REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Povrv-8/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. E. d.o.o. OIB: …, Z., zastupano po punomoćnici V. N., odvjetnici u O. N. i P. d.o.o. Z. K. 10, protiv tužene

I. C. O.: … iz S., K. T. 26, zastupane po

punomoćniku T. K., odvjetniku u O. K.&K., S., S. 13,

radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 27. srpnja 2022.g. u nazočnosti zamj. pun. stranaka, a na ročištu od 29. srpnja 2022.g., zakazanom radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e:

I Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S., poslovnog broja Ovrv –1027/20 od 24. veljače 2020. i djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 261,03 kn i ujedno se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S.,

poslovnog broja Ovrv –1027/20 od 24. veljače 2020. održava na snazi i prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

Nalaže se tuženoj I. C. O.: … da roku od 8 dana i pod prijetnjom

ovrhe isplati tužitelju S. E. d.o.o. OIB: … iznos od 27.871,93 kn

zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12.02.2020.g. pa do konačne isplate primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 (tri) postotna poena određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN, br: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15).

II Nalaže se tuženoj I. C. O.: … da tužitelju S. E. d.o.o.

O.: … u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi troškove ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 12.751,66 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. srpnja 2022.g. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje:

1. Dana 24. veljače 2020.g. kod javnog bilježnika M. P. iz S.

zaprimljen je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja S. E. d.o.o. OIB: … protiv ovršenika I. C. O.:

…u kojem se navodi da je Ugovorom o Cesiji zaključenom dana

06.12.2019. između Ovrhovoditelja i trgovačkog društva E. C. C. d.o.o. O. otkupio od E. C. C. d.o.o. između ostalih i tražbinu koju

E. C. C. d.o.o. ima prema ovršeniku, a o otkupu kojeg je potraživanja

Ovršenik obaviješten dopisom od 17.12.2019. Na temelju vjerodostojne isprave, izvoda iz poslovnih knjiga, da ovršenik duguje ovrhovoditelju sveukupni iznos od 28.132,96 HRK, a koji se sastoji od glavnice u iznosu od 25.290,30 HRK, te zakonskih zateznih kamata u iznosu od 2.842,66 HRK. Budući da ovršenik nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu, ovrhovoditelj je predložio da javni bilježnik na temelju čl. 31., čl. 39. i čl. 41., a u sve u svezi čl. 279., 280. OZ-a, te čl. 14. OZ-a u svezi troškova ovrhe, donese rješenje o ovrsi slijedećeg sadržaja:

Nalaže se ovršeniku I. C. (OIB: …), S. da ovrhovoditelju S. E. d.o.o., D. T. Z., (OIB: …) u roku od osam dana od primitka ovog rješenja namiri ukupnu tražbinu u iznosu od 28.132,96 HRK, s time da zakonska zatezna kamata:

- na iznos od 25.290,30 HRK teče od 12.02.2020 do isplate po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, i zakonske zatezne kamate u iznosu od 2.842,66 HRK, zajedno s odmjerenim troškovima ovršnog postupka, uvećanim za zateznu kamatu po gore navedenoj kamatnoj stopi, koja teče na iznos nastalih troškova počevši od dana donošenja ovog rješenja o ovrsi pa do namirenja ovrhovoditelja, te na iznos predvidivih troškova računajući od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi pa do namirenja ovrhovoditelja.

2. Dana 24. veljače 2020.g. javni bilježnik M. P. donijela je rješenje o ovrsi pod posl. brojem Ovrv-1027/2020 kojim je prihvaćena predložena ovrha.

3. Dana 03. studenoga 2020.g. kod javnog bilježnika M. P. zaprimljen je prigovor ovršenice I. C. protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika M.

P., broj Ovrv-1027/2020 od 24.02.2020.god., u kojem je ovršenica u bitnome navela:

- da je pobijano rješenje neosnovano i nezakonito.

