Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj 10 Povrv-53/2022-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R VA T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja I. L. vlasnika A. L., obrt za usluge, OIB:..., O., P. 144a, kojega zastupa punomoćnik J. S., odvjetnik u O. društvu R. i K., j.t.d. S. B., S. pl. H. 36, protiv tuženika R. d.o.o., OIB:..., D., K. 1a, kojega zastupa punomoćnik Ž. Z., odvjetnik u O. društvu S. & Z., O., U. kardinala A. S. 10, radi isplate iznosa od 647.000,00 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 11. srpnja 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 29. srpnja 2022.

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se zahtjev tužitelja I. L. vlasnika A. L., obrt za usluge, OIB:..., O., P. 144a, prema tuženiku R. d.o.o., OIB:..., D., K. 1a, za isplatu iznosa od 550.000,00 kn (slovima:petstopedesettisućakuna) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 6. srpnja 2019. pa do isplate te za naknadu troškova ovrhe u iznosu od 13.206,00 kn (slovima:trinaestttisućadvjestošestkuna) te naknadu predvidivih troškova ovrhe u iznosu od 3.881,88 kn (slovima:tritisućedvjestoosamdesetjednakuna i osamdesetosamlipa) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na te troškove, pa se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika D. D. u O. poslovni broj Ovrv- 455/2019 od 11. studenog 2019., ukida u cijelosti.

II. Odbija se zahtjev tužitelja I. L. vlasnika A. L., obrt za usluge, OIB:..., O., P. 144a, prema tuženiku R. d.o.o., OIB:..., D., K. 1a, za isplatu iznosa od 97.000,00 kn (slovima:devedesetsedamtisućakuna) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 6. srpnja 2019. pa do isplate te za naknadu troškova ovrhe u iznosu od 2.994,13 kn (slovima:dvijettisućedevestodevedesetčetirikune i trinaestlipa) te naknadu predvidivih troškova ovrhe u iznosu od 131,88 kn (slovima:stotridesetjednakuna i osamdesetosamlipa) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na te troškove, pa se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika D. D. u O. poslovni broj Ovrv-50/2020 od 18. veljače 2020., ukida u cijelosti.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 68.322,50 kn/ Eur (slovima:šezdesetosamtiućatristodvadesetdvijekune i pedesetlipa ) u roku 15 (slovima:petnaest)dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, je kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine u iznosu od 550.000,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima. Javni bilježnik D. D. u O. donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 455/2019 od 11. studenog 2019. Tužitelj je podnio i prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 97.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Javni bilježnik D. D. u O. donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 50/2020 od 18. veljače 2020. . Po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. Sud je spojio predmet poslovni broj Povrv-150/2020 i broj Povrv-642/2019 i postupak je nastavio od brojem Povrv-642/2019. Tužitelj navodi kako se utužena tražbina odnosi na ležarinu za ostatke teretnog vozila koji su smješteni kog tužitelja za razdoblje od 22. lipnja 2016. pa do 7. siječnja 2020. u ukupnom iznosu od 647.000,00 kn. Tijekom postupka tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbenog zahtjeva iz prijedloga za ovrhu, u odnosu na tuženikove prigovore ističe kako su neosnovani te predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

3. Tužitelj je na temelju odredbe članka 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst. 25/13, 89/14 i 70/19., dalje:ZPP ) podnio i prijedloge za osiguranje novčane tražbine iz rješenja o ovrsi, zabranom bankama da tuženiku kao protivniku osiguranja isplate navedene novčane iznose. Sud je o ovom prijedlogu odlučio posebno te je odluka pravomoćna, tako da prijedlog za osiguranje tražbine nije predmet ovoga spora.

4. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao. U prigovoru na rješenje o ovrsi kao i tijekom postupka ističe prigovor kako u cijelosti osporava rješenje o ovrsi u pogledu glavnice, zateznih kamata te troškova ovršnog postupka. Ističe kako se u konkretnoj situaciji ne može raditi ugovor o djelu nego da je riječ o ostavi. Tužitelj ničime nije dokazao da je bio u ugovornom odnosu s tuženikom odnosno da je s istim sklopio ugovor o djelu. Prvenstveno ističe kako tužitelj nije obavio nikakav rad u smislu odredbe članka 590. ZOO-a s obzirom da bi se tu trebalo raditi o materijalnom (faktičnom poslu), a osobito nije s tužiteljem dogovorio bilo kakvu naknadu. Nedvojbeno je kako je ugovor o ostavi u pravilu naplatan ugovor i kako stranke nisu ugovorile naknadu. Jedino što bi tužitelj imao pravo potraživati je naknada troškova opravdano učinjenih radi očuvanja stvari, te naknadu štete koju je imao zbog ostave, što tužitelj ničime nije dokazao. Podredno napominjemo kako je nelogično da je tužitelj izdao jedan račun s obrazloženjem kako uvijek izdaje jedan račun jer ako je tako zašto je izdao i drugi račun. Također s obzirom da je uslugu kontinuirano obavljao u razdoblju duljem od godine dana tada bi sukladno odredbama pozitivnih propisa uslugu trebalo smatrati obavljenom nakon isteka svake kalendarske godine, shodno čemu bi ista trebala biti i fakturirana na predmetni način. Ujedno ističe prigovor zastare i prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je tužitelju nalog izdala treća osoba, a ne tuženik. Ističe kako tužitelj nije obavijestio tuženika da mu računa ležarinu u visini od 400,00 kn po danu, pa tuženik nije imao saznanja o ležarini, niti je ikada istu prihvatio. Da je tužitelj obavijestio tuženika, tuženik bi navedeni skup vozila preuzeo i odvezao sa lokacije tužitelja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku.

5. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u račun broj 23/2/1 od 27. lipnja 2019., u karticu kupaca na stranici 8. spisa, u opomenu pred tužbu od 22. kolovoza 2019., u obavijest od 8. travnja 2019. na stranici 26. do 29. spisa, u presliku prometne dozvole, u obavijest H. cesta-S. za održavanje i promet od 14. svibnja 2015. na stranici 79. do 82. spisa i R. O. asistencije, Račun br. 3850-A-2 od 24. lipnja 2016., u povrat računa 1/2/1 od 27. siječnja 2022., u račun broj 1/2/1 od 7. siječnja 2020., u povrat računa na stranici 102. spisa, u obavijest od 13. kolovoza 2020., u račun broj 27 od 14. kolovoza 2020., u opomenu pred tužbu od 11. veljače 2020., u e-mail poruke od 17., 18. i 19. kolovoza 2020. na stranici 113. do 115. spisa, u izvadak iz Obrtnog registra od 3. veljače 2021., u cjenik usluga prijevoza i otklanjanja teretnog programa i autobusa na stranici 125. spisa u nalaz vještaka od 13. veljače 2021. sa prilozima uz taj nalaz, u dopunu vještačenja iz srpnja iz 2022., te je sud proveo dokaz saslušanjem tužitelja i tuženikova zastupnika po zakonu M. V. i svjedoka V. P. i D. M.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 647.000,00 kn, i to na temelju računa broj 23/2/1 od 27. lipnja 2019 i računa broj 1/2/1 od 7. siječnja 2020. koje je tužitelj ispostavio tuženiku na ime ležarine za skup vozila u razdoblju od 22. lipnja 2016. pa do 7. siječnja 2020.

8. Među strankama nije sporno da se 21. lipnja 2016. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo tuženika i da je u sklopu O. asistencije tužitelj uklonio to vozilo s prometnice po nalogu policije i odvezao u krug svojeg obrta. Nije sporno da je tuženik platio troškove asistencije i uklanjanja vozila. Nije niti sporno da se ostaci vozila nalaze kod tužitelja, te tužitelj odbija predati vozilo pozivajući se na pravo zadržaja, jer tuženik nije platio obračunatu mu ležarinu, a kako to proizlazi iz preslika e-mail poruka između stranka na stranici 109. do115. spisa. .

