Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radića 2

Poslovni broj: 8 P-498/2020-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu po sutkinji toga suda Jadranki Orlović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. H., OIB... iz T., zastupanog po punomoćnici Ž. M., odvjetnici u V., protiv I. tuženice, mldb. L. V., OIB... i II.tuženice, mldb. L. V., OIB ..., obje iz M. L., zastupane po majci i zakonskoj zastupnici S. B. iz M. L. i punomoćnicima, odvjetnicima u OD S. & R. j.t.d. V., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne rasprave zaključene 11. srpnja 2022. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, dana 28. srpnja 2022. ,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja S. H., OIB..., iz T., koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je tužitelj S. H., OIB ... iz T. suvlasnik 6/320 dijela nekretnine čkbr 49/1, kuća sa 32 čhv i čkbr. 49/4 kuća i dvorište sa 183 čhv, ukupno 215 čhv, upisane u z.k.ul. 349 k.o. T., a na kojima su kao suvlasnice upisane I. tužena L. mldb. V. i II-tužena L. mldb. V., svaka u 3/320 dijela.

II. Utvrđuje se da je tužitelj S. H., OIB... iz T. suvlasnik 2/48 dijela nekretnine čkbr. 50/2, oranica T. sa 192 m2 upisane u z.k.ul. 2826 k.o. T., a na kojima su kao suvlasnice upisane I.tužena L. mldb. V. i II-tužena L. mldb. V., svaka u 1/48 dijela.

III. I-tužena L. mldb. V. i II-tužena L. mldb. V. dužne su trpjeti da se temeljem ove presude u zemljišnim knjigama izvrši uknjižba prava suvlasništva na ime i u korist tužitelja S. H. i to u 6/320 dijela nekretnine, čkbr. 49/1 kuća sa 32 čhv i čkbr. 49/4 kuća i dvorište sa 183 čhv. ukupno 215 čhv, upisana u z.k.ul. 349 k.o. T. i 2/48 dijela nekretnine čkbr. 50/2 oranica T. sa 192 m2 upisana u z.k.ul. 2826 k.o. T. u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude".

IV. Nalaže se tuženicama da tužitelju naknade prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.“

II. Nalaže se tužitelju S. H., OIB... iz T., nadoknaditi tuženicama L. V., OIB... i L. V., OIB ..., obje iz M. L., trošak parničnog postupka u iznosu od 5.500,00 kn (slovima: pet tisuća petsto kuna) u roku od 15 dana.

III. Tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. studenoga 2020. podnio tužbu protiv maloljetnih tuženica kojom traži utvrđenje prava vlasništva dijelova nekretnina koje su u zemljišnim knjigama upisane na njihovo ime. U sređenom tužbenom zahtjevu od 30. rujna 2021. sastavljenom po njegovoj punomoćnici, odvjetnici Ž. M., navodi da je zajedno s tuženicama suvlasnik nekretnine upisane u z.k.ul. 2826 k.o. T., tako da je suvlasnik u 46/48 dijela, dok su tuženice suvlasnice svaka u 1/48 dijela, kao i nekretnine upisane u z.k.ul. 349 k.o. T., tako da je tužitelj suvlasnik u 314/320 dijela, dok su tuženice upisane kao suvlasnice svaka u 3/320 dijela. Smatra da mu pripadaju suvlasnički dijelovi nekretnina, na kojima su tuženice upisane kao suvlasnice te da ima pravnu osnovu da mu se i na tim dijelovima nekretnina utvrdi njegovo pravo vlasništva. Suvlasnikom obje predmetne nekretnine postao je temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim sa svojom majkom K. H. 31.08.2011., a u to vrijeme je suvlasnicom preostalih dijelova navedenih nekretnina bila N. V., kći K. H., koja je bila suvlasnica preostalih 18/320, odnosno 6/48 dijela. N. V., stekla je navedene suvlasničke dijelove tih nekretnina, po ostavinskoj raspravi iza pok. oca B. H., supruga K. H., na način da je zatražila svoj nužni dio, budući da je B. H. ostavio oporuku. Međutim, između K. H. i N. V. još 2006. bio je postignut usmeni dogovor, na temelju kojeg je N. V. pristala u zamjenu za svoje suvlasničke dijelove na nekretninama upisanim u z.k.ul. 2826 i 349 k.o. T., od majke K. H. primi oranicu zvanu „P.“, u vrijednosti 19.000,00 kn, kao i daljnji iznos od 1000 DEM od prodaje gradilišta, čime je K. H. smatrala da je kćer isplatila iz njezinog suvlasničkog dijela, o čemu je naknadno sastavljena i izjava od 20.09.2011. S obzirom na sklopljeni ugovor o doživotnom uzdržavanju i brigu koju je tužitelj vodio o pokojnoj majci, volja K. H. je bila da i preostali suvlasnički dio ugovorom prenese u vlasništvo tužitelja, međutim, to nije bilo moguće učiniti, sve dok se postignuti usmeni dogovor između K. H. i N. V. nije proveo u zemljišnim knjigama. Kako je N. V. po smrti supruga postala sklona konzumaciji alkohola, nikada nije došlo do provedbe sporazuma s K. H. u zemljišnim knjigama, tako da niti tužitelj nije uspio s majkom sklopiti aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju, kojim bi mu za primljeno uzdržavanja majka mogla dati i preostale suvlasničke dijelove nekretnine iz z.k.ul. 2826 i 349 k.o. T., a kojih je smatrala da je postala suvlasnicom prema dogovoru s kćerkom N. V.. Da je N. V. doista od K. H. za svoj suvlasnički dio u zamjenu dobila nekretninu zvanu P. vidljivo je iz ugovora o kupoprodaji nekretnine od 28.08.2006. kojom su M. N. i N. V. prodale nekretninu upisanu u z.k.ul. 360 k.o. T. Općini T. B. 28.8.2006. Nakon smrti N. V., budući da prijenos njezinih suvlasničkih dijelova na K. H. nije bio proveden, predmetni suvlasnički dijelovi nekretnina 2826 i 349 k.o. T. ušli su u njezinu ostavinsku imovinu, te su kao suvlasnici upisani njezini zakonski nasljednici N. S., N.

