Poslovni broj: 65 P-400/2021-18

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7, 31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P. Krešimira IV br. 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zdravku Mamiću, u pravnoj stvari tužitelja S.F. iz V., Kolodvorska 33, OIB …, zastupanog po pun. S.M., odvjetniku iz V., OIB …, protiv tuženika P.b.Z d.d., Radnička cesta 50, OIB: …, zastupanog po pun. M.B., OIB …, odvjetnici iz OD L. i partneri iz Z., Domagojeva 18, radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 27. lipnja 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja S.M. i zamjenika punomoćnice tuženika – I.K., odvjetnika iz V., na ročištu za objavu presude 29. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj …zaključenog između tužitelja S.F. kao korisnika kredita i tuženika P.b.Z. d.d. Z.kao kreditora dana 31.01.2007. god., koji je potvrđen kod javnog bilježnika M.B. dana 05.02.2007. god. pod brojem OU-237/07, a koja u čl. 1. glasi: „...koji odgovara protuvrijednosti od 21.730,34 CHF... po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“; u čl. 4. glasi: „...po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana...“; u čl. 5. glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.“; u čl. 6. st. 2. glasi: „..plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja...U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“; u čl. 11. st. 8. glasi: „Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane su suglasne da se na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune...“; a u čl. 11. st. 9. glasi: „Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.“.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od ukupno 32.462,90 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. god. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, i to na:

- iznos od 347,00 kn od 01.03.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 14,77 kn od 01.09.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 7,70 kn od 01.12.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 21,79 kn od 01.02.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 98,03 kn od 01.03.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 124,01 kn od 01.04.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 81,19 kn od 01.05.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 71,76 kn od 01.06.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 85,73 kn od 01.07.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 57,99 kn od 01.08.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 59,56 kn od 01.09.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 75,92 kn od 01.10.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 213,11 kn od 01.11.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 120,59 kn od 01.12.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 219,34 kn od 01.01.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 234,43 kn od 01.02.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 241,05 kn od 01.03.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 220,25 kn od 01.04.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 223,56 kn od 01.05.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 196,46 kn od 01.06.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 173,33 kn od 01.07.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 178,51 kn od 01.08.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 191,83 kn od 01.09.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 190,35 kn od 01.10.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 177,62 kn od 01.11.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 201,42 kn od 01.12.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 218,78 kn od 01.01.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 246,69 kn od 01.02.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 239,42 kn od 01.03.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 275,46 kn od 01.04.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 267,58 kn od 01.05.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 284,03 kn od 01.06.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 393,15 kn od 01.07.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 369,84 kn od 01.08.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 432,73 kn od 01.09.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 412,51 kn od 01.10.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 369,68 kn od 01.11.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 452,50 kn od 01.12.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 555,62 kn od 01.01.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 484,54 kn od 01.02.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 510,34 kn od 01.03.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 475,68 kn od 01.04.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 480,89 kn od 01.05.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 618,70 kn od 01.06.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 627,97 kn od 01.07.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 746,90 kn od 01.08.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 689,25 kn od 01.09.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 625,67 kn od 01.10.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 617,74 kn od 01.11.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 612,09 kn od 01.12.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 640,03 kn od 01.01.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 669,42 kn od 01.02.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 671,63 kn od 01.03.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 651,93 kn od 01.04.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 661,68 kn od 01.05.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 670,89 kn od 01.06.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 656,27 kn od 01.07.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 661,18 kn od 01.08.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 652,95 kn od 01.09.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 632,02 kn od 01.10.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 654,13 kn od 01.11.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 666,31 kn od 01.12.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 662,06 kn od 01.01.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 614,73 kn od 01.02.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 655,05 kn od 01.03.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 656,99 kn od 01.04.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 640,04 kn od 01.05.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 594,90 kn od 01.06.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 593,70 kn od 01.07.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 603,44 kn od 01.08.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 621,69 kn od 01.09.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 649,59 kn od 01.10.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 635,22 kn od 01.11.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 643,48 kn od 01.12.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 652,93 kn od 01.01.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 661,83 kn od 01.02.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 674,45 kn od 01.03.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 179,30 kn od 01.04.2014. god. pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 12.375,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude 29. srpnja 2022. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je protiv tuženika 7. travnja 2021. podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora i isplate.