9. Tužitelj I. L., iskazuje da je dobio obavijest od O. asistencije da skloni oštećeno vozilo s ceste, te ga je dovezao u krug firme gdje je i odloženo. V. puta se čuo sa g. D. M., zaposlenikom tuženika i upoznao ga da se za svaki dan stajanja vozila naplaćuje ležarina, s tim da je obračunao samo 400,00 kn po

danu, iako je u Orxy asistenciji dan 750,00 kn. Međutim, nikada nije dobio odgovor kada će doći po vozilo. U pravilu prvih 10-ak dana niti ne naplaćuje ležarinu dok se ljudi ne snađu i odvezu vozilo. Budući da nisu mogli dogovoriti što sa vozilom, te su dobili u međuvremenu i dopis da se inzistira da vozilo ostane kod njega, jer da se vodi sudski postupak, ispostavio je račun za ležarinu. Visinu ležarine je obračunao prema svom važećem cjeniku. Čak je dao i prijedlog za otkup tog vozila tako da dalje ne teče ležarina, na što tuženik nije pristao. Iskazuje kako nije tuženiku poslao obavijest glede naplate ležarine i glede cjenika, odnosno visine ležarine, već da je telefonski kontaktirao s g. D. M.. Ističe kako je uobičajeno da ležarinu obračuna za duže razdoblje i izdaje jedan račun, odnosno ne izdaje račun za svaki dan ležarine posebno. Ujedno ističe kako ne zna razlog zašto tuženik nije preuzeo kamion, već da se navodno spominje sudski postupak koji traje, ali da je taj kamion bez obzira na postupak mogao biti smješten bilo gdje drugdje. Ističe kako je vozilo smješteno na ograđenom parkingu od firme koje je nasuto kamenom. Navodi kako je dobio dopis od punomoćnika tuženika da se vodi sudski postupak i da kamion i nadalje ostane kod tužitelja, te da je tražio da se tuženik izjasni zašto kamion i dalje stoji kod njega i zašto ga ne preuzima. Ističe kako je prije toga obavijestio tuženika da ima problem sa inspektorom zaštite okoliša zato što je kamion izgorio i stoji odložen na parkiralištu, odnosno riječ je o opasnom otpadu, te da inspektor nije pokrenuo nikakav postupak protiv tužitelja.

10. Zakonski zastupnik tuženika M. V., iskazuje da je 21. lipnja 2016. došlo do prometne nezgode u kojoj je izgorio kamion, prikolica i roba gdje nisu bili nazočni, nego je policija dala nalog O. asistenciji da se isto ukloni, te je za to i plaćeno 95.000,00 kn O.. Kontaktirali su O. i rekli su da se vozio nalazi kod g. L. i od tada su s njim bili u kontaktu. U kontaktu s njim rečeno je da se vozilo tamo nalazi, da ne smeta i da stoji u polju, te da tamo može i ostati stajati, pri tome nitko nije nikada rekao da su dužni platiti bilo kakvu ležarinu, niti bilo kakvu naknadnu u bilo kojoj visini. Nekoliko puta je provedeno vještačenje i vještak je dolazio pogledati to vozilo i g. L. je pomagao vještaku i spremni su njegove usluge platiti, međutim nikada nije rečeno da su dužni platiti ležarinu sve do prosinca 2019. kada su primili račun na iznos od preko 500.000,00 kn. Tužitelj ih nikada nije pozvao da daju narudžbenicu ni bilo kakav drugi dokument, nego je poslije 4 godine dostavio račun na iznos od preko 500.000,00 kn. Da su znali da se obračunava ležarina, vozilo bi premjestili, međutim takvih saznanja nisu imali niti je račun dostavljen krajem 2016. kada bi shvatili da se zahtjeva ležarina, nego tek krajem 2019. godine. U međuvremenu je g. L. nazvao telefonom i rekao kako ima inspekciju zaštite okoliša i da mu pošalju nekakav dopis u kojem će navesti razlog zašto se to vozilo nalazi kod njega te su takav dopis i poslali i naveli kao razlog da se vodi sudski spor. Ističe kako nije normalno niti prihvatljivo da bi vozilo koje vrijedi, odnosno koje je procijenjeno 14.000,00 kn ostavili kod tužitelja i plaćali za njega ležarinu u vrijednosti oko 700.000,00 kn. Svjesni su da tužitelju pripada određena pravična naknada, to nikako ne može biti utužena svota, imajući u vidu sve prethodne komunikacije i dogovore, kao i vrijednost odvezenog kamiona. Spremni su tu pravičnu naknadu isplatiti tužitelju. Od tužitelja su dobili i prijedlog nagodbe da mu prodaju to vozilo, a on će umanjiti na ime cijene 2 mjeseca naknade za ležarinu. Što se tiče spora koji se

