Posl. br. 17 Povrv-47/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Anki Muhoberac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. D., OIB …, D. zastupanog po punomoćniku D. L. odvjetniku u Z. protiv tuženika A. d.o.o., OIB: … zastupanog po punomoćniku B. L. odvjetniku u D., radi isplate 63.800,00 kuna, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 7. srpnja 2022. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljenoj dana 29. srpnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I

Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. R. iz D., posl. br. Ovrv. 1460/18 od 23. srpnja 2018. godine, te se odbija tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana plati tužitelju novčanu tražbinu u ukupnom iznosu 53.400,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 9.800,00 kn od 19.7.2015.g., pa do isplate,

- na iznos od 9.600,00 kn od 29.8.2015.g., pa do isplate,

- na iznos od 8.000,00 kn od 3.10.2015.g., pa do isplate,

- na iznos od 17.600,00 kn od 6.11.2015.g., pa do isplate,

- na iznos od 8.400,00 kn od 21.11.2015.g., pa do isplate,

koje zakonske zatezne kamate teku na navedene iznose od dospijeća do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i da mu naknadi trošak ovršnog postupka sa zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 23. srpnja 2018. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

i

r i j e š i o  j e

I

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. R. iz D., posl. br. Ovrv. 1460/18 od 23. srpnja 2018. godine u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana plati tužitelju novčanu tražbinu u ukupnom iznosu 10.400,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 5.200,00 kn od 19.7.2015.g., pa do isplate,

- na iznos od 400,00 kn od 12.4.2016.g., pa do isplate,

- na iznos od 400,00 kn od 4.8.2016.g., pa do isplate,

- na iznos od 800,00 kn od 17.6.2017.g., pa do isplate,

- na iznos od 800,00 kn od 21.6.2017.g., pa do isplate,

- na iznos od 800,00 kn od 20.4.2018.g., pa do isplate,

- na iznos od 800,00 kn od 5.5.2018.g., pa do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 23.5.2018.g., pa do isplate,

koje zakonske zatezne kamate teku na navedene iznose od dospijeća do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 4.753,12 kn sa zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 16. listopada 2013. godine do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena., te se utvrđuje da je tužba tužitelja u ovom dijelu povučena.

II

Ne dopušta se preinaka tužbe u vidu povećavanja tužbenog zahtjeva.

III

Dužan je tužitelj u roku od osam dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.986,00 kuna (desettisućadevetstotinaosamdesetšestkuna) / 1.458,09 eura (tisućučetiristotinepedesetosameuraidevetcenti)[1] dok se tuženik odbija u zahtjevu za više zatraženih 1.352,00 kuna kao neosnovanom.

O b r a z l o ž e n j e

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. R. iz D., posl. br. Ovrv. 1460/18 od 23. srpnja 2018. godine, obvezan je tuženik tada kao ovršenik, platiti tužitelju tada kao ovrhovoditelju, iznos od 63.800,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka kako je to specificirano u navedenom rješenju o ovrsi.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je tada kao ovršenik, pravodobno izjavio prigovor navodeći da tuženik uredno vodi evidenciju zaustavljanja autobusa za koje je on odgovoran i da tijekom ovih godina da uredno podmiruje svoje obveze, pa navodi, u bitnom, da računi na iznose navedene pod točkama 1, 2, 3, 4 i 5 nikada nisu primljeni kod tuženika, a iz priloženih kartica da nije vidljivo da postoje ikakvi brojevi računa, vrijeme zaustavljanja autobusa niti broj autobusa, tako da tuženik ne može znati da li se radi o vozilu i usluzi za koju je on odgovoran, a sve primljene račune u 2015. godini tuženik da je podmirio. Ističe prigovor zastare za stavku pod 1 na iznos od 15.000,00 kuna, jer da prema navedenom podatku dospjelosti (19.7.2015.g.) kada bi taj dug i postojao da bi on bio u zastari.

3. Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku posl.br. Povrv. 1078/2018 od 12. listopada 2018. godine stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Na pripremnom ročištu održanom 28. listopada 2019.g. zaključen je prethodni postupak (l.s. 113)

5. Tužitelj je podneskom zaprimljenim u ovom sudu 11. listopada 2019. godine (list spisa 34) povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utuženu glavnicu po računu broj 1500208 u iznosu od 5.200,00 kuna, te ustraje u zahtjevu za preostalim neplaćenim dijelom računa u iznosu od 9.800,00 kuna koji iznos potražuje sa zakonskim zateznim kamatama od 19.7.2015.g. do isplate.

6. 1. Tužitelj je podneskom zaprimljenim u ovom sudu 17. veljače 2022. godine (list spisa 347) povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utuženu glavnicu u ukupnom iznosu od 5.200,00 kuna kao i zakonsku zateznu kamatu koja teče na pojedinačne iznose i to;

- na iznos od 400,00 kn od 12.4.2016.g., pa do isplate,

- na iznos od 400,00 kn od 4.8.2016.g., pa do isplate,

- na iznos od 800,00 kn od 17.6.2017.g., pa do isplate,

- na iznos od 800,00 kn od 21.6.2017.g., pa do isplate,

- na iznos od 800,00 kn od 20.4.2018.g., pa do isplate,

- na iznos od 800,00 kn od 5.5.2018.g., pa do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 23.5.2018.g., pa do isplate,

6.2. Tuženik se u odnosu na prethodno navedena djelomična povlačenja tužbenog zahtjeva nije izjasnio. S obzirom na takvo držanje tuženika presumira se da je pristao na povlačenje tužbe uslijed čega je sud odlučio sukladno čl. 193. st.2. Zakona o parničnom postupku (preuzetog kao propis Republike Hrvatske u ''Narodnim novinama'' broj 53/91, izmjene u "Narodnim novinama" broj: 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje u tekstu: ZPP) odlučio kao u točki I. izreke rješenja.

