Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž R-594/2022-3
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu, mr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužitelja D. R. iz D., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika Zavoda, S., . OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. L., odvjetniku u S., odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o parničnom trošku sadržane u točki II. izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr- 2417/2020-15 od 22. ožujka 2022., dana 29. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e
I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana te se djelomično potvrđuje odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-2417/2020-15 od 22. ožujka 2022., i to u pobijanom dijelu preko iznosa od 3.750,00 kuna do iznosa od 4.921,87 kuna (dakle za razliku od 1.171,87 kuna).
II. Djelomično se uvažava žalba tuženika te se djelomično preinačuje odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-2417/2020-15 od 22. ožujka 2022., i to u dijelu pobijanog dosuđenog parničnog troška tužitelju preko iznosa od 4.921,87 kuna do dosuđenog iznosa od 5.390,62 kune (dakle za razliku od 468,75 kuna), na način da se u ovom dijelu zahtjev tužitelja za nadoknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadom parničnog troška žalbe u ukupnom iznosu od 490,63 kune.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku da isplati tužitelju bruto iznos od 5.530,07 kuna s osnova razlike plaće, sa pripadajućom zateznom kamatom. Također, prvostupanjski je sud u točki II. izreke odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tuženiku da s ovog osnova isplati tužitelju iznos od 5.390,62 kune sa pripadajućom zateznom kamatom, dok je za više zahtijevani iznos od 703,13 kuna, preko dosuđenog iznosa od 5.390,62 kune, odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan.
2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu odluke o parničnom trošku i to preko dosuđenog iznosa od 3.750,00 kuna do dosuđenog iznosa od 5.390,62 kune, dakle za razliku od 1.640,42 kune, tuženik je podnio žalbu. On je podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji su žalbeni razlozi propisani odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08. i 57/11., 148/11.
- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- odluka USRH, 70/19. i 80/22. dalje: ZPP), u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku o trošku u navedenom dijelu na način da u tom dijelu odbije zahtjev tužitelja kao neosnovan.
3. Žalba tuženika djelomično nije osnovana, a djelomično je osnovana.
4. Prije svega je za reći kako ispitujući prvostupanjsku odluku o parničnom trošku u pobijanom dijelu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede sukladno odredbama članka 365. stavak 2. i 467. stavak 1. ZPP-a sud u postupcima male vrijednosti pazi po službenoj dužnosti.
5. Tuženik u žalbi konkretno navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno priznao trošak sastava obrazloženog podneska od 13. studenog 2021. (pravilno 12. studenog, no isti je potpisan 13. studenog 2021.) jer da isti nije bio potreban za vođenje parnice. U tom smislu tuženik se pozvao i na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu od 2. rujna 2021. Također tuženik navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno priznao tužitelju trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu od 12. siječnja 2022. u iznosu od 75 bodova prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje „Tarifa“), umjesto da mu je priznao 25 bodova. Ovo stoga jer da je navedeno ročište odgođeno prije raspravljanja.
6. U svezi žalbenog navoda tuženika kako tužitelju nije trebalo priznati parnični trošak sastava podneska od 12. studenog 2021. kojim se očitovao na odgovor na tužbu, jer da to proizlazi iz pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu od 2. rujna 2021. za reći je slijedeće.
7. Zaista na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu od 2. rujna 2021. u svezi pitanja opravdanosti troška sastava podneska kojim tužitelj odgovara na tužbu u postupku u sporu male vrijednosti zauzeto je pravno shvaćanje po kojem s obzirom da se radi o tipskim predmetima u kojima sud u pravilu na prvom ročištu i zaključi raspravu te donese presudu, nije bilo potrebno za parnicu očitovati se na odgovor na tužbu. No, za napomenuti je kako se navedeno pravno shvaćanje odnosi isključivo na predmete u kojima zaposlenici škola zahtijevaju isplatu plaće sukladno Dodatku Sporazuma o osnovici plaće kroz određeni period (kraj 2015.-početak 2017.). Dakle, ovaj žalbeni razlog tuženika nije osnovan, a sastav obrazloženog podneska tužitelja od 12. studenog 2021. istom je opravdano dosuđen u iznosu od 937,50 kuna, na temelju T. br. 8. točka 1. „Tarife“, T. br. 7. „Tarife“ te T. br. 42. i 50. „Tarife“, te u suglasju sa odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a.
8. U odnosu na zastupanje tužitelja po punomoćniku koji je odvjetnik, na ročištu od 12. siječnja 2022. istom je trebalo dosuditi 37,50 bodova, a ne 75 bodova kako to čini prvostupanjski sud, a ovo na temelju T. br. 9. točka 2. i T. br. 7. „Tarife“. Pri vrijednosti jednog boda od 10,00 kuna (T. br. 50. „Tarife“), te uzimajući u obzir trošak poreza na dodanu vrijednost od 25% (T. br. 42. „Tarife“), proizlazi kako je tužitelju za zastupanje na ročištu od 12. siječnja 2022. trebalo dosuditi 468,75 kuna, a ne 937,50 kuna, kako to čini prvostupanjski sud.
9. Slijedom navedenog žalba tuženika na odluku o parničnom trošku iz točke II. izreke prvostupanjske presude trebalo je djelomično odbiti kao neosnovanu i to u pobijanom dijelu preko iznosa od 3.750,00 kuna do iznosa od 4.921,87 kuna. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.
10. Nadalje, žalbu tuženika je trebalo djelomično uvažiti i pobijano rješenje djelomično preinačiti i to u dijelu pobijanog dosuđenog parničnog troška tužitelju preko iznosa od 4.921,87 kuna do dosuđenog iznosa od 5.390,62 kune (dakle za razliku od 468,75 kuna), na način da se u ovom dijelu zahtjev tužitelja za nadoknadom parničnog troška odbija kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.
11. Kako je tuženik u cijelosti izgubio parnicu to je u smislu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a trebalo odbiti kao neosnovan njegov zahtjev za nadoknadom parničnog troška žalbe. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
U Splitu 29. srpnja 2022.
Sudac:
mr. sc. Ivan Tironi, v. r.