2.U tužbi tvrdi da su dana 31.01.2007. tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o kreditu broj … koji je potvrđen kod javnog bilježnika M.B.dana 05.02.2007. god. pod brojem OU-237/07, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 21.730,34 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.

3. Gore navedenim Ugovorom o kreditu određen je rok otplate kredita od 84 mjeseci, računajući od dana prijenosa kredita u otplatu. Početno ugovoreni mjesečni anuiteti su se tijekom otplate kredita radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram kn znatno povećavali. Također, pored iznosa glavnice u kunskoj protuvrijednosti, tužitelj je sukladno čl. 4. navedenog Ugovora bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru bila promjenjiva sukladno odluci tuženika, a na dan zaključenja Ugovora ona je iznosila 5,10 % godišnje. S tim u svezi, jednaki anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja. Tužitelj stiče kako je predmetni kredit otplaćen u cijelosti.

4. Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda br. Pž- 7129/13-4 od 13.6.2014.g. kojom je u toč. II.potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2013., u dijelu toč. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, ovdje tuženik Privredna banka d.d. Zagreb u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne odredbe promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Ovo je potvrdio i Vrhovni sud RH svojom revizijskom presudom i rješenjem br. Revt-249/14-2 od 9.4.2015.g.

5.Nadalje, pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž- 6632/2017-10 od 14.6.2018. u toč. I potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, br. P-1401/12 od 4.7.2013. u dijelu toč. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je ovdje tuženik u razdoblju od 1.11.2004.g.do 31.12.2008.g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci u cijelosti informirali potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunom obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima. Ovo je potvrđeno odlukom VSRH br. Rev-2221/18-11 od 3.9.2019.g.

.Također, tuženik je sukladno čl. 323. ZOO-a (NN 35/05, 41/08 i 125/11) te uzevši u obzir i čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a obvezan vratiti sve što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a sve to s obzirom kako su pravomoćnim presudama VTS-a utvrđene ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.09.2003.-31.12.2008. god., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.11.2004.-31.12.2008. god.

7. Stoga mu je, po stajalištu tužitelja, tuženik dužan vratiti sve što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a sve to s obzirom da su pravomoćnim presudama VTS-a utvrđene ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.9.2003. do 31.12.2008., kao i ništetnost ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani razdoblju između 1.11.2004. do 31.12.2008.g.

8. Nadalje, tužitelj se poziva na odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku kojom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, a u tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nju pozvati. Tužitelj ističe da slično navodi i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09) u kojem stoji da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača – NN 41/14 i 110/15).

9. S obzirom da tužitelj kao laik koji ne raspolaže svom potrebnom dokumentaciju, kao niti dovoljnim znanjem da bi postavio specificirani tužbeni zahtjev s navođenjem svakog pojedinog iznosa razlike preplaćene kamate i tečajne razlike u pojedinom anuitetu za koji potražuje zateznu kamatu, to ističe da je iznos vrijednosti predmeta spora postavljen samo okvirno, tako da će tek nakon provedbe financijsko- knjigovodstvenog vještačenja te drugih predloženih dokaza na okolnost visine dugovanja tuženika prema tužitelju , tužitelj moći specificirati tužbeni zahtjev, sve to sukladno odredbi čl. 186.b ZPP-a te također i radi davanja mogućnosti tuženiku da se očituje na predloženi dokaz (načelo "ravnopravnosti oružja", načelo ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka).

10.Stoga tužitelj podnoseći tužbu traži da sud utvrdi ništetnost odredbi ugovora o kreditu koje predviđaju jednostranu izmjenu visine kamatne stope odlukom tuženika te da naloži tuženiku da na ime preplate zbog jednostranih odluka o promjeni kamatne stope i tečajne razlike nastale uslijed primjene odredbi ovog ugovora o kreditu kojom su glavnice i kamate vezani uz CHF, isplati ukupan novčani iznos koji je tužitelj, nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, specificirao, odnosno konačno podnio kao u podnesku od 27. travnja 2022.(str. 110- 113 spisa) i kao u izreci ove presude.