- da u prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj navodi da mu ovršenik duguje iznos od 25.290,30 kn te zakonskih zateznih kamata u iznosu od 2.842,66 kn, te da je ugovorom o cesiji zaključenim dana 06.12.2019.g. između ovrhovoditelja i E. C. C. d.o.o. ovrhovoditelj otkupio tražbinu koju bi navodno E. C.

K. d.o.o. imao prema ovršeniku, te da je o istom obavijestio ovršenika.

- da ovršenica osporava osnov i visinu potraživanja.

- da ovršenica ističe da joj nije poznato o kojoj tražbini se uopće radi u predmetnom postupku te da ista nije obaviještena o prijenosu te navodne tražbine na ovrhovoditelja.

- da se opreza radi ističe se prigovor zastare.

- da se opreza radi ističe kako ovršenica nema nikakvih primanja niti novčanih sredstava te živi sa kćerkom u podstanarstvu.

- da ovršenici prigovaraju i visini potraživanja kao i odmjerenom trošku jer nisu nastali predvidivi troškovi koji su određeni rješenjem o ovrsi.

- da se radi naprijed navedenog predlaže da pobijano rješenje bude stavljeno izvan snage, da budu ukinute provedene radnje, te da se postupak nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-8/21 od 24. veljače 2021.g. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz

S., poslovnog broja Ovrv –1027/20 od 24. veljače 2020., u dijelu kojim je određena ovrha, uz ukidanje provedenih radnji, te se postupak nastavio voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Dana 25. ožujka 2021.g. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen je podnesak tužitelja, u kojem je tužitelj istakao:

- da dostavlja dokumentaciju koju je potrebno koristiti kao dokaze u ovom postupku, te da se opreza radi predlaže da se i od prethodnog vjerovnika, E. C. C.

d.o.o., zatraži dodatnu dokumentaciju ili bilo koja pojašnjenja, ako bi to bilo potrebno radi donošenja odluke u postupku.

- da se zaključno predlaže provesti financijsko vještačenje radi utvrđenja visine duga.

- da tužitelj predlaže da Naslovni sud donese sljedeću presudu:

1. Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati iznos od 28.132,96 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 25.290,30 kn teče od 12.2.2020. do isplate, po kamatnoj stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, uvećano za 2.842,66 kn dospjelih kamata, uvećano za ovršni trošak iz rješenja o ovrsi od 2.101,66 kn, sve u roku 15 dana.

2. Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati u roku 15 dana trošak parničnog postupka.

6. Tužitelj je konačno uredio svoj tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 21. veljače 2022.g., kada je zatražio donošenje presude slijedećeg sadržaja:

1. Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati iznos od 27.871,93 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 27.871,93 kn teče od 16.12.2019. godine. do isplate, po kamatnoj stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, uvećano za ovršni trošak iz rješenja o ovrsi od 2.101,66 kn, sve u roku 15 dana.

2. Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati u roku 15 dana trošak parničnog postupka.

7. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom Izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, Obavijesti o prijenosu potraživanja „ Z., 17.12.2019.g.“, pregledom Z. za izdavanje privatne

D. club kartice od 12.09.2014.g., pregledom A. D. S. partija broj 3420311642 za razdoblje od 01. siječnja 2016.g do 12. prosinca 2019.g., pregledom O. uvjeta okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju D. C. kartice E. C.

C. d.o.o., pregledom ugovora o cesiji , obavijesti o prijenosu potraživanja, Izvoda iz otvorenih stavki, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Z. M., pregledom pisanog vještva vještaka Z. M. zaprimljenog u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 10.02.2022.g..

8. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku (»NN« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

9. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

11. Predmet spora jest zahtjev tužitelja naspram tužene za isplatom iznosa od 27.871,93 kn na ime duga nastalog korištenjem D. C. kartice.

12. Tužena je u odgovoru na tužbu (prigovoru protiv rješenja o ovrsi) osporila kako osnov, tako i visinu tužiteljeva potraživanja u konkretnom slučaju.