V. i A. V.. Naknadno su N. S. i N. V. s tužiteljem sklopili sporazum kojim su priznali istome suvlasništvo na naslijeđenim suvlasničkim dijelovima u obliku ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice od 10.04.2018. s N. V. i sporazumnog raskida ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice i istodobno sklopljenog ugovora o kupoprodaji nekretnine od 28.01.2020. s N. S.. Kako je A. V. u međuvremenu preminuo, njega su u pogledu suvlasničkog dijela naslijedile ovdje tuženice mldb. L. i L. V., s kojima je tužitelj putem njihove majke i zakonske zastupnice pokušao postići dogovor, ali u tome nije uspio. Tužitelj smatra da mu pripada pravo vlasništva i na suvlasničkim dijelovima nekretnina z.k.ul. 2826 i 349 k.o. na kojima su sada upisane mldb. tuženice, te je očekivao da će mu to pravo tuženice priznati, kao što su to učinili N. V. i N. S., a sve temeljem sklopljenog sporazuma između K. H. i N. V. te želje K. H. da njezine nekretnine u cijelosti, a smatrala je da je temeljem sporazuma postala vlasnica u1/1 dijela nekretnina iz z.k.u. 2826 i 349 k.o. T., dade tužitelju za primljeno doživotno uzdržavanje. Stoga podnosi ovu tužbu te predlaže da se usvoje u njoj postavljeni tužbeni zahtjevi.

2. Tuženice po svojoj majci S. B., zakonskoj zastupnici u odgovoru na tužbu navode da je nakon smrti N. V.., njihove bake njihovog oca A. V. nazvao S. H. i tražio od majke tuženica da mu pusti dio od 2 grobna mjesta u groblju B., no što je pristala i za to nije ništa platio. Nakon toga je tražio u više navrata od majke tuženice da mu pusti u kuću pokojne K. H. odnosno dio koje su naslijedile njezine kćeri u pogledu čega je rekao da je to bilo isplaćeno. Majka tuženica smatra da njezine kćeri trebaju sami odlučiti o tome nakon punoljetnosti, kad je to rekla tužitelju pojavili su se uvrede s njegove strane, napadanje preko telefona i prijetnje da će ih tužiti. Na taj način zbog prijetnji preko telefona N. S. je pustila dio i potpisala papire da si njezin dio prenese na sebe, a njoj je rekla da nema novaca za sud i da tužitelju laže. Ako on ima vjerodostojne ugovore, nema ništa protiv da dobije to što traži, a u slučaju ako ih nema, traži da se čeka punoljetnost njezine djece kako bi o tome odlučile tuženice.