11.U pisanom odgovoru na tužbu od 6. svibnja 2021. (str. 34-46 spisa) tuženik ističe kako tužitelj postavlja tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje ništetnosti dijela odredbi čl.1., čl.4., čl.5., čl.6. st.2. i čl.11. st.8. i 9. ugovora o kreditu broj 9012257516 zaključenog između stranaka dana 31. siječnja 2007.g. koje se odnose na promjenu kamatne stope i korištenje valutne klauzule te na isplatu iznosa od 40.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a koji bi iznos predstavljao iznos za koji je tužitelj navodno „preplatio“ rate kredita temeljem ugovora o kreditu uslijed promjena kamatnih stopa i tečaja koje su se događale za vrijeme otplate kredita.

12.S obzirom da tužitelj oba zahtjeva temelji isključivo na presudama Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 te odluci Vrhovnog suda Revt-249/14. U odnosu na tako postavljeni tužbeni zahtjev tuženik ističe slijedeće:

Prvenstveno, tuženik u cijelosti spori osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare.

Nadalje, tuženik posebno ističe kako se presuda u tužbi Potrošač odnosi na stambene kredite, pa nije i ne može biti primjenjiva u konkretnom slučaju obzirom da je ovdje riječ o kreditu za kupnju vozila koji je uz to u cijelosti otplaćen. Nastavno, tužitelj je cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti u cijelosti prestao isplatom kredita.

13. Nadalje tuženik smatra da se iz ponašanja tužitelja koji je poslovno sposobna osoba te prilikom razmatranja ponuđenog mu ugovora nije izdvojio nijedno pitanje kao sporno, niti je tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza i ugovorne pozicije, već se svjesno odlučio za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama, ocjenjujući kako mu, sukladno njegovim potrebama i mogućnostima, takav ugovor upravo i odgovara.

14. Prema tome, tuženik zaključuje da se iz ovakvog ponašanja tužitelja može razumno zaključiti da su mu bile jasne ugovorne odredbe te prava i obveze koji proizlaze iz ugovora, a što po stajalištu tuženika u konačnici nedvojbeno proizlazi iz samih odredbi potpisanog i solemniziranog ugovora. Dakle, banka nije u mogućnosti preuzeti odgovornost za potrošača, već mu jedino može ponuditi onu uslugu za koju će on sam procijeniti da li odgovara njegovim potrebama i mogućnostima, a što je tužitelj i učinio.

15. Pored toga tuženik smatra da, sukladno Zakonu o bankama i Zakonu o kreditnim institucijama koji su omogućavali ugovaranje ovakve ovlasti na strani banaka, ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu, nije sama po sebi nepoštena niti je neodrediva, tim više što je gornja stopa ugovorne kamate bila određena najvišom visinom stope zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi.

16.Tuženik ističe da je tužitelj izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope, a koje se promjene nisu događale jednostrano i proizvoljno, već primjenom točno određenih kriterija predviđenih metodologijom tuženika, pri čemu je tuženik pri svakoj promjeni kamatne stope uredno slao tužitelju obavijest s pripadajućim otplatnim planom.

17.Također, tuženik se poziva i na Opće uvjete poslovanja koji su bili na snazi od 01.11.2004.g. do 14.07.2009.g., koji su sukladno tada važećim propisima, koji su uređivali poslovanje banaka, bili objavljeni na internetskim stranicama tuženika te dostupni u svim poslovnicama tuženika, a time je tuženik u skladu sa svojim obvezama iz citiranih propisa (Zakon o bankama i Zakon o kreditnim institucijama) objavio kriterije promjenjivosti kamatne stope. To isto tuženik je ponovio, odnosno učinio dostupnim potrošačima, u formi "Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke", koju je tuženik priložio uz odgovor na tužbu.

18.Pored navedenog tuženik je o stupanju na snagu Zakona o kreditnim institucijama tužitelja informirao o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene stope te uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan, sukladno odredbi čl. 308.st.1. citiranog Zakona.