7. Tužitelj podneskom od 17. veljače 2022.g. (l.s. 347) navodi kako u skladu s izrađenim vještvom specificira tužbeni zahtjev. Međutim, predmetnim podneskom tužitelj je povećao tužbeni zahtjev u odnosu na jedan od utuženih računa. Radi se o računu koji je u podnesku od 17. veljače 2022.g. tužitelj u svom tužbenom traženju istaknuo na iznos od 15.800,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom zatraženom od 19.7.2015.g. Tražbinu iz istog tog računa tužitelj je u prijedlogu za ovrhu prvotno utužio u iznosu od 15.000,00 kuna da bi podneskom od 11. listopada 2019.g. (l.s. 34) u odnosu na taj račun povukao zahtjev za iznos od 5.200,00 kuna obrazlažući u tom podnesku (od 11. listopada 2019.g. - l.s. 34) kako je tuženik podmirio dio duga po računu broj 1500208, te u odnosu na taj račun ustraje u zahtjevu po tom računu u visini od 9.800,00 kuna koji iznos potražuje sa zakonskim zateznim kamatama od 19.7.2015.g. do isplate. Nakon toga tužitelj podneskom od 19. siječnja 2021 g. povećava tužbeni zahtjev po računu broj 1500208 za dodatni iznos od 5.200,00 kuna (koju preinaku sud nije dopustio – rješenjem od 18. ožujka 2021.g. na l.s. 167-168). Nadalje tužitelj (podneskom od 17. veljače 2022.g. (l.s. 347) povećava tužbeni zahtjev po računu broj 1500208 za dodatni iznos od 6.000,00 kuna (15.800,00 kuna). Iz predmetnog vještva ne proizlazi da je vještak predmetni utuženi račun broj 1500208 zatekao u poslovnim knjigama tuženika već samo u poslovnim knjigama tužitelja pa da je navedeni račun ostao sporan (l.s. 244, Tabela T-11). Stoga budući nakon podnošenja tužbe (prijedloga za ovrhu) u predmetnoj pravnoj stvari nisu nastale okolnosti koje bi opravdavale povećanje tužbenog zahtjeva u odnosu na račun broj 1500208 (budući se tužitelj u odnosu na predmetni račun već očitovao da je djelomično plaćen). U ovakvim okolnostima ovaj sud sukladno čl. 190 ZPP-a smatra da predmetna preinaka, sve da i nije bilo protivljenja tuženika, ne bi bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke rješenja.

8. Tužitelj do zaključenja prethodnog postupka na pripremnom ročištu održanom 28. listopada 2019.g. navodi da su tuženiku izdavani računi s evidencijom zaustavljanja i da su dostavljani tuženiku sa specifikacijom evidencija zaustavljanja iz koje da je vidljiv broj zaustavljanja, podaci klijenta, datum, vrijeme, te registarska oznaka vozila-autobusa.

9. Tuženik i dalje do zaključenja prethodnog postupka na pripremnom ročištu održanom 28. listopada 2019.g ustraje u svojim navodima iz prigovora, te osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva kao i vjerodostojnost i utemeljenost dokumentacije tužitelja. Ističe da se na velikom broju fotografija uopće ne vidi oznaka tuženika već oznake drugih agencija. Osobito osporava fotografije kombi vozila bez ikakvih oznaka, dok da na nekim izvodima uopće nisu naznačene registarske oznake. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev budući da je podmirio sva dugovanja koja su stvarno nastala.

10. Predmet spora je naplata naknade u iznosu od 53.400,00 kuna, za zaustavljanje/parkiranje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, za razdoblje 2015.g.-2018.g.

11. Pravno relevantna činjenica koju treba utvrditi u ovom postupku je da li je tuženik u razdoblju za koje ga se tereti za isplatu utuženog iznosa zaustavljao odnosno parkirao svoja vozila na području G. D. odnosno u zoni posebnog prometnog režima određenoj Odlukom o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima (Službeni glasnik G. D. broj 10/14).

12. Među parničnim strankama nije sporno da tužitelj provodi naplatu naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima i to temeljem Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima. Također nije sporno da je među parničnim strankama postojao raniji poslovni odnos.

13. S obzirom na prigovore tuženika osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva kao i vjerodostojnosti i utemeljenosti dokumentacije tužitelja, kao i da se na velikom broju fotografija uopće ne vidi oznaka tuženika već oznake drugih agencija, te da na fotografijama kombi vozila nema nikakvih oznaka, dok da na nekim izvodima uopće nisu naznačene registarske oznake ostalo je spornim; da li je tuženik zaustavljao svoja vozila (autobuse) na P./P. kao zoni posebnog prometnog režima u vremenu navedenom u evidencijama zaustavljanja na području G. D., odnosno da li je tuženik vlasnik takvih autobusa ili pak u poslovnoj suradnji s agencijama koje su vršile predmetna zaustavljanja.

14. Tužitelj podneskom od 17. veljače 2022.g. (l.s. 347) navodi kako u skladu s izrađenim vještvom specificira tužbeni zahtjev. Međutim, predmetnim podneskom tužitelj je povećao tužbeni zahtjev u odnosu na jedan od utuženih računa. Radi se o računu koji je u podnesku od 17. veljače 2022.g. tužitelj u svom tužbenom traženju istaknuo na iznos od 15.800,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom zatraženom od 19.7.2015.g. Tražbinu iz istog tog računa tužitelj je u prijedlogu za ovrhu prvotno utužio u iznosu od 15.000,00 kuna obrazlažući u svom podnesku od 11. listopada 2019.g. (l.s. 34) kako je tuženik podmirio dio duga po računu broj 1500208, te u odnosu na taj račun povlači tužbeni zahtjev do iznosa od 9.800,00 kuna koji iznos potražuje sa zakonskim zateznim kamatama od 19.7.2015.g. do isplate. Iz predmetnog vještva ne proizlazi da je vještak predmetni utuženi račun broj 1500208 zatekao u poslovnim knjigama tuženika pa da je navedeni račun ostao sporan (l.s. 244, Tabela T-11). Stoga budući nakon podnošenja tužbe (prijedloga za ovrhu) u predmetnoj pravnoj stvari nisu nastale okolnosti koje bi opravdavale zahtijevanje od strane tužitelja po predmetnom računu veću novčanu svotu (budući se tužitelj u odnosu na predmetni račun već očitovao da je djelomično plaćen). U ovakvim okolnostima ovaj sud sukladno čl. 190 ZPP-a smatra da predmetna preinaka, sve da i nije bilo protivljenja tuženika, ne bi bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke rješenja.

15. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih spisu i to;

- prijepis kartice tužitelja – financijsko stanje objekta – zaustavljanje autobusa na dan 23. svibnja 2018.g. (l.s. 6-7) iz koje proizlazi u poslovnim knjigama tužitelja ubilježena tražbina spram tuženika na dan 23. svibnja 2018.g. u ukupnom iznosu od 63.800,00 kuna,

- izvod konto kartice od 1. siječnja 2015.g. do 31. prosinca 2015.g. (l.s. 12) iz kojeg proizlazi u poslovnim knjigama tuženika ubilježeni plaćeni računi tužitelja među kojima nisu računi koji su predmet ovog spora,

- izvod konto kartice od 1. siječnja 2016.g. do 31. prosinca 2016.g. (l.s. 13-16) iz kojeg proizlazi u poslovnim knjigama tuženika ubilježeni plaćeni računi tužitelja među kojima nisu računi koji su predmet ovog spora,

- kartica konta za period od 1. siječnja 2017.g. do 14. kolovoza 2018.g. (l.s. 17-21) iz kojeg proizlazi u poslovnim knjigama tuženika ubilježeni plaćeni računi tužitelja među kojima nisu računi koji su predmet ovog spora,

- Dopis Upravnog odjela za promet G. D. Upravnom odjelu za poslove gradonačelnika od 27. travnja 2018.g. (l.s. 37) kojim se nalaže pokretanje postupka prisilne naplate dugovanja na ime naknade za zaustavljanje i parkiranje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima G. D. obveznika A. d.o.o.,

- Popis računa G. D. klijenta A. d.o.o. u razdoblju od 31. prosinca 2014.g. do 12. kolovoza 2019.g. (l.s. 39-40), s pojedinačnim iznosima evidentiranih računa i ukupnim iznosom od 172.200,00 kuna,

- Utuženi računi s evidencijama parkiranja, informacijskim sustavom za naplatu autobusnih karata sa fotografijama ( l.s. 41-111) iz kojih proizlazi oznaka svakog računa po broju, datumu izdavanja, dospijeća, iznosa na koji je fakturiran, koji podatci iz računa su u slaganju s podacima u evidencijama zaustavljanja, te su ti podaci u slaganju s podacima iz informacijskog sustava - fotografijama,

- Potvrda Porezne uprave o korištenju pretporeza od 25. studenoga 2019.g. (l.s. 118) iz koje proizlazi da je tuženik od utuženih računa koristio pretporez na tri računa: na iznos od 400,00 kuna od 27.3.2016.g., iznos od 400,00 kuna od 19.7.2016.g., te iznos od 800,00 kuna od 19.4.2018.g. za preostalo utužene račune tuženik da nije koristio odbitak pretporeza.

16. 1. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoke P. M., M. G., M. G., I. M., T. .

16.2. Iz iskaza svjedoka P. M. proizlazi da je radio na mjestu kontrolora u trgovačkom društvu S. d.o.o., D. od 2015. do 2018. godine. Isti je iskazivao o procedura kod zaustavljanja autobusa na predjelu P./P. da bi kontrolor pristupio zaustavljenom autobusu, zatražio podatak o vlasniku autobusa, odnosno agenciji koja vozi autobus, slikao autobus i to registarsku tablicu i tablu na prednjem staklu autobusa s imenom agencije, te bi unio podatke o agenciji u sustav i to putem aparata kojeg je imao koji podatci bi bili proslijeđeni putem sustava u trgovačko društvo S. d.o.o. Trgovačko društvo S. d.o.o. da bi obradilo podatke i agenciji ispostavilo račun. Iskazuje da bi vozača zaustavljenog autobusa pitao za koju agenciju vozi, pri čemu od vozača nije tražio nikakvu dokumentaciju za potvrdu svojih navoda. Točnost navoda vozača da nije imao mogućnosti provjeriti. Svjedok se sjeća zaustavljanja autobusa u razdoblju 2015. do 2018. godine na kojima je na pločici na prednjem staklu autobusa pisala oznaka A. d.o.o., D. koja agencija da nije plaćala gotovinom već da su se njezini podatci unosili u sustav, prosljeđivali društvu S. koji je fakturirao račun i račun bi se platio S.. Svjedok iskazuje da bi se znalo dogoditi da isti autobus u jednom danu vozi za nekoliko različitih agencija. Odnosno, isti vozač bi mi se primjerice ujutro legitimirao da vozi za A., a popodne isti taj vozač s istim autobusom bi mi se legitimirao da vozi primjerice za G.. Ti autobusi na šofer šajbi da su imali print više tabli sa različitim imenima agencija za koje su vozili ali s tim da bi prva tabla bio naziv one agencije za koju vozač uistinu vozi.

16.3. Iz iskaza svjedoka M. G. proizlazi da je bio kontrolor kod trgovačkog društva S. i to za zaustavljanje autobusa na predjelu P. i P. s tim da je na P. bio raspoređen u 90% slučajeva, a da je imao dodijeljen aparat u koji bi se logirao unoseći svoju šifru i lokaciju na kojoj se nalazi. Kada bi na predio P. ili P. došao autobus iskazuje da bi vozača pitao za naziv firme, a na autobusu da je bila istaknuta tabla s nazivom firme kao primjerice A.. Vozač da bi potvrdio naziv firme koji se nalazi na tablici na prednjem staklu autobusa, a nakon što bi vozač potvrdio podatke za koju agenciju vozi, te podatke svjedok da bi unosio u aparat, slikao autobus i podatke putem aparata prosljeđivao na server trgovačkog društva S.. Iskazuje da je kod slikanja autobusa bilo bitno slikati registarske oznake i tablu na šofer šajbi autobusa s istaknutim nazivom agencije za koju autobus vozi. Društvo S. po zaprimanju podataka na središnji server da bi izradilo račun i fakturirao ga agenciji na koju se odnosi. Nakon što su svjedoku predočene isprave na l.s. od 41-111 isti potvrđuje ono što je već iskazao u ovom postupku pa se tako primjerice na l.s. 43 može vidjeti na autobusu istaknuta tabla s nazivom A. koju tablu da je bilo bitno slikati kod evidencije zaustavljanja kao i registarske oznake. Iskazuje da svi ovi podatci koji se nalaze na l.s. 43 da su se nalazili i na aparatu kojeg je koristio kao kontrolor i u koji je unosio podatke o agenciji za koju je vozio dotični autobus. Iskazuje da su se u razdoblju 2015. do 2018. godine autobusi A. zaustavljali na predjelu P./P. međutim da se ne može sjetiti pojedinačnih zaustavljanja zbog proteka vremena. Iskazuje da bi se vozač od strane kontrolora pitao za podatak za koga vozi bez obzira što bi tabla s nazivom određene agencije bila istaknuta na autobusu iz razloga jer bi se znalo dogoditi da se nije promijenila tabla na prednjoj strani stakla autobusa odnosno da bi se znalo dogoditi da vozač nije zamijenio tablu a prethodno je vozio za neku drugu agenciju. Podatak koji bi dobio od vozača za koju agenciju vozi, kontrolor da ne bi potvrdio nikakvom ispravom, nalogom ili slično, a da on kao kontrolor nije mogao imati uvid u to da li bi dolazilo do određenih zlouporaba od strane vozača odnosno agencija.