3. Punomoćnica tuženica je na ročištu održanom kod suda 15. prosinca 2021. dopunila odgovor na tužbu tako što je navela da tuženice osporavaju postojanje navodnog usmenog dogovora između K. H. i N. V. iz 2006. na koji se tužitelj poziva, jer da je doista bila njihova namjera takvo raspolaganje predmetnim nekretninama bi učinile u odgovarajućoj formi i provele u zemljišnim knjigama, a do čega nije došlo. Nadalje tužitelj sam navodi da je 2020. sporazumno raskinuo ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice na predmetnim nekretninama te da je istodobno sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine 28.1.2020. s N. S. za njen suvlasnički dio. Iz toga je razvidno da je tužitelj sklopio naplatni pravni posao i isplatio je što je kontradiktorno u odnosu na navodni dogovor s N. V. iz 2006. o zamjeni suvlasničkih dijelova s K. H. te dovodi u pitanje njegovu konstrukciju o pravu na predmetne suvlasničke dijelove. Dakle, tvrdi li tužitelj suprotno to dakako mora dokazati, jer je teret dokaza osnovanost zahtjeva na njemu.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitane su isprave priložene spisu predmeta: rodni listovi za L. V. i L. V. na stranicama 17 i 18 spisa, izjava K. H. od 20. rujna 2011. na stranici 25 spisa, izvršen je uvid i pročitan spis predmeta ovog suda R1 Ob-388/20., saslušani su svjedoci Š. M., N. S., N. V. i majka tuženica S. B. te je saslušan i tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja. Napominje se da je tužitelj odustao od saslušanja predložene svjedokinje K. Š. jer je umrla.

5. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Sl. SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 58/84, 74/78, 57/89, 20/90, 35/91. i "Narodne novine" broj : 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

6. Predmet spora su suvlasnički dijelovi nekretnina navedenih u tužbenom zahtjevu koji su u zemljišnim knjigama upisani kao vlasništvo tuženica, a tužitelj tvrdi da je on suvlasnik istih, jer ih je njegova sestra koja je bila upisana kao suvlasnica tih dijelova nekretnina prije tuženica, za svog života suvlasništvo prenijela na njihovu majku s kojom je on sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju, pa stoga smatra da je na temelju tog ugovora postao i suvlasnikom dijelova predmetnih nekretnina kojih su na temelju Rješenja o nasljeđivanju iza smrti svog oca A. V., zakonskog nasljednika njegove pokojne sestre N. V., naslijedile tuženice i došle upisane kao suvlasnice predmetnih nekretnina.

7. Između stranaka nije sporno:

- da su tuženice u zemljišnim knjigama upisane kao suvlasnice u 6/320 dijela nekretnine čkbr 49/1, kuća sa 32 čhv i čkbr. 49/4 kuća i dvorište sa 183 čhv, ukupno 215 čhv, upisane u z.k.ul. 349 k.o. T. te kao suvlasnice u 2/48 dijela nekretnine čkbr. 50/2, oranica T. sa 192 m2 upisane u z.k.ul. 2826 k.o. T..

- da je tužitelj upisan kao vlasnik preostalih dijelova predmetnih nekretnina,

- da su tuženice suvlasništvo predmetnih nekretnina stekle na temelju Rješenja o nasljeđivanju iz svog pokojnog oca A. V., kao zakonskog nasljednika pokojne N. V., sestre tužitelja.

8. Između strankama je sporno tko je suvlasnik nekretnina na koje se tužbeni zahtjev odnosi. Tužitelj tvrdi da je stvarni suvlasnik dijelova predmetnih nekretnina koje se u zemljišnim knjigama vode kao vlasništvo tuženica, a tuženice tvrde da nije i protive se tome da se tužitelj upiše kao vlasnik istih, a njihovo suvlasništvo briše.

9. Na temelju dokumentacije u spisu predmeta sud je utvrdio:

- čitanjima rodnih listova na stranicama 17 i 18 spisa da su tuženice L. V. i L. V. maloljetne,

- čitanjem izjave od 23. rujna 2011. priložene uz tužbu (a nalazi se i u priklopljenom spisu P Ob-388/2020), da je K. H., majka tužitelja izjavila da je po ostavinskoj raspravi iza njezinog supruga H. B. umrlog 7. siječnja 197. naslijedila 7/8 suvlasničkog dijela nekretnina upisanih u z.k. uložak br. 349 i z.k. uložak br. 2826 k.o. T., da kćeri N. V. ostaje 1/8 suvlasničkog dijela iz navedenih nekretnina koji je kao nužni dio zatražila na ostavinskoj raspravi, da su nasljednici H. S. sin i N. M. kćer priznali oporuku valjanom te nisu tražili ništa, da je kćeri N. V., sada pokojnoj darovala zemlju zvanu P. od 800 hvati na ime 1/8 suvlasničkog dijela što je iznosilo 19.000,00 kn, također od prodaje gradilišta primila je 1000 njemačkih maraka što se sve može provjeriti u katastru te da je istim iznosima isplatila pokojnu kćer iz 1/8 suvlasničkog dijela. Kao potpisnici te izjave navedeni su K. H. te svjedoci Š. K., Š. M. i H. S..