19.Zaključno, tuženik ističe kako iz svih relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka, kao i ostalih zakona na koje se poziva tužitelj, kao i sudske prakse Vrhovnog suda RH, jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno pa da je stoga očito kako sama promjenjiva kamata nije niti može biti ništetna, a posebno ne može biti ništetan cijeli ugovor o kreditu. Također tuženik dodaje da su konkretne kamatne stope određene na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, pa da se stoga ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva, a osim toga da nijedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi najvišu zakonom dopuštenu stopu ugovorne kamate, te da je u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka bila ugovaranje upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope te ugovaranje kredita s valutnom klauzulom, što je po zakonu izričito dopušteno.

20.Slijedom svega navedenog tuženik ističe da je očito kako je prilikom sklapanja ugovora o kreditu s tužiteljem u potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima, kao i načelima hrvatskog pravnog poretka te nije ni na koji način počinio povrede koje tužitelj navodi u činjeničnom dijelu tužbe, kako prilikom sklapanja ugovora, tako i kasnije, prilikom mijenjanja kamatne stope.

21.Na kraju, tuženik ističe i prigovor zastare te iz svih navedenih razloga predlaže sudu da tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan u cijelosti, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

22.Tijekom postupka sud je raspravnim rješenjem na pripremnom ročištu od 4. ožujka 2022. (str. 71-72 spisa) odbio kao nevažan i nepotreban prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka i to osobnog bankara i javnog bilježnika za koje čak ni u tužbi, a niti u kasnijim podnescima tuženik nije naveo ni osobne podatke, a niti adresu. Ovo stoga što saslušanje tih osoba, prvenstveno osobnog bankara, nije moguće jer se njihovo ime i prezime niti ne spominje u predmetnom ugovoru o kreditu, niti tuženik zna o kojoj se osobi radi, pa bi stoga bilo nemoguće takvu osobu pozvati kao svjedoka na sud radi saslušanja, tako da je navedeni dokazni prijedlog očito odugovlačeći.

23. Također, tijekom dokaznog postupka, na zaključnom ročištu za glavnu raspravu od 27. lipnja 2022. (str. 118-119 spisa), sud je odbio kao nevažan i nepotreban prijedlog tuženika za provedbom dopunskog financijsko knjigovodstvenog vještačenja po istom vještaku, dakle, tvrtki D.C. d.o.o. O., na okolnosti kolika bi bila redovna kamatna stopa uslijed povećanja parametara, a do kojih je povećanja došlo tijekom razdoblja otplate kredita. Ovo stoga što je sud ocijenio da bi se provedbom takvog vještačenja postupak samo nepotrebno odugovlačio, a i tužitelj se tome protivio, ističući da je nepotrebno provoditi bilo kakvo dopunsko vještačenje usmjereno ka određivanju i mijenjaju kamatne stope primijenjene na ovaj kredit, s obzirom da tužitelj ni ne traži povrat iznosa preplaćenih po osnovi prometne kamatne stope, već samo po osnovi tečajne razlike, a uvažavajući stav Vrhovnog suda RH.

24.U dokaznom postupku sud je proveo dokaze koje su stranke predložile do zaključenja prethodnog postupka, osim onih koje je sud odbio, pa je tako provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po tvrtki D.C.O. – vještakinja D.V., dipl.oec, a koja je po nalogu suda dostavila nalaz i mišljenje (str.79-104 spisa) u koji je sud izvršio uvid i na koji nalaz stranke nisu imali primjedbi, osim načelnih od strane tuženika, izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu spisu i to: obrasci vezani za predmetni kredit na str. 7-8 (Otplatna tablica…), pregled uplata po kreditu na dan 10.3.2021., str. 9-21 spisa, plan otplate na str. 22-24 spisa, Ugovor o kreditu br. 9012257516 od 31.1.2007., str. 25-28 spisa, s ovjerom javnog bilježnika M.B. iz Osijeka OU-237/07 od 5.2.2007., na str. 29; izvršen je uvid u odluku Vrhovnog suda br. Rev-3142/2018-2 na str. 53-57 spisa, pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela VSRH od 30.siječnja 2020. na str. 58, direktivu Vijeća EU br. 93/13/EEZ od 5.4.1993. o nepoštenim ugovorima u potrošačkim ugovorima na str. 59-64. Pročitan je financijsko-knjigovodstveni nalaz tvrtke D.C. d.o.o. O.(vještakinja D. V.) od 20. travnja 2022.

