Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž Ovr-403/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Damiru Roniću kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja V. S., OIB …, iz Republike Nj., W., protiv ovršenika E. F., OIB …, iz G., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom od 6. svibnja 2022. broj Ovr-109/2021-4, radi ovrhe, 29. srpnja 2022.

r i j e š i o  j e

Žalba ovrhovoditelja u cijelosti se uvažava, a prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom od 6. svibnja 2022. broj Ovr-109/2021-4 se ukida i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja zaprimljen kod prvostupanjskog suda 26. veljače 2018. odbačen je kao nedopušten.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja u zakonskom roku žali se ovrhovoditelj zbog svih razloga navedenih u odredbi članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud njegovu žalbu uvaži, pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba ovrhovoditelja je u cijelosti osnovana.

5. Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenih činjenica utvrdio da prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja nije dopušten. Prema članku 211. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. – dalje: OZ) propisano je kako će sud odbaciti kao nedopušten prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu, podnesen na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda, upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca na temelju kojih se može od Agencija zatražiti izravna naplata, osim ako se na temelju tih isprava nije mogla provesti naplata preko Agencije, o čemu će Agencija izdati potvrdu. Također prvostupanjski sud utvrđuje da je člankom 10. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ br. 91/10., 112/12. – dalje: ZPONS) propisano kako se odredbe tog zakona primjenjuju na ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela koje glase na ispunjenje određene novčane obveze koje su postale ovršne nakon 15. listopada 2012. Zbog toga kako u spisu ne prileži potvrda Agencije o nemogućnosti provođenja izravne naplate prvostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o ispravi na temelju koje je moguće zatražiti izravnu naplatu od Agencije i da bi stoga sudska ovrha bila nedopustiva, pa da nije udovoljeno uvjetima za određivanje ovrhe na novčanim sredstvima te je na temelju članka 211. stavka 1. Ovršnog zakona, odbacio prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja kao nedopušten. Ovakvu primjenu materijalnog prava, međutim, ovaj sud ne može prihvatiti.

6. Prema odredbi članka 211. OZ-a sud će odbaciti kao nedopušten prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice te na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona na temelju kojih se može od Agencije zatražiti izravna naplata, osim ako se na temelju tih isprava nije mogla provesti naplata preko Agencije, o čemu će Agencija izdati potvrdu. Prema odredbi članka 209. stavak 1. OZ-a isprave na temelju kojih se može od Agencije tražiti izravna naplata su ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, nalog za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europski ovršni naslov, europski platni nalog, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračun poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine. Te isprave su po ocjeni ovoga suda taksativno navedene i krug takvih isprava ne može se širiti izvan taksativno navedenih isprava u navedenim zakonskim propisima. Tim zakonskim propisima, međutim kao isprava na temelju koje se može tražiti izravna naplata kod Agencije nisu predviđene javnobilježničke isprave ili javnobilježnički akti, a niti javni bilježnik predstavlja upravno tijelo pa da bi se takve isprave ili akti mogli tretirati kao odluke upravnog tijela, a odredbe tih zakonskih propisa uže tumače isprave u odnosu na odredbu članka 23. OZ-a. Prema tome, po ocjeni ovoga suda, kako ovrhovoditelj temelji svoju tražbinu na solemniziranoj nagodbi zaključenoj kod javnog bilježnika, na temelju tako solemnizirane nagodbe javnog bilježnika nije moguće pokrenuti izravnu naplatu kod Agencije, već je na temelju tih isprava moguće pokrenuti naplatu podnošenjem prijedloga za ovrhu na novčanoj tražbini ovršenika pred sudom. Ovakav stav ovaj sud je već zauzimao u svojim prethodnim odlukama kao na primjer u odluci broj Gž Ovr-1154/2017-2 od 18. prosinca 2017.

7. Na temelju naprijed navedenog proizlazi da je u pravu ovrhovoditelj kada smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je njegov prijedlog za ovrhu na novčanoj tražbini ovršenika odbacio kao nedopušten zbog čega je tu žalbu valjalo uvažiti, a prvostupanjsko rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

8. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ponovno ocijeniti prijedlog za ovrhu na novčanoj tražbini ovršenika u skladu sa navodima iz ovoga rješenja te odlučiti o prijedlogu ovrhovoditelja za ovrhu.

Koprivnica, 29. srpnja 2022.

Sudac

Damir Ronić v. r.