- čitanjem spisa predmeta ovog suda poslovni broj R1 Ob 388/20 u kojem da se nalaze isprave relevantne za ovaj postupak sud je utvrdio:

- da je tužitelj kao predlagatelj u tom vanparničnom postupku podnio prijedlog radi davanja odobrenja u zastupanju maloljetnih protustranaka u svrhu potpisa ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice na nekretninama te da je taj prijedlog rješenjem suda od 2. prosinca 2020. odbijen, jer takvo odobrenje mogu tražiti dijete ili roditelj,

- da je iz Izvatka iz zemljišne knjige od 27. rujna 2012. za česticu katastarski broj 50/2 upisanu u z.k. uložak 2826 K.O. T. B. razvidno da su kao suvlasnici te nekretnine upisani K. H. u 42/48 dijela, N. V. 2/48 dijela N. S. u 2/48 dijela V. malodobna L. u 1/48 dijela i V. malodobna L. u 1/48 dijela,

- da je na temelju Darovnog ugovora sklopljenog 19. listopada 1983. između H. K. kao darodavke te V. N. i N. M. kao daroprimki, K. H. svojim kćerima N. V. i N. M. darovala nekretninu označenu kao čestica katastarski broj 370/2 oranica P. površine 720 četvornih hvati, upisanu u z.k. uložak br. 360 k.o. T.,

- da je na temelju ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina ovjerenog kod Javnog bilježnika rješenjem ovog suda poslovni broj Z- 11156/2019. dopušten upis uknjižbe prava vlasništva u z.k. ulošku br. 340 k.o. T. na nekretninama V. N. koje se sastoje od 6/320 dijela čestice katastarski broj 49/1 kuća 32 četvornih hvati, čestice katastarski broj 49/4 kuća dvorište 183 četvornih hvati te upis uknjižbe pravo vlasništva u z.k. ulošku br. 3826 k.o. T. na nekretninama N. V. koje se sastoje od 2/48 dijela čestice katastarski broj 50/2 oranica T. 192 m² za korist H. S.,

- da je na temelju Sporazumnog raskida ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina ovjerenog kod javnog bilježnika rješenjem ovog suda poslovni broj Z- 1489/2020. dopušten upis uknjižbe prava vlasništva u z.k. ulošku br. 340 k.o. T. na nekretninama S. N. koje se sastoje od 6/320 dijela čestice katastarski broj 49/1 kuća 32 četvornih hvati, čestice katastarski broj 49/4 kuća dvorište 183 četvornih hvati te upis uknjižbe pravo vlasništva u z.k. ulošku br. 3826 k.o. T. na nekretninama S. N. koje se sastoje od 2/48 dijela čestice katastarski broj 50/2 oranica T. 192 m² za korist H. S.,

- da je iz Izvatka iz zemljišne knjige od 11. veljače 2020. za katastarsku česticu 50/2, oranica T., upisanu u z.k. uložak 2826 k.o. T. razvidno da su kao suvlasnici predmetne nekretnine upisani H. S., ovdje tužitelj u 6/48 dijela, malodobna L. V. u 1/48 dijela i malodobna L. V. u 1/48 dijela, - da je na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 31. kolovoza 2011. sklopljenog između K. H. i S. H., ovdje tužitelja, K. H. kao primateljica uzdržavanja predala u vlasništvo i posjed u trenutku svoje smrti nekretnine upisane u z.k. uložak br. 349 k.o. B. T. u 202/320 dijela i nekretnine upisane uz z.k. uložak 2826 k.o. B. T. u 42/48 dijela uz obvezu da ju tužitelj kao davatelj uzdržavanja doživotno uzdržava,

- da su na temelju Rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika u V. B. Š. poslovni broj O- 967/08 od 11. prosinca 2008. nekretnine na koje se odnosi tužbeni zahtjev iza svog pokojnog oca A. V. naslijedile malodobne tuženice nakon što je iste na temelju Rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika u V. J. V.-Sevšek poslovni broj O. 697-9 od 15. listopada 2007. te nekretnine nakon smrti svoje majke N. V. naslijedio njezin sin A. V., pokojni otac ovdje tuženica.