vodi sa osiguravajućom kućom, problem je što je nastala velika šteta oko 2 mil. kuna, a osiguranje ističe prigovore i osporava dinamiku nastanka štetnog događaja, odnosno tvrdi kako je do prometne nezgode došlo odgovornošću vozača tuženika, odnosno da je tuženik fingirao prometnu nezgodu. Smatra kako bi se vještačenje moglo provesti i da kamion nije ostao tamo jer ima 300 kamiona, te da niti jedan kamion nije ostao na mjestu nezgode nego je vraćen kod tuženika, a u ovom slučaju to nije učinjeno s obzirom na komunikaciju i dogovor među strankama. Vozilo je ostalo kod tužitelja samo u najboljoj vjeri jer nije imao saznanja da ležarinu treba platiti. Ističe kako ne zna je li u zahtjevu prema osiguravatelju zahtijevao naplatu ležarine. Kada je zaprimio prvi račun nije mogao vozilo premjestiti jer to g. L. nije dopuštao, odnosno izjavio je kako ne bi ispostavio račun da su mjesec dana prije toga maknuli vozilo. Iskazuje kako ima saznanja, a i zaposlenici koji su tamo bili su vidjeli, da se vozilo čuva iza objekta u polju i da je rečeno kako tamo ne smeta i može stajati koliko treba.

11. Svjedok V. P. izjavljuje kako je nekada zastupao R. d.o.o. D., te zna da se vozilo nalazilo na čuvanju kod mjesta gdje se dogodila prometna nesreća. R. nikada to vozilo nije preuzelo jer je osporavao cijelu dinamiku kako je štetni događaj nastao. Nisu htjeli "kontaminirati" taj dokaz i da preuzmu vozilo i te ostvare sumnju da je s tim vozilom manipulirao. Cijelo vrijeme se vozilo nalazilo kod tužitelja, a R. nikakve naloge nije dao za čuvanje vozila. Postavio je pitanje tuženiku ima li kakav problem s I. L. da vozilo tamo stoji, te gosp. M. je rekao da nema problema da je to njihov čovjek i da je s njim sve dogovoreno. Pitao je postoje li kakvi troškovi, rečeno mu je da su L. plaćeni svi troškovi odvoženja vozila, a ležarine nije bilo niti će se plaćati dok se taj spor ne okonča. U travnju 2018., vještaci imenovani od suda su zakazali očevid kod L. radi pregleda vozila, obavijestio je gosp. M. i njih dvojica su pristupili, uz vještake, pun. tuženika HOK-a i gosp. L.. Prije toga je gosp. M. zvao L. da pripremi vozilo jer će se doći na pregled vozila. Došli su na lice mjesta blizu K. odnosno kuće s dvije garaže i dugački plac ispred šume. Kamion se nalazio na šljunčanom neograđenom dijelu ispred kuće. Prikolica se nalazila na dvorištu koje je išlo prema šumi, na travi u neograđenom dijelu, kao odbačena. Vještaci su slikali na očevidu, pregledali vozila, i tada je gosp. L. je pitao koliko će još ta vozila tu stajati, a pa je odgovorio dok ne vide što će vještaci napraviti i da li će netko imati primjedbe, i tada je gosp. L. rekao da je u redu, kako je do sada stajalo neka i dalje stoji i tako "đabe" stoji. Zaključio je da to vozilo tamo stoji iz neke usluge prema R.. Bilo je dosta primjedbi od strane osiguranja i dogodilo se da je promijenjen prometni i strojarski vještak i vještačenje je trebalo raditi ponovno ispočetka. U travnju 2019. zvao ge je gosp. M. i molio da hitno napiše dopis prema L. jer ga je L. tada zvao i rekao da je došao inspektor zaštite okoliša i da se taj kamion koji on zove olupina nalazi na neograđenom prostoru i predstavlja potencijalno onečišćenje jer stoji kao "napušteno". Pitao je gosp. M. što njima treba i on je odgovorio da treba L. uputiti dopis da se to vozilo nalazi tamo zbog sudskog spora. Sastavi je dopis koji se nalazi u spisu. U tom dopisu je spomenut sudski spor i vještačenje i isključivo iz tog razloga je dopis tako i sastavljen i to na usmeni zahtjev D. M. kojega je to tražio gosp. L.. G.. L. je to iskoristio da bi prikazao da su od njega nešto