16.4. Iz iskaza svjedoka T. R. proizlazi da je u razdoblju 2015. do 2018. godine bio kontrolor kod trgovačkog društva S. d.o.o. i raspoređen na predjelu P. i P.. Kao kontroloru da mu je bio dodijeljen aparat i printer za izdavanje računa ako je klijent vršio plaćanje na samom licu mjesta. Kada bi se autobus zaustavio iskazuje da bi on tada prišao i pitao vozača o načinu plaćanja, a ako zaustavljanje nije već prethodno plaćeno pitao bi vozača za koga autobus vozi, slikao registarsku oznaku autobusa i tablu koja je istaknuta na autobusu. U slučaju kada table ne bi bilo ili vozač ne reče za koga vozi tada su kontrolori dobili nalog slikati oznaku o autobusu koja se nalazi sa vozačeve strane na samom autobusu, bočne oznake na autobusu. U aparat da bi se unio podatak o kojoj vrsti autobusa se radi: veliki, srednji ili mali, te podatak o agenciji za koju autobus vozi koje podatke bi poslali u server u društvo S.. Nakon predočenih mu isprava na l.s. 41-111 iskazuje da se radi o podatcima koje je kao kontrolor unosio u aparat, a svi podatci da se moraju unijeti u sustav budući se u suprotnom podatci ne mogu slati u središnji server jer sustav signalizira da kontrolor nije unio sve potrebite podatke. Iskazuje da se prisjeća da se u razdoblju od 2015. do 2018. godine od strane vozača zaustavljenih autobusa znalo čuti za agenciju A. ali se ne sjeća konkretnih zaustavljanja autobusa koji su vozili za tu agenciju. Iskazuje da bi se znalo dogoditi da vozači na šofer šajbi imaju plik kartona s nazivom agencija. Od vozača da se ne bi pitalo da ispravama potvrdi podatak za koju agenciju vozi. Vozaču da je vjerovao na riječ ako je to bilo u skladu s nazivom na istaknutoj tabli.

16.5. Iz iskaza svjedoka I. M. proizlazi da je isti bio kontrolor u trgovačkom društvu S. d.o.o., D. i to u godini 2017. godine dok za 2015., 2016. i 2018. godinu nije siguran da li je radio na tom radnom mjestu. Kao kontroloru da mu je bio dodijeljen za rad aparat i printer, za slikanje autobusa i za izdavanje računa. Iskazuje da bi po zaustavljanju autobusa pitao vozača ili vodiča u autobusu za koga se vozi autobus, odnosno za koga da pišem račun. Navedeni podatak da je mogao dobiti i s tablice na autobusu koju bi slikao, u aparat upisao podatke o agenciji i sve to poslao putem sustava na server u trgovačko društvo S. d.o.o. Iskazuje da je bilo potrebno, budući vozači nekada ne skinu tablicu s nazivom agencije za koju su vozili u prethodnoj vožnji, bez obzira na istaknutu tablu na autobusu pitati i vozača da potvrdi za koju agenciju vozi. U slučaju plaćanja gotovinom račun da bi izdavao kontrolor, a kod gotovinskog plaćanja račun bi izdavalo trgovačko društvo S. i isti ispostavljao agenciji. Nakon što su svjedoku predočene isprave na l. s. 41- 111 isti iskazuje da podatci s isprava odgovaraju podatcima koji su se unosili u aparat te da se sjećam agencije A., te zamjećuje da njegovog imena nema na podatcima iz informacijskog sustava 2015. godine, a to iz razloga što je kao kontrolor radio samo 2017. godine. Iskazuje da su kontrolori slikali samo iskrcaj putnika dok da nije bilo potrebe slikati autobus kod ukrcaja istih tih putnika budući je autobus već bio evidentiran u sistemu, a da je bilo situacija da je tijekom dana isti autobus vozio različite grupe gostiju za različite agencije. Iskazuje da kada bi vozač rekao da vozi za onu agenciju čiji naziv je istaknut na tablici na staklu autobusa, da on kao kontrolor ne bi tražio da mu se to potvrdi nikakvom pisanom ispravom već bi tada slikao autobus iz razloga što se podatci koje je iznio vozač nisu provjeravali uvidom u pisane dokumente.

16.6. Iz iskaza svjedoka M. G. proizlazi da je isti bio zaposlenik t.d. S. d.o.o., D. na radnom mjestu kontrolor i to u razdoblju od 2015. do 2018. godine raspoređen na predio P./P. ali da nije siguran da li je bio kontrolor 2018. godine. Iskazuje da kada bi se autobus zaustavio da bi kao kontrolor prišao i pitao vozača o načinu plaćanja i za koga vozi. Kod plaćanja vaucherom i putem gotovinske naplate da bi slikao autobus, njegove registarske oznake i podatke o agenciji i taj podatak bi putem aparata koji mu je dodijeljen na rad slao na server u društvo S. d.o.o.. Iskazuje da bi prvo vidio što piše na tablici istaknutoj na staklu autobusa, za koju agenciju autobus vozi, a zatim bi o tom podatku pitao vozača ili vodiča iz tog autobusa. U većini puta da bi se slagao podatak o nazivu agencije s tablice na autobusu s podatkom kojeg bi rekao vozač za koga vozi. Iskazuje da bi se znalo dogoditi da vozač zaboravi promijeniti pločicu s nazivom agencije pa da bi iz tog razloga za podatak za koga se vozi pitao i vozača, a ako se taj podatak ne bi slagao vozač bi ispravio propust i zamijenio tablicu. S. d.o.o. da bi izdavao račune, a ne zna o tome da li su agencije prigovarale tako izdanim računima. Iskazuje da je postojala situacija da su isti autobusi vozili goste za različite agencije na dnevnoj razini. Iskazuje da kada bi na pločici na staklu autobusa bio naveden naziv agencije i kada bi taj podatak potvrdio vozač autobusa da on nije nisam vršio daljnje provjere istinitosti takve činjenice, dok da se ne može izjasniti o postojanju zlouporaba, da on nije imao situaciju da bi vozač rekao da vozi za jednu agenciju, a da je vozio za sasvim drugu.