10. O predmetu spora saslušani su i po tužitelju predloženi svjedoci, a saslušane su i stranke u svrhu dokazivanja, maloljetne tuženice preko svoje zakonske zastupnice S. B..

- svjedokinja Š. M. u svom iskazu navodi da je bila prisutna kad je njezina strina K. H. darovala neku zemlju svojoj kćeri N. V. o čemu je sastavljena izjava na kojoj se potpisala kao svjedokinja, da ne zna kako se zove zemlja koju je K. H. darovala N. V. te da li je N. V. za tu zemlju zauzvrat nešto dala K. H., da joj izjava na koju se potpisala kao svjedokinja prije nego ju je potpisala nije bila pročitana, ali je K. H. rekla N.: "darujem ti tu zemlju", da pred njom osim toga o tome ništa nisu razgovarale, da osim nje nije bilo drugih svjedoka koji su tu izjavu potpisali, da je čula za Š. K., ali nije čula da bi i ona bila svjedokinja koja se potpisala na toj izjavi, da je bio prisutan i tužitelj, da ne zna da bi N. V. nešto naslijedila po svom ocu B. H., da nisu spominjani neki novčani iznosi, da se ne sjeća se da bi K. H. prodavala nekakvo gradilište, a ne zna nito da li je tužitelj sklopio nekakav ugovor sa N. S..

- svjedokinja N. S. u svom iskazu navodi da je njezina pokojna majka N. V. od svog oca B. naslijedila dio nekretnine koja je predmet ovog spora, a nakon njezine smrti su taj dio nekretnine naslijedili njezina braća A. V., N. V. i ona, a A. je umro, da pokojni, da tužitelj tvrdi da je N. V. bila isplaćena za taj dio nekretnine tako što je dobila od K. H. neku zemlju, ali nije bila isplaćena, jer im je tu zemlju uzela općina za što im je općina dala novac, da je K. H. N. V. dala tu zemlju, a dala je i M. N. koja je također njezina kćer, dala im ju je da ju obrađuju, a nakon toga je općina od njih dvije tu zemlju kupila i dala im za to novce, ta zemlja se zove P. da se ne sjeća kad je K. H. tu zemlju darovala N. V. i M. N., ali je od tada prošlo dosta dugo vremena, oko 20 godina, da se ne sjeća kad je umro njezin djed B. H., a to darovanje se dogodilo prije njegove smrti, misli da nije sastavljen Ugovor o darovanju u pisanoj formi za tu zemlju P. da K. H. nije isplaćivala neke novce N. V. nakon prodaje gradilišta, da se N.

V. nije odrekla svog suvlasničkog dijela na nekretninama koje su predmet spora u korist svoje majke K. H., a ne zna da li je s njom sklopila ugovor temeljem kojeg bi N.

V. vlasništvo prenijela na K. H., N. V. vlasništvo nije prenesla na K. H. pa je ona nakon smrti N. V. naslijedila dio tih nekretnina kao nasljednica, a nakon što ih je naslijedila suvlasništvo tih nekrentina je prenijela na tužitelja nakon što ju je isti isplatio.

- tužitelj S. H. u svom iskazu navodi da se u T. doselio 2009. godine i tamo radio u svom knjigovodstvenom birou, da je 2012. godine njegova majka sklopila s njim Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a tada nije znao za neke stvari do kojih sam do saznanja došao tek naknadno kad je izvršio uvid u zemljišne knjige te utvrdio da su kao suvlasnici nekretnine koja je predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju upisani nasljednici njegove pokojne sestre N. V. pa tako i mldb. tuženice, da mu je majka kad je sastavljao Ugovor s njom rekla da je njegovu sestru N. V. isplatila iz njezinog suvlasničkog dijela na nekretnini tako što joj je darovala neku oranicu pod nazivom P., a koju je moja sestra poslije prodala Općini T. za 5.000,00 eura, da je na temelju toga njegova sestra trebala prenijeti vlasništvo svog suvlasničkog dijela na nekretnini koja je predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju na majku, ali to nije učinila jer se propila, razboljela i ubrzo umrla od ciroze jetre, da su njegova majka i N.

