Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Daruvaru

Daruvar, S. Radića br. 27

Poslovni broj REF 20: P-140/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u B. Stalna služba u D. po sutkinji toga suda D. G. J. kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Z. Č., OIB: …, S. 38, zastupanog po Z. D., odvjetnici iz D., protiv tuženika R. H., OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu B. Stalna služba u D., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane, zaključene glavne i javne rasprave dana 05. srpnja 2022. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 28. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj Č. Z., OIB: …, S. 38, stekao pravo vlasništva bez tereta na nekretnini kčbr. 2702/658 šuma sa 1 kj i 990 čhv (9315 m2) a koja se vodi u z.k.ul.br.2891 k.o. B. upisanog vlasništva R. H., što je tuženik dužan trpjeti i dozvoliti uknjižbu na tužiteljevo ime i vlasništvo, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda sve to u roku od 15 dana."

II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.205,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodio tekućem polugodištu uvećana za 3 postotna poena počam od dana donošenja presude 28. srpnja 2022., sve u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj Z. Č. iz S., zastupan po odvjetnici Z. D. iz D., podnio je kod ovog suda dana 17. veljače 2022. tužbu protiv tuženika R. H., radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini pobližih oznaka u točci I izreke ove presude.

2. U tužbi se navodi, da se tužitelj nalazi u faktičnom i neprekinutom posjedu predmetne nekretnine, a koja se u zemljišnim knjigama vodi na imenu tuženika. Predmetna nekretnina je u dugogodišnjem posjedu i obradi kako samog tužitelja tako i njegovih prednika – obitelji djeda P. i oca S. Sveukupno svoje imanje tužitelj je stjecao temeljem prijenosa sa djeda P. na oca S., a potom sa istoga na tužitelja – darovnim ugovorima od 10. rujna 1981. i 03. svibnja 1997., a koji su iste koristili kao svoje od 50-ih godina prošlog stoljeća i pravnim poslom prenosili jedni na druge. Tužitelj je dakle sveukupnu imovinu svojih prednika stekao ugovorom o darovanjima. Predmetna nekretnina je bila ranije upisana kao općenarodna imovina, te je temeljem članka 360. stavak 2. i članka 362. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pripisana u zk.ul.br. 2891 k.o. B. kao vlasništvo R. H., a ista se do 2021. godine vodila na imenu tužitelja i njegovih prednika od postojanja podataka u Uredu za katastar nekretnina u posjedovnom listu broj 64 pod ranijom oznakom 2702/89-B i to kao kultura šuma sa 1300 čhv/4676 m2/ i oranica sa 1290 čhv/4640m2/ - što daje upravo površinu sada upisane nekretnine u zk.ul.br. 2891 k.o. B. Stvarni posjed tužitelj ostvaruje još od svojih prednika i to preko 70 godina. Tužitelj se obratio tuženiku kao upisanom vlasniku radi mirnog rješenja spora, no tuženik nije prihvatio mirno rješenje spora pa tužitelj podnosi predmetnu tužbu i predlaže da ga sud utvrdi vlasnikom predmetne nekretnine sve kako je pobliže naznačeno u izreci ove odluke.

3. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te priznaje navode tužitelja o tome da je predmetna čestica bila predmetom ugovora o darovanju, kao vanknjižno vlasništvo pod oznakom kčbr. 2702/89-B i da sada ima novu oznaku kčbr. 2702/658 sve kako se pobliže navodi u tužbi. Međutim, tuženik ističe da iz uvjerenja o povijesti promjena na koje se poziva tužitelj, a niti iz uvjerenja o povijesti promjena koje je tužena pribavila nije razvidno temeljem koje pravne osnove je P. Č. došao u posjed sporne nekretnine. Prema očitovanju o povijesti promjena od 30. prosinca 2021. prednik tužitelja je upisan kao posjednik 1974. godine kada je na snagu stupio obnovljeni katastarski operat izrađen na temelju uspoređivanja podataka katastra sa stvarnim stanjem na terenu. Prema povijesnom vlasničkom listu, predmetna čestica je rješenjem Narodnog odbora kotara D. broj 220/1957 od 11. ožujka 1957. godine prenesena u zemljišni fond Agrarne reforme i kolonizacije s imena F. I. iz B., kao zemljišno knjižnog vlasnika i kao takva postala općenarodna imovina, a kasnije slijedom odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 1997. postaje vlasništvo R. H. Tuženik smatra da se ne može sa sigurnošću utvrditi, da je tužitelj u samostalnom i poštenom posjedu zajedno sa svojim pravnim prednicima kroz zakonom propisano vrijeme za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer nije poznata osnova temeljem koje su pravni prednici tužitelja ušli u posjed sporne nekretnine dok je tužena redovnim pravnim slijedom upisana vlasnicom u zemljišnim knjigama. Tuženik je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu mu parničnog troška.