13. Odredbom čl. 2 . Zakona o obveznim odnosima (»NN« br. 35/05,

41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) propisano je da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno U. R. H., prisilnim propisima i moralu društva.

13.1 Odredbom čl. 9 ZOO-a propisano je da su »sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje, a obveza se može ugasiti samo suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu ili na temelju zakona.« Prema čl.65.st. 2. ZOO-a, »na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je. Za ispunjenje obveze dužnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom.«

14. Pregledom Zahtjeva za izdavanje privatne D. C. kartice, potpisanog od tužene I. C., S., dana 12. rujna 2014. godine, sud je

utvrdio da je temeljem rečenog Zahtjeva E. C. C. d.o.o. izdao D.

C. karticu, koja se vodi pod partijom broj 3420311642, te da je tužena I. C. svojim potpisom na zahtjevu, prihvatila O. uvjete O. ugovora o izdavanju i korištenju D. C. kartice E. d.o.o..

15. Tužena, nakon što je tužitelj dostavio Zahtjev za izdavanje privatne D. C. kartice nije osporavala da bi potpis na Zahtjevu bio upravo njen.

16. Pregledom dokumenta A. D. S. partija broj 3420311642, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 12. prosinca 2019. godine, te pregledom pisanog vještva vještaka Z. M. utvrđen promet po predmetnoj kartici,

pregledom kojeg je sud utvrdio ukupan iznos troškova po navedenoj kartici i za određene datume. Tako je pregledom rečenog dokumenta, te pregledom pisanog nalaza i mišljenja vještaka Z. M. utvrđeno da visina troškova po predmetnom računu iznosi ukupno 492.862,70 HRK, te da visina predstavlja zbroj troškova načinjenih na prodajnim mjestima i troškova načinjenih podizanjem gotovine, kao i da je u navedeni zbroj ukupnih troškova obračunata i zatezna kamata. Nadalje, pregledom dokumenta A. D. S. partija broj 3420311642, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 12. prosinca 2019. godine sud je utvrdio da broj uplata – podmirenje načinjenih troškova iznosi ukupno 464.990,77 HRK, te da razlika načinjenih troškova i primljenih uplata iznosi ukupno 27.871,93 HRK. Konačno, pregledom dokumenta A.…, sud je utvrdio da je zadnji trošak evidentiran u dokument A. načinjen dana 28. ožujka 2019. godine u visini od 517,15 HRK, dok se zadnja uplata - podmirenje troškova bilježi na dan 19. ožujka 2019. godine u visini od 1.871,68 HRK.

17. Tužena, nakon što je tužitelj dostavio gore citirani dokument A. D.

S. partija broj 3420311642, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 12. prosinca 2019. godine, nije osporavala sadržaj, vjerodostojnost i točnost istog.

18. Pregledom Općih uvjeta okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju D. C. kartice koju izdaje E. C. d.o.o., sud je utvrdio:

- da je istima definirana upotreba kartice kao platnog instrumenta, odnosno sredstva bezgotovinskog plaćanja na prodajnim mjestima i podizanja gotovine. Istim općim uvjetima definirano je izvještavanje o izvršenim transakcijama, kao i vrijeme plaćanja računa,

- da je istima definirano obračunavanje i plaćanje zakonske zatezne kamatne stope, kao i podnošenje reklamacije na izvršene transakcije i terećenja u slučaju neistinitih troškova,

- da je tužena, potpisavši zahtjev, pristala i na primjenu Općih uvjeta,

19. Pregledom Ugovora o cesiji zaključenog dana 16. prosinca 2019. godine između E. C. C. d.o.o., iz Z., u svojstvu C. i S. E. d.o.o., iz

Z., u svojstvu C., sud je utvrdio:

- da je između stranaka ugovoreno da C. prenosi svoje dospjele tražbine, kao i sva njihova pripadajuća prava, na C.,

- da su tražbine nastale između ugovornog odnosa C., E. C. C. d.o.o. i njegovih klijenata, te da prava koja proizlaze iz ugovaranja tražbina po dužniku, uključuju prava na dospjela, a neplaćena dugovanja.