25.Ocjenjujući izvedene dokaze po svom uvjerenju, međusobno ih uspoređujući i analizirajući, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, a s obzirom na načelo o teretu dokazivanja, sud je našao da je tužitelj uspio dokazati ključne okolnosti u ovoj parnici, a koja su sporne između stranaka, a to su okolnosti da je tuženik jednostranom promjenom ugovorene kamatne stope koja je, istina, ugovorena kao promjenjiva, tijekom ugovornog razdoblja mijenjajući visinu kamatne stope te vezujući glavnicu i kamate uz švicarski franak (CHF), postupao nepošteno i time stekao bez valjane pravne osnove iznose koje je knjigovodstvena vještakinja navela u svom nalazu i mišljenju, kao i okolnost da je tužitelj time stekao pravo tražiti utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojeg je zaključio s tuženikom te radi isplate preplaćenog dijela kredita po osnovi tečajne razlike.

26. Time je, po ocjeni suda, a bez obzira na razloge za promjenu kamatne stope koje u odgovoru na tužbu ističe kao objektivne i opravdane, tuženik povrijedio kolektivne interese i prava tužitelja kao potrošača – korisnika kredita, primjenjujući u predmetnom ugovoru o kreditu nepoštene ugovorne odredbe, jer je, a kako je i naprijed navedeno, tuženik u predmetnom ugovoru koji je tzv. ugovor o pristupanju, odnosno ugovor po principu "uzmi ili ostavi", unio u ugovor obvezu plaćanja kamate na kredit po stopi koja je promjenjiva tijekom trajanja kreditne obveze temeljem jednostrane odluke banke o kojoj se promjeni ni prethodno, a niti prilikom zaključenja ugovora, nije pojedinačno pregovaralo pa su dakle te odredbe ugovora o kreditu nepoštene, a time i ništetne. Naime, tijekom dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno da u vrijeme zaključenja spornog ugovora, a niti kasnije, tijekom trajanja ugovornog odnosa, stranke nisu pregovarale o promjenama, odnosno opravdanosti promjene kamatne stope uslijed promjene cijena novca na domaćem i inozemnom tržištu, već je tuženik jednostrano i potpuno samostalno, bez dogovora i pregovora s tužiteljem kao ugovarateljem, mijenjao visinu kamatne stope. Iako tuženik tvrdi da je imao opravdane razloge za promjenu kamatne stope te da je o promjenama stope putem pisane obavijesti, odnosno tiskane brošure koja se mogla pročitati u poslovnicama tuženika, obavještavao klijente koji su podizali kredite, to po ocjeni suda nije bilo dovoljno da bi se moglo smatrati da je tuženik postupio sukladno odredbi direktive Vijeća EU broj 93/13 od 05.04.1993.g. (čl. 5.), koja zahtijeva da sve ili određene odredbe koje se potrošaču nude u pisanom obliku moraju biti sročene jasno i razumljivo, a kao nepoštene odredbe da se mogu smatrati i odredbe čiji je predmet ili svrha davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Stoga s pravom ukazuje tužitelj u tužbi, a i kasnije tijekom postupka, da su odredbe na koje se poziva tuženik o razlozima promjene kamatne stope za prosječnog potrošača kakav je i tužitelj neprecizne, nedovoljno točne i nedovoljno uočljive, odnosno ne daju dovoljno točne i razumljive kriterije na temelju kojih bi tužitelj kao potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog pravnog odnosa i posla proizlaze. Ovakav zaključak nesumnjivo proizlazi nakon čitanja Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke i to točke 3. – Uvjeti promjene administrativnih kamatnih stopa na kredite građana, gdje stoji: "Promjena kamatnih stopa može slijediti ako su zadovoljeni sljedeći uvjeti: - ako se vrijednost internog baznog kamatnog indeksa na dan 30.06. ili 31.12. u odnosu na prethodni referentni datum promijenila više od 40 b.p. ili ako se vrijednost internog referentnog baznog kamatnog indeksa… u odnosu na baznu referentnu vremensku točku promijenila više od 75 b.p.". Ovakve naznake o razlozima promjene kamatne stope može razumjeti jedino dobar poznavatelj bankarskog sustava, dakle bankarski stručnjak, a nikako običan potrošač kakav je po ocjeni suda tužitelj kao potpisnik predmetnog ugovora o kreditu u vrijeme njegova sklapanja s tuženikom.