naručili odnosno odobrili zadržavanje vozila tamo. Na licu mjesta je vidio da se radi o obiteljskoj kući sa garažom i nisu nigdje vidjeli naziv tvrtke tužitelja niti bilo kakve druge obavijesti da se uopće radi o nekoj firmi ili obrtu na tom mjestu. Nikakve cjenike ili bilo što vezano za poslovanje tog obrta na licu mjesta nije vidio.

12. Svjedok D. M., izjavljuje kako je do 1. listopada 2021.bio zaposlen na poslovima direktora prodaje kod tuženika. Kad se dogodila prometna u lipnju 2016. nakon tri, četiri dana nakon toga otišao je u O. osobno i upoznao se s gosp. L. i vidio gdje je kamion ostavljen te je u Policiji imao sastanak radi zapisnika o očevidu koji je bio potreban radi osiguranja. Vidio je gdje se vozilo nalazi, utvrdio je s gosp. L. kako je riječ o olupiti i s njim je dalje i kontaktirao s njim su surađivali, ako su imali problem s vozilima na toj relaciji i sve te usluge plaćali redovno. Kamion se nalazio na 3 do 4 km od O., izvan glavne ceste, to je kuća i garaža gosp. L., nema ni ceste do tamo već prteni put, kuća je na osami i nije ograđeno i sve što se makne sa autoceste tamo stoji u neograđenom prostoru, nešto u dvorištu nešto izvan dvorišta. Niti u jednom trenutku gosp. L. nije pokazao bilo kakav cjenik niti je rekao da će naplatiti naknadu za ležarinu. Nikada nije bilo govora o plaćanju ležarine iako su bili u kontaktu s gosp. L., nego je tek nakon godinu dana obavijestio da je došao inspektor zaštite okoliša i da bi bilo dobro da se ta olupina negdje makne da ne bi imao problema. Dogovoreno je da se olupina ne dira, da ostane tamo jer su imali problema u postupku s osiguranjem i da će se provesti vještačenje, te ga je on zamolio da se dostavi dopis da se vodi spor te je pun. gosp. P. dostavio dopis gosp. L.. Tek kada je došla faktura u firmu tada je prvi put imao saznanja da se traži ležarina za olupinu. Nakon toga je kontaktirao gosp. L. on mu se nije javio sedam dana, nakon toga je bio dogovoren sastanak u Z. ali se tamo nije pojavio. Gosp. L. nikada nije dostavio cjenik niti bilo kakav dokument osim faktura.

13. Vještak prometne struke je utvrdio kako je tužitelj registriran za uslužne djelatnosti u vezi s kopnenim prijevozom - vuča vozila i pomoć na cesti i da u Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti nema djelatnosti „čuvanje vozila“. Ujedno je utvrdio kako nisu propisani minimalni tehnički uvjeti za čuvanje vozila niti je propisana cijena za čuvanje vozila. Vještak je naveo kako mu tužitelj nije dostavio rješenje o odobrenju za pružanje usluge čuvanja vozila.