- da je sastavni dio predmetnog ugovora o cesiji i spisak dužnika, kojeg sačinjavaju osobni podaci dužnika, podatke o dugu, iznosu glavnice, kamata, troškova, kao i podatke o iznosu plaćanja i fakturiranja.

20. Pregledom dopisa od 17. prosinca 2019. godine sud je utvrdio:

- da je rečenim dopisom E. C. C., obavijestio tuženu I. C. o prijenosu potraživanja, odnosno nepodmirenog dugovanja po D. S. kartici, broj partije 3420311642, u korist društva S. E. d.o.o. Z..

- da je temeljem navedenog, S. E. d.o.o., u svojim poslovnim knjigama,

knjižio dugovanje I. C., u visini od 28.132,96 HRK, što je utvrđeno iz dokumenta Izvod otvorenih stavki, od dana 12. veljače 2020. godine, u kojem je naveden iznos dugovanja i iznos kamate.

21. Pregledom pisanog vještva sačinjenog od strane stalnog sudskog vještaka za financije Z. M., sud je utvrdio:

- da visina tužbenog zahtjeva iznosi ukupno 28.132,99 HRK, od čega visina glavnica iznosi 27.871,93 HRK, a iznos zatezne kamatne stope iznosi 261,06 HRK.

22. Analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, te utvrđenja proizišla iz izvedenih dokaza, zaključak je ovog suda da je tužbeni zahtjev tužitelja, osnovan, dok prigovori istaknuti od strane tužene nisu osnovani.

23. Naime, ovaj sud je provedenim dokazima utvrdio da je tužena potpisala Zahtjev za dodjelom D. kartice, te da joj je ista dodijeljena, slijedom čega je ista bila korisnikom D. C. kartice po kojoj je evidentirano dugovanje koje se odnosi za neplaćene račune za korištenje kartice. Vještačenjem je utvrđeno da preostalo dospjelo potraživanje tužitelja po predmetnoj kartici nakon obračuna zateznih kamata te uračunavanja uplata na dan 16. prosinca 2019.g. iznosi 28.132,99 HRK, od čega visina glavnice iznosi 27.871,93 HRK, a iznos zatezne kamate iznosi 261,06 HRK, s time da se na iznos nepodmirenog glavnog dugovanja u iznosu od 27.871,93 HRK zaračunava zatezna kamata od 16. prosinca 2019.g. S obzirom da je ovaj sud utvrdio da je tužena potpisala pristupnicu za izdavanje navedene kartice, zaključak je ovog suda da je potpisom pristupnice tužena prihvatila Opće uvjete poslovanja tužitelja za plaćanje putem D. kartice, kojom se obvezao platiti troškove učinjene uporabom kartice.

24. Kako tužena do zaključenja glavne rasprave nije dokazala da je dug plaćen, a kako je odredbom čl. 9 ZOO-a propisano da su stranke dužne svoju obvezu izvršiti, to je sud obvezao tuženu na ispunjenje obveze – podmire duga u iznosu od 27.871,93 HRK koji je nastao korištenjem D. C. kartice.

25. Dakle, odlučujući o istaknutom tužbenom zahtjevu, ovaj sud je, nakon provedenog dokaznog postupka, kojim je priložene dokaze ocjenjivao sukladno ovlaštenjima iz čl. 8. ZPP-a, utvrdio činjenice koje su bitne za donošenje odluke i to da je tužena potpisala zahtjev za izdavanjem privatne D. C. kartice čime je tužena stupila u ugovorni odnos s E. C. C. d.o.o., te prihvatila Opće uvjete okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju D. C. kartice koju je izdao tužitelj i da se na njihov ugovorni odnos primjenjuju Opći uvjeti tuženika kao sastavni dio ugovora primjenom odredbe čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, a potraživanje tužitelja se odnosi na nepodmireno dugovanje tužene za razdoblje od 01. siječnja 2016.g. do 12. prosinca 2019.g. po osnovu troškova nastalih korištenje privatne D. kartice, a što je dokazao tužitelj dostavom dokumenta A.

