 dana.

V. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. IV., da do zatraženog iznosa od 4.400,00 kn, zahtjev tužitelja A. B. za naknadu troškova postupka odbija se.

VI. Odbija se zahtjev tuženika 1. J. B. i 2. K. B. za naknadu troškova postupka, u zatraženom iznosu od 4.000,00 kn.

VI. Određuje se privremena mjera i nalaže se tuženicima 1. J. B. i 2. K. B. da uklone postavljeni betonski zid koji se nalazi na putu koji vodi od glavne ceste do kuće tužitelja A. B., izgrađen na k.č.br. 969/6 iz k.o. B., dužine 3 metra, visine 1 metra i širine 20 centimetara, te da omoguće tužitelju A. B. nesmetan prolaz i provoz prijeporom, u roku od 24 sata nakon dostave ovog rješenja.

VII. Privremena mjera iz t. VI. ostaje na snazi do pravomoćnog završetka ovog postupka ili do drugačije odluke suda.

VIII. Stalnoj sudskoj vještakinji mjerničke struke M. K. iz P., za pristup na glavnu raspravu od 29. travnja 2022. godine utvrđuje se nagrada u iznosu od 120,00 kn (slovima: sto dvadeset kuna).

IX. Nalaže se računovodstvu ovoga suda da, iz predujma položenog po tuženicima J. B. i K. B., u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja, isplati stalnoj sudskoj vještakinji mjerničke struke M. K. iz P., za pristup na glavnu raspravu od 29. travnja 2022. godine iznos od 120,00 kn (slovima: sto dvadeset kuna), na njezin žiro račun, otvoren kod PBZ pod brojem ...."

2.Protiv navedenog rješenja žale se tuženici pobijajući tu odluku sadržajno u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen i u dijelu kojim je određena mjera osiguranja (pod točkama I., II., IV., VI. i VIII. Izrijeke), zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), predlažući pobijano rješenje preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba je djelomice utemeljena.

5.Suprotno navodima iz žalbe, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja druga bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja može ispitati.

6.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužiteljev zahtjev za zaštitom posjeda prava služnosti prolaza i provoza na nekretnini označenoj kao k.č.br. 969/6 iz k.o. B., dužine 10 m i širine 3 m, uz nalog tuženicima na uklanjanje betonskoga zida dužine 4,32 metra, visine 0,79 metara i širine 20 centimetara sa žičanom ogradom visine 0,52 metra i na omogućavanje tužitelju prolaza i provoza do njegove kuće.

7.U postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke, prema stanju u spisu, u bitnom je utvrđeno slijedeće:

-kako tužitelj u tužbi od 11. ožujka 2021. navodi da je, počevši od 1982. godine, u mirnom i nesmetanom posjedu prava služnosti prolaza pješice i kolima preko k.č.br. 969/6 iz k.o. B., kako ta čestica u naravi predstavlja put širine 3 metra i duljine oko 10 metara te je u vlasništvu tuženika, kako su tuženici najprije pisano 22. veljače 2021. zabranili tužitelju korištenje puta da bi 8. ožujka 2021. na taj put poprečno postavili betonski zid dužine 3 metra, visine 1 metra i širine 20 cm i tako onemogućili tužitelju prolaz i oduzeli mu posjed prava služnosti puta,

-kako su u odgovoru na tužbu tuženici naveli da su 2017. godine kupili, pored ostalih i predmetnu nekretninu, kako u zemljišnoj knjizi nije bilo upisano pravo služnosti u korist tužitelja i o tom pravu tuženici nisu imali saznanja, da su se obratili tužitelju koji nije odgovorio na njihov dopis od 22. veljače 2021. te kako na strani tuženika nije postojala svijest o tomu da postavljanjem zida i ograde smetaju tužiteljev posjed prava služnosti,