17. U dokaznom postupku izveden je dokaz vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke K. d.o.o. iz D..

18. Svi provedeni dokazi ocjenjeni su u skladu s čl. 8. ZPP-a, te je sud za dokazane činjenice uzeo i o njima odlučivao prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Sud nije provodio daljnje predložene dokaze (obrazlaže u nastavku) jer provođenje tih dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke u smislu čl. 8 ZPP-a.

19. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je tuženik za tražbine koju je tužitelj preostalo utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, a navedeno proizlazi iz dopisa Porezne uprave, Područnog ureda D., Ispostava D. od 25. studenog 2019. godine l.s. 118.

20. Dokaz vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke K. d.o.o. iz D., izveden je na okolnost da li iz ubilježenih poslovnih događaja u poslovnim knjigama tuženika proizlazi da je tuženik vozila registarskih oznaka naznačenih u Evidencijama parkiranja koje prileže spisu (l.s. 39-111) zaustavljao odnosno parkirao u razdoblju travanj 2015.g. do svibanj 2018.g. u zoni posebnog prometnog režima određenoj "Odlukom o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima" od 29. rujna 2014. godine. Odnosno da li iz ubilježenih poslovnih događaja u poslovnim knjigama tuženika proizlazi da je tuženik bio u bilo kakvom poslovnom odnosu s trećima i u vezi s tim neposredno ili posredno putem trećih imao bilo kakve veze sa zaustavljanjem odnosno parkiranjem autobusa u zoni posebnog prometnog režima vozila registarskih oznaka naznačenih u Evidencijama parkiranja koje prileže spisu (l.s. 39-111) koje se odnose na utužene račune (l.s. 41, 47, 59, 67, 73, 85, 93, 97, 99, 101, 109). Isto tako vještaku je naloženo očitovati se da li je tuženik podmirio dio duga po računu broj 1500208, ako jeste u kojem iznosu i koliko iznosi preostala obveza po tom računu odnosno očitovati se da li je tuženik podmirio tražbinu po utuženim računima (l.s. 41, 47, 59, 67, 73, 85, 93, 97, 99, 101, 109) koliko i kada.

21.1. Na ročištu glavne rasprave održanom 18. ožujka 2021.g. vještak K. d.o.o. je ustrajao u navodima iz svoga vještva.

21.2. Vještak K. d.o.o. iz D., u predmetni spis je dostavio nalaz i mišljenje (l.s. 137-139) iz kojeg proizlazi navod istoga da je razvidan poslovan odnos tuženika i angažiranih partnera, da tuženik vještaku u razgovoru nije sporio poslovan odnos s prijevoznicima (podugovaratelja) ali da je tuženik naveo da su ugovori bili sa pravnim/fizičkim osobama i da se u tom trenutku svakako nije znala registarska oznaka autobusa koja se eventualno koristi u ugovorenom transportu tj na proceduru utvrđivanja pripadnosti autobusera tj treće ugovaratelja, da bi tužitelj svakako trebao raditi preciznije fotografije sa dodatnim opisom nastanka poslovnog događaja, a pritom misleći da treba biti opisano mjesto iskrcavanja jer da iz dosta fotografija nije vidljivo da li se radi o ukrcaju/iskrcaju P. ili P.. U odnosu na zadatak iz točke IV. izreke ovoga rješenja vještak nije dao odgovor na pitanje da li su računi za koje je utvrdio da su knjiženi u poslovnim knjigama tuženika od strane tuženika i podmireni (samo se očitovao da račun pod rednim brojem 1500208 nije podmiren). Svoje navode vještak nije potkrijepio niti kakvim ispravama.

21.3. Na ročištu glavne rasprave održanom 18. ožujka 2021.g. vještak ostaje kod predmetnog nalaza i mišljenja i istome ništa ne nadodaje.

21.4. Rješenjem ovoga suda posl.br. Povrv-47/20 od 4. svibnja 2021.g. stalni sudski vještak ovoga suda K. d.o.o. iz D., pozvan je pojasniti svoj nalaz i mišljenje dostavljen u predmetni spis i to;

- u odnosu na navod vještaka iz vještva da je razvidan poslovni odnos tuženika i angažiranih partnera pozvan je odgovoriti o kojim se partnerima radi i na temelju čega su angažirani od strane tuženika,

- u odnosu na navod vještaka iz vještva da mu tuženik u razgovoru nije sporio poslovni odnos sa prijevoznicima i da se radilo o ugovorima s pravnim/fizičkim osobama pozvan je odgovoriti s kim je vještak kod tuženika razgovarao, te u koju točno dokumentaciju tuženika je izvršio uvid i što iz takve dokumentacije proizlazi, te

- u odnosu na navod vještaka iz vještva da bi tužitelj svakako trebao raditi preciznije fotografije sa dodatnim opisom nastanka poslovnog događaja u smislu opisati mjesto iskrcavanja jer da iz dosta fotografija nije vidljivo da li se radi o ukrcaju/iskrcaju P. ili P. pozvan je odgovoriti da li je vezano za ovaj navod vještak dvojio radi li se o ukrcaju i ujedno iskrcaju putnika ili samo o ukrcaju putnika (budući se temeljem čl. 9. Odluke ukrcaj putnika ne naplaćuje) ili je dvojio radi li se o iskrcaju putnika na predjelu Pile ili predjelu P..

21.5. Rješenjem ovoga suda posl.br. Povrv-47/20 od 27. svibnja 2021.g. iznova je naloženo vještaku K. d.o.o. D. u roku od 8 dana dati odgovore na pitanja iz rješenja ovoga suda posl. br. Povrv.47/2020 od 4. svibnja 2021.g. i svoje navode potkrijepiti odgovarajućim ispravama.