D. S. partija broj 3420311642, te provedenog financijsko-knjigovodstvenog

vještačenja, a zbog neurednog podmirivanja računa i ugovorom preuzetih obaveza prema tužitelju.

26. Prema, u postupku po vještaku financijske struke utvrđene visine tužbenog zahtjeva, sukladno priloženim Općim uvjetima okvirnog ugovora, kao i zahtjeva za izdavanjem privatne D. C. kartice potpisane od strane tužene, ovaj sud je utvrdio osnovanost, visinu i dospjelost potraživanja tužitelja, tako da je u pogledu visine utvrđeno dugovanje tužene u iznosu od 27.871,93 kn glavnice, 261,06 kn uglavničene kamate.

27. Tužitelj je, međutim, tijekom trajanja parničnog dijela postupka preinačio tužbeni zahtjev na način da je umjesto odlučivanja o platnom nalogu sadržanom u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S., poslovnog broja Ovrv –1027/20 od

24. veljače 2020. podnio novi, kondemnatorni tužbeni zahtjev na način da sud naloži tuženici isplatu iznosa od 27.871,93 kn slijedom čega se tako postavljeni tužbeni zahtjev ima razmatrati kao nova tužba u ovoj pravnoj stvari.

28. Međutim, Vrhovni sud RH je na svojoj četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (4/22) održane 6. lipnja 2022. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: „U postupku koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga tužitelj može nakon izdavanja platnog naloga preinačiti tužbu samo tako da na temelju iste činjenične i pravne osnove poveća tužbeni zahtjev ili istakne drugi zahtjev, uz već postojeći, iznad iznosa određenog platnim nalogom.“

29. S obzirom na takvo zauzeto pravno shvaćanje VS RH, ovaj sud zaključuje da je u zabranjena preinaka tužbe na način kako je tužitelj napravio, već da je dopuštena preinaka jedino u slučaju kada se tužbeni zahtjev povećava, a što međutim, u konkretnom predmetu nije slučaj, slijedom čega u ovom slučaju nije dopuštena preinaka tužbe.

30. S obzirom na sve navedeno, u konkretnom slučaju potrebno je odlučiti o sudbini platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz

S., poslovnog broja Ovrv –1027/20 od 24. veljače 2020.

31. U konkretnom slučaju tužitelj je u podnesku zaprimljenom u sustavu za komunikaciju sa sudovima zatražio isplatu iznosa od 27.871,93 kn, sve sukladno provedenom financijsko knjigovodstvenom vještačenju.

32. S obzirom da je ovaj sud nakon provedenih dokaza utvrdio da je potraživanje tužitelja osnovano u visini utvrđenoj iz vještva vještaka Z. M., u iznosu od 27.871,93 kn, to je sud do tog iznosa prihvatio tužbeni zahtjev i održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S.,

poslovnog broja Ovrv –1027/20 od 24. veljače 2020. dok je za više zatraženih i rješenjem o ovrsi dosuđenih 261,03 kn platni nalog sadržan u rješenju ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S., poslovnog broja Ovrv –1027/20 od 24. veljače 2020. ovaj sud ukinuo i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev.

Na dosuđeni iznos tužitelju pripada i kamata. U prijedlogu za ovrhu tužitelj je zatražio kamatu počev od 12.02.20.g., da bi u preinačenom tužbenom zahtjevu zatražio kamatu počev od 16.12.2019.g. Ocjena je ovog suda da bi tužitelju pripadala kamata počev od dana 16.12.2019.g., s obzirom da tužena nakon dana 12.12.19.g. više nije koristila tužiteljev račun, i tužitelj je tada imao saznanja o visini duga. Međutim, kako se radi o preinaci tužbe, s obzirom da je tužitelj u preinačenom tužbenom zahtjevu zatražio dulji tijek kamate, a da preinaka nije dopuštena, to je sud tužitelju dosudio kamatu počev od 12.02.20.g. kako je zatraženo u prijedlogu za ovrhu i dosuđeno donošenjem rješenja o ovrsi.

33. Istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

Člankom 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, dok je čl. 240. st 1 ZOO-a propisano da se zastara prekida kad dužnik prizna dug. St. 2 je pak propisano da se dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja. Čl. 241. ZOO-a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

34. U konkretnom slučaju zakonom nije određen neki drugi rok zastare za potraživanja nastala za dugovanja po kreditnim karticama, pa je osnovanost prigovora zastare kojega je istakao tuženik potrebno razmotriti i ocijeniti primjenom odredba članka 225. ZOO-a koje propisuju opći zastarni rok. Kako je tužitelj pokrenuo predmetni postupak radi naplate sporne tražbine podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave nadležnom javnom bilježniku dana 24. veljače 2020.g., to je podnošenjem tog prijedloga prekinut tijek zastare, a prigovor zastare bio bi osnovan za razdoblje prije 24. veljače 2015.g. Međutim, u konkretnom slučaju tražbina se odnosi na neplaćene račune za razdoblje od 01. siječnja 2016.g. do 12. prosinca 2019.g., to je nedvojbeno da je tužitelj isplatu zahtijevao unutar propisanog zastarnog petogodišnjeg roka, što znači da neovisno o uplatama koje je vršio tuženik, potraživanje tužitelja nije zastarjelo. Naime, potrebno je i istaći da je sud pregledom priložene dokumentacije utvrdio da je tužena vršila uplate na predmetni račun tužitelja i to mjesečno za predmetno razdoblje, slijedom čega je prilikom svake uplate došlo do prekida zastare, s obzirom da se uplata smatra priznanjem duga. Dakle, i kada bi se radilo o kraćim rokovima zastare, zastara nije nastupila jer je tužena vršila mjesečne uplate na račun tužitelja, sa 3-4 izuzetka, i svakom mjesečno uplatom dolazilo do prekida zastare, i zastara je počimala teći iznova. Tako je sud utvrdio da je tužena vršila uplate dana 02.01.16.g., 04.02.16.g., 18.03.16.g., 22.03.16.g., 23.04.16.g., 20.05.16.g., 28.06.16.g., 01.08.16.g., 01.09.16.g., 07.10.16.g., 31.10.16.g., 14.11.16.g., 01.12.16.g., 08.03.17.g, 03.04.17.g, 15.04.17.g, 11.05.17.g., 20.06.g.17.g,. 14.07.17.g, 01.08.17.g., i tako sve do 19.03.19.g. kada je izvršena posljednja uplata. Svakom od tih uplata dolazilo je prekida zastarijevanja i zastara bi započinjala teći iznova. Slijedom iznijetog, valjalo je odbiti prigovor zastare kao neosnovan.

35. U odnosu na prigovor glede zaključenog ugovora o cesiji između E. c. c. d.o.o. i tužitelja, za navesti je slijedeće:

Čl. 80. st 1/ ZOO-a propisano:

»Vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.«

Člankom 81. ZOO-a propisano je:

»1/ S tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

2/ Ipak, ustupitelj može predati založenu stvar primatelju samo ako zalogodavac pristane na to, inače ona ostaje kod ustupitelja da je čuva za račun primatelja.

3/ Smatra se da su dospjele a neisplaćene kamate ustupljene s glavnom tražbinom. «

Člankom 82. st 1/ ZOO-a propisano je:

»Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. «

Člankom 84. ZOO-a propisano je:

»1/ Primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

2/ Dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje. «

36. Pregledom ugovora o cesiji od 09.12.2019.g. i priloga tog Ugovora sud je utvrdio da su E. C. C. d.o.o. i S. E. d.o.o. sud je utvrdio da su E. C.