-kako predmetni put koji od glavne prometnice vodi do tužiteljeve nekretnine, prolazi preko čestice 969/6 iz k.o. B., koja je u (su)vlasništvu tuženika, da su između najkasnije mjeseca prosinca 2017. godine i 22. veljače 2021. u suposjedu nekretnine bili tužitelj te tuženici i kako je tužitelj taj put koristio temeljem služnosti puta za dolazak do svoje kuće u V., anagrafske oznake ...,

-kako su tuženici najprije verbalno, dopisom od 22. veljače 2021. te potom i faktički, izgradnjom betonskog zida 8. ožujka 2021., bez volje tužitelja, njemu oduzeli posjed čestice 969/6 iz k.o. B. koju je do tada koristio kao put,

-kako je u postupku izveden dokaz očevidom uz sudjelovanje sudskog vještaka mjeritelja M. K., da je očevid "predstavljao krucijalan dokaz" jer je neposrednim opažanjem utvrđeno da je zbog izgradnje betonskog zida u potpunosti onemogućen prilaz tužiteljevoj kući pristupnim putem na k.č.br. 969/6 K k.o. B. i na čiji je teret ustanovljeno pravo služnosti prolaza pješice i kolima za korist k.č.br. 969/10 i 971 iz k.o. B.,

-kako iz izvadaka iz zemljišne knjige za nekretnine koje su u tužiteljevu vlasništvu (k.č.br. 969/10 i k.č.br. 971 iz k.o. B.) te za nekretnine u vlasništvu tuženika (969/6) proizlazi da je služnost puta (nazvana služnošću prolaza pješice i kolima) upisana isključivo u vlasnički list povlasne nekretnine, odnosno u vlasnički list u koji su uknjižene tužiteljeve nekretnine, čestice 969/10 i 971 k.o. B., no ne i u vlasnički list poslužne nekretnine, onaj u koji je uknjižena nekretnina tuženika, čestica 969/6 iz k.o. B.,

-kako prvotužena u iskazu nije osporila izgradnju predmetnog betonskog zida, navodeći da je zid izgrađen 8. ožujka 2021. i kako je prije izgradnje, uz nju, njezina supruga, sina i ljude koji su ih posjećivali u njihovoj kući, koja je u neposrednom susjedstvu tužiteljeve kuće, put na kojemu je sagrađen betonski zid koristio tužitelj sa svojom suprugom te su oni tim putem i prolazili i to od kada su ona i suprug kuću u kojoj stanuju kupili, odnosno od prosinca 2017. godine pa do 8. ožujka 2021.

8.Imajući u vidu navedena utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio kako je tužitelj do 8. ožujka 2021. bio posljednji mirni posjednik prava služnosti predmetnog puta na dotičnoj nekretnini, koja služnost je ustanovljena te da mu pripada pravo na sudsku zaštitu od samovlasnog smetanja posjeda od strane tuženika, koji su mu izgradnjom predmetnog zida taj posjed oduzeli, a sve sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP). Kako iz dokaznog postupka proizlazi i da su u odnosu na put na k.č.br. 969/6 iz k.o. B. tužitelj i tuženici bili u suposjedu, da su tuženici najprije verbalno, slanjem tužitelju dopisa od 22. veljače 2021., a potom i faktičkom izgradnjom betonskog zida 8. ožujka 2021., tužitelja potpuno isključili od dotadašnjeg načina izvršavanja faktične vlasti jer nakon izgradnje zida tužitelj i njegova supruga više ne mogu prolaziti putem. Kako je spomenuti zid visok 1,31 metar (zid visine 0,79 m, a žičana ograda dodatnih 0,52 m, prema mjerenju vještakinje M. K.), kako je jedan od glavnih prigovora tuženika bio pomanjkanje njihove svijesti da čine smetanje posjeda, no da je čin zadiranja tuženika u posjed tužitelja nepobitno utvrđen te je nevažno jesu li tuženici imali svijest da svojom radnjom smetaju tužitelja u posjedu stvarne služnosti spornog puta ili ne. Naposljetku prvostupanjski sud navodi i kako je predmetna tužba podnesena u rokovima iz članka 21. stavak 3. ZVDSP-a, od 30 dana od dana saznanja za čin smetanja posjeda, jer je tužba podnesena 11. ožujka 2021. pa od verbalnog smetanja posjeda 22. veljače 2021. i faktičnog smetanja posjeda 8. ožujka 2021. godine nije protekao zakonski rok od 30 dana te je tužbeni zahtjev djelomice prihvaćen.