14. Cijeneći izvedene dokaze sud je utvrdio kako je tužitelj u sklopu O. asistencije po nalogu policije uklonio ostatke tuženikova vozila i smjestio ih u svojem prostoru. Iz iskaza stranaka i svjedoka razvidno je kako nije pisano niti usmeno ugovorena naknada za čuvanje vozila, niti je tužitelj tijekom postupka dokazao da je tuženiku dostavio svoj cjenik odnosno da je tuženika upoznao sa cijenom ležarine u visini od 400,00 kn po danu. Tužitelj je račun na ime ležarine ispostavio 27. lipnja 2019. dok je prometna nezgoda bila 21. lipnja 2016., dakle tri godine ranije. Za sve to vrijeme tužitelj nije zahtijevao ležarinu, niti iz izvedenih dokaza proizlazi da je u tom razdoblju tužitelj tražio ležarinu ili da je na bilo koji način izvijestio tuženika o ležarini. Neživotno je i nerealno da bi tuženik držao vozilo kod tuženika po cijeni od 400,00 kn po danu i to za ostatke vozila koji su procijenjeni u visini od 14.000,00 kn.

15. Sud je utvrdio kako se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe obveznog prava koje reguliraju pitanje ostave. Naime, u ovoj pravnoj stvari sud je donio presudu poslovni broj Povrv-642/2019-28 od 22. travnja 2021., koja je po žalbi tužitelja ukinuta rješenjem poslovni broj Pž-3161/2021-3 od 5. travnja 2022. U ukidnom rješenju je sud drugog stupnja je iznio stav kako je riječ o ugovor o djelu. Ovaj sud, nakon provedenih i ocjenjenih dokaza, smatra kako se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe ugovora o djelu nego o ostavi kako je to i izraženo u gotovo identičnom slučaju u predmetu Pž-3019/2017.

16. Odredbom članka 725. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 15 i 29/18, dalje:ZOO), propisano je da se ugovorom o ostavi obvezuje ostavoprimac da primi stvar od ostavodavca, da je čuva i da je vrati kad je ovaj bude zatražio. Člankom 732. ZOO-a određeno je kako ostavoprimac ima pravo zahtijevati od ostavodavca naknadu troškova opravdano učinjenih radi očuvanja stvari te naknadu štete koju je imao zbog ostave. Prema članku 733. ZOO-a ostavoprimac nema pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je naknada ugovorena, ako se ostavoprimac bavi primanjem stvari na čuvanje ili ako se naknada mogla očekivati s obzirom na okolnosti posla.

17. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je ugovor o ostavi neformalan ugovor budući da zakonodavac ne propisuje određen oblik za njegovo sklapanje, a taj je ugovor sklopljen kada su stranke postigle suglasnost volje da ostavoprimac primi na čuvanje ostavodavčevu pokretnu stvar. Nadalje, ostavoprimac može od ostavodavca osnovano potraživati naknadu troškova koji su mu nastali radi očuvanja stvari i naknadu štete koju je imao zbog ostave, ali on nema pravo naknadu za svoj trud osim ako je ta naknada ugovorena, ako je ostavoprimac bavi primanjem stvari na čuvanje ili ako se naknada mogla očekivati s obzirom na okolnosti posla; dakle, ugovor o ostavi je (osim u spomenutim iznimkama) besplatni ugovor, to jest ostavoprimac je dužan besplatno čuvati stvar ostavodavca.

18. U konkretnom predmetu, tužitelj je vozilo tuženika preuzeo u sklopu O. asistencije i odveza ga na mjesto gdje je odloženo kao olupina. Iz citirani odredaba glede ostave, proizlazi kako za postojanje odnosno za valjanost tog ugovora nije odlučna sama predaja stvari već postignuta suglasnost volje ugovornih stranaka o predaji i o primitku stvari na čuvanje, u konkretnom slučaju može se smatrati kako su stranke predajom odnosno primitkom olupine na čuvanje kod tužitelja sklopile ugovor o ostavi. Međutim, iz iskaza stanaka kao i svjedoka ne proizlazi da je ugovorna bilo kakva naknada tužitelju za trud niti je dokazano da je tužitelj upoznao tuženika o postojanju cjenika glede čuvanja vozila-ležarine.