21.6. Dopis vještaka K. d.o.o. D. zaprimljen u predmetni spis 7. lipnja 2020. godine (l.s.209-210) sam po sebi je nerazumljiv, gramatički nepravilan do te mjere da je teško razabrati centralnu poruku rečenice, te ostavlja dojam namjere zbunjivanja. Iz onoga što se moglo razumjeti proizlazi;

- da se vještak uvjerio u stanje partnera u knjigama društva,

- objašnjenje ugovornih partnera da je tražio iz razgovora s upravom i financijama društva,

- da je zbog oblika ugovaranja s autobuserima vještak dodatno onemogućen u razabiranju konkretnih podugovaratelja,

- ugovorima (koje ne dostavlja) da nije obuhvaćen samo posao ukrcaja i iskrcaja putnika na P. ili P. nego godišnja suradnja.

21.7. Sadržajem podneska vještaka zaprimljenog u predmetni spis 7. lipnja 2020. godine (l.s.209-210) vještak svojim odgovorom, po mišljenju ovoga suda, nije dao pojašnjenja svoga vještva kako je to od njega zatraženo rješenjem ovoga suda posl.br. Povrv-47/20 od 4. svibnja 2020.g. i rješenjem ovoga suda posl.br. Povrv-47/20 od 27. svibnja 2021.g. 21.8. Stoga se nalaz i mišljenje vještaka K. d.o.o. iz D., (l.s. 137-139) nije mogao prihvatiti kao stručni „Nalaz i mišljenje“. U navedenom dokumentu ne piše gotovo ništa. Isti je nestručan, neargumentiran i sadrži proizvoljan i ničim utemeljen „Zaključak“, niti se temelji na dokumentaciji tuženika. Stoga je ovaj sud rješenjem posl.br. Povrv-47/2020 od 9. lipnja 2021.g. na iste okolnosti imenovao drugog stalnog sudskog vještaka ovoga suda M. K. iz M..

22. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka ovoga suda M. K. (l.s. 226-257) proizlazi da iz ubilježenih poslovnih događaja u poslovnim knjigama tuženika nije pronašla dokaze o tome da je tuženik vozila registarskih oznaka naznačenih u Evidencijama parkiranja koje prileže spisu (1.s.39-111) zaustavljao odnosno parkirao u razdoblju travanj 2015. g. do prosinac 2015.godine u zoni posebnog prometnog režima određenoj „Odlukom o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima“ od 29. rujna 2014. godine. Nadalje da iz ubilježenih poslovnih događaja u poslovnim knjigama tuženika da proizlazi da je tuženik bio u poslovnom odnosu s trećima ali da nije pronašla dokaze o tome da je neposredno ili posredno putem trećih imao bilo kakve veze sa zaustavljanjem odnosno parkiranjem autobusa u zoni posebnog prometnog režima vozila registarskih oznaka naznačenih u Evidencijama parkiranja koje prileže spisu (1.s.39-111) koje se odnose na utužene račune (1.s.41,47,59,67,73,85,93,97,99,101,109); Nadalje navodi da na temelju dokumentacije koja je priložena u spisu na 1.s.39-111, i koju joj je tuženik stavio

na raspolaganje u tijeku izrade ovog nalaza da nije mogla jasno definirati da li se radilo o poslovnom događaju iskrcaja, te ujedno i ukrcaja istih tih putnika ili samo o ukrcaju putnika (budući se temeljem čl. 9. Odluke ukrcaj putnika ne naplaćuje). Nadalje navodi da je na temelju dokumentacije koja je priložena u spisu na 1.s. 39-111, utvrdila da je zaustavljanje ili parkiranje koje je predmet ovog spora bilo u zoni posebnog prometnog režima određenog člankom 1. „Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima“ od 29. rujna 2014. godine, i to na predjelu P. 98,91% ili 83 od 84 zaustavljanja, i na predjelu P. 1,19% ili jedno zaustavljanje. Nadalje navodi da je na temelju uvida u poslovne knjige tuženika, izvadak dio sada PRIVITAK 4 uz ovaj nalaz, utvrdila da je tuženik ostvario poslovni odnos sa najmanje 26 angažiranih partnera autobusera u 2015. godini, kako je prikazano u tabeli T- 13 na stranici 22 ovog nalaza. Prema obrazloženju tuženika u tijeku izrade ovog nalaza, dopisom od 13. prosinca 2021. godine, PRIVITAK 3 stranica 1, angažirani su „ad hoc“ te „ne postoje ugovori“, pa tako nije mogla utvrditi o kakvim se ugovorima radi. Nadalje navodi da je nakon uvida u poslovne knjige tužitelja, PRIVITAK 1 uz ovaj nalaz, i tuženika, PRIVITAK 2 uz ovaj nalaz, utvrdila da tuženik u svojim poslovnim knjigama nije knjižio, pa tako ni podmirio bilo koji iznos po računu broj 1500208 od 3. srpnja 2015. godine, dospio 23. srpnja 2015. godine, te da je sporan i nepodmiren u ukupnom iznosu od 15.800,00 kn na dan dovršetka ovog nalaza. U odnosu na ostale utužene račune (1.s.41,47,59,67,73,85,93,97,99,101,109), kako je prikazano u tabeli T-11 na stranici 18 ovog nalaza navodi kako je tuženik u cijelosti podmirio račune broj 1500073, 1.s.41, 1600696, 1.s.93, 1800083, 1.s.101, 1800132, 1.s.105 i 1800228, 1.s.109, a da nije knjižio ni podmirio račune broj 1500208, 1.s.47, 1500346, 1.s.59, 1500442, 1.s.67, 1500529, 1.s.73 i 1500637, 1.s.85, te da je račun broj 1700291, 1.s.97 STORNIRAN računom broj 1700476, 1.s.99. Na kraju navodi da je u tijeku izrade ovog nalaza, sve informacije i dokumentaciju od strane tuženika dobila od direktora, osobe koja zastupa društvo, G. R., a od strane tužitelja dio dokumentacije koji nije bio priložen u spisu, da je dobila od N. P., Savjetnika I za planiranje i izvršenje proračuna. U odnosu na zadano pitanje da utvrdi poslovnu vezu tuženika s trećima i u vezi s tim neposrednu ili posrednu vezu tuženika s predmetnim zaustavljanjem vještak je u nalazu svoga vještva (l.s. 247-248) napravio pregled svih poslovnih partnera tuženika i to za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2015.g. dok je za preostalo razdoblje tuženik izjavio da ne postoje ugovori jer da je sve išlo "ad hock". U Tabeli T-13 vještak popisuje poslovne partnere tuženika koje je tuženik angažirao i ostvario poslovni odnos u 2015.g. (njih 26) međutim ni za njih kao ni za sve ostale vještak nije pronašao dokaze o tome da su imali nalog od tuženika da obave iskrcaj putnika za njegov račun i na njegov teret u zoni posebnog prometnog režima. U odnosu na poslovni odnos s inozemnim partnerima vještak navodi (249-poleđina) da ni u odnosu na njih nije bilo moguće utvrditi bilo kakvu vezu s predmetnim zaustavljanjem u nedostatku registarske oznake vozila u bazi podataka.

23. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

24. Tužitelj tijekom postupka niti ne navodi da bi autobusi iz Evidencija zaustavljanja bili autobusi u vlasništvu tuženika niti je u spis dostavio ispravu iz koje bi proizlazilo vlasništvo tužitelja nad navedenim autobusima niti na tu okolnost predlaže dokaze. Isto tako tužitelj ne navodi s kojim je to poslovnim partnerima tuženik surađivao, a koji su autobuse iz evidencije zaustavljanja u zoni posebnog prometnog režima P. /P..

25.1. U smislu čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

U smislu čl. 221 a. ZPP-a, sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

25.2. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve, te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja.

25.3. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

25.4. Međutim iz predloženih dokaza kao i utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi nedvojbeno da je tuženik neposredno ili preko drugih poslovnih partnera autobusera zaustavljao svoja vozila na području posebnog prometnog režima kako je to navedeno u Evidencijama zaustavljanja u spisu. Tužitelj o tome nije dostavio dokaz. Ispravama koje je tužitelj dostavio u spis nije utvrđenja takva činjenica, a isto se ne može utvrditi niti iz iskaza saslušanih svjedoka niti iz nalaza i mišljenja vještaka.

26.1. Iz iskaza saslušanih svjedoka P. M., M. G., M. G., I. M. i T. R. suglasno proizlazi o proceduri i postupku kontrolora u situaciji kada se neki autobus zaustavi u zoni posebnog prometnog režima. Isti suglasno iskazuju da bi oni kao kontrolori vozača zaustavljenog autobusa pitali za koju agenciju vozi, pa i u situaciji kada bi na autobusu bila istaknuta tabla s nazivom agencije, pri čemu od vozača nisu tražili nikakvu dokumentaciju za potvrdu njegovih navoda, a točnost takvih navoda vozača da nisu imali mogućnost provjeriti. Svi iskazuju da bi takve podatke ukucavali u dodijeljeni im aparat i slali putem sustava na središnji server u t.d. S. koji bi temeljem tih podataka agenciji čiji su se autobusi zaustavljali fakturirao račune. Svjedok P. M. se sjeća zaustavljanja autobusa u razdoblju 2015. do 2018. godine na kojima je na pločici na prednjem staklu autobusa pisala oznaka A. d.o.o. Isto su zamijetili i drugi svjedoci (M. G.) da su se u utuženom razdoblju zaustavljali autobusi s oznakom tuženika ili barem da su čuli od vozača zaustavljenih autobusa za agenciju A. (T. R.) međutim niti jedan od njih nije mogao iskazivati o pojedinačnim zaustavljanjima autobusa s oznakom A. - tuženika. Dakle iz ovakvih iskaza svjedoka ne može se pouzdano i nedvojbeno zaključiti da su autobusi iz evidencije zaustavljanja bili u vlasništvu tuženika ili pak da su agencije čiji vozači su vozili te autobuse bili u poslovnoj suradnji s tuženikom. Svi svjedoci (osim P. M. i M. G.) iskazuju, a nakon što su izvršili uvid u isprave na l.s. 41-111 (radi se o utuženim računima s evidencijama zaustavljanja i podacima iz informacijskog sustava) da podaci koje vide u tim ispravama odgovaraju podacima koje su oni kao kontrolori unosili u aparat. Međutim niti jedan svjedok nije iskazivao o pojedinačnim zaustavljanjima koje su zamjetili u ispravama koje su im predočene u smislu da se sjećaju pojedinačnih zaustavljanja i fotografija niti je ovaj sud očekivao od svjedoka da se prisjete pojedinačnih zaustavljanja zbog proteka vremena i brojnosti zaustavljanja.

26.2. Niti iz nalaza i mišljenja vještaka koje je po mišljenju ovoga suda izrađeno stručno, razumljivo i detaljno ne proizlazi da su autobusi iz evidencije zaustavljanja bili u vlasništvu tuženika ili pak da su agencije čiji vozači su vozili te autobuse bili u poslovnoj suradnji s tuženikom.

26.3. Bez da je poslovna suradnja s agencijama partnerima koji su navodno zaustavljali za tuženika autobuse iz predmetne evidencije utvrđena ispravama iz poslovnih knjiga tuženika (ugovorima, putnim nalozima s ugovornim partnerima ili sl.) to isprave koje je tužitelj na tu okolnost dostavio u spis i to računi s evidencijama zaustavljanja i podaci iz informacijskog sustava s fotografijama predstavljaju jednostrane isprave tužitelja koje same za sebe ne mogu biti dokaz činjenice zaustavljanja. Iako su isprave informacijskog sustava s fotografijama izrađene od strane t.d. S. d.o.o., D. temeljem podataka koje su kontrolori ukucavali u sustav kod kontrole zaustavljanja (proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka) i takva isprava se ima smatrati jednostranom ispravom tužitelja jer je Odluci o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima kojom se uređuje zaustavljanje i parkiranje turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima ("Službeni glasnik G. D." broj 10/14, 18/15, 15/16, 8/16) ovlastio t.d. S. d.o.o. vršiti naplatu naknade za zaustavljanje i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnoga prometnog režima, te je istom regulirano da će se postupanje s takvim prihodom odrediti ugovorom između G. D. i S. D. d.o.o. Ovdje s napomenom da se svjedoci kontrolori nisu mogli sjetiti pojedinačnih zaustavljanja pa utoliko isprava informacijskog sustava s fotografijama izrađena od strane t.d. S. d.o.o., D. sama za sebe ne može biti dokaz pojedinačnih zaustavljanja.