9.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja u bitnom pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjsko rješenje sadrži prihvatljive razloge.

10.Člankom 21. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Iz članka 22. stavak 1. ZVDSP-a proizlazi da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Iz stavka 2. i 3. tog članka proizlazi kako sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, a pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

11.Člankom 16. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da kad posjednik jedne nekretnine jednostrano učini glede nekretnine koju drugi posjeduje nešto što taj ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi, posjednik prve nekretnine je time u korist te nekretnine, kao povlasne, izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti na drugoj nekretnini kao poslužnoj. U smislu članka 29. stavak 2. istog Zakona posjed prava ne prestaje samim neizvršavanjem sadržaja prava stvarne služnosti dok ga njegov posjednik može izvršavati ako to želi, ali prestaje kad posjednik poslužne nekretnine prestane činiti što je dotada činio, prestane trpjeti da se i dalje izvršava sadržaj prava služnosti na njegovoj nekretnini, odnosno prestane propuštati što je do tada propuštao, ako posjednik prava ne ostvari zaštitu svoga posjeda.

12.Člankom 441. ZPP-a propisano je:

Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

13.Dakle, čin smetanja posjeda je takav čin kojim se samovlasno mijenja postojeće posjedovno stanje, faktična vlast na stvari i to uznemiravanjem posjednika u posjedu ili oduzimanjem posjeda i samo u slučaju takvog smetanja posjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu.

14.U konkretnom slučaju, kako je već navedeno, prvostupanjski sud je iz rezultata dokaznog postupka te imajući u vidu među strankama nesporne činjenice, u bitnom pravilno zaključio kako su stranke na nekretnini k.č.br. 969/6 iz k.o. B. bile u suposjedu, točnije da je tužitelj bio u posjedu prava služnosti prolaza preko te nekretnine do svoje kuće, da je tužiteljev posjed bio miran, kao i da su tuženici dopisom upućenim tužitelju 22. veljače 2021., a potom i faktično izgradnjom betonskog zida na nekretnini 8. ožujka 2021., tužitelja potpuno isključili od dotadašnjeg načina izvršavanja takve faktične vlasti, jer nakon izgradnje zida tužitelj više ne može prolaziti dotičnom nekretninom kao putem do svoje kuće. Ovakva činjenična utvrđenja u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer ona proizlaze iz među strankama nespornih činjenica i iz svih izvedenih dokaza, a žalitelji žalbenim navodima nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda.

14.Prema stajalištu ovog suda, dakle, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih zakonskih odredaba kada je zaključio kako su ostvareni zakonski razlozi za tužiteljevu posjedovnu zaštitu, jer je samovlast zabranjena i nitko nema pravo samovlasno smetati posjednika, ako i drži da ima jače pravo na posjed. Ovdje valja primijetiti i kako predmetna nekretnina, očito, ne predstavlja put koji bi bio javno dobro, što u postupku stranke nisu niti isticale. Naime, prema stajalištu sudske prakse, ako je određena nekretnina javno dobro u općoj uporabi isključeno je stjecanje posjeda pa i posjedovna zaštita na tom zemljištu. (Pravno stajalište sjednice Građanskog odjela VS od 6. lipnja 1990.: Ako određeni put nedvojbeno jest javno dobro, isključeno je stjecanje posjeda, a time i posjedovna zaštita na takvu zemljištu. Ako je javni put prestao biti javno dobro odlukom nadležnog tijela ili ako je faktički izgubio svojstvo i svrhu javnog dobra (što se može zaključiti naročito iz trajanja mirnog posjeda), pružit će se posjedovna zaštita u parnici za smetanje posjeda).