4. U postupku izvođenja dokaza sud je saslušao svjedoke M. T., D. K., Z. Z., te tužitelja. Izvršen je uvid u dokumentaciju koju čine: neslužbena kopija prijepisa posjedovnog lista od 16. veljače 2022. (list 4-18), izvadak iz zemljišne knjige (list 19), ispis sa geoportala (list 21), preslik ugovora o darovanju od 10. rujna 1981. (list 22- 24), preslik ugovora o darovanju od 03. svibnja 1997. (25-26), uvjerenje o povijesti promjena na katastarskim česticama od 01. veljače 2022. (list 28), preslik zahtjeva za mirno rješenje spora (list 30), preslik rješenja Narodnog odbora kotara D. od 11. ožujka 1957. (list 36-38), povijest promjena na katastarskim česticama od 30. prosinca 2021. (list 39), povijesni zk. izvadak (list 41-43).

5. Na temelju provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim i stoga ga usvojio.

6. Među strankama nije bilo sporno, da se u zemljišnim knjigama predmetna nekretnina vodi upisana kao vlasništvo R. H., a koja se do upisa na R. H. vodila kao općenarodna imovina. Iz rješenja Narodnog odbora kotara D. od 11. ožujka 1957. proizlazi da je predmetna čestica sa F. I. preuzeta u zemljišni fond Agrarne reforme i kolonizacije odnosno postala općenarodna imovina. Iz iskaza saslušanih svjedoka i to D. K., te M. T. proizlazi da se predmetna nekretnina, a otkako ove svjedokinje pamte, time što je M. T. rođena 8. veljače 1958., a D. K. 1949., nalazila u posjedu tužiteljeva djeda P. Č., poslije ovoga, u posjedu P. sina, a tužiteljeva oca S. Č., a nakon S. Č. u posjedu tužitelja i da im nikada nitko nije osporavao pravo na predmetnu nekretninu. Međutim, svjedokinja M. T. nema saznanja o tome po kojoj osnovi je P. Č. došao u posjed predmetne nekretnine, dok iz iskaza svjedokinje D. K. proizlazi da je pok. P. Č. kupio tu nekretninu od osobe po prezimenu F. Svjedoku Z. Z. također nije poznato po kojoj osnovi je tužiteljev djed došao u posjed predmetne nekretnine no isti je također potvrdio da je predmetnu nekretninu u svom posjedu imao još sada pok. tužiteljev djed i da se predmetna nekretnina djelom nalazi uz njegovu nekretninu time da je njegov djed kupio tu nekretninu od osobe po prezimenu F. Iz iskaza tužitelja proizlazi, da je isti naslijedio predmetnu nekretninu po ocu S., a njegov otac naslijedio ju je po svom ocu P. Č., te se tako on zajedno sa pravnim prednicima nalazi u posjedu predmetne nekretnine preko 60 godina. Nema saznanja o tome na koji način je njegov djed došao u posjed predmetne nekretnine, no isti nikada nisu imali problema s trećim osobama vezano za posjedovanje predmetne nekretnine. On je tek po primitku dopisa Ureda za katastar saznao da predmetna nekretnina ne glasi na njega u zemljišnim knjigama. Iz uvjerenja o povijesti promjena na predmetnoj katastarskoj čestici od 01. veljače 2022. (list 28) proizlazi, da je u postupku revizije katastarskih podataka koja je rađena 1971. godine predmetna nekretnina upisana na posjednika P. Č. Prije 1971. katastar ne raspolaže ranijim podacima o tome na koga se vodio posjed. Prema spomenutom uvjerenju godine 1981., a temeljem darovine predmetna nekretnina prešla je sa posjednika P. Č. na S. Č., P., a 1997. ponovno darovinom predmetna nekretnina prešla je na Z. Č., S., te se na istome vodila do 2021. godine kada je po zahtjevu Općinskog državnog odvjetništva u B., upisana na vlasnika R. H. Dakle, predmetna nekretnina se prema službenim podacima katastra od trenutka kojima raspolažu, a to je bilo 1971. godine pa sve do 2021. vodila u posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika. Isti su sve to vrijeme bili pošteni posjednici, jer su se dakle vodili i u službenoj evidenciji posjednicima, a iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja proizlazi da im nitko nikada nije osporavao pravo na posjed, pa niti tužena R. H. koja se kao vlasnik vodila u zemljišnim knjigama i to dakle sve do 2021. godine. Sukladno članku 18. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Tužena nije dokazala suprotno odnosno nije dokazala da tužitelj i njegovi pravni prednici ne bi bili pošteni posjednici. Kako je već navedeno katastar ne raspolaže podacima iz vremena prije 1971. godine, pa se za vremensko razdoblje prije 1971. i činjenicu posjedovanja predmetne nekretnine isto može utvrditi i utvrđeno je iskazima saslušanih svjedoka M. T., D. K. i Z. Z. Od ovih svjedoka svjedokinja D. K. je najstarija, jer je rođena 18. kolovoza 1949., a ista je iskazala da otkako se sjeća predmetna nekretnina bila je već u posjedu sada pok. P. Č. Slijedom navedenog može se zaključiti da je predmetna nekretnina u posjedu P. Č. bila već negdje od barem sredine 50-ih godina prošlog stoljeća. Kako se poštenje posjeda pretpostavlja, a što je već ranije i navedeno sukladno članku 18. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tužena nije dokazala da bi tužiteljevi pravni prednici bili nepošteni, pa niti tužitelj jer istima sve do 2021. godine tužena nije osporavala pravo na predmetnu nekretninu odnosno postojanje njihova posjeda, to sud smatra da su se tužiteljevi pravni prednici nalazili u poštenom i neprekidnom posjedu sigurno već od sredine 50-ih godina prošlog stoljeća, te je i tužitelj kao pošten posjednik darovanjem stekao pošten posjed svoga oca S. Č., a koja činjenica je i bila u službenim evidencijama katastra evidentirana 1997. godine, kako proizlazi iz uvjerenja o povijesti promjenama na predmetnoj katastarskoj čestici od 01. veljače 2022.

7. Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu uzima se vrijeme dosjelosti (uračunava) i vrijeme prije 08. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Rizik bilo kakve greške koje su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud R. H. naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba. Ovaj stav izražen je u odluci Vrhovnog suda R. H. br. Rev-291/14 od 17. travnja 2018. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama E. suda za ljudska prava (T. protiv H.), ali i na presudama toga suda u predmetima J. protiv H., R. i drugi protiv H. i G. protiv H. vezano za propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi. Na ovo zauzeto pravno shvaćanje se poziva Vrhovni sud i u svojoj odluci broj Rev-329/17 od 22. prosinca 2020. Stoga imajući ovo u vidu, te da se je pravni prednik tužitelja P. Č. već od 50-ih godina prošlog stoljeća nalazio u poštenom i neprekidnom posjedu predmetne nekretnine do 1981., a poslije njega njegov slijednik S. Č., isti su se do 08. listopada 1991. nalazili u poštenom i neprekidnom posjedu barem 36 godina, te je tako S. Č. već u vrijeme kada je vršio darovanje tužitelju Z. Č. 1997. godine, dosjelošću imao stečeno pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini (jer je proteklo vrijeme posjedovanja njega i P. Č., duže od 40 godina), sve temeljem članka 159. stavak 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa je stoga i darovanje koje je učinjeno Z. Č. 1997. godine bilo legitimno, a Z. Č. stekao pravo vlasništva. Kako se to njegovo pravo ne suprotstavlja privatnom interesu trećih osoba, tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u cijelosti je osnovano, te ga je ovaj sud usvojio.

8. Budući je tužitelj uspio u predmetnoj parnici, tuženik mu je temeljem članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku dužan naknaditi opravdane parnične troškove u smislu članka 155. Zakona o parničnom postupku, a koji čine nagrade punomoćnika tužitelja za zastupanje tužitelja i to prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 750,00 kn, za sastav tužbe 750,00 kn, za zastupanje na dva ročišta 750,00 kn po ročištu, za pristup ročištu za objavu presude 375,00 kn, za pribavu uvjerenja o povijesti promjena na katastarskim česticama 230,00 kn. Tužitelj ima pravo i na naknadu sudskih pristojbi pri čemu je platio sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 200,00 kn, dok sudska pristojba na presudu iznosi 400,00 kn. Dakle, tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u ukupnom iznosu od 4.205,00 kn, a kako je i riješeno u izreci.

U D., 28. srpnja 2022.

S U T K I N J A

Dajana Gabud Jandoš

P O U K A : Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetnica Z. D., D.

2. ODO B. Stalna služba D. na broj …