Baza je ažurirana 14.02.2026. zaključno sa NN 136/25 EU 2024/2679
Broj: Ppž-261/2022
-1-
Republika HrvatskaVisoki prekršajni sud Republike HrvatskeZagreb |
|
|
Broj:Ppž-261/2022 |
|
|
|
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog F. P., zbog prekršaja iz članka 199. svaka 2. i 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Kutini od 23. studenoga 2021., poslovni broj: 12. Pp-1019/2021, u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2024.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. F. P. kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku trideset dana od dana primitka ove presude.
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. F. P. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. i članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju citiranih propisa i uz primjenu instituta ublažavanja za svako pojedino djelo odmjerena kazna u iznosu od 6.000,00 kuna, a potom je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 12.000,00 kuna, koju kaznu je dužan platiti u 6 jednakih mjesečnih obroka.
1.1. Uz novčanu kaznu, okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 8 mjeseci.
1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 280,00 kuna.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja D. P., odvjetnika u P., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, budući da je izreka presude u točki II čiju nepotpunost ističe, jasna, razumljiva i u dovoljnoj mjeri određena te sadrži sva bitna obilježja djela iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, s jasno određenim vremenom trajanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije od 15. lipnja 2021. do 7. kolovoza 2021. protivno koje je žalitelj postupao upravljajući vozilom dana 3. srpnja 2021. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao valjane i dostatne razloge, i koji nisu u suprotnosti s izrekom. Stoga je ocjenjeno da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to ističe žalitelj.
6. Razmatrajući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na djelo iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama vijeće ovog suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa citiranog Zakona, koji je prihvatljiv i ovom sudu.
6.1. Žalitelj u postupku pred sudom nije dovodio u pitanje svojstvo vozača inkriminirane prilike niti je dovodio u pitanje zaprimanje presude kojom mu je bila izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca protivno koje je postupao te prilike, tim više jer je protiv presude podnio i žalbu koja je odbijena odlukom Visokog prekršajnog suda RH broj Pž-3039/2019 od 4 svibnja 2021 i prvostupanjska presuda potvrđena, i koju je uredno primio. Odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 118/18.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019. više nije propisano (i naknadno) dostavljanje obavijesti počinitelju o upisu izrečene mjere u evidenciju izdanih vozačkih dozvola, a sukladno odredbe članka 58. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama mjera iz stavka 1. tog članka i Zakona počinje teći od izvršnosti presude. Okolnost da izvršnost presude nije bila navedena prilikom dostavljanja drugostupanjske odluke nije od utjecaja na pravilnost činjeničnog utvrđenja, budući da naznaka nastupanja izvršnosti ne predstavlja obavezan sadržaj drugostupanjske odluke, s time da je žalitelj prvostupanjskom presudom bio jasno upozoren o nastupanju izvršnosti upravo u smislu prethodno citirane zakonske odredbe. Bez uspjeha žalitelj upire da mu nije bilo jasno stupanje na snagu izrečene zaštitne mjere s obzirom na obavijest koju je primio od Policijske postaje Kutina, budući da je njome dodatno obaviješten o pojedinostima izrečene zaštitne mjere, uračunavanja mjere opreza i izvršnosti, međutim nije navedeno vrijeme od kada počinje teći, već kako je to i propisano Zakonom da mjera teče od izvršnosti presude. Slijedom navedenog, iz rezultata provedenog postupka proizlazi da su u pogledu znanja o stupanju na snagu zabrane upravljanja motornim vozilom poduzete sve radnje sukladno pozitivnim propisima, a za prekršaj je kriv i počinitelj koji je postupao iz nehaja. Eventualne nejasnoće o vremenu stupanja na snagu izrečene zaštitne mjere žalitelj je bio dužan na pouzdan način razjasniti i utvrditi prije upravljanja vozilom u prometu na cesti.
6.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7. Razmatrajući u pogledu navoda žalbe odluku o kazni ovaj sud je mišljenja da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama te nije prestrogo odmjerena. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je već u dovoljnoj mjeri vrednovao sve okolnosti na koje ponovno upire žalitelj, te je upravo imajući u vidu njegove životne i materijalne prilike, kaznu odmjerio uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, u značajnoj mjeri ispod minimalno propisanih kazni za svaki počinjeni prekršaj, smatrajući da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje počinitelja i ostalih sudionika u prometu. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni, ionako već znatno ublažene kazne.
7.1. Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22.) koji zbog konverzije novčane valute propisuje nešto nižu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Međutim, ovaj sud nije izmijenio pravnu kvalifikaciju djela i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kao blažeg propisa, jer su kazne već odmjerene uz primjenu instituta ublažavanja ispod propisanih novčanih kazni za te prekršaje zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koje i prema novom zakonu predstavljaju znatno ublažene novčane kazne. Stoga je stav ovog suda da u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni novog zakona jer ne dovodi do povoljnije kazne za okrivljenika.
8. Prvostupanjski sud je pravilno upozorio okrivljenika u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.
9. Suprotno tvrdnje žalitelja odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 8 mjeseci utemeljena je na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. S obzirom na značaj i težinu počinjenih prekršaja u stjecaju koji predstavljaju drsko kršenje prometne discipline i potpuno ignoriranje prometnih propisa ovaj sud smatra pravilom procjenu prvostupanjskog suda da je od okrivljenika potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju počinjenje novih takvih prekršaja. Vremensko trajanje zaštitne mjere određeno je unutar zakonom propisanog trajanja od mjesec dana do dvije godine, razmjerno osobinama ličnosti okrivljenika i ustrajnosti u kršenju prometne discipline proizašle iz pravomoćne kažnjavanosti za teške prometne prekršaje, zbog vožnje pod značajnim utjecajem alkohola, koji su prekršaji velike pogibeljnosti. Stoga je ocjena i ovog suda da je zaštitna mjera izrečena u razmjeru s težinom počinjenih prekršaja, opasnosti okrivljenika i prekršaja koji se s obzirom na dosadašnje postupanje mogu od njega očekivati. Ranije izrečenim zaštitnim mjerama u kraćem trajanju očito se nije djelovalo na njegovo ponašanje pa je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pravilno izrekao zaštitnu mjeru u trajanju od 8 mjeseci.
Bez uspjeha žalitelj navodi da mu je vozača dozvola potrebna jer je vlasnik obrta i da svakodnevno koristi vozilo za potrebe posla, budući da je za takve okolnosti ničim nije konkretizirao, pa isto nije od utjecaja na pravilnost odluke suda.
10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos postupka po žalbi odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka te materijalne prilike žalitelja.
11. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 14. ožujka 2024.
Zapisničarka: Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r. Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Kutini u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.