15.Tuženici u žalbi ustraju u navodima koji se odnose na stjecanje prava služnosti na predmetnoj nekretnini, kao i na upis tog prava u zemljišnoj knjizi te na prestanak tužiteljeva prava služnosti, međutim kako je već rečeno, u parnici radi smetanja posjeda isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda, a prvostupanjski sud je pravilno utvrdio odlučne činjenice prema kojima je tužitelj bio posljednji mirni posjednik predmetnog prava služnosti prolaza.

16.Glede žalbenih navoda treba istaći i kako tuženici u ovom žalbenom stadiju postupka u bitnom osporavaju navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, međutim gube iz vida kako je prvostupanjski sud sve odlučne činjenice pravilno utvrdio iz rezultata provedenoga dokaznog postupka ili su te činjenice u postupku bile nesporne. Tuženici neutemeljeno navode i da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 154. stavak 2. točka 6. ZPP-a, s obzirom da su tuženici raspravljali pred sudom, a prvostupanjski sud je i odlučio o njihovim dokaznim prijedlozima. Također, u konkretnim okolnostima nije prekršeno načelo kontradiktornosti, što također neutemeljeno ističu žalitelji, jer su tuženici imali mogućnost očitovati se o svim navodima tužitelja te imali mogućnost dati i iskaz u svojstvu parnične stranke.

17.Iz navedenog proizlazi kako je predmetnim dijelom odluke u pogledu posjedovne zaštite na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je djelomice prihvatio tužbeni zahtjev. Stoga je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi s člankom 368. stavak 1. ZPP-a, trebalo žalbu djelomice odbiti kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu pod točkama I., II., IV. i VI. (odluka o trošku) izrijeke.

18.Međutim, utemeljeno tuženici pobijaju prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je određena mjera osiguranja, pod točkama VI. i VII. izrijeke, jer u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalba, jer se rješenje ne može ispitati. Naime, pobijano rješenje djelomice je istovjetno odluci kojom se tužitelju pruža posjedovna zaštita, a mjera osiguranja donijeta je prema odredbama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16, dalje u tekstu OZ).

19.Člankom 346. stavkom 1. OZ-a propisano je kako se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. U smislu članka 347. stavka 1. OZ-a radi osiguranja nenovčanih tražbina može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja.

20.Prvostupanjski sud je odredio privremenu mjeru do pravomoćnog okončanja postupka ili do drukčije odluke suda, držeći kako su ostvareni zakonski razlozi iz citiranih odredaba OZ-a za njezino donošenje, međutim takav stav ne može kao pravilan prihvatiti ovaj drugostupanjski sud jer mjera djelom konzumira tužbeni zahtjev, što utemeljeno ističu žalitelji. Stoga je, postupajući temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a valjalo u tom dijelu žalbu uvažiti i ukinuti pobijano rješenje kojim je određena mjera osiguranja pod točkama VI. i VII. Izrijeke. S obzirom da je u ovom stadiju postupka donijeta pravomoćna odluka te imajući u vidu tužiteljev prijedlog, to je rješenje djelomice ukinuto bez vraćanja na ponovan postupak.

21.Prvostupanjska odluka o troškovima postupka donijeta je pravilnom primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/15, 103/14, 144/14 i 107/15).

22.Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer su tuženici uspjeli po žalbi tek djelomice i to u odluci o sporednom potraživanju kojom je određena mjera osiguranja. U tom dijelu pobijanom odlukom i u postupku po žalbi nije nastao poseban trošak, a odluka po žalbi i ne utječe na konačan ishod spora i na uspjehe stranaka u pogledu glavnog zahtjeva.

23.Zbog navedenog je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.

Split, 28. srpnja 2022.

Sudac:

Marko Pribisalić, v. r.