27.Dakle, sud nalazi da je tuženik unošenjem navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isključivo temeljem odluke svojeg upravnog odbora doveo tužitelja kao korisnika tog kredita u neravnopravan položaj, prebacujući rizik promjene tečaja i kamatne stope na korisnika kredita, čineći to jednostranom i samostalnom promjenom kamatne stope na odobreni kredit, čime je postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, kao jednog od temeljnih načela Zakona o obveznim odnosima.

28.Prema tome, a kako je naprijed navedeno, sud je utvrdio da se u vezi s odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo, budući da je ta odredba činila sastavni dio tipskog ugovora o kreditu, na koju odredbu tužitelj kao ugovaratelj, odnosno korisnik kredita, nije mogao utjecati, a temeljem iste odredbe njemu je nametnuta obveza koju on, kao običan laik, odnosno prosječan potrošač, u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno sagledati kao cjelinu pa je stoga takva ugovorna odredba, odnosno obveza koju je on preuzeo kao potrošač, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama njega kao korisnika kredita u odnosu na tuženika kao banku – davatelja kredita.

29.Valja napomenuti da se, sukladno odredbama čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003.g. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radilo o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

30.Nadalje, i odredbom čl. 96.st.1. citiranog Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03, dalje ZZP) propisano je kako se smatra da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a stavkom 2. istog članka propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok je stavkom 4. određeno da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati. Ovo tuženik tijekom dokaznog postupka nije uspio dokazati, a kako je to naprijed obrazloženo, jer nesporno utvrđena okolnost da je tužitelja pisano obavijestio o razlozima promjene kamatne stope nije dovoljna da bi se moglo zaključiti da je jednostrana promjena kamatne stope od strane tuženika bila volja obiju stranaka, tako da, po ocjeni suda, samo pozivanje tuženika na okolnost da se radi o solemniziranom tipu ugovora od strane javnog bilježnika, te da bi stoga bilo protivno samom smislu instituta solemnizacije utvrđivati ništetnost odredbi takvog ugovora, nema nikakvog utjecaja na odluku u ovoj parnici, budući da su odredbe Zakona o obveznim odnosima o ništetnosti ugovora kogentne naravi, kao i odredbe članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja i izvršavanja predmetnog ugovora o kreditu, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost, sukladno odredbi čl. 102. tog Zakona.

31.Na temelju ovakvog utvrđenja bitnih činjenica, a primjenom odredbi citiranog propisa, sud je našao da je tužitelj uspio dokazati osnovanost prvog dijela tužbenog zahtjeva kao preambula presude, a koji se odnosi na ništetnost dijela odredbi predmetnog ugovora o kreditu, tako da je u nastavku dokaznog postupka valjalo, na temelju utvrđene ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj valutnoj klauzuli, odnosno vezanosti glavnice i kamata uz CHF, odlučiti o osnovanosti drugog dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na visinu, odnosno pojedinačne iznose preplaćenih kamata i razlike u tečaju, radi čega je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

32.Iz nalaza financijsko-knjigovodstvenog vještaka D.V.C. – stalna sudska vještakinja D.V., dipl.oec., na koji stranke, odnosno na njen izračun nisu imale primjedbi, jer je tuženik imao samo formalnih primjedbi, predlažući novo, odnosno dopunsko vještačenje, koje je sud odbio, kako je naprijed obrazloženo, jer je prihvatio nalaz vještakinje V. u cijelosti, temeljeći na tom nalazu visinu dosuđenog iznosa tužbenog zahtjeva, a iz kojeg nalaza proizlazi da je ukupan iznos preplaćenih anuiteta u visini od 32.462,90 kn, a koji je nalaz istovjetan konačno podnesenom tužbenom zahtjevu, sud našao da je ukupan iznos koji je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime stečenog bez osnove, odnosno osnove koja je kasnije otpala, 32.462,90 kn, uz pojedinačne iznose prema mjesecima i godinama, kao u nalazu vještakinje V. i konačno podnesenom tužbenom zahtjevu.