V. sastavile izjavu u kojoj piše da je N. V. darovala oranicu, a koju su potpisale dvije svjedokinje od kojih je jedna umrla, a druga je bila saslušana kao svjedok u ovom postupku, da je posječivao majku dok je bila u bolnici u N. M. , da je s nasljednicima N. S. i N. V. taj problem riješio pa su oni svoje suvlasničke dijelove prenijeli na njega, ali taj problem nije uspio riješiti i s nasljednicama L. i L. V. jer su maloljetne, da je to pokušao riješiti s njihovom majkom S. B., sastavili su Ugovor o razvrgnuću suvlasništva i htjeli otići kod javnog bilježnika, ali je odvjetnica rekla da se to ne može to riješiti na taj način, jer su upisane suvlasnice maloljetne, pa to još uvijek nije riješeno, a njemu nije preostalo ništa drugo nego da to riješi preko suda, da je sestra N. V. htjela napraviti prijenos svog suvlasničkog dijela na majku, ali to nije učinila jer se kao što je rekao propila, razboljela i umrla, da je u svom iskazu rekao da je sa S. B. pokušao problem riješiti preko Ugovora o razvrgnuću suvlasništva, a upotrijebio je taj termin, budući da nije pravnik pa ne zna što taj termin znači, da S. B. nije nikad nudio novac za prijenos suvlasništva na njega, da je odnos sa N. S. i N. V., nasljednicima iza pok. N. V., riješio tako što je s N. S. sklopio kupoprodajni ugovor na temelju kojeg joj je uplatio 2.000,00 kuna, a sa N. V. je sklopio Ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnine i nije mu platio nikakav novac, a N. S. je platio 2.000,00 kuna, iako joj nije trebao platiti, samo da se to što prije riješi, da N. S. nije htjela potpisati ugovor prije nego joj je isplatio 2.000,00 kuna, da nigdje ne piše da se N. V. odrekla svog suvlasničkog dijela na predmetnim nekretninama, jer se zanemarila, postala alkoholičarka i nije se s njom više mogao napraviti ugovor. - zakonska zastupnica tuženica u svom iskazu navodi da se udala za A. V., sina pokojne N. V. i oca tuženica, da nije živjela U T. B., a nakon smrti svog oca A. V. je ostao živjeti u T., da nije čula ništa o sporovima u vezi s predmetnim nekretnina, da ju je kontaktirala N. S. i rekla joj da navodi tužitelja nisu točni, da N. V. nije bila isplaćena od svoje majke za svoje suvlasničke dijelove predmetnih nekretnina te da je ona potpisala Ugovor s tužiteljem jer si nije mogla priuštiti odvjetnika, da je supruga A. V. upoznala 2003. ili 2004. godine dok je K. H. još bila živa, da je posjećivala i nju i N. V. pa i kad je bila u bolnici, bila je kod nje s pokojnim suprugom te da nikad nije čula za oranicu P..

11. Prema čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 81/2015, pročišćeni tekst i NN 94/2017, Ispravak Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (pročišćeni tekst)) vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. Prema čl. 114. st. 1. tog zakona vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, pa su to dakle pravni temelji za stjecanje prava vlasništva.

12. Iz provedenih dokaza, Izvatka iz zemljišnih knjiga i Rješenja o nasljeđivanju proizlazi da su kao suvlasnice nekretnina na koje se odnosi tužbeni zahtjev upisane malodobne tuženice na temelju Rješenja o nasljeđivanju iza svog pokojnog oca A. V., a koji ih je naslijedio od svoje pokojne majke N. V., da su iste dakle pravo suvlasništva stekle na temelju zakona. To među strankama i nije sporno.

13. Upisom knjižnog prava u zemljišnim knjigama nastaje oboriva predmnijeva da je osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj knjižnog prava zaista njegov stvarni nositelj, pa se nositeljem stvarnog prava na nekretnini smatra onaj koji je u zemljišnoj knjizi kao takav upisan, a to su u ovom slučaju malodobne tuženice. Onaj tko je kao nositelj stvarnog prava upisan u zemljišne knjige ne mora ni na koji drugi način, osim dokazivanjem te činjenice dokazivati to pravo. Ako netko tvrdi suprotno, može to svim dopuštenim dokaznim sredstvima dokazivati i pobijati oborivu predmnijevu koja proizlazi iz činjenice da je netko upisan u zemljišnoj knjizi kao nositelj stvarnog prava. Zemljišnoknjižno stanje može biti nepotpuno kad u zemljišnoj knjizi nisu upisana izvanknjižno stečena prava na nekretnini ili pravne činjenice i osobni odnosi važni za pravni promet nekretnine, a može biti i neistinito ako je u zemljišnoj knjizi kao nositelj knjižnog prava upisana osoba koje to zapravo nije ili je knjižno pravo upisano s pogrešnim sadržajem, opsegom ili redom prvenstva. U tom slučaju dolazi do sukoba između zemljišnoknjižnog i izvanknjižnog pravnog stanja nekretnina, a pošteni stjecatelji koja su knjižna prava steklu izvodeći ih iz nevaljanih ili nepotpunih zemljišnih knjiga uživaju, ako su za to ispunjene sve pretpostavke za zaštitu njihova povjerenja, zaštitu svog stjecanja, pa se njihovo stjecanje ne može osporavati samo zbog toga što je zemljišnoknjižno stanje u času njihova stjecanja bilo u sukobu sa izvanknjižnim stanjem zbog toga što je zemljišnoknjižno stanje bilo nepotpuno ili neistinito. Iz navedenog proizlazi da je na tužitelju u ovom slučaju teret dokaza da tuženice nisu suvlasnice spornih nekretnine iako su u zemljišnim knjigama upisana na njih, već da je suvlasnik istih on.