19. Iz izvedenih dokaza sud nije mogao utvrditi i zaključiti da su stranke ugovorile plaćanje ležarine za olupinu, jer to ne proizlazi iz iskaza svjedoka kao i stranaka niti je tužitelj to dokazao materijalnom dokumentacijom iz koje bi bilo razvidno da su stranke ugovorile naknadu za čuvanje vozila. Stoga je sud utvrdio kako stranke nisu ugovorile tu naknadu, dok činjenicu da bi se naknada za trud čuvanja vozila mogla očekivati s obzirom na okolnosti posla tužitelj tijekom postupka nije niti istaknuo. 20. Prema tome, tužitelj bi imao pravo na naknadu za svoj trud za čuvanje predmetnog vozila samo u slučaju da se on u razdoblju u kojem je čuvao vozila od 22. lipnja 2016. pa do 7. siječnja 2020. bavio primanjem stvari na čuvanje. Tu činjenicu da se tada bavio primanjem vozila na čuvanje tužitelj je morao dokazati, izvodom iz obrtnog registra iz kojeg bi bilo vidljivo da se on kao svojom registriranom djelatnošću bavio preuzimanjem stvari- vozila na čuvanje odnosno da je tada trajno odnosno višekratno preuzimao vozila na čuvanje.

21. Iz nalaza vještaka nedvojbeno proizlazi kako iz obrtnog registra tužitelja ne proizlazi da je registriran za poslove čuvanja vozila, niti je propisana cijena čuvanja vozila- ležarina. Svjedok V. P. i D. M. izričito izjavljuju kako na mjesto gdje se vozilo tuženika čuva nije izvješena nikakva tabla obrta tužitelja, niti je izvješen cjenik usluga odnosno čuvanja vozila. Sud je poklonio vjeru iskazu ovih svjedoka, jer su iskazivali životno i logično te sukladno materijalnim dokazima u spisu.

22. Prema tome, budući da tužitelj u ovom sporu nije dokazao činjenicu da se bavio primanjem vozila na čuvanje u razdoblju od 22. lipnja 2016. pa do 7. siječnja 2020. u kojem razdoblju je čuvao vozilo - olupinu tuženika, te da stranke nisu ugovorile naknadu za čuvanje vozila niti se ta naknada mogla očekivati s obzirom na okolnosti posla pa zato u smislu odredbe članka 733. ZOO-a tužitelj kao ostavoprimac nema pravo na naknadu za svoj trud čuvanja vozila.

23. Ističe se kako u konkretnom slučaju, tijekom postupka tužitelj nije ničim dokazao da je imao određene troškove odnosno da je pretrpio određenu štetu zbog čuvanja tuženikova vozila.

24. Stoga imajući navedeno u vidu, sud je, ocjenom izvedenih dokaza, utvrdio kako tužitelj nije izvijestio tuženika na bilo koji način da će tražiti naknadu za čuvanje ostataka vozila,tako da stranke nisu ugovorile nikakvu naknadu za čuvanje, a niti je dokazao da se i inače bavio primanjem vozila na čuvanje, jer nije niti dostavio dokaz o tome, niti rješenje o odobrenju za pružanje usluge čuvanja vozila. Stoga je sud utvrdio kako tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za čuvanje ostataka tuženikova vozila u ukupnom odnosu od 647.000,00 kn, nije osnovan, pa ga je valjalo odbiti i primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a platne naloge iz rješenja o ovrsi ukinuti u cijelosti.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).

26. Tuženiku su priznati troškovi sastava prigovora na rješenje o ovrsi broj Ovrv- 50/20 u iznosu od 1.000,00 kn, za sastav prigovora na rješenje o ovrsi broj Ovrv- 455/19 u iznosu od 5.500,00 kn, za zastupanje na ročištu od 19. svibnja 2020., od 16. lipnja 2020., od 24. rujna 2020. od 5. veljače 2021., od 9. travnja 2021, od 29. lipnja 2022. i od 11. srpnja 2022. u iznosu od po 6.470,00 kn, sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 12.947,50 kn, na ime sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 660,00 kn i u iznosu od 2.925,00 kn, odnosno ukupan iznos troška od 68.322,50 kn.

27.. Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 29. srpnja 2022.

S u d a c

mr. sc. Mirjana Baran

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku 15 dana putem ovog suda.