33.Ovo stoga što je tim izračunom vještaka knjigovodstvene struke, koji nalaz kao točan, stručan i objektivan prihvaća u cijelosti i ovaj sud, izvršen konačan obračun, odnosno utvrđeni su točni iznosi po osnovi razlike kamate i plaćenih anuiteta u odnosu na ugovorene anuitete, čime je potvrđena točnost i osnovanost konačno podnesenog tužbenog zahtjeva.

34.Dakle, sud nalazi da je tuženik, stekavši navedene novčane iznose opisane u nalazu vještaka, kao i u izreci presude, došao do financijskih sredstava temeljem ugovornih odredbi koje je sud utvrdio ništetnima, a kako se, dakle, radi o pravnoj osnovi koja je postojala i otpala, to se radi o stjecanju bez osnove, sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18). Stoga je tuženik kao stjecatelj tog novčanog iznosa dužan tužitelju kao ovlašteniku prava na povrat stečenog bez osnove vratiti preplaćene iznose, kao u izreci presude.

35.Stoga je sud, nakon provedenog cjelokupnog dokaznog postupka, nalazeći da je tužitelj dokazao kako osnovanost, tako i visinu konačno podnesenog tužbenog zahtjeva, a primjenom citiranih materijalnih propisa, donio presudu kojom taj tužbeni zahtjev prihvaća u cijelosti, kao u izreci. Naime, budući da je tuženik kao dužnik došao u zakašnjenje s isplatom preplaćenih iznosa temeljem stjecanja bez osnove, to je dužan tužitelju kao vjerovniku platiti i propisanu zateznu kamatu, sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a, a koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa utvrđenog po nalazu vještakinje V. pa do konačne isplate.

36.Stoga je sud, nalazeći da je konačan tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti, na temelju provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući provedene dokaze po svom uvjerenju, a primjenjujući naprijed navedene zakonske propise, prihvatio tužbeni zahtjev, kako je naprijed navedeno i donio presudu kojom taj zahtjev prihvaća, kao u izreci presude.

37.Budući da je tužitelj uspio u ovoj parnici u cijelosti, a kako se tuženik tijekom provedenog postupka u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, kako po osnovi, tako i po visini, to tužitelj ima pravo na naknadu cjelokupnog prouzročenog parničnog troška, temeljem odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a, a koji je po ocjeni suda bio nužan za pravilno vođenje ove parnice.

38.Tužiteljev trošak se odnosi na zastupanje putem punomoćnika-odvjetnika i to za sastav tužbe, zatim za sastav četiri obrazložena podneska (od 1.6.2021., 15.6.2021., 24.3.2022. i 28. 4.2022.) te za zastupanje na dva ročišta na kojima se raspravljalo o meritumu spora (od 4.3.2022. i 27.6.2022.), sve od po 1.000,00 kn, ili ukupno 7.000,00 kn, čemu valja dodati PDV od 1.750,00 kn, te predujmljen trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn, kao i plaćene pristojbe na tužbu u iznosu 375,00 kn te dužne pristojbe na presudu u iznosu od 750,00 kn, ili sveukupno na ime parničnog troška iznos od 12.375,00 kn, sukladno odredbama Odvjetničke tarife, a s obzirom na početno utvrđenu vrijednost predmeta spora od 40.000,00 kn i konačno utvrđenu vrijednost od 32.462,90 kn.

39. Kod odlučivanja o troškovima postupka sud nije mogao priznati tužitelju trošak pristupa ročištu za objavu presude s obzirom da taj trošak nije nužan, jer je sud punomoćnicima stranaka na zaključnom ročištu za glavnu raspravu od 27. lipnja 2022. napomenuo da će stranci koja ne bude nazočna na ročištu za objavu, presuda biti dostavljena putem e-oglasne ploče, a budući da je pun. tužitelja odvjetnik, to on zacijelo ima tehničke mogućnosti na taj način preuzeti presudu, tako da nije nužno da osobno dolazi na ročište za objavu presude.

40. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

Valpovo, 29. srpnja 2022.

S U D A C

ZDRAVKO MAMIĆ

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u 3 primjerka, putem ovog suda na rješavanje nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženiku putem punomoćnika