14. Tužitelj ne tvrdi da je u ovom slučaju pravo vlasništva stekao dosjelošću, na temelju zakonitog, istinitog i poštenog posjeda u trajanju od najmanje deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja ili na temelju poštenog posjeda u trajanju od najmanje dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, koji očito niti nema budući da je Ugovorom o doživotnom uzdržavanju sklopljenom s K. H. 31. listopada 2011. određeno da u posjed nekretnine stupa nakon smrti K. H., pa niti od dana sklapanja tog ugovora pa do podnošenje tužbe koja je podnesena 10. studenoga 2020. nije proteklo 10 godina, a u posjed je stupio tek nakon smrti K. H. koja je umrla 7. prosinca 2015., kao što je razvidno iz Rješenja ovog suda poslovni broj Z-9495/2015. kojim je na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju dopuštena uknjižba prava vlasništva na nekretninama K. H. za njegovu korist.

15. Svoje tvrdnje da je suvlasnik spornih nekretnina u dijelu u kojem su iste u zemljišnim knjigama upisane kao suvlasništvo tuženica tužitelj obrazlaže time da je njegova prednica, majka K. H. postala suvlasnica tih nekretnina na temelju pravnog posla sklopljenog sa svojom kćerkom N. V., odnosno na temelju toga što ju je isplatila iz njezinog suvlasničkog dijela na nekretnini, pa da je slijedom toga nakon njezine smrti suvlasnik istih postao on po osnovu s njom sklopljenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, ali to u ovom postupku nije dokazao.

16. Na temelju Izjave pokojne K. H. od 20. rujna 2011. u kojoj ona navodi da je darovanjem nekretnine zvane P. i novčanim iznosom od 1.000 DEM isplatila svoju kćerku N. V., koju je kao svjedokinja potpisala i Š. M., ne može se zaključiti da ja tako zaista i bilo, budući da tu izjavu nije potpisala i N. V. koja u času sastavljanja iste više nije bila živa, iz Rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O. 697-9 od 15. listopada 2007. je razvidno da je umrla 15. kolovoza 2007., to utoliko više što svjedokinja nije pročitala sadržaj te isprave niti je u razgovoru vođenom u vezi s tim čula da se spominje da se tim darovanjem i isplatom novčanog iznosa od 1.000 DEM N. V. isplaćuje iz svog suvlasničkog dijela. Nadalje nelogičan je navod u toj izjavi da je N. V. isplaćena iz svog suvlasničkog dijela darovanjem nekretnine, jer ako se nešto daruje, a darovanje se nije odnosilo samo na N. V., već i na njezinu sestru M. N., tada to znači da se ništa ne traži zauzvrat kao što se to i navodi u Darovnom ugovoru od 19. listopada 1983. Okolnost da su tu nekretninu prodale, glede čega nije priložen kupoprodajni ugovor koji se navodi u tužbi, ali je svjedokinja N. S. izjavila da je prodana općini, ne mijenja značaj tog ugovora, jer daroprimci mogu nesmetano raspolagati darovanom nekretninom. Iako to izričito ne tvrdi, tužitelj očito navedeni Darovni ugovor smatra prividnim ugovorom kojim se zapravo ugovorilo nešto drugo, a ne darovanje, ali iz provedenih dokaza to ne proizlazi. Kao što je već rečeno Izjava K. H. na koju se tužitelj poziva, koja nije podobna za upis prava vlasništva, nije dokaz da je tim darovanjem N. V. isplaćena iz svog suvlasničkog dijela nekretnine, a drugih dokaza da je bilo tako nema, to nisu potvrdili saslušani svjedoci niti zakonska zastupnica tuženica koja o tome nema saznanja, svjedokinja N. S. izričito tvrdi da nije bila isplaćena te da se nije odrekla svog suvlasničkog dijela. To ne dokazuje niti iskaz tužitelja, jer isti svoje tvrdnje da je N. V. isplaćena iz svog suvlasničkog dijela temelji samo na izjavama svoje pokojne majke K. H., čija vjerodostojnost je upitna kao što je prethodno obrazloženo, a u svom iskazu ne navodi da je to čuo i od svoje sestre N.