27.1. Stoga, iz provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog tijekom postupka izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a) proizašlo je da nije dokazana činjenica da postoji tražbina tužitelja spram tuženika kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu tužitelja.

27.2. Slijedom iznesenog, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a na temelju odredbe članka 451. st. 3. ZPP-a ujedno ukinuo u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi (točka I izreke presude).

28.Kod prethodnih utvrđenja nije bilo bitno ocjenjivati osnovanost tuženikovog prigovora zastare utužene tražbine.

29.1. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika, kako je to izičito, bez zahtjeva za saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja, predlagao tužitelj i to iz razloga ekonomičnosti postupka budući je tuženikov stav kroz ovaj postupak jasan da isti osporava utuženu tražbinu osnovom i visinom, a to što tužitelj nije predložio da se sasluša zakonski zastupnik tužitelja (gradonačelnik) ovaj sud zaključuje da isti nije imao neposrednih saznanja o predmetu spora.

29.2. Od predloženih svjedoka; P. M., B. O., L. B., M. G., M. G., I. M., T. R., M. B., I. J., M. G. (l.s. 34) saslušani su P. M., M. G., M. G., I. M., T. R.. Preostali svjedoci nisu saslušani jer su predloženi na iste okolnosti kao i saslušani svjedoci koji su suglasno iskazivali pa za njihovim saslušanjem nije bilo potrebe.

29.3. Na pripremnom ročištu održanom 28. listopada 2019.g. tužitelj je predložio izvršiti uvid u spis ovoga suda posl.br. Povrv-447/2019 iz kojeg da se vidi osnovanost i temelj izdavanja računa za zaustavljanje autobusa na području g. D., te da se u navedenom predmetu nalaze sve odluke, isprave i pravilnici. Na ročištu glavne rasprave održanom 16. prosinca 2019.g. (l.s. 119) ovaj sud je pribavio ovosudni spis posl.br. Povrv-447/2019, ali uvidom u isti utvrđeno je da se radi o postupku u kojem su stranke različite od stranaka u predmetnoj pravnoj stvari pa sud nije izvodio dokaz uvidom u isti kao neodgovarajući i nepotreban, a tužitelj sud nije uvjerio u suprotno.

30.1. Troškovi postupka temelje se na čl. 154. st. 1. ZPP-a po kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka, te na čl. 155. st.1. ZPP-a u smislu kojega će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Ovdje s napomenom da nije sa sigurnošću utvrđeno da li je povlačenje dijela tužbe koje je poduzeo tužitelj tijekom postupka posljedica plaćanja od strane tuženika poduzetog prije podnošenja prijedloga za ovrhu ili je plaćanje u tom dijelu izvršeno nakon podnošenja prijedloga za ovrhu. To iz razloga što iz predmetnog vještva (l.s. 230-231) proizlazi da prijedlog za ovrhu ne sadržava niti broj računa niti datum računa, te da su prijedlog za ovrhu i tužbeni zahtjev pogrešno postavljeni. Isto tako tužitelj u podnesku od 11. listopada 2019.g. navodi da je tuženik podmirio dio duga po računu 1500208 i da je preostali dug po računu 9.800,00 kuna dok iz vještva (Tabela T-10 i popratni komentar i tavela T-12) proizlazi da navedeni račun u poslovnim knjigama tužitelja ostaje sporan u punom iznosu od 15.800,00 kuna. Tuženik u prigovoru navodi da je isplate nespornih računa poduzeo prije podnošenja prijedloga za ovrhu. Stoga je sud, a sukladno određeno postavljenom zahtjevu tuženika (l.s. 388) za naknadom troškova ovoga postupka, temeljem gore spomenutih odredaba ZPP-a., te vrijednosti predmeta spora (53.400,00 kuna) priznao osnovanim trošak tuženika i to;

- za zastupanje na ročištima od 28.10.2019. godine (l.s. 113-114), 16.12.2019. godine (l.s. 119), 18.3.2021.g. (l.s. 160-162), 21.4.2022.g. (l.s. 358-360), te 7.7.2022.g. (l.s. 378) na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 100 bodova po ročištu (Tbr. 9. toč. 1. OT-a) što iznosi 1.000,00 kuna po ročištu, a ukupno 5.000,00 kuna, što uvećano za 25%

PDV-a (1.250,00 kuna) iznosi 6.250,00 kuna,

- za zastupanje na ročištima od 24.9.2020. godine (l.s. 132) i 27.5.2021.g. (l.s. 192-193) na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 50 bodova po ročištu (Tbr. 9. toč. 2. OT-a) što iznosi 500,00 kuna po ročištu, što uvećano za 25% PDV-a iznosi 625,00 kuna po ročištu odnosno ukupno 1.250,00 kuna,

-za trošak sastava podneska od 22.1.2021.g. (l.s. 144) koji predstavlja obrazloženo očitovanje na vještvo vještaka Kofidenca d.o.o. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT-a) što iznosi 1.000,00 kuna, što uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.250,00 kuna,

-za trošak sastava podneska od 14.2.2022.g. (l.s. 343-344) koji predstavlja obrazloženo očitovanje na vještvo vještaka Mirjane Krile u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT- a) što iznosi 1.000,00 kuna, što uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.250,00 kuna, te

- osnovom pristojbe za prigovor u iznosu od 986,00 kuna (Tar. br. 1. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama - NN br. 26/03), što sveukupno iznosi 10.986,00 kuna.

30.2. Preostali dio zahtjeva tužitelja u visini od 1.352,00 kuna od čega 1.250,00 kuna osnovom sastava podneska od 15.2.2021.g. (l.s. 158) sud je odbio kao neosnovan budući taj podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice. Naime protivljenje preinaci tuženik je mogao izjaviti na narednom ročištu za koje mu je priznat trošak. Tuženik je zatražio pristojbu za prigovor u iznosu većem za 102,00 kune od pripadajućeg.

30.3. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke rješenja.

U Dubrovniku, 29. srpnja 2022. godine

S u d a c :

Anka Muhoberac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu odnosno od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude na ročištu za objavu za stranku koja je pristupila na ročište za objavu, pozivom na gornji poslovni broj spisa. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Dubrovniku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Prema odredbi čl. 348 st. 4. ZPP-a rokovi za žalbu protiv presude donesene u prvom stupnju ne teku od 1. do 15. kolovoza.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja,

- punomoćnici tuženika.