C. d.o.o. i S. E. d.o.o. zaključili rečeni ugovor te da je rečenim ugovorom

E. C. C. d.o.o. ustupio potraživanja koje je imao prema tuženoj, tužitelju. Isto tako, pregledom obavjesti o prijenosu potraživanja od 17.12.2019.g. sud je utvrdio da je tužitelj obavijestio tuženu o zaključenom ugovoru o cesiji i činjenici da je sukladno tome tužitelj postao zakoniti vlasnik potraživanja.

37. Analizirajući izvedene dokaze, posebno priloženu dokumentaciju Obavijest o prijenosu potraživanja „ Z., 17.12.2019.g.“, Z. za izdavanje privatne D.

club kartice od 12.09.2014.g., A. D. S. partija broj 3420311642 za razdoblje od 01. siječnja 2016.g do 12. prosinca 2019.g., O. uvjeta okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju D. C. kartice E. C. C. d.o.o., Ugovora o cesiji, Izvoda iz otvorenih stavki, te pregledom pisanog vještva vještaka Z. M. zaprimljenog u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 10.02.2022.g. sud je utvrdio da je E. C. C. d.o.o. imao nenaplaćeno potraživanje prema tuženoj u iznosu od 27.871,93 kn, te da je navedeno potraživanje ustupio tužitelju S. E. d.o.o.

38. Obzirom na navedeno, a sukladno odredbi čl. 84 st 1 ZOO-a tužitelj ima pravo tražiti od tužene ispunjene konkretne obveze. Slijedom svega naprijed navedenog, zaključak je ovog suda da ugovor o cesiji proizvodi pravne učinke s obzirom da je čl. 82. st 1/ ZOO-a između ostalog propisano da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika. Dakle, po ocjeni ovog suda tužitelj S. E. d.o.o. legitimiran je od tužene I. C. tražiti isplatu utuženog iznosa, a tužena je dužna u cijelosti ispuniti je.

39. . Odluka suda o zahtjevu tužitelja za naknadu ovršnog i parničnog troška temelji se na odredbama čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (»NN«, br. 8/11, dalje: Pravilnik), čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 156. ZPP-a, Zakonu o sudskim pristojbama (»NN«, br. 74/95,

57/96, 137/02, 26/03, 125/11 i 157/13) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»NN« br. 91/04, 148/2009, 142/12, 103/14 i 118/14)

uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i činjenicu da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

Tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.000,00 kn, trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 631,33 kn, zatim trošak sastava obrazloženih podnesaka od 25.03.21.g. i 21.02.22.g. po 1.000,00 kn, zatim za sastav podneska od 01.10.22.g. 500,00 kn, te trošak pristupa na ročište od 30.09.21.g., 22.11.21.g., 26.05.22.g. i 27.07.22.g. po 1.000,00 kn, što ukupno iznosi 8.131,33 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 2.032,83 kn na ime 25% PDV-a na taj iznos, 631,00 kn na ime sud. pristojbe na presudu, 1.956,50 kn na ime financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, pa sveukupan trošak tužitelja iznosi 12.751,66 kn. Na dosuđeni trošak tužitelju pripada kamata počev od presuđenja, dakle od 29.07.2022.g., pa do konačne isplate.

Potrebno je istaći da u postupku koji je nastavljen nakon prigovora tuženika na rješenje o ovrsi kao parnični, nema mjesta razdvajanju troškova koji su tužitelju nastali kada je postupak bio ovršni od troškova kada je postupak nastavljen kao parnični, jer se radi o jedinstvenom postupku u kojem se o troškovima postupka odlučuje odlukom kojom se završava postupak pred sudom u smislu čl. 164. st. 4. ZPP-a, pa stoga tužitelj ima pravo na zateznu kamatu na cjelokupni trošak, uključujući i onaj koji je nastao tijekom postupka kada je bio ovršni, od dana donošenja prvostupanjske presude. Slijedom svega naprijed iznijetog odlučeno je kao u toč. II izreke presude.

U Splitu, 29. srpnja 2022.g.

S U D A C

Miro

Maslać,v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku 8 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a za Županijski sud.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.