V.. Glede toga sud nije prihvatio kao vjerodostojan dio njegovog iskaza u kojem navodi da su Izjavu sastavile njegova majka K. H. i njegova sestra N. V., jer se u toj izjavi ne navodi da su je sastavile njih dvije, već samo K. H., ne navodi se da je N. V. bila prisutna prilikom sastavljanja te izjave niti se na njoj nalazi njezin potpis, a kao što je već rečeno u vrijeme sastavljanja te isprave N. V. više nije bila živa. Da je N. V. zaista bila isplaćena iz svog suvlasničkog dijela kao što tvrdi tužitelj, u tom slučaju bi potpisala ispravu kojim bi to potvrdila ili bi se u tom smislu usmeno očitovala pred svjedocima, a čak niti tužitelj ne navodi da je od nje čuo da je isplaćena od majke. Nadalje pokojna K. H. za svog života nije poduzela pravne radnje radi utvrđenja suvlasništva na dijelu predmetnih nekretnina upisanih kao vlasništvo N. V., a ako se zaista smatrala vlasnicom i tih dijelova nekretnina, tada bi iste bile obuhvaćene Ugovorom o doživotnom uzdržavanju koji je s tužiteljem sklopila prije sastavljanja navedene Izjave 31. kolovoza 2011. kao njezino vanknjižno vlasništvo. S obzirom na to da nekretnine koje su predmet ovog postupka nisu obuhvaćene Ugovorom o doživotnom uzdržavanju koji je tužitelj sklopio s N. V., u kojem su taksativno pobrojene nekretnine koje mu se daju u vlasništvo te ne sadrži i odredbu da mu u vlasništvo daje i svu drugu svoju imovinu, predlagatelj se i kad bi dokazao da su predmetne nekretnine bile vlasništvo njegove pokojne majke N. V., niti po osnovu tog Ugovora o doživotnom uzdržavanju ne bi mogao utvrditi suvlasnikom istih. Na kraju treba napomenutu da je tužitelj suvlasničke dijelove predmetnih nekretnina koje su nakon smrti njegove sestre N. V. naslijedili ostali njezini zakonski nasljednici N. S. i N. V. prenio na sebe na temelju pravnih poslova koje je sklopio s njima, a ne pokretanjem postupaka protiv njih usmjerenih na utvrđenje prava vlasništva.

17. S obzirom na to da sud na temelju provedenih dokaza kao što je prethodno obrazloženo nije utvrdio da je tužitelj suvlasnik nekretnina na koje se njegov tužbeni zahtjev odnosi, da dakle tuženik to nije dokazao, sud njegov tužbeni zahtjev cijeni neosnovanim. Sud je stoga tužbeni zahtjev tužitelja odbio u cijelosti te odlučio kao u izreci ove presude.

18. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Prema stavku 2. tog članka omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Prema čl. 154 st. 2. Zakona o parničnom postupku ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Kako je parnicu u cijelosti izgubio tužitelj, obvezan je nadoknaditi tuženicama nastale im troškove postupka, a sud im je u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. Tuženicima je priznat trošak zastupanja na ročištima održanima 10. studenoga 2011., 15. prosinca 2021., 3. svibnja 2022. i 11. srpnja 2022. uvećan za PDV od 25%, za svako ročište po 1.250,00 kn na temelju Tbr 9/1 i Tbr. 42. Tarife, na temelju Tbr. 7/1 i Tbr 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14., 118/14. i 107/15. i 37/22, u daljnjem tekstu Tarifa), po osnovu povišenja tarifnih stavki za zastupanje više osoba u postupku uvećano za PDV iznos od 500,00 kuna na temelju TBRr6/1 i Tbr. 42 Tarife, što sve daje ukupno dosuđeni trošak od 5.500,00 kn. Kako je tužitelj izgubio parnicu, sukladno citiranom propisu, njegov zahtjev za naknadu parničnog troška je odbijen. U Varaždinu, 28. srpnja 2022.

Sutkinja

Jadranka Orlović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku). Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (Čl. 348.st.4. ZPP-a).

Dostaviti:

1/Tužitelju po punomoćnici Ž. M., odvjetnici u V.

2/ Tuženicima po punomoćnicima odvjetnicima u OD S. & R. j